REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-294/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Klašnja-Petrović, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ESZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Višić i partneri d.o.o. iz Šibenika, protiv 1. tuženice ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika ĆSZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Macura i Restović j.t.d. iz Šibenika, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, od 16. siječnja 2026., poslovni broj: P-2551/2019-36, u sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ESZ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, od 16. siječnja 2026., poslovni broj: P-2551/2019-36.

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pored već utvrđene i raspoređene u nasljedstvo Rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika iz [adresa], kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem O-1886/2018, UPP/OS-209/2018 od 16. siječnja 2019. spada još i slijedeća neraspoređena imovina:

a) suvlasnički dio od ½ dijela od ½ dijela, dakle ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana na imenu supruge ostavitelja ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], ujd. BS, [adresa], za ½ dijela, budući je ta ½ dijela od ½ dijela, dakle ¼ dijela vlasništvo ostavitelja BS s naslova bračne stečevine;

b) ½ dijela od 30 poslovnih udjela, dakle 15 poslovnih udjela, svaki nominalnog iznosa 200,00 kn u Adria libar d.o.o. Zadar, MBS: 110035641, OIB: 87308084694, imatelja ES budući je tih 15 poslovnih udjela imovina ostavitelja BS

Barake s naslova bračne stečevine;

c) ½ dijela od 10 poslovnih udjela, dakle 5 poslovnih udjela, svaki nominalnog iznosa 200,00 kn društva Vinarija Baraka d.o.o. [adresa], MBS: 100005004, OIB: 83847064802, imatelja ES, budući je tih 5 poslovnih udjela imovina ostavitelja BS s naslova bračne stečevine;

d) suvlasnički dio od ½ dijela od ½ dijela, dakle ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica], gradilište, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana na imenu supruge ostavitelja ES

BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], ud. [adresa], za ½ dijela, budući je ta ½ dijela od ½ dijela, dakle ¼ dijela vlasništvo ostavitelja

BS s naslova bračne stečevine;

f) ½ dijela od jednog poslovnog udjela u nominalnoj vrijednosti od 20.000,00 kn i ½ dijela jednog poslovnog udjela u nominalnoj vrijednosti od 281.900,00 kn u Mag tours d.o.o. Split, MBS: 100002410, OIB: 98316303792, imatelja ES, supruge ostavitelja budući je ta svaka ½ dijela poslovnih udjela imovina ostavitelja

BS s naslova bračne stečevine;

g) suvlasnički dio od ½ dijela osobnog automobila reg. ozn. [registarska oznaka], marke Suzuki Swift, upisanog kao vlasništvu ES, budući je ta ½ dijela vlasništvo ostavitelja BS s naslova bračne stečevine;

h) ½ dijela od ukupne tražbine ostavitelja BS s naslova pozajmice prema Vinarija Baraka d.o.o. [adresa], MBS: 100005004, OIB: 83847064802, prema

knjigovodstvenim podacima o ukupnoj tražbini BS kod koga će se točan iznos te tražbine dostaviti nakon što Vinarija Baraka d.o.o. [adresa] dostavi podatke o tražbini BS s naslova pozajmice tom društvu; i) suvlasnički dio od ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 527 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana na imenu BS, budući je druga ½ dijela

vlasništvo supruge ostavitelja ES s naslova bračne stečevine, pa se od te ostavine raspoređuje u nasljedstvo ¼ dijela zakonskom nasljedniku-tužitelju što su tuženici dužni priznati, dok će se ostalim zakonskim nasljednicima, tuženicima 1, 2 i 3, rasporediti u nasljedstvo svakom za po ¼ dijela ako to budu tražili, što su tuženici dužni priznati i trpjeti.

2. Ovlašten je tužitelj temeljem ove presude koja zamjenjuje tabularnu ispravu zatražiti i postići bez svakog daljnjeg pitanja i sudjelovanja upisane ES u

zemljišnoj knjizi:

- uknjižbu prava vlasništva za 1/8 dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i 1/8 dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na svoje ime uz istovremeni izbris istog prava s imena JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], E, za 1/8 te uknjižbu prava vlasništva za 1/8 dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K.O. Donje Polje

na svoje ime uz istovremeni izbris prava na imenu LS iz [adresa];

- temeljem ove presude koja zamjenjuje ispravu o prijenosu poslovnih udjela, zatražiti i postići bez svakog daljnjeg pitanja i sudjelovanja upisanih u sudskom registru i knjigama poslovnih udjela:

a) na svoje ime ¼ dijela od 15 poslovnih udjela svakih nominalnog iznosa 200,00 kn u Adria libar d.o.o. Zadar uz istovremeni izbris tog prava na imenu imatelja

