REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-298/2025-14
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi obnove postupka, 3. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb KLASA: UP/II 141-02/24-01/05120670679, URBROJ: 341-99-05/3-24-7253, broj spisa: 185540 od 21. veljače 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/24-02/05120670679, URBROJ: 341-12-05/3- 24-36923 od 11. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24-01/05120670679, URBROJ: 341-99-05/3-24-7253, broj spisa: 185540 od 21. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/24-02/05120670679, URBROJ: 341- 12-05/3-24-36923 od 11. studenog 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za obnovom postupka kao nedopušten.
3. Tužitelj u tužbi ističe da su upravna tijela pogrešno utvrdila datum nastanka njegove invalidnosti, što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava na njegovu štetu. Navodi da mu je rješenjem iz 2008. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad kao hrvatskom branitelju, ali smatra da je trajni gubitak radne sposobnosti nastao znatno ranije, točnije 2. srpnja 2001. Ističe da je prema tadašnjem nalazu vještaka i ocjeni Povjerenstva MORH-a utvrđeno da je invalidnost nastala kao posljedica bolesti, pri čemu je 40% uzroka vezano uz sudjelovanje u Domovinskom ratu. Tužitelj napominje da nije tražio novi izračun mirovine temeljem čina, već ispravak datuma nastanka invalidnosti sukladno medicinskoj dokumentaciji i statusu Ca koji mu je priznat. Smatra da je tuženik imao mogućnost ispraviti očitu pogrešku u datumu, ali je to odbio učiniti, čime su povrijeđene odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog, traži poništavanje rješenja tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako su navodi tužitelja neosnovani iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja od 21. veljače 2025. Navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja. Zaključno predlaže da sud donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.
5. Sud je 30. lipnja 2026. održao javnu raspravu kako bi se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 – dalje: ZUS), strankama dala mogućnost izjasniti se o navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka te isprave priložene istom.
6.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja niti je provodio dokaz medicinskim vještačenjem s obzirom na to da je činjenično stanje u cijelosti utvrđeno, a iz razloga kako slijedi u nastavku ove presude.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 23. listopada 2024. podnio novi zahtjev kojim osporava datum 13. svibnja 2008. kao dan nastanka promjene i traži retroaktivno priznanje 100% uzroka bolesti od 2. srpnja 2001.. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Osijeku od 11. studenoga 2024. taj je zahtjev odbačen kao nedopušten. Drugostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 21. veljače 2025. odbijena je tužiteljeva žalba. Tužitelj je 23. ožujka 2025. podnio tužbu Upravnom sudu u Osijeku u kojoj tvrdi da je tražio "izmjenu pravomoćnog rješenja", a ne "obnovu postupka", pozivajući se na članak 59. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015,120/2016,18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022, dalje: ZOMO). Tuženik nasuprot tome ističe da se radi o prijedlogu za obnovu postupka koji je odbačen zbog proteka prekluzivnog roka te ističe prigovor presuđene stvari.
9. Predmet spora predstavlja ocjena zakonitosti rješenja o odbacivanju zahtjeva tužitelja kojim se potražuje retroaktivna izmjena utvrđenog datuma nastanka 100 - postotne invalidnosti, i to s 13. svibnja 2008. na 2. srpnja 2001., čime se izravno osporavaju pravni učinci pravomoćnog upravnog akta iz 2008. Zadatak je suda utvrditi pravnu narav podneska tužitelja od 23. listopada 2024., odnosno predstavlja li navedeni podnesak dopuštenu osnovu za izmjenu pravomoćnog rješenja sukladno članku 134. ZOMO-a ili se pak radi o prijedlogu za obnovu postupka pokrenutom po proteku prekluzivnih rokova propisanih člankom 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP). Nadalje, sporno je postojanje procesne zapreke presuđene stvari, s obzirom na okolnost da je o istovjetnom činjeničnom i pravnom supstratu već pravomoćno odlučeno presudama Upravnog suda pod poslovnim brojevima Usl-1046/14-6, 2 Usl- 70/17-7 te 6 Us 1-1260/2021-6, što je potvrđeno i rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1882/22-2. U fokusu spora nalazi se ispitivanje pravilnosti primjene procesnih odredbi o odbacivanju zahtjeva, a u svrhu zaštite temeljnih načela pravne sigurnosti i stabilnosti pravomoćnih upravnih akata.
