Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Povrv-820/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja Nivo 2 d.o.o., OIB: 82365440372, Split, Vinogradska ulica 68, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan ročišta, 3. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita, poslovni broj Ovrv-614/2024 od 6. rujna 2024. kojim je naloženo tuženiku ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku osam dana isplatiti tužitelju Nivo 2 d.o.o., OIB: 82365440372 iznos od 825,60 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kao i troškove postupka u iznosu od 212,50 eura zajedno sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 21. svibnja 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, kojim predlažu da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 825,60 eura zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eura. Također, predlažu da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika).

1.1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita, poslovni broj Ovrv-614/2024 od 6. rujna 2024., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, pa je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-16110/2024-12 od 30. rujna 2024. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja u cijelosti, kako osnovu tako i visinu, sadržajno navodeći da je na tužitelju teret dokaza a da u postupku ne postoji niti jedan dokument koji bi dokazao bilo kakav odnos tuženika s tužiteljem, istaknuo je i prigovor zastare potraživanja, kao i to da konto kartica nije javna isprava kojom bi se dokazivale određene činjenice.

4. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti pa je stoga sud u rješenjima poslovni broj Ovrv-16110/2024-12 od 30. rujna 2024 i Povrv-451/2024-2 od 20. svibnja 2025. upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a ZPP.

4.1. Sud ovu presudu donosi bez održavanja ročišta u skladu s odredbom članka 461.a stavka 4. ZPP s tim da su stranke prethodno rješenjem upozorene pod kojim uvjetima se u sporu male vrijednosti može održati ročište.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem materijalne dokumentacije i to: karticu za suvlasnike zgrade [adresa].

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 825,60 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, a koje potraživanje temelji na kartici zaduženja izdanoj po tužitelju.

8. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

9. Prema shvaćanju ovog suda predmetni parnični postupak iniciran je prijedlogom za ovrhu, uz koji je ovrhovoditelj, prema odredbama OZ-a, bio dužan priložiti vjerodostojnu ispravu na kojoj temelji svoje potraživanje (a ne i sve dokaze), te koji ovršni postupak je povodom prigovora ovršenika prerastao u kontradiktoran parnični postupak upravo je, u situaciji kada je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u cijelosti osporio utuženo potraživanje, na tužitelju bio teret da u daljnjem tijeku postupka dokaže postojanje obveze tuženika, kao što bi učinio primjerice dostavljanje zk izvatka, međuvlasničkog ugovora i drugih isprava, što tužitelj nije napravio.

10. Opstojnost svojih činjeničnih tvrdnji da mu je tuženik dužan platiti upravo utuženi iznos, tužitelj je trebao dokazati (članak 219. ZPP-a), a kako on to tijekom postupka nije učinio, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu prvostupanjskog suda da ova činjenica nije dokazana (članak 221.a ZPP-a).

11. Spisu jedino prileži izvod iz poslovnih knjiga tužitelja koji predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, ali se isto tako radi o jednostrano sastavljenoj ispravi od strane tužitelja koja, bez drugih dokaza, ne predstavlja dovoljan dokaz o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku, pogotovo uzimajući u obzir da je tuženik sadržaj takve isprave, a time i vjerodostojnost iste, osporio.

12. Dakle, obzirom da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji se u ovom postupku smatra odgovorom na tužbu) osporio osnovu i visinu utužene tražbine, to je na tužitelju bio teret dokaza postojanja istih. Dostavljena kartica knjiženja, posebice kada je osporen kao u ovom slučaju, nije dokaz pravne osnove, visine i dospijeća sporne tražbine. Zbog toga je tužitelj, nakon što je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, tijekom postupka morao istaknuti nove dokazne prijedloge i ponuditi daljnje dokaze kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje, a kako osim Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelj nije ponudio pravno relevantne dokaze tada su s njegove strane izostali odgovarajući dokazi.

13. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 3. kolovoza 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Rokovi za žalbu iz članka 348. stavka 1. ZPP ne teku od 1. kolovoza 2026. do 15. kolovoza 2026.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku,

- u spis.