ES;

b) na svoje ime ¼ dijela od 5 poslovnih udjela svakih nominalnog iznosa 200,00 kn u Adria libar d.o.o. Zadar uz istovremeni izbris tog prava na imenu imatelja ES;

c) na svoje ime ¼ dijela od ½ dijela od jednog poslovnog udjela u nominalnoj vrijednosti od 20.000,00 kn i na svoje ime ¼ dijela od ½ dijela jednog poslovnog udjela u nominalnoj vrijednosti od 281.900,00 kn Mag tours d.o.o. Split, MBS: 100002410, OIB: 98316303792, uz istovremeni izbris istog prava na imenu ES;

d) temeljem ove presude koja zamjenjuje ispravu o prijenosu, u Registru osobnih automobila kod PU Šibensko-kninske na svoje ime suvlasnički dio od ¼ dijela od ½ dijela, dakle 1/8 dijela osobnog automobila reg. ozn. [registarska oznaka], marke Suzuki Swift, upisanog kao vlasništvo ES uz istovremeni izbris istog prava na imenu imatelja ES i

e) temeljem ove presude koja zamjenjuje knjigovodstvenu ispravu u poslovnim knjigama ¼ dijela od ½ dijela od ukupne tražbine ostavitelja BS s naslova pozajmice prema trgovačkom društvu Vinarija Baraka d.o.o. [adresa] prema

knjigovodstvenim podacima o ukupnoj tražbini BS, sve u roku od 15 dana. "

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 17.527,50 eura u roku od 15 dana sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), te zbog odluke o troškovima postupka.

2.1. U žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da predmetna imovina ne predstavlja naknadno pronađenu ostavinsku imovinu odnosno bračnu stečevinu ostavitelja, osporava ocjenu provedenih dokaza, te smatra da je sud pogrešno odbio njegov tužbeni zahtjev. Nadalje osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da je vrijednost predmeta spora u tužbi pravilno označena u iznosu od 100.000,00 kn (13.272,28 eura), dok je njegov punomoćnik na pripremnom ročištu bez njegova znanja označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000.000,00 kn (132.722,81 eura) , zbog čega smatra da su troškovi postupka pogrešno odmjereni.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika da mu naknade parnične troškove, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV u iznosu od 781,25 eura, te sudsku pristojbu na žalbu (ne navodi u kojem iznosu).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju žalitelj sadržajno ukazuje u žalbi, jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tomu koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svomu uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što je prvostupanjski sud učinio i za što je dao uvjerljive razloge koja činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se svodi na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i raspodjelu naknadno pronađene ostavinske imovine iza pok. BS, koja ostavitelju navodno pripada po osnovi bračne stečevine koju je stekao u bračnoj zajednici sa 1. tuženicom.

7. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz [adresa], pod poslovnim brojem:

O-1886/2018, UPP/OS-209/18 vođen ostavinski postupak iza pok. BS, rođenog **.**.1948., a umrlog **.**.2018.,

- da su u tom ostavinskom postupku utvrđeni zakonski nasljednici pok. BS i to supruga i troje djece (u ovom postupku parnične stranke), kao i ostavinska imovina pokojnog, da je tijekom postupka supruga ostavitelja postavila zahtjev za izdvajanje iz ostavinske imovine po osnovi bračne stečevine koji zahtjev su kao osnovan ostali nasljednici priznali, te je rješenjem o nasljeđivanju od 16. siječnja 2019., poslovni broj: O-1886/2018, UPP/OS-209/18, na temelju zakona i ustupa raspoređena tada utvrđena ostavinska imovina ostavitelja, koje rješenje je postalo pravomoćno 7. veljače 2019.,

- da je rješenjem od 1. listopada 2020., poslovni broj: O-1886/2018, UPP/OS- 209/18-13, odlučeno o naknadno pronađenoj imovini ostavitelja, sukladno prijedlogu zakonskih nasljednika, u ovoj parnici tuženika, koje rješenje je postalo pravomoćno 16. listopada 2020.,

- da je zakonski nasljednik BSZ, **.**.2019. podnio prijedlog za donošenje odluke o naknadno pronađenoj imovini sadržanoj u predmetnoj tužbi, koji prijedlog je javni bilježnik Vojislav Vuletin iz [adresa], odbio rješenjem od 25. travnja 2019., poslovni broj: O-1886/2018, UPP/OS-209/18-8, te nasljednika JSZ, uputio na pokretanje parničnog postupka protiv ostalih nasljednika,

