REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-104/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi ponovnog izračuna invalidske mirovine, 3. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03010633010, URBROJ: 341-99-05/3-24-7845, broj spisa: 570706 od 10. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24-01/03010633010, URBROJ: 341-99-05/3-24-7845, broj spisa: 570706 od 10. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Virovitici KLASA: UP/I 141-02/24-02/03010633010, URBROJ: 341-21-05/3-24-10390 od 11. prosinca 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za ponovnim izračunom invalidske mirovine kao neosnovan.
3. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika navodeći da je u istom netočno navedeno da je korisnik mirovine od 13. ožujka 2019., ističući da je korisnik mirovine zapravo od 2010.. Tvrdi da prvostupanjsko tijelo nije primijenilo članak 52.c. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019., 84/2021. i 156/2023., dalje: ZOHBDR) kojim mu se omogućuje ponovni izračun mirovine. Uz tužbu prilaže potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja od 7. veljače 2025. kojom se potvrđuje njegovo sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u trajanju 2032 dana u borbenom sektoru. Nadalje, tužitelj smatra da ostvaruje pravo na dodatak koji se priznaje braniteljima kojima je određena najniža mirovina i to u iznosu od 0,50 kn (0,07 EUR) po danu sudjelovanja u borbenom sektoru. Slijedom navedenog, traži ponovni izračun invalidske mirovine.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba neosnovana te da je osporavano rješenje doneseno u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem i zakonskim propisima. Pojasnio je da je tužitelju invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad određena još od 9. lipnja 2010. prema tada važećem zakonu, što je u obrazloženju rješenja jasno navedeno. Vezano uz potvrdu o 2032 dana u borbenom sektoru i statusu dragovoljca, tuženik navodi da su te činjenice već uzete u obzir prilikom ponovnog određivanja mirovine pravomoćnim rješenjem od 1. travnja 2024., u skladu s člankom 52.c ZOHBDR-a. Tuženik precizira da su tužitelju osobni bodovi povećani za 30 % na temelju sudjelovanja u borbenom sektoru te za dodatnih 10 % na temelju statusa dragovoljca. Ističe da je tako izračunata mirovina tužitelja veća od iznosa najniže mirovine (625,78 EUR) koja se računa prema članku 49. ZOHBDR-a, zbog čega navodi tužitelja o dodatku na najnižu mirovinu ne mogu utjecati na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Zaključno, tuženik predlaže da sud donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.
5. Sud je 29. lipnja 2026. održao javnu raspravu kako bi se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 – dalje: ZUS), strankama dala mogućnost izjasniti se o navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka te isprave priložene istom.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj korisnik invalidske mirovine, kojemu je priznat status hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Domovinskog rata. Nadalje, tužitelju je rješenjem od 12. ožujka 2019. određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, s početkom ostvarivanja prava od 9. lipnja 2010. Također, rješenjem javnopravnog tijela od 11. travnja 2024. tužitelju je izvršeno ponovno određivanje invalidske mirovine primjenom članka 52.c ZOHBDR-a. Prilikom tog novog izračuna, osobni bodovi tužitelja povećani su za 30 % na temelju njegovih 2032 dana sudjelovanja u borbenom sektoru, uz dodatno povećanje od 10 % temeljem priznatog statusa dragovoljca, a sve u skladu s člankom 27. ZOHBDR-a (kako to proizlazi iz izračuna u postupku). Takvim načinom izračuna utvrđeno je da je iznos mirovine za tužitelja povoljniji od iznosa najniže mirovine propisane člankom 49. ZOHBDR-a, koja za njega iznosi 625,78 EUR, s obzirom na to da metodologija izračuna najniže mirovine uključuje osnovicu od 2558,25 kn uvećanu za 0,4989 kn po danu borbenog sektora.
9. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ponovnom određivanju invalidske mirovine. Ključno pravno pitanje u ovom sporu odnosi se na pravilnost izračuna invalidske mirovine tužitelja, napose u pogledu primjene matematičkog modela povećanja osobnih bodova na temelju dana provedenih u borbenom sektoru i priznatog statusa dragovoljca, kao i primjenjivost dodatka od 0,07 EUR po danu.
