Poslovni broj: Us I-1510/2025-15

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29 a, Split, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 3. srpnja 2026. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 3. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/24-01/18, URBROJ: 514- 04-03-01-01/08-25-02 od 9. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/24-01/18, URBROJ: 514- 04-03-01-01/08-25-02 od 9. travnja 2025. odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ovdje tužitelja, izjavljena protiv zaključka Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97- 01/3662, URBROJ: 2181/1-13/561-23-36 od 27. listopada 2023. kao neosnovana. Zaključkom prvostupanjskog tijela pod točkom 1. odbačen je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao zakonskog zastupnika tužitelja, za obnovu postupka okončanog pravomoćnim djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-04/97-01/3662, URBROJ: 2181/1-08-01-14 od 10. siječnja 2001., a pod točkom 2. je utvrđeno kako svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 24. lipnja 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nepravilno, te ističe kako se prijedlog za obnovu postupka temelji upravo na postojanju rješenja o potpunoj eksproprijaciji Sekretarijata prostornog uređenja, graditeljstva i komunalnih djelatnosti u Splitu KLASA: UP-l-943-04/92-02/18 od 6. srpnja 1993., te zaključka iste klase od 02. rujna 1994., pa je učinjeno vjerojatnim postojanje okolnosti na kojima se temelji prijedlog za obnovu. Nadalje, ističe kako je iz obrazloženja razvidno da je upravno tijelo ispitivalo mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja, a što se i konstatira u posljednjem odlomku na strani 4. zaključka, odnosno ističe se kako nespornim proizlazi da činjenice na kojima se temelji prijedlog za obnovu ne bi dovele do drugačijeg rješenja već pravomoćno okončane upravne stvari, međutim, u izreci zaključka, suprotno navedenom, prijedlog se odbacuje. Poziva se na odredbu članka 126. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP/09) te ističe kako je prijedlog za obnovu postupka trebao biti odbijen ili dopušten. Tužitelj dalje ističe kako je upravno tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje i primijenilo materijalno pravo jer zaključuje da se rješenje o potpunoj eksproprijaciji od 06. srpnja 1993. ispravljeno zaključkom od 02. rujna 1994. ne odnosi na dio konfiscirane čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je vraćena u vlasništvo pravomoćnim rješenjem od 10. veljače 2001., iako je iz rješenja o eksproprijaciji i zaključka razvidno da je ista provedena u odnosu na sve upisane suvlasnike, a što je jedino i bilo moguće. Takvim postupanjem, kako upravno tijelo zanemaruje osnovne odredbe o suvlasništvu iz članka 13. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96) koji je bio na snazi u vrijeme eksproprijacije kao i odredbe članka 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) iz kojih proizlazi da suvlasnici imaju suvlasničke udjele na cijeloj stvari. Eksproprijacija točno određenog dijela nekretnine kako se ne može provesti u odnosu na samo jednog suvlasnika već isključivo u odnosu na sve suvlasnike nekretnine je su oni za svoj idealni dio vlasnici na cijeloj nekretnini. Stoga da je upravo iz tog razloga rješenje o eksproprijaciji ispravljeno zaključkom na način da su navedeni svi suvlasnici predmetne nekretnine. Zaključak, da bi se eksproprijacija odnosila upravo na dio koji je bio izlučen iz konfiskacije te da bi zaključak (o ispravci rješenja) od 2. rujna 1994. bio donesen samo radi provedbe rješenja o potpunoj eksproprijaciji, da nema osnove u činjenicama utvrđenim u postupku. Ovo iz razloga što upravno tijelo nije izvelo dokaze, niti su priložene skice, nalazi i mišljenja geodeta ili slično iz čega bi proizlazilo da bi suvlasnički dijelovi nekretnina bili povezani s točno određenim realnim dijelom. Stoga, da je jasno kako je u postupku povrata vraćen dio nekretnine za koji je 1993. provedena eksproprijacija, pa su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka. Zaključno, ističe kako tuženik prihvaća stajališta prvostupanjskog tijela, odnosno ističe kako je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo kako okolnost na kojoj Republika Hrvatska temelji svoj prijedlog nije učinjena vjerojatnom, pa da ne bi bili kumula tivno ispunjeni uvjeti za obnovu postupku. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i da se predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženu osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava 3. srpnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti stranaka.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika. Ujedno, sud je po službenoj služnosti pribavio i spis Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P -4591/21, budući da je tom spisu prema obavijesti Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko-pravne poslove, priložen spis tog tijela koji se vodio pod KLASOM: UP/I-943-04/92-02/18, koji spis je pregledan na raspravi pred ovim sudim 3. srpnja 2026., a dokumentacija iz tog upravnog spisa je preslikana i uvezana u sudski spis kao dio zapisnika.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet ovog upravnog spora je zahtjev tužitelja za obnovom postupka okončanog rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/3662, URBROJ: 2181-08-01/14/MB/Sl od 10. siječnja 2001., pravomoćno 4. lipnja 2001., koji je kod prvostupanjskog tijela zaprimljen 23. siječnja 2002. Potonjim rješenjem, dano je u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za ½ dijela, i to: dr. LF, dr. BF, OF i PF, svih pok. LFF za po 2/10 dijela, te dr. BFF i OFF za po 1/10 dijela, a koje zemljište je konfiscirano temeljem rješenja Kotarskog Narodnog suda u Omišu od 6. studenog 1945., broj Konf. 2/45. Među strankama je isključivo sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za obnovu postupka.