- da je nasljednik BSZ, **.**.2019. protiv navedenog rješenja podnio prigovor, koji je Općinski sud u Šibeniku, odbio rješenjem od 4. rujna 2019., poslovni broj: O-1886/2018,

- da je zakonski nasljednik BSZ, kao tužitelj, **.**.2019., podnio tužbu protiv ostalih nasljednika kao tuženika, radi utvrđenja da predmetna imovina navedena u tužbi, isto kao i u podnesku 6. ožujka 2019., predstavlja naknadno pronađenu imovinu ostavitelja s osnova bračne stečevine,

- da je prvostupanjski sud primjenom članka 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; - dalje: ZN), te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Prema odredbi članka 5. stavka 2. ZN-a ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

8.1. Nadalje, odredbom članka 232. stavka 1. ZN-a propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno, dok je stavkom 2. propisano da što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama toga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

9. Dakle, rješenje o nasljeđivanju postaje pravomoćno kada se više ne može pobijati žalbom. Nakon nastupa pravomoćnosti, ostavinski postupak je zaključen u pogledu kruga nasljednika i njihovih prava. ZN-a nije propisana mogućnost da ostavinski sud nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, ponovno odlučuje o krugu nasljednika ili ukida klauzulu pravomoćnosti zbog naknadno istaknutih tvrdnji nasljednika ili trećih osoba. Jedina iznimka u kojoj ZN-a dopušta postupanje nakon pravomoćnosti odnosi se na naknadno pronađenu imovinu (članak 234. ZN- a), kada može doći i do izmjene nasljednika, pod uvjetom da se ranije neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

10. Neosnovano žalitelj ističe da predmetna imovina predstavlja naknadno pronađenu ostavinsku imovinu ostavitelja po osnovi bračne stečevine.

11. Naime, iz sadržaja ostavinskog spisa proizlazi da su nekretnine i poslovni udjeli označene pod točkama 1. a), b), c) i i) izreke tužbenog zahtjeva, već bili predmet pravomoćno okončanog ostavinskog postupka iza pok. BS, te da su obuhvaćeni pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 16. siječnja 2019. i rješenjem o naknadno pronađenoj imovini od 1. listopada 2020.

11.1. Pri tome nije sporno da je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku, da je bio uredno pozvan, da nije osporavao sastav ostavinske imovine niti način na koji je ista raspoređena među nasljednicima, tako nije osporio niti zahtjev 1. tuženice za izdvajanje iz ostavinske imovine po osnovi bračne stečevine, da je dao nasljedničku izjavu kojom se prihvatio nasljedstva koje mu na temelju zakona pripada, te da je preuzeo oba navedena rješenja na koja se nije žalio.

11.2. Imajući u vidu navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda

da se u predmetnom parničnom postupku ne može zahtijevati drukčija raspodjela imovine koja je već bila predmet pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju pod tvrdnjom da predstavlja naknadno pronađenu ostavinsku imovinu, odnosno da je tužitelj (isto kao i tuženici) vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju i rješenja o naknadno pronađenoj imovini i njima utvrđenog opsega ostavinske imovine (odluke Vrhovnog suda RH broj: Rev-1324/2014 od 11. srpnja 2018. i Rev-3338/2018 od 16. travnja 2019.).

11.3. Stoga žalitelj ne može sa uspjehom zahtijevati drukčiju pravnu ocjenu raspravljene ostavinske imovine, niti drukčiju primjenu instituta bračne stečevine u odnosu na imovinu koja je već bila predmet pravomoćno okončanog ostavinskog postupka, konkretno u odnosu na imovinu označenu pod točkama 1. a), b), c) i i) izreke tužbenog zahtjeva.

12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da imovina označena pod točkama 1. d), f), g) i h) izreke tužbenog zahtjeva predstavlja naknadno pronađenu ostavinsku imovinu ostavitelja.

12.1. Naime, sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, slijedom čega posljedice nedokazanosti odlučnih činjenica snosi ona stranka na kojoj je teret dokazivanja, što je u konkretnom slučaju tužitelj. Tužitelj nije dokazao da ono što tužbom traži predstavlja naknadno pronađenu imovinu ostavitelja, a nije dokazao niti da je riječ o bračnoj stečevini, jer tek kada se dokaže da određena stvar predstavlja bračnu stečevinu može vrijediti presumpcija ½.

