REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] O 5
Poslovni broj: Us I-591/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa odvjetnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, Pula, Ciscuttijeva 2, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi unosa stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, 3. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/24-13/931, URBROJ: 531-14-3-26-7 od 20. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/24-13/931, URBROJ: 531-14-3-26-7 od 20. siječnja 2026. odbačen je zahtjev OI, ovdje tužitelja, za unosom stana u [adresa], površine 65,35 m2, stan br. 29 na VI. katu zgrade na k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina] u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci. Tuženik u bitnom obrazlaže da se radi o stanu na kojem je prema posebnom propisu izvršena pretvorba vlasništva, a u kojem zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost, koji kao takav sukladno odredbi članka 4. stavka 3. Programa mjera izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (dalje: Programa mjera) ne ulazi u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske).
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u prvom redu navodi da ima status zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu ali da mu nikada nije bio ponuđen otkup stana na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, niti da je imao mogućnost otkupa. S tim u vezi ističe da je tuženik pogrešno i neosnovano zaključio da je tužitelj imao mogućnost otkupa stana, bez ijednog dokaza kojim bi potvrdio da mu je ta mogućnost doista bila ponuđena, naglašavajući da sama načelna mogućnost otkupa ne predstavlja dokaz o stvarno pruženoj mogućnosti. Nastavno navodi da se na poziv tuženika pravodobno očitovao i obrazložio da je stan unesen u društveni kapital trgovačkog društva Uljanik standard d.o.o. u postupcima pretvorbe i privatizacije, ali da mogućnost otkupa nije imao. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.), smatrajući da odbacivanjem njegova zahtjeva tuženik postupa protivno standardima Konvencije. Smatra stoga da tuženik pri donošenju rješenja nije uzeo u obzir odlučne činjenice, zbog čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Dodaje da tuženik nije postupio sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku jer nije utvrdio pravo stanje stvari niti proveo ispitni postupak radi razjašnjenja činjenica bitnih za rješavanje ove upravne stvari. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, saslušanjem tužitelja i svjedoka ŠI, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
3. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je u provedenom upravnom postupku nesporno utvrdio da je predmetni stan na kojem je tužitelj bio nositelj stanarskog prava odnosno zaštićeni najmoprimac u postupku pretvorbe društvenog poduzeća unesen u temeljni, odnosno društveni kapital trgovačkog društva Uljanik standard d.o.o., ali da nije tužitelj nije iskoristio mogućnost otkupa. Pojašnjava da su se na predmetni stan primjenjivale odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, prema kojima je tužitelj ex lege imao mogućnost podnijeti zahtjev i otkupiti stan, a prodavatelj mu ga je bio dužan prodati, što tužitelj svojevoljno nije iskoristio. Nadalje navodi da se sukladno Zakonu o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske te članku 4. stavku 3. Programa mjera, Program mjera i upis u Registar stanova ne primjenjuju na stanove nad kojima je prema posebnim propisima izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost, zbog čega je zahtjev za unos stana u Registar pravilno i zakonito odbačen. U odnosu na tužbene navode o povredi postupka, tuženik navodi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno pozivanjem stranaka na očitovanje putem zaključka, da nije bilo povreda postupka te da osporeno rješenje sadrži potpuno i zakonito obrazloženje sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku. Također navodi da isključivanjem ove skupine zaštićenih najmoprimaca nije došlo do diskriminacije ni povrede Konvencije i prakse Europskog suda za ljudska prava (Statileo protiv Hrvatske), budući da postoji objektivno i razumno opravdanje za razlikovanje stanova u izvornom privatnom vlasništvu od onih nastalih pretvorbom društvenog vlasništva, pri čemu ukazuje i na usklađenu praksu Upravnog suda u Rijeci i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u oglednom sporu.
4. Sud je održao ročište za raspravu 10. srpnja 2026., na koje je pristupio samo tužitelj, zastupan po opunomoćenici, a kako je tuženik uredno pozva, ročište je održano u njegovom odsustvu.
4.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje u kod navoda iznesenih u tužbi. Osporio je navode tuženika da već iz samih odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo proizlazi da tužitelj nije iskoristio mogućnost otkupa stana, pri čemu se poziva na Ustavno načelo vladavine prava iz članka 3. Ustava, sukladno kojem načelu prava koja su predviđena zakonima moraju biti stvarna i djelotvorna, što da u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno budući da tužitelju nikada nije ponuđeno pravo na otkup stana. Istaknuo je da se više puta obraćao nadležnim institucijama radi otkupa stana, ali da mu to pravo nikada nije bilo omogućeno, na koju okolnost je predložio saslušanje svoje kćeri ŠI. Također je istaknuo da u svojim nastojanjima da otkupi predmetni stan nije bio pasivan već da je naprotiv u tim nastojanjima bio onemogućen.