8. Iz sadržaja prijedloga za obnovu proizlazi kako je obnova postupka zatražena iz razloga propisanog odredbom članka 249. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96, dalje ZUP /91). Naime, u prijedlogu se navodi kako je 16. siječnja 2002. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, zaprimilo dopis Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za vodno područje dalmatinskih slivova Split, Klasa: 325-02/01-03/0050, Urbroj: 374- 24-6-02-3, te rješenje o potpunoj eksproprijaciji Sekretarijata prostornog uređenja, graditeljstva i komunalnih djelatnosti u Splitu KLASA: UP-l-943-04/92-02/18 od 6. srpnja 1993. i zaključak istog tijela od 2. rujna 1994. (u prijedlogu omaškom napisano 1944.). Tim rješenjem i zaključkom kako je određena potpuna eksproprijacija i prijenos u državno vlasništvo kao dobra od općeg interesa i to pored ostalog i dijela č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], prema parcelacijskom elaboratu P.R. 267/90-4 od 16. srpnja 1990., u površini od 460 m2. Navedeno rješenje i zaključak kako nikada nisu provedeni u zemljišnoj knjizi, te nikada nisu dostavljeni zastupniku Republike Hrvatske, te se radi o novim činjenicama i dokazima koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

9. Odredbom članka 249. stavak 1. točka 1. ZUP-a/91 koji propis je u konkretnom slučaju za primijeniti sukladno odredbi članka 168. ZUP-a/09, propisano je kako će se postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnovit ako se sazna za nove činjenice, ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

10. Prema odredbi članka 252. stavak 1. točka 1. ZUP-a/91 stranka može tražiti obnovu postupka u roku od mjesec dana, i to u slučaju iz članka 249. točka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove činjenice odnosno upotrijebiti nove dokaze , a prema stavku 3. te zakonske odredbe po proteku roka od pet godina od dostavljanja rješenja stranci obnova se ne može tražiti niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti.

11. Prema odredbi članka 256. ZUP-a/91 kad organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, dužan je ispitati da li je prijedlog pravodoban i izjavljen od strane ovlaštene osobe, i da li je okolnost na kojoj se prijedlog zasniva učinjena vjerojatnom (stavak 1.); ako uvjeti iz prethodnog stavka nisu ispunjeni, nadležni organ će svojim zaključkom odbaciti prijedlog (stavak 2.); ako su uvjeti iz stavka 1 ispunjeni, nadležni organ će ispitati da li su okolnosti odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drukčijeg rješenja, pa ako utvrdi da nisu, odbit će prijedlog svojim rješenjem (stavak 3.).

12. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je predmetnim zaključkom, koji je donesen u nastavku postupka, a nakon presude ovog suda pod poslovnim brojem Us I-1128/2022-6 od 8. rujna 2022., te nakon održane rasprave 4. srpnja 2023., ponovo odbačen zahtjev tužitelja, uz obrazloženje u bitnom kako je prijedlog tužitelja od 23. siječnja 2002. podnesen u zakonskom roku od mjesec dana od saznanja za nove činjenice i dokaze (rok je počeo teći od 16. siječnja 2002. kada je zaprimljen dopis Hrvatskih voda, uz kojeg su dostavljeni rješenje o eksproprijaciji od 6. srpnja 1993. i zaključak tog tijela od 2. rujna 1994.), te unutar objektivnog roka od pet godina, pa je isti pravodoban i podnesen od ovlaštene osobe. Međutim, ocjena je upravnog tijela kako okolnost na kojem Republika Hrvatska (odnosno Državno odvjetništvo Republike Hrvatske) nije učinjena vjerojatnom, pa nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 256. ZUP-a/91. Naime, prvostupanjsko tijelo obrazlaže kako eksproprirani dio čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 460 m2, predstavlja dio od ½ dijela navedene čestice (stvarne površine 1970 m2), uknjiženog vlasništva ĐF i dr. L iz razloga što je iz svih isprava razvidno kako je površina čest. zem. [katastarska čestica] u vrijeme eksproprijacije bila 3881 m2. Zaključak, kojim je ispravljena greška u rješenju o eksproprijaciji, kako je donesen isključivo iz razloga provedbe rješenja o potpunoj eksproprijaciji, budući da je u tom rješenju ispušteno navesti tko je zemljišnoknjižni vlasnik preostale ½ dijela predmetne nekretnine. Također, iz dostavne naredbe kako je razvidno da je taj zaključak dostavljen samo Odjelu za zemljišne knjige općinskog suda u Splitu. Stoga, prvostupanjsko tijelo zaključuje kako se spomenuto rješenje o eksproprijaciji ne odnosi na eksproprijaciju cijele čest. zem. [katastarska čestica], tj. preostale ½ (konfisciranog dijela) koji dio je pravomoćnim rješenjem od 10. siječnja 2001. vraćen u vlasništvo LF i dr., kao nasljednicima prijašnjeg vlasnika LFF. Prvostupanjsko tijelo zaključuje kako činjenice na kojima se temelji prijedlog za obnovu ne bi dovele do drugačijeg rješenja već pravomoćno okončane upravne stvari, pa nisu kumulativno ispunjeni uvjeti da bi se dopustila obnova postupka.

13. Predmetni zaključak potvrđen je osporenim rješenjem tuženika, koje tijelo se suglasilo sa utvrđenjem prvostupanjskog tijela kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 256. ZUP-a/91, budući da se rješenje o eksproprijaciji od 6. srpnja 1993. i zaključak od 2. rujna 1994., na kojima je utemeljen prijedlog za obnovu postupka, ne odnose na eksproprijaciju cijele čest. zem. [katastarska čestica], odnosno preostale ½ dijela (konfisciranog) dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji dio je pravomoćnim djelomičnim rješenjem od 10. siječnja 2001. vraćen u vlasništvo ŽF i drugima.

14. Sud je suglasan s iznijetim obrazloženjem tuženika.

15. Naime, pregledom rješenja Sekretarijata prostornog uređenja, graditeljstva i komunalnih djelatnosti u Splitu KLASA: UP-l-943-04/92-02/18, URBROJ: 2181-08-06- 02-93-8 od 6. srpnja 1993., utvrđeno je kako je istim pozivom na mjerodavne odredbe tada važećeg Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj 46/82- pročišćeni tekst, 23/87, 39/88 i 73/91) usvojen prijedlog Javnog privrednog poduzeća „Vodoprivreda“ Split, zastupanog po Zavodu za pripremu izgradnje objekata i uređaja zemljišta Općine Solin, te je određena potpuna eksproprijacija nekretnina i prijenos u društveno vlasništvo kao dobra od općeg interesa, i nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] prema parcelacionom elaboratu P.R. 267/90-4 od 16. srpnja 1990. u površini od 460 m2, a stvarnom površinom od 1970 m2, uknjiženog prava vlasništva na ime PFF, ŠF, HF, ĐFF, MF. PFF, ŽFF, UF, ŠFF, HFF, MFF i UFF, svakog za po 1/24 dijela, ukupno 12/24 dijela. Pod točkom VI. tog rješenja je utvrđeno kako će se uknjižba državnog vlasništva i prava na ekspropriranom zemljištu izvršiti nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, a po prijedlogu korisnika eksproprijacije.

16. Zaključkom od 9. rujna 1994. ispravljeno je rješenje o eksproprijaciji na način da je iza uknjiženog prava vlasništva na ime: dodano i „Demokratske Federativne Jugoslavije za ½ dijela“, a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi kako je navedeno pogreškom ispušteno dopisati u predmetnom rješenju o eksproprijaciji.