13. Žalitelj u bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da predmetna imovina ne predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja i 1. tuženice, polazeći od toga da je ista stečena za vrijeme trajanja njihova braka, pa da je ostavitelj bio nositelj suvlasničkog dijela od ½ na imovini koja je formalno glasila na 1. tuženicu, međutim prema mišljenju ovog suda takvi žalbeni navodi nisu osnovani.

13.1. Neovisno o tome primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94; - dalje: ZBPO) ili Obiteljskog zakona iz 1998., 2003., 2014. ili Obiteljskog zakona važećeg u vrijeme podnošenja tužbe („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19; - dalje: ObZ), što se navodi obzirom na vrijeme zaključenja braka ostavitelja i 1. tuženice, institut zajedničke imovine (prema ZBPO) odnosno bračne stečevine (prema ObZ) definiran je na jednak način i to kao imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine (članak 277. ZBPO, članak 252. ObZ/98, članak 248. ObZ/03, odnosno članak 36. stavak 1. ObZ/14 i ObZ/15).

13.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-1276/06-2 od 21. veljače 2007. (koje glasi: „Zakonska presumpcija iz čl. 253. st. 1. OZ-a prema kojoj bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drugačije ugovorili) odnosi se samo na udjel u stjecanju bračne stečevine, pa prema tome da li neka pokretnina predstavlja zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu treba dokazati onaj koji to tvrdi, a to je u pravilu tužitelj (čl. 221. a) ZPP-a).“, kao i prema kasnijoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke broj: Rev-2809/15-2 od 3. srpnja 2018., Rev x 1051/2016-2 od 29. travnja 2020. i dr.), zakonska presumpcija da su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima isključivo se odnosi na udjele u bračnoj stečevini, dok činjenicu da određena stvar ili pravo uopće predstavlja bračnu stečevinu mora dokazati onaj tko se na tu okolnost poziva.

13.3. Stoga činjenice da je brak između ostavitelja i 1. tuženice trajao od 1970. do smrti ostavitelja, te da je pojedina imovina stečena tijekom trajanja braka, nisu dostatne za zaključak da je ostavitelj na toj imovini imao suvlasničko pravo koje bi ulazilo u njegovu ostavinu, već je tužitelj bio dužan dokazati postojanje činjenica koje opravdavaju primjenu instituta bračne stečevine na imovinu obuhvaćenu tužbenim zahtjevom pod točkama 1. d), f), g) i h) izreke, a što nije učinio.

14. Neosnovano tužitelj žalbom osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.1. Naime, među strankama nije sporno da predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, niti rješenjem o naknadno pronađenoj imovini iza pok. BS, međutim ta okolnost nije dovoljna za zaključak da se radi o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini. Iz provedenih dokaza proizlazi jedino da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici te nekretnine upisani tužitelj i 1. tuženica, svaki u ½ dijela, dok iz poreznog rješenja proizlazi da je tužitelj svoj suvlasnički dio stekao kupoprodajom. Suprotno žalbenim navodima, iz provedenih dokaza ne proizlazi kada je niti po kojoj pravnoj osnovi 1. tuženica stekla svoj suvlasnički dio, niti proizlazi da bi isti predstavljao bračnu stečevinu ostavitelja i 1. tuženice. Žalitelj u žalbi navodi da nije sporno kako je 1. tuženica svoj suvlasnički dio stekla kupnjom za vrijeme trajanja braka, te da stoga polovica njezina suvlasničkog dijela predstavlja ostavinsku imovinu pok. BS, ali takav žalbeni navod nema uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka, obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo vrijeme stjecanja suvlasničkog dijela 1. tuženice, pravna osnova njegova stjecanja niti okolnosti iz kojih bi bilo moguće zaključiti da je riječ o imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili imovini koja potječe iz takve imovine. Budući da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice iz kojih bi proizlazilo da je predmetni suvlasnički dio predstavljao bračnu stečevinu ostavitelja i 1. tuženice, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

15. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi koji se odnose na poslovne udjele u trgovačkom društvu Mag Tours d.o.o., Split.

15.1. Naime, iz činjenice da su u pojedinom trenutku poslovni udjeli bili upisani na 1. tuženicu ne proizlazi sama po sebi osnovanost tvrdnje da je ostavitelj bio nositelj suvlasničkog prava po osnovi bračne stečevine. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao vrijeme i način njihova stjecanja niti činjenice iz kojih bi proizlazilo da isti predstavljaju bračnu stečevinu u opsegu koji se tužbom zahtijeva, pa žalbeni navodi kojima se osporava ocjena prvostupanjskog suda nisu osnovani.

