Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-310/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Adnan Rizvić, odvjetnik u Rijeci, protiv ovršenice REL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-1402/2026-13 od 20. svibnja 2026., 3. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenice odbacuje se kao nedopuštena.
II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„I/ O d g a đ a s e provedba ovrhe u ovršnom predmetu br. OVR-1402/2026 na prijedlog ovrhovoditelja do 31. prosinca 2027.
II/ Ukoliko ovrhovoditelj prije isteka roka na koji je ovrha odgođena ne predloži nastavak ovrhe sud će temeljem čl. 70. st. 4. Ovršnog zakona obustaviti ovrhu.“
2. Navedeno rješenje, pravovremenom žalbom, pobija ovršenica, zbog žalbenih razloga iz čl. 323. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 126/25; u daljem tekstu: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine u dijelu kojim se utvrđuje postojanje sporazuma o otplati duga i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz uvažavanje činjenice da su pregovori još u tijeku.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode i predlaže odbaciti žalbu kao nedopuštenu. Traži trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba ovršenice nije dopuštena.
5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da ovršenica ne osporava navedeno rješenje o odgodi provedbe ovrhe, već izričito navodi da podržava prijedlog za odgodu ovrhe i smatra ga svrhovitim. Žalbenim navodima osporava jedino navode iz obrazloženja pobijanog rješenja da su stranke postigle sporazum o otplati duga. Međutim, predmet žalbenog pobijanja može biti samo odluka sadržana u izreci sudskog rješenja, a ne pojedini razlozi navedeni u njegovu obrazloženju.
6. Budući da ovršenica prihvaća odluku o odgodi provedbe ovrhe te ne tvrdi da bi pobijano rješenje u bilo kojem dijelu njezina prava ili pravne interese činilo nepovoljnijima, nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv takvog rješenja. Sama okolnost što ovršenica smatra netočnim navod iz obrazloženja o postojanju sporazuma o otplati duga ne utječe na njezin procesnopravni položaj niti može biti razlog za ukidanje ili preinačenje pobijanog rješenja, osobito kada ne osporava odluku sadržanu u njegovoj izreci.
7. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da ovršenica nema pravni interes za pobijanje rješenja o odgodi provedbe ovrhe pa je njezinu žalbu, na temelju čl. 358. st. 3. i čl. 367. st. 1. u svezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, čl. 380. toč. 1. ZPP-a, valjalo odbaciti kao nedopuštenu, kako je navedeno u točki I. izreke.
8. Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a odgovor na žalbu ovršenice nije bio potreban za donošenje ove odluke pa je zahtjev ovrhovoditelja za trošak sastava odgovora na žalbu na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen kao neosnovan, kako je navedeno u točki II. izreke.
Osijek, 3. kolovoza 2026.
Sutkinja
Štefica Bukvić
