Poslovni broj: UsI-2355/24-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanda Jeromela, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirella Paola Badovinac, odvjetnica iz Zagreba, Zagrebačka cesta 76B, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 3. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22-01/213, URBROJ: 513-04-24-2 od 10. travnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagrebačka županija, Ispostava Samobor, Samobor, Trg Kralja Tomislava 1, KLASA: UP/I-410-23/2022-013/00013, UR BROJ: 513-007-22-01-2022-0002 od 16. ožujka 2022.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude, donese novo porezno rješenje, pri čemu je dužno postupiti sukladno uputama i primjedbama suda iz obrazloženja ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 500,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22-01/213, URBROJ: 513- 04-24-2 od 10. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagrebačka županija, Ispostava Samobor, Samobor, Trg Kralja Tomislava 1, KLASA : UP/I-410-23/2022-013/00013, UR BROJ : 513-007-22-01-2022-0002 od 16. ožujka 2022. kojim je tužitelju utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. u iznosu od 453.646,31 kn te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina u iznosu od 108.875,11 kn.

2. Tužitelj podnosi tužbu u kojoj ističe da je rješenje tuženika manjkavo jer nije obrazloženo na temelju koje odredbe se odbija žalba tužitelja, a posebice jer nezakonito nije prihvaćen nalaz vještaka kao dokaz visine ulaganja tužitelja u predmetnu nekretninu ali ga je istovremeno prihvatio prilikom odmjeravanja poreza na promet nekretnina. Smatra da se radi o povredi odredbi čl. 80. i čl. 88. st. 1. t. 2. Općeg poreznog zakona i čl. 98.a Zakona o porezu na dohodak. Tuženik nije u dovoljnoj mjeri obrazložio svoju odluku, ocijenio sve dokaze i otpisao potraživanje do iznosa utvrđenog vještačenjem, čime je počinio bitne povrede Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dohodak. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Kako je sporno pravno pitanje, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj nekretninu otuđio unutar roka od dvije godine te da je dužan platiti porez na dohodak od otuđenja nekretnine ali je sporna visina obzirom da porezno tijelo nije prihvatilo nalaz i mišljenje vještaka da bi tužitelj time dokazao da je izvršio ulaganja u nekretninu.

7. Pred sud se postavilo pravno pitanje da li se visina izvršenih ulaganja u otuđenu nekretninu može dokazivati nalazom i mišljenjem sudskog vještaka ili samo temeljem materijalnih dokaza (računa, dokaza o plaćanju izdataka, ugovora s izvođačima i dr. ) te da li je porezno tijelo povrijedilo načelo slobodne ocjene dokaza i načelo materijalne istine time što je izolirano primijenilo članak 66. stavak 4. Općeg poreznog zakona.

8. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u spis tuženika i isprave priložene spisu, te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

10. Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj FB kupio predmetnu nekretninu, trosobni stan na šestom katu, površine 77,36 m2, Ulica Matka Baštijana 54, Zagreb, za kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 Eur, od prodavatelja VB dana 25. studenog 2019. te je potom prodao tu istu nekretninu kupcu ŠB **.**.2020. za kupoprodajnu cijenu od 132.000,00 Eur, čime je izvršeno otuđenje nekretnine unutar roka od 2 godine od dana stjecanja. Sukladno članku 58. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak dohotkom od imovine smatra se dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnine ako je otuđenje nekretnine izvršeno u roku kraćem od 2 godine od dana nabave nekretnine. S obzirom na navedeno tužitelj se odazvao pozivu Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostava Samobor od 13. kolovoza 2021. i Zapisnikom od 6. listopada 2021. konstatirano je da je tužitelj kupio predmetni stan za kupoprodajnu cijenu od 520.716,07 kn a otuđio za ugovorenu cijenu od 997.953,66 kn te ostvario dohodak od imovine u iznosu od 453.646,31 kn i to kao razliku između primitaka utvrđenog prema tržišnoj cijeni te izdataka odnosno nabavne vrijednosti otuđene imovine uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Tužitelj je na zapisnik izjavio da je imao određena ulaganja vezano za otuđenu nekretninu te je izjavio prigovor na zapisnik dana 22. listopada 2021. kojim je zatražio rok radi pribave sve relevantne dokumentacije o troškovima ulaganja i radi čega je angažirao i sudskog vještaka. Tužitelj je 2. studenog 2021. poreznoj upravi dostavio nalaz i mišljenje o visini izvršenih ulaganja u rekonstrukciju predmetnog stana koji je sačinio sudski vještak za graditeljstvo Anđelko Vujeva od 30. listopada 2021. Iz nalaza i mišljenja razvidno je da je 26. listopada 2021. fotografirao zatečeno stanje predmetne nekretnine (stana) i usporedio sa fotografijama stana prije rekonstrukcije, konstatirao da su završni obrtničko instalaterski radovi izvedeni nedavno 2020. te sačinio troškovnik građevinskih radova i utvrdio da ukupno iznose 405.581,25 kn. Spisu predmeta prileži i procjena Banke od 11. listopada 2019. iz koje je razvidno da je predmetna nekretnina u lošem stanju i procijenjena je na dan 28. listopada 2019. na vrijednost od 90.000,00 Eur.