10. Nesporno je da tužitelj, prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, ima 2032 dana sudjelovanja u borbenom sektoru te priznat status dragovoljca. Tuženik je pravilnom primjenom ZOHBDR-a tužitelju zakonito uvećao osobne bodove za 30 % na temelju vremena sudjelovanja te za dodatnih 10 % na temelju statusa dragovoljca. Ovakav izračun je matematički ispravan i utemeljen na mjerodavnom materijalnom pravu. Striktnom primjenom zakonskih odredbi o kumuliranju osobnih bodova, tuženik je postupio u skladu s načelom zakonitosti iz članka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP), čime metodologija uvećanja od ukupno 40% predstavlja pravilan odraz tužiteljeva doprinosa u Domovinskom ratu.
11. Nadalje, tužitelj u tužbi izričito zahtijeva da mu se na preračunatu mirovinu dodijeli i primijeni poseban dodatak u iznosu od 0,07 EUR po danu sudjelovanja u borbenom sektoru, jer smatra da ima pravo na kumulaciju prava iz općeg i posebnog propisa. Sud ovakav navod tužitelja ocjenjuje neosnovanim i ističe kako nije moguće istodobno koristiti dva različita prava po različitim osnovama – odnosno pravo na dodatak na mirovinu (koji proizlazi iz općih propisa) i pravo na povećanje osobnog boda prema posebnom braniteljskom propisu. Kumulacija takvih prava protivna je svrsi zakona koji uređuje mirovinsko osiguranje i prava hrvatskih branitelja, budući da zakonodavac predviđa primjenu samo onog propisa koji u konačnici rezultira najpovoljnijim iznosom za korisnika, ali ne i njihovo matematičko spajanje.
12. S tim u vezi, ključno načelo mirovinskog sustava, a osobito u postupcima određivanja braniteljskih mirovina, jest načelo najpovoljnije mirovine. Tuženik je tijekom postupka nedvojbeno utvrdio, a što proizlazi iz spisa predmeta i iznesenog izračuna u odgovoru na tužbu, da je preračunati iznos mirovine tužitelja s pripadajućim povećanjima osobnih bodova povoljniji od zajamčenog iznosa najniže mirovine propisane odredbama ZOHBDR-a (koja prema utvrđenoj formuli za tužitelja iznosi 625,78 EUR). S obzirom na to da je tijelo mirovinskog osiguranja tužitelju odredilo upravo onaj iznos koji je prema izračunu povoljniji od minimalno zajamčene svote najniže braniteljske mirovine, postupanje tuženika ne ukazuje na povredu zakona na štetu tužitelja.
13. Člankom 52.c. ZOHBDR-a propisano je da Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ovoga Zakona (stavak 1.).
14. Dakle, jasno je da je javnopravno tijelo već primijenilo članak 52.c. ZOHBDR-a i to u rješenju od 11. travnja 2024. kada je tužitelju izvršilo ponovno određivanje invalidske mirovine na način kako je to gore navedeno. Vezano za prilaganje novih činjenica i novih dokaza Sud ističe da je potvrda o trajanju borbenog sektora za tužitelja već u cijelosti uzeta u obzir te shodno navedenom nipošto ne predstavlja novu činjenicu koja bi rezultirala novim i potencijalno povoljnijim rješenjem za tužitelja. Podaci iz navedene potvrde su morali biti poznati tužitelju te samim time nema mjesta u ovom postupku upotrebi novih činjenica ili novih dokaza. Naime, pod novim činjenicama podrazumijevaju se takve činjenice koje su postojale u vrijeme provođenja postupka čija se obnova traži, ali se tada za njih nije znalo ili ih se nije moglo upotrijebiti, a pod novim dokazima podrazumijevaju se dokazi o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se ili nije znalo, ili se znalo, ali se nisu mogli pribaviti te time niti upotrijebiti u postupku. Isto tako, da bi se 'nove' činjenice i dokazi mogli uzeti kao razlog za obnovu postupka nije dovoljno da činjenice i dokazi budu novi, nego i da budu takvi da bi njihovo izvođenje i upotreba u prijašnjem postupku doveli do drukčijeg rješenja upravne stvari. Sukladno navedenom tužitelj je navedenu činjenicu i dokaz upotrijebio u trenutku ostvarivanja prava na mirovinu, s obzirom na to da je jasno da mu je navedena činjenica bila poznata.
15. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika niti u rješenju prvostupanjskog tijela od 11. prosinca 2024., odnosno provedenom upravnom postupku, sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u izreci ove presude.
16. Kako tužitelj nije tražio naknadu troškova upravnog spora to Sud o istom nije odlučivao.
Osijek, 3. kolovoza 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
