REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Ovr-4167/2025-2.
(P-7894/2025-16.)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice osiguranja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dalija Hećimović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika-protivnika osiguranja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Batinić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate i osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, dana 3. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice-predlagateljice osiguranja u iznosu od 81.136,55 EUR sa zateznim kamatama od 14. studenog 2025. do isplate, kojom se nalaže svim bankama u Republici Hrvatskoj da s računa tuženika-protivnika osiguranja uskrate isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.
Obrazloženje
1. Tužiteljica (predlagateljica osiguranja) u tužbi navodi da su i ona tuženik kao zajmodavci dana 15. travnja 2025. sklopili Ugovor o zajmu sa trgovačkim društvom Superior gradnja d.o.o., OIB: 45207574449 iz Zagreba, Trbez 15, kao zajmoprimcem, te da su temeljem navedenog ugovora zajmoprimcu pozajmili iznos od 150.000,00 EUR. Dalje navodi da je dana 4. studenog 2025. trgovačko društvo Superior gradnja d.o.o. kao zajmoprimac izvršilo povrat zajma u cijelosti, uplatom iznosa od 150.000,00 EUR na račun tuženika, a dana 14. studenog 2025. zajmoprimac je zbog kašnjenja u isplati, uplatio i iznos zateznih kamata u visini od 2.688,00 EUR također na račun tuženika. Tužiteljica tvrdi da su novčana sredstva koja su stranke dale kao zajam (150.000,00 EUR) dobivena prodajom nekretnine u suvlasništvu tužiteljice i tuženika na adresi [adresa], a koja je kupljena tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice. Tužiteljica navodi da su ona i tuženik kupili predmetnu nekretninu svaki u ½ dijela, da je ona iz vlastite posebne imovine uložila iznos od 601.196,96 HRK (79.792,55 EUR), a taj iznos predstavlja imovinu koju je tužiteljica stekla prije izvanbračne zajednice i to od prodaje nekretnine na adresi [adresa]. Navodi da je kupnju navedene nekretnine financirala dijelo iz kredita, a dijelom novcem koji je dobila od roditelja pa da stoga iznos od 79.792,55 EUR koji je stekla prodajom iste predstavlja njezinu samostalnu imovinu. Slijedom svega navedenog tužiteljica traži da joj tuženik isplati razmjerni dio vraćenog zajma u iznosu od 79.792,55 EUR kao i polovicu iznosa zateznih kamata (1.344,00 EUR), odnosno ukupno 81.136,55 EUR, a koji iznos je tuženik primio na svoj račun i zadržao.
2. Također, tužiteljica predlaže da sud na temelju čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona odredi privremenu mjeru kojom će zabraniti isplate s računa tuženika. Tužiteljica pritom navodi da tuženik odbija isplatiti joj traženi iznos koji se nalazi na njegovom računu te da postoji opasnost da će naplata biti onemogućena ili znatno otežana jer tuženik ne odgovara na njene pozive i e-mail poruke te ignorira sve upite vezane za isplatu sredstava koja joj pripadaju.
3. Tuženik osporava tužbeni zahtjev i navode iz tužbe te se protivi predloženoj privremenoj mjeri.
4. Odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/2024, dalje OZ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
5. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan. Sama činjenica da se tražena novčana sredstva nalaze na računu tuženika, uz njegovo ignoriranje tužiteljičinih zahtjeva da joj isplati razmjerni dio sredstava od povrata zajma, sama za sebe nije dostatna kako bi se utvrdilo postojanje opasnosti u smislu čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona.
6. Sukladno odredbi čl. 344. st. 1. OZ nije dovoljno učiniti vjerojatnom samu tražbinu, već je istovremeno potrebno učini vjerojatnim i postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine. Dakle, oba uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena. Pritom treba naglasiti da opasnost mora biti subjektivne prirode, a ne puka objektivna mogućnost raspolaganja imovinom.
7. Tužiteljica u svom prijedlogu za osiguranje ne navodi nijedan konkretan postupak tuženika koji bi upućivao na to da on svjesno poduzima radnje upravo s namjerom ugrožavanja namirenja tužiteljičine tražbine. Sama činjenica da tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva ne znači automatski da sprječava ili znatno otežava naplatu predmetne tražbine.
8. Ignoriranje poziva i e-mailova te odbijanje isplate samo po sebi nije konkretna radnja kojom tuženik svjesno ugrožava eventualnu buduću naplatu tužiteljičine tražbine. Dužnik koji ne odgovara na komunikaciju ne čini ništa s imovinom na računu, a tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da je tuženik prebacio, sakrio ili potrošio ta sredstva, odnosno da to namjerava učiniti. Sama priroda novca kao likvidne, lako prenosive vrijednosti, ne može sama po sebi činiti vjerojatnom subjektivnu opasnost.
9. Jasno je da svatko tko raspolaže nekom imovinom, tko je u posjedu neke stvari, istu može u bilo kojem trenutku otuđiti, a to osobito vrijedi za novčana sredstva, međutim, riječ je tek o objektivnoj opasnosti koja postoji zapravo u svakom sličnom slučaju. Dakle, postoji bitna razlika između subjektivne opasnosti (koja u konkretnom slučaju nije uopće konkretizirana pa samim time nije niti učinjena vjerojatnom) i objektivne opasnosti tj. puke mogućnost da tuženik raspolože imovinom koja je predmet tužbenog zahtjeva. Takav pravni stav zauzet je u brojnim odlukama viših sudova, primjerice u odlukama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2543/2025-2 i GŽ OVR-750/2023-3.
10. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio da u konkrentom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 344. st. 1. OZ pa je stoga odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 3. kolovoza 2026.
Sudac
Ivan Matančević
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od osam dana od dana primitka pisanog prijepisa ovog rješenja, a o žalbi odlučje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici-predlagateljici osiguranja po punomoćnici
2. Tuženiku-protivniku osiguranja po punomoćniku