10. Prema članku 13. ZUP-a, odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Rješenje iz 2008. godine kojim je tužitelju utvrđeno pravo na temelju 100% uzroka invalidnosti s početkom isplate od 13. svibnja 2008. godine postalo je pravomoćno. Pokušaj tužitelja da podnese "zahtjev za izmjenu pravomoćnog rješenja" ne može zaobići stroge zakonske oblike izvanrednih pravnih lijekova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku i Zakonom o mirovinskom osiguranju. Kako iz pravilnog utvrđenja tuženika proizlazi, zadiranje u pravomoćni upravni akt nakon višegodišnjeg proteka vremena, uz zahtjev za retroaktivnom izmjenom datuma dospijeća prava (na 2. srpnja 2001.), moguće je isključivo kroz institut obnove postupka ili eventualno poništavanja/ukidanja rješenja ako za to postoje razlozi iz članka 129. ZUP-a.
11. Obnova postupka na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a koja se odnosi na nove dokaze i nove činjenice može se pokrenuti u vremenski ograničenom razdoblju od tri godine od dana dostave rješenja stranci. Kako iz spisa proizlazi da je objektivni rok za takvu obnovu protekao ovaj sud ocjenjuje da se tužitelju na temelju podnesenog zahtjeva za obnovu ne može ponovno određivati mirovina, odnosno datum nastanka invalidnosti, drugačije od uvjeta i rokova iz općeg procesnog zakona.
12. Članak 134. stavak 1. ZOMO-a propisuje mogućnost iznimne obnove postupka izvan rokova iz općeg propisa ako se sazna za nove činjenice. Međutim, tužitelj u svom zahtjevu, što potvrđuje i tijek ovog spora, nije iznio nikakve nove činjenice niti dokaze. Njegov navod da je "psihička bolest u 100% iznosu postojala još 2001. godine" predstavlja puko neslaganje s medicinskim vještačenjem iz 2008. godine, a ne novu činjenicu koja u to vrijeme nije bila poznata.
13. Iz činjenica predmeta nesporno je utvrđeno da su o istom spornom datumu i uzroku invalidnosti (pokušaju da se 100% vojna invalidnost retroaktivno utvrdi od 2001. godine) već vodili upravni sporovi, što je rezultiralo pravomoćnim presudama Upravnog suda u Zagrebu Usl-1046/14-6, 2 Usl-70/17-7, 6 Us 1-1260/2021-6, te rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1882/22-2. Upravno tijelo, a posljedično i sud, ne smiju ponovno ulaziti u meritum stvari niti mijenjati datume koji su utvrđeni i preispitani ranijim pravomoćnim odlukama, jer to grubo narušava načelo presuđene stvari. Ponavljanje istovrsnih zahtjeva o pravnoj stvari koja je već pravomoćno raspravljena, bez zakonskih osnova za izvanredne lijekove, dovodi do odbacivanja takvih zahtjeva, što je tuženik ispravno i učinio.
14. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik u skladu s člankom 126. stavkom 1. ZUP-a, osnovano odbacio zahtjev tužitelja budući da se radilo o zahtjevu za obnovu pravomoćno dovršenog postupka koji je podnesen izvan zakonom predviđenih prekluzivnih rokova, bez iznošenja novih činjenica i dokaza te u situaciji u kojoj o predmetnoj stvari već postoji pravomoćno presuđena sudska stvar. Stoga nije bilo mjesta primjeni članka 117. stavka 1. ZUP-a radi poništavanja prvostupanjskog rješenja od strane drugostupanjskog tijela, već je žalba ispravno odbijena kao neosnovana.
15. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u izreci presude, u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a.
16. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
Osijek, 3. kolovoza 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćenici
2. Tuženiku
