REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-67/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Šebalj Meglajec predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 (za MUP RH), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 29. travnja 2026., poslovni broj: Pr-61/2024-12, u sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja TH iz [adresa] kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu od 29. travnja 2026., poslovni broj: Pr- 61/2024-12.

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 8.550,24 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. prosinca 2022. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja je za tri postotna poena veća od stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tako da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos:

- 338,40 EUR od 1.siječnja 2019., do isplate,

- 338,40 EUR od 1.veljače 2019. , do isplate,

- 406,06 EUR od 1.ožujka 2019. do isplate,

- 203,04 EUR od 1.travnja 2019. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.svibnja 2019. do isplate,

- 112,80 EUR od 1.srpnja 2019. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.listopada 2019. do isplate,

- 112,80 EUR od 1.studenog 2019. do isplate,

- 293,28 EUR od 1.veljače 2020. do isplate,

- 383,52 EUR od 1.ožujka 2020. do isplate

- 90,24 EUR od 1.travnja 2020. do isplate,

- 315,84 EUR od 1.svibnja 2020. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.lipnja 2020. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.srpnja 2020. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.kolovoza 2020. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.rujna 2020. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.listopada 2020. do isplate,

- 203,04 EUR od 1.studenog 2020. do isplate,

- 293,28 EUR od 1.prosinca 2020. do isplate,

- 112,80 EUR od 1.siječnja 2021. do isplate,

- 315,84 EUR od 1.veljače 2021. do isplate,

- 338,40 EUR od 1.ožujka 2021. do isplate,

- 203,04 EUR od 1.travnja 2021. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.svibnja 2021. do isplate,

- 315,84 EUR od 1.lipnja 2021. do isplate,

- 180,48 EUR od 1.srpnja 2021. do isplate,

- 360,96 EUR od 1.kolovoza 2021. do isplate,

- 270,72 EUR od 1.rujna 2021. do isplate,

- 293,28 EUR od 1.listopada 2021. do isplate,

- 338,40 EUR od 1.studenog 2021. do isplate,

- 203,04 EUR od 1.prosinca 2021. do isplate.

2.Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude naknadi tužitelju troškove ovoga postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja je za tri postotna poena veća od stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tako da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 900,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od

15 dana od dana pravomoćnosti presude.“

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da izreka presude proturječi razlozima presude, da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadnu parničnog troška, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud ne daje obrazloženje iz kojeg bi bilo jasno pravno stajalište po kojem je državni teritorij Republike Slovenije u nadležnosti Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Mursko Središće, da činjenica da su Dogovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, od 1. srpnja 2013., stvoreni uvjeti da se službenik koji obavlja kontrolu na dogovorenim graničnim prijelazima, može uputiti na teritorij druge države, ništa ne mijenja u smislu činjenice da je tužiteljevo stalno mjesto rada na području Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Mursko Središće, zatim da utvrđene zone ne predstavljaju područja domaće države u drugoj državi, nego samo ta druga država dopušta da u dogovorenoj zoni na njezinom području službenici domaće države obavljaju poslove kontrole granice kao da su na području domaće države i da iz navedenog Dogovora jasno proizlazi da ugovorne strane razlikuju državno područje domaće i susjedne države te da se u Dogovoru izričito navodi da se hrvatska granična kontrola obavlja na slovenskom državnom području pa da je stoga iz prvostupanjske presude nejasno kako bi slovensko državno područje moglo biti stalno mjesto rada hrvatskog policijskog službenika.

2.2. Osim toga tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije uopće dao razloge u pogledu tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora broj 1/50 te da je pogrešno primijenio materijalno pravo jer pobijanu presudu nije utemeljio na navedenom tumačenju te da se prvostupanjski sud, s obzirom da tumačenja Komisije djeluju retroaktivno, nije trebao baviti niti jednim drugim tumačenjem. Navodi da iz tumačenja 1/50 od 4. veljače 2019. pojednostavljeno proizlazi da ako je kolektivnim ugovorom dogovoreno da policijski službenici pod određenim uvjetima imaju pravo na isplatu terenskog dodatka, kada svoju službu obavljaju na području druge države, onda je to primjenjivo materijalno pravo i svejedno je hoće li se područje druge države na kojem tužitelj radi uzeti da je unutar stalnog radnog mjesta tužitelja ili ne.