17. Nadalje, spisu je priloženo:

- očitovanje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Klasa: 936-01/13-01/91, Urbroj: 541-26-02/13-13-2 od 14. ožujka 2013. kako parcelacijski elaborat PR 267/90-4 od 16. srpnja 1990. nije proveden u katastarskom operatu za K. O. [katastarska općina], jer da zainteresirani nisu podnijeli zahtjev za njegovo provođenje uz kojeg je trebalo priložiti i rješenje o utvrđivanju općeg interesa za regulaciju toka rijeke Žrnovnice;

- očitovanje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu od 21. ožujka 2013., kako je pod poslovnim brojem Z-2853/91 zaprimljen položajni nacrt (usklađenje) broj UP/I-932-06/91-01/508 koji nije proveden, budući da je predlagatelj Zavod za katastar i geodetske poslove Split 29. listopada 1991. povukao prijedlog. Ujedno je napomenuto kako je rješenjem tog suda pod poslovnim brojem Z-8742/98 od 8. srpnja 1998. na temelju prijavnog lista Ureda za katastarsko-geodetske poslove Split, Klasa: UP-I-932-06/98-01/438, izvršena promjena na čest. zem. [katastarska čestica] (poništena je čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 141 m2, te je ista prešla u čest. zem. [katastarska čestica], izvršeno je cijepanje čest. zem. [katastarska čestica], u podčestice 5863/1 u površini od 3881 m2, kultura neplodno, te u podčestice zemlje 5863/9, neplodno u površini od 71 m2; 5863/10, put u površini od 110 m2; 5863/11 cesta u površini od 8 m2; 5863/12 put u površini od 82 m2, 5863/13 pašnjak u površini od 329 m2 i 5863/14, cesta u površini od 18 m2).

18. Pregledom povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka Z. U. [broj ZK uloška] i Z. U. [broj ZK uloška] (otpisana iz Z. U. [broj ZK uloška]), K. O. [katastarska općina], utvrđeno je kako je na čest. zem. [katastarska čestica] upisano vlasništvo Demokratske Federativne Jugoslavije za ½ dijela i to temeljem rješenja Kotarskog Narodnog suda u Omišu, Konf. 2/45 od 6. studenoga 1945., a s imena LFFJ iz [adresa]. Nadalje je utvrđeno kako je pod Z- 5369/94 zabilježeno odbijanje molbe Ureda za imovinskopravne poslove Split, Klasa:

UP/I-943-04/92-02/18 za potpunu eksproprijaciju nekretnine i to čest.zem . 5863/1, a pod Z-4915/01 zabilježeno odbijanje molbe Hrvatske vode VGO Split za uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica].

19. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, te imajući u vidu kako je odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji bilo propisano da eksproprijacijom nekretnina postaje društveno sredstvo u društvenoj pravnoj osobi (potpuna eksproprijacija), dakle, eksproprijacija predmnijeva postojanje privatnog vlasništva, dok je na ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisano vlasništvo Demokratske Federativne Jugoslavije i to temeljem propisa o konfiskaciji, sud nalazi pravilnim utvrđenje upravnih tijela kako se rješenje o potpunoj eksproprijaciji od 6. srpnja 1993. kao i zaključak od 2. rujna 1994. (ispravljeno rješenje) ne odnose na ½ dijela konfiscirane predmetne čest. zem. [katastarska čestica], koja je pak vraćena u vlasništvo nasljednicima prijašnjeg vlasnika CFF (nisu sudjelovali u postupku eksproprijacije), već na preostalu ½ dijela koja je bila izlučena iz konfiskacije i ostavljena u vlasništvu prijašnjeg vlasnika CF, te koji dio, kako se radilo o privatnom vlasništvu, je i mogao biti predmetom eksproprijacije.

20. Stoga je pravilan zaključak upravnih tijela kako u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio vjerojatnim okolnost na kojoj je utemeljio prijedlog za obnovu, budući da je predmet postupka povrata oduzete imovine, okončanog pravomoćnim djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-04/97-01/3662, URBROJ: 2181/1- 08-01-14 od 10. siječnja 2001. bila ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji je konfisciran prijašnjem vlasniku, te na kojeg se ne odnosi predmetno rješenje o eksproprijaciji.

21. Slijedom sve navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

22. Odluka o trošku je izostala budući da isti nije zatražen.

U Splitu, 3. kolovoza 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, Split

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. u spis