REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-1104/2025-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojega zastupa službena osoba HŽ, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 3. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-224- 02/23-01/4363, URBROJ: 511-01-203-25-5 od 19. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-224-02/23-01/4363, URBROJ: 511-01-203-25-5 od 19. veljače 2025. odbijen je zahtjev CŽ, ovdje tužitelja, za primitak u hrvatsko državljanstvo, iz razloga što je utvrđeno da tužitelj je više ne živi u [adresa] i da stoga ne ispunjava uvjete iz članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21), koji moraju biti kumulativno ispunjeni.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno Upravnom Sudu u Zagrebu podnio tužbu Sudu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u prvom redu navodi da u postupku nisu pravilno utvrđene odlučne činjenice, odnosno da je tuženik pogrešno utvrdio da je tužitelj stalno napustio Republiku Hrvatsku godine te da više ne živi na prijavljenoj adresi u [adresa]. ističe da je takav zaključak donesen isključivo na temelju operativne provjere VII policijske postaje Zagreb od 3. siječnja 2025., zanemarujući pritom stvarnu narav i razloge njegovog privremenog izbivanja iz zemlje. Nadalje navodi da je tuženik propustio utvrditi kontinuitet njegovog boravka i rada u Republici Hrvatskoj još od 2005. godine, kao i činjenicu da je tužitelj stekao stalni boravak 1. prosinca 2014. godine te da je tijekom cijelog razdoblja bio radno aktivan u poduzećima Mark Gradnja d.o.o., M.K. Ekonomik d.o.o. i Tehnikagradnja. Pojašnjava da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu jasno proizlazi da tuženik pogrešno zaključuje o namjeri trajnog napuštanja države. S tim u svezi ističe da je u postupku dostavio dokaze o uspješno položenim ispitima iz poznavanja hrvatskog jezika, kulture i društvenog uređenja, čime je dokazao visoku razinu integracije. Naglašava da je njegovo izbivanje bilo uzrokovano izvanrednim i teškim obiteljskim okolnostima u Prištini, gdje je kao jedini hranitelj morao brinuti o supruzi, dvoje maloljetne djece, bolesnoj majci te baki koja je preminula 2024. godine. Smatra da su javnopravna tijela trebala provesti dublju analizu njegovih razloga, jer je u navedenom razdoblju morao organizirati pokope oca i bake, što nipošto ne predstavlja prekid njegove životne i poslovne povezanosti s Republikom Hrvatskom, u kojoj boravi gotovo dva desetljeća. Nadalje navodi da je tuženik propustio obrazložiti zašto se njegovo zastupanje poduzeća M.K. Ekonomik d.o.o. i Madok Economy d.o.o. tijekom boravka na Kosovu ne smatra nastavkom njegove gospodarske aktivnosti vezane uz Republiku Hrvatsku. Ističe da nije bio u mogućnosti ostvariti spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj upravo zbog činjenice da još nije stekao državljanstvo, što ga je u kriznim trenucima primoralo na privremeni odlazak radi egzistencijalne skrbi o članovima uže obitelji. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i isprave koje dostavlja uz tužbu (životopis, izvod iz matice rođenih, uvjerenje o nekažnjavanju, presliku iskaznice o stalnom boravku, potvrde o položenim ispitima iz jezika i kulture te dokumentaciju o radnom stažu u navedenim poduzećima), saslušanjem tužitelja, a po potrebi i drugim dokazima, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025- 12 od 29. svibnja 2025., predmet koji je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljen pod poslovnim brojem Us I-2079/2025, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 36/24).

4. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je u postupku nesporno utvrđeno, što potvrđuje i sam tužitelj u tužbi, da tužitelj doista ne živi na prijavljenoj adresi boravka u Zagrebu, već boravi na Kosovu gdje brine o članovima uže obitelji. Navedeno činjenično stanje potvrđeno je naknadnom operativnom provjerom VII Policijske postaje Zagreb te podacima iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, iz kojih proizlazi da tužitelj u Republiku Hrvatsku dolazi samo povremeno. U odnosu na zakonske pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva naturalizacijom, tuženik navodi da se temeljem članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu ne odlučuje primjenom diskrecijske ocjene, već je tuženo tijelo na temelju dokumentacije i službenih evidencija pravilno utvrdilo činjenično stanje i primijenilo zakon. Također, tuženik osporava navode tužitelja o nemogućnosti spajanja obitelji, ističući da Zakon o strancima omogućuje reguliranje privremenog boravka temeljem spajanja obitelji i sa državljaninom treće zemlje koji je na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj.

5. Sud je održao ročište za raspravu 10. srpnja 2026., na koje su pristupili tužitelj osobno i službena osoba tuženika.

5.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje u kod navoda iznesenih u tužbi. Pojasnio je da je bio predstavnik firme u vlasništvu njegovog strica na Kosovu i da su zbog toga bila evidentirana česta izbivanja izvan Republike Hrvatske. Istaknuo je da u Republici Hrvatskoj živi već preko 20 godina i da je, kako smatra da se gospodarska i druga situacija na Kosovu neće popraviti, odlučio zatražiti hrvatsko državljanstvo i sa obitelji se preseliti u Hrvatsku.

5.2. Tuženik je izjavio da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i osporenog rješenja.

6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo pravilno odbijen.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 8. stavka 1. Zakona o strancima prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava slijedećim pretpostavkama:

1. da je navršio 18 godina života;

2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo;

3. da živi u [adresa] s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku;

4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje;

5. da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.

9.1. Pretpostavke za primitak u hrvatsko državljanstvo iz citiranog članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kao što navodi tuženik, moraju se ispuniti kumulativno, o čemu je upravnosudska praksa zauzela jedinstveni stav izražen u brojnim odlukama.

10. Uvidom u služenu zabilješku nadležne policijske uprave o operativnoj provjeri za tužitelja, sačinjenoj na temelju uvida u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, Sud je utvrdio da je u razdoblju od 21. siječnja 2021. tužitelj pretežno boravio izvan Republike Hrvatske, većinom u razdobljima od mjesec dana, dok je u Republici Hrvatskoj uglavnom boravio jedan ili dva dana, a samo iznimno po nekoliko dana.

11. S citiranom službenom bilješkom su sukladni i navodi tužitelja koji i sam tvrdi da je zbog obiteljskih i poslovnim razloga često boravio na Kosovu.

12. Nadalje, prema ocjeni Suda, osporeno rješenje je valjano obrazloženo u smislu odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

13. Stoga je Sud zaključio da je tuženik pravilo utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo jer ne živi u [adresa].

14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 3. kolovoza 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- tužitelju ŠŽ, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33