2.3. Zaključno se tužitelj poziva na odluke Županijskog suda u Bjelovaru kojima je tužiteljima priznato pravo na isplatu terenskog dodatka i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revem2682/2023-2 od 18. listopada 2023. i Revd- 680/2024-2 od 13. ožujka 2024. kojima je odbijen prijedlog za dopuštenje revizije.

3. U odgovoru na žalbu tuženica u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja te predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u odnosu na istaknute žalbene razloge i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da takve bitne povrede nisu počinjene. Pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud proveo sve dokaze bitne za odluku o tužbenom zahtjevu, a ocjena provedenih dokaza nije dovedena u sumnju žalbenim razlozima te je prvostupanjski sud, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika za isplatu terenskog dodatka radi obavljanja poslova granične kontrole na graničnim prijelazima Središće ob Dravi (Republika Slovenija) – Trnovec, Gibina (Republika Slovenija) – Bukovje, Središće ob Dravi (Republika Slovenija) – Preseka, Razkrižje (Republika Slovenija) – Banfi, Petišovci (Republika Slovenija) – Mursko Središće, u razdoblju od siječnja 2019. do zaključno prosinca 2021.

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Mursko Središće te da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 1. svibnja 2019. raspoređen na radno mjesto Vođa grupe za zaštitu granice,

- da je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada obavljao rad na graničnim prijelazima Trnovec-Središće ob na Dravi, Bukovlje-Gibina, Preseka-Središće ob na

Dravi, Banfi-Razkrižje i Mursko Središće-Petišovci,

- da su navedeni granični prijelazi locirani na državnom teritoriju Republike Slovenije,

- da od granične linije teritorija RH do navedenih graničnih prijelaza udaljenost nije veća od 500 metara u jednom smjeru,

- da je tužitelj na radno mjesto dolazio osobnim vozilom i parkirao pokraj mjesta gdje je obavljao kontrolu,

- da je za dolazak na radno mjesto dobivao troškove,

- da je tužitelj za vrijeme pauze mogao samostalno, bez ikakvih ograničenja, prijeći na teritorij Republike Hrvatske bez da je bio podvrgnut graničnoj kontroli djelatnika policije Republike Slovenije,

- da granična kontrola nad tužiteljem nije bila vršena niti prilikom njegovog dolaska na radno mjesto i odlaska s istog,

- da je visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja te na temelju odredbi Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“ broj: 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22; dalje ZNDG), Sporazuma o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, koji je potpisan u Kopru, 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 2/2004; dalje Sporazum), Dogovora o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole od 12. lipnja 2013., Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj: 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18; dalje Uredba o unutarnjem ustrojstvu), Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“ broj: 117/11, 50/14, 32/15, 11/17 i 66/18; dalje Uredba) i Izmjena i dopuna iste Uredbe („Narodne novine“ broj: 24/19), prvostupanjski sud zaključuje da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koje čine opis poslova tog radnog mjesta te da u konkretnom slučaju je to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Mursko Središće – Petišovci, Trnovec-Središće ob Dravi; BukovjeGibina; Preseka- Središće ob Dravi, Banfi-Razkrižje.

9. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi međimurskoj, Postaja Mursko - Središće, a da ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područja graničnog prijelaza koje tužitelj obuhvaća tužbom za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području te da se taj rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma pa iz navedenih razloga odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio bitne činjenice u ovom postupku te pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, tužitelj na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 1. svibnja 2019., raspoređen u Policijsku postaju Mursko Središće, na radno mjesto Vođa grupe za zaštitu granice i nema drugo radno mjesto, osim rada na graničnim prijelazima koje navedena Policijska postaja obuhvaća u skladu sa člankom 204. Uredbe, kao i nadzor državne granice i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km te se takav rad ne može tretirati kao rad na terenu, a sve u skladu s odredbama ZNDG-a i Sporazuma na temelju kojeg je sklopljen Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službeničkih mjesta za obavljanje granične kontrole. Tužitelj je u utuženom razdoblju radio na geografskom području u nadležnosti Policijske postaje Mursko Središće, a njegovo radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije, u kojem je tužitelj ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu te se njegove službene radnje, obavljene u zoni Republike Slovenije, kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, a u skladu sa člankom 4. Sporazuma, pa je u tom smislu zona na području Republike Slovenije u kojoj tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu, odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, sastavni dio njegovog radnog mjesta.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-999/2025-2 od 20. svibnja 2026. revidirao je pravno mišljenje: „Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu dodatka za rad na terenu u smislu čl. 56. KU/13. To stoga što nadležnost Policijske uprave Primorsko- goranske, Postaja granične policije Rupa obuhvaća područje graničnog prijelaza Pasjak i Lipa u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Starod i Novokračina u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.“