5. Među strankama u ovome sporu je sporno potpada li predmetni stan u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, te posljedično tome ispunjava li pretpostavke za upis u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske propisano je da se tim Zakonom uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (presuda, broj zahtjeva: 12027/10, 10. srpnja 2014. i drugi) te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020.
8. Prema odredbi članka 2. stavka 1. navedenog Zakona taj se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava.
9. Odredbama članaka 8.-15. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske propisan je upis u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, na temelju kojeg se ostvaruju prava iz programskih mjera koje su tim Zakonom propisane.
9.1. Prema odredbi članka 4. stavka 3. Programa mjera program mjera se ne primjenjuje na stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost.
10. Stoga se, prema shvaćanju Suda, na stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost, ne primjenjuje Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, niti mjere propisane navedenim Zakonom, a isto je pravno shvaćanje zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u predmetima poslovni broj Usž-3995/2025-2 od 5. studenog 2025.
11. Naime, u skupini predmeta Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Hrvatske se radilo o stanovima u privatnom vlasništvu na kojima je u vrijeme socijalističkog društvenog uređenja uspostavljeno stanarsko pravo u korist drugih osoba, a ukinućem stanarskog prava stupanjem na snagu Zakona o otkupu stanova 1996. godine je tim nositeljima stanarskog prava omogućeno je da postanu zaštićeni najmoprimci, koji uživaju niz zaštitnih mjera, poput obveze najmodavca da s njima sklopi ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, te plaćanja zaštićene najamnine čiji iznos utvrđuje Vlada koji je znatno niži od tržišne najamnine.
12. Time se, prema shvaćanju Suda, u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske radi o bitno različitoj pravnoj situaciji i bitno različitom odnosu najmoprimca i najmodavca u odnosu na pravnu situaciju u kojoj je stan na kojem je postojalo stanarsko pravo u postupku pretvorbe društvenog poduzeća unesen u temeljni kapital trgovačkog društva, a stanari koji su bili nositelji stanarskog prava nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost, te nastavili živjeti u stanu najmoprimci.
13. Uvidom u očitovanje trgovačkog društva Uljanik standard d.o.o. od 2. svibnja 2025., koje se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, Sud je utvrdio da je predmetni stan u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina] unesen u društveni kapital trgovačkog društva Uljanik standard d.o.o. u postupku pretvorbe, što tužitelj ni ne osporava.
14. Prema odredbi članka 47. stavka 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine" broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03, 145/10, dalje Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća) U slučaju kada vrijednost stanova ulazi u vrijednost društvenog kapitala, stanari ostvaruju svoje pravo prema propisima koji uređuju stambene odnose.
15. Isto tako je odredbom članka 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine" broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02, 113/02, dalje: Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo) propisano da se odredbe toga zakona odnose i na stanove na kojima je prema posebnim propisima izvršena pretvorba vlasništva, kao i na stanove koji čine imovinu za koju je pokrenut postupak prisilne nagodbe, stečaja i likvidacije.
16. Nadalje, članak 4. stavak 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo propisuje da svaki nositelj stanarskog prava može istaknuti zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima, a prodavatelj ga je dužan prodati.
17. Stoga se, prema shvaćanju Suda, stan iz pretvorba ovoga ne može podvesti pod odredbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, niti se mjere propisane navedenim Zakonom i Programom mjera odnose na predmetni stan, jer je sukladno citiranim odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća tužitelj imao pravo otkupa stana, ali to pravo nije iskoristio.
17.1. Razlozi zbog kojih tužitelj nije iskoristio mogućnost otkupa stana ne mogu biti odlučni za rješenje ove stvari, jer je sukladno odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo tužitelj imao pravo otkupa i prodavatelj mu je bio dužan prodati stan, pa ako je doista u tome bio onemogućen, mogao je svoje pravo ostvariti sudskim putem.
18. Stoga je, slijedom navedenog, tuženik pravilno odlučio da zahtjev tužitelja za upisom predmetnog stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci treba odbaciti.
19. Nadalje, prema ocjeni Suda, osporeno rješenje je valjano obrazloženo u smislu odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) i postupak pravilno proveden, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.
20. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.
21. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
22. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora u iznosu od 2.500,00 eura, međutim, kako je odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 3. kolovoza 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku u Puli, Ciscuttijeva
- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20