11. Međutim, porezno tijelo nije prihvatilo navedeni nalaz i mišljenje kao dokaz izvršenih ulaganja budući da tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju (račune, dokaze o plaćanjima, ugovore sa izvođačima) te se pozvalo na članak 66. stavak 4. Općeg poreznog zakona i utvrdilo prvostupanjskim poreznim rješenjem tužitelju na ostvaren dohodak od imovine u iznosu od 453.646,31kn, porez i prirez u iznosu od 108.875,11 kn. Tužitelj je u žalbi upirao da je ulagao vlastitim sredstvima- gotovinom i vlastitim radom te da nije trebao raspolagati troškovnicima ili računima.

12. Člankom 66. stavkom 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020 i 42/2020, dalje OPZ) smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

13. Prema ocjeni suda porezno tijelo, a i tuženik prihvaćanjem obrazloženja prvostupanjskog rješenja, počinilo je bitnu povredu pravila postupka i nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer je izračun porezne osnovice temeljio isključivo na matematičkoj razlici između kupoprodajnih cijena, ignorirajući dokaze o izvršenim ulaganjima pozivom na odredbu članka 66. stavka 4. Općeg poreznog zakona te kao uvjet za priznavanje troškova ulaganja smatrao je relevantnim jedino dostavu dokumentacije odnosno predočenje računa, ugovora s registriranim izvođačima građevinskih radova i dokaze o plaćanju izdataka.

14. Pri tome tuženik i prvostupanjsko tijelo gube iz vida činjenicu da je tužitelj kupio nekretninu kao fizička osoba, a ne pravna osoba ili obrtnik niti je obveznik vođenja poslovnih knjiga. Zakonom o porezu na dohodak i Općim poreznim zakonom građanima nije nametnuta obveza vođenja profesionalnog knjigovodstva, niti im je zabranjeno da rekonstrukciju vlastitih nekretnina obavljaju osobno, angažmanom članova obitelji, kupnjom materijala u maloprodaji gotovinskim sredstvima ili kroz ugovore o djelu s fizičkim osobama. Za radove izvedene na takav način, fizička osoba objektivno ne može posjedovati niti izdati račune kakve porezno tijelo neopravdano zahtijeva. Stoga se u pogledu dokazivanja investicija fizičkih osoba ne mogu primjenjivati identični, strogi standardi formalne dokumentiranosti koji vrijede za gospodarske subjekte u sustavu poreza na dobit ili PDV-a. Upravo jer se u konkretnom slučaju radi o fizičkoj osobi tužitelja, porezno tijelo je, u slučaju sumnje u visinu troškova navedenih u nalazu sudskog vještaka Anđelka Vujeva, imalo izričitu zakonsku obvezu pozvati tužitelja radi usmenog razjašnjenja svih okolnosti ulaganja.

15. Sukladno člancima 7. i 78. OPZ-a propisano je da prije donošenja poreznog akta kojim se utvrđuju prava i obveze poreznog obveznika, porezno tijelo mora poreznom obvezniku omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta, kao i da porezno tijelo može pozvati poreznog obveznika u službene prostorije radi pojašnjenja sadržaja porezne prijave koju je podnio ili koju je bio dužan podnijeti.

16. Člankom 30. stavcima 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/2009 i 110/2021, dalje ZUP) propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari te da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

17. Tužitelj je u poreznom postupku sudjelovao kao fizička osoba, koji ne raspolaže stručnim, pravnim i poreznim znanjem te nema angažiranog odvjetnika, pa se i primjenom načela pomoći neukoj stranci (članak 7. ZUP-a) trebalo brinuti da neznanje odnosno neukost stranke ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

18. Uvažavajući ove procesne institute i načela porezno tijelo bilo je dužno pozvati ponovno tužitelja u službene prostorije radi usmenog razjašnjenja svih okolnosti ulaganja, tijeku ulaganja, izvorima financiranja, dinamici radova izvedenih tijekom 2020. i itd. a sve u svrhu otklanjanja svake sumnje u istinitost vještakova nalaza. Također imalo je i mogućnost službenim putem pozvati i ispitati novog kupca nekretnine, ŠB na okolnost stanja nekretnine u trenutku kupnje i saznanja o izvršenim ulaganjima. Naime, budući da je novi kupac platio nekretninu u studenom 2020. po znatno višoj cijeni od 132.000,00 EUR u odnosu na cijenu od 70.000,00 EUR, po kojoj ju je tužitelj kupio krajem 2019., njegovo je izjašnjenje od presudne važnosti za potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Ispitivanjem novog kupca na okolnost zatečenog stanja stana prilikom primopredaje (je li stan kupljen u potpuno renoviranom ili u prvobitnom, lošem stanju) porezno tijelo bi s potpunom sigurnošću utvrdilo jesu li obrtničko-instalaterski radovi koje vještak opisuje doista izvedeni u razdoblju vlasništva tužitelja. Odbijanjem provođenja ovih radnji radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i ignoriranjem tužiteljeva prigovora na zapisnik, iako je raspolagalo i službenom procjenom Banke iz listopada 2019. koja potvrđuje prvobitno loše stanje stana, porezno tijelo je povrijedilo pravo stranke na saslušanje i sudjelovanje u postupku, što je obveza poreznog tijela propisana člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku.

19. Slijedom navedenog prema ocjeni suda osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja i sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo, nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje a sukladno uputama ovog suda, donijeti će novo porezno rješenje.

20. O troškovima tužitelja sud je odlučio sukladno članku 144. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, te je prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25) u zatraženom iznosu od 500,00 EUR.

U Zagrebu, 3. kolovoza 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127 stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

DNA:

1. Tužitelju po odvj.

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,

3. U spis