12. S obzirom da granični prijelazi Trnovec-Središće ob na Dravi, Bukovlje-Gibina, Preseka-Središće ob na Dravi, Banfi-Razkrižje i Mursko Središće-Petišovci također predstavljaju zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni u skladu s Dogovorom o uvođenju zajedničkih službeničkih mjesta za obavljanje granične kontrole (članak 1. stavak 1. točka 1., 2. 3. 4. i 5.), dakle obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, a u nadležnosti Policijske postaje Mursko Središće, tužitelju ne pripada terenski dodatak za navedeni rad.

13. Nadalje, na temelju članka 50. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17; dalje KU) za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

13.1. Tumačenje Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. glasi: „Policijski službenici koji su rješenjem raspoređeni na radno mjesto u okviru postaja granične policije, a upućuju se poslove tog radnog mjesta obavljati na područje (mjesto) koje je Dogovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole od 12. lipnja 2013. godine, Dogovora o dopuni Dogovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole od 23. siječnja 2015. godine i Dogovora o izmjeni Dogovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole od 20. prosinca 2017. godine određeno kao službeno mjesto za obavljanje granične kontrole nemaju pravo na dnevnice iz članka 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom isti nisu upućeni na službeno putovanje, kao i s obzirom na činjenicu da nisu prošli graničnu kontrolu sukladno pozitivnim propisima nacionalnih država i propisima pravne stečevine Europske unije. Nadalje, isti policijski službenici nemaju pravo na terenski dodatak iz članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ovo s obzirom na to da predmetni policijski službenici poslove svog radnog mjesta tako obavljaju u stalnom mjestu rada, a koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritorij Republike Slovenije. Time se nisu ispunili uvjeti i sadržaj ugovorenog prava na dodatak za terenski rad, odnosno nije došlo do povećanja troškova, odnosno umanjenja mogućnosti korištenja određenih prava, a što je bio pravni i faktični temelj za volju stranaka da urede uvjete za korištenje ovog prava u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Iznimno, uzimajući u obzir specifično ograničenje odnosno nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države, u onim slučajevima u kojima policijski službenici ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije im organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, to je logično i životno te odgovara volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da isključivo ti policijski službenici ostvaruju pravo na terenski dodatak. Takva se specifična nemogućnost može ostvariti isključivo pod uvjetom da nije organiziran ili ne postoji organizirani prijevoz odnosno nema mogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritorij Republike Hrvatske u vrijeme pauze, i uz to da udaljenost, u jednom smjeru, do teritorija Republike Hrvatske iznosi najmanje 500 metara ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u svezi s vremenom pauze.“

13.2. Tužitelj je iskazao da je mogao samostalno, bez ikakvih ograničenja, za vrijeme pauze prijeći u Republiku Hrvatsku, da im ništa nije zabranjeno i da su pauzu mogli koristiti, međutim da im je posao dozvoljavao da pauzu koriste po 15 minuta te da su hranu mogli naručiti i iz Republike Slovenije i iz Republike Hrvatske. Svjedoci SH, ĐH i CH potvrdili su da su policijski službenici na graničnim prijelazima mogli za vrijeme pauze odlaziti u Republiku Hrvatsku, da nisu bili podvrgnuti nikakvim graničnim kontrolama, a ako je više djelatnika prelazilo u RH, dolazila bi u njihovu zamjenu policijska ophodnja. U postupku je utvrđeno, a žalbom nije osporeno, da su predmetni granični prijelazi udaljeni manje od 500 metara od teritorija Republike Hrvatske. Stoga, suprotno žalbenim navodima, Tumačenje Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. u dijelu koji se odnosi na slučaj u kojem bi policijski službenik imao pravo na terenski dodatak, ne može se primijeniti na tužitelja.

14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska odluka.

15. Odluka o parničnim troškovima žalbom nije osporavana, a na primjenu materijalnog prava u odnosu na parnični trošak, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

16. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za trošak žalbe jer s istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

17. Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 3. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Šebalj Meglajec