16. Neosnovano tužitelj žalbom osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda i u dijelu kojim je odbijen zahtjev u odnosu na osobni automobil marke Suzuki Swift.

16.1. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetno vozilo pribavljeno putem ugovora o leasingu, pri čemu je korisnik leasinga bila 1. tuženica, a nakon isteka leasinga da je vlasništvo vozila na nju preneseno, a potom na 3. tuženicu. Nije sporno da je navedeno vozilo stečeno za vrijeme trajanja braka između ostavitelja i 1. tuženice, međutim ta okolnost nije dovoljna za zaključak da je ostavitelj stekao suvlasničko pravo na vozilu po osnovi bračne stečevine, obzirom da se institut bračne stečevine ne temelji na formalnom kriteriju vremena stjecanja, nego na činjenici da je određena imovina stečena radom bračnih drugova tijekom trajanja bračne zajednice ili da potječe iz takve imovine, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je predmetno vozilo financirano sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, a time niti činjenicu da je ostavitelj stekao suvlasničko pravo na vozilu, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev i u tome dijelu.

17. Neosnovano tužitelj žalbom osporava i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja da u ostavinu iza pok. BS ulazi ½ dijela tražbine po osnovi pozajmice dane trgovačkom društvu Vinarija Baraka d.o.o., [adresa].

17.1. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je ostavitelj tijekom 2012. navedenom trgovačkom društvu dao pozajmicu, kao i da je nakon njegove smrti predmetna tražbina u poslovnim knjigama društva prestala biti evidentirana kao obveza društva, koje okolnosti ne dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva, to stoga što predmet ovog postupka nije utvrđenje postojanja ili prestanka obveznopravnog odnosa između ostavitelja i trgovačkog društva niti zakonitost kasnijeg knjigovodstvenog evidentiranja predmetne tražbine, već pitanje je li u trenutku smrti ostavitelja ta tražbina i to upravo u opsegu kako to tužitelj tvrdi predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja i 1. tuženice, pogotovo i iz razloga što je nakon smrti ostavitelja otpisana odnosno pretvorena u dobit društva, pa kako nisu dokazane činjenice na temelju kojih bi se mogla ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da polovica navedene tražbine ulazi u ostavinu iza pok. BS, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i u tome dijelu.

18. Za zaključiti je da iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj polazi od pravnog shvaćanja kako sama činjenica da je određena imovina postojala za vrijeme trajanja braka između ostavitelja i 1. tuženice, predstavlja dostatnu osnovu za zaključak da je polovica te imovine pripadala ostavitelju po osnovi bračne stečevine, ali kako je već ranije obrazloženo takvo pravno shvaćanje nije pravilno, pa kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti da bi sporna imovina predstavljala naknadno pronađenu imovinu, niti da se radi o bračnoj stečevini, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Pri tome valja istaći da neuspjeh u dokazivanju određene odlučne činjenice ne znači da je sud utvrdio suprotnu činjenicu, već samo da stranka koja na toj činjenici temelji svoj zahtjev nije dokazala njezinu osnovanost.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se pobija odluka o troškovima postupka i to isključivo zbog vrijednosti predmeta spora.

19.1. Iz zapisnika sa pripremnog ročišta od 18. veljače 2020. proizlazi da je nakon prigovora tuženika na vrijednost predmeta spora, punomoćnik tužitelja odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000.000,00 kn (132.722,81 eura). Navedena procesna radnja poduzeta je od strane uredno ovlaštenog punomoćnika tužitelja koji je tu radnju poduzeo u granicama ovlaštenja iz članka 95. ZPP-a, pri čemu tužitelj tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije osporavao tako određenu vrijednost predmeta spora niti je zahtijevao njezinu izmjenu, već tek nakon što je izgubio spor tvrdi da njegov tadašnji punomoćnik nije smio tako postupiti.

19.2. Slijedom navedenog, tužitelj se ne može sa uspjehom tek u žalbi pozivati na to da ga procesna radnja njegova punomoćnika ne obvezuje, niti okolnost što prvostupanjski sud nije donio posebno rješenje iz članka 40. stavka 3. ZPP-a može biti od utjecaja na pravilnost odluke o troškovima, budući da je vrijednost predmeta spora određena izričitom izjavom punomoćnika tužitelja na pripremnom ročištu.

20. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod, 3. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Klašnja-Petrović