REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-158/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, Zagreb, Radnička cesta 1, protiv tuženika MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvanraspravno, 3. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec, sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-4119/2025 od 22. svibnja 2025., a kojim je tuženiku MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo platiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, iznos 94,50 eur (devedesetčetirieuraipedesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća utuženih računa kako slijedi:

- na iznos od 92,42 eur od 9.10.2024.

- na iznos od 2,08 eur od 8.11.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , naknaditi tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, trošak parničnog postupka u iznosu od 38,16 Eur (slovima: tridesetosameuraišesnaestcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. kolovoza 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, tražbinu u iznosu (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužen ika MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenika; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 94,50Eur uz naknadu troškova postupka, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javni bilježnik Ranka Spevec, sa sjedištem u [adresa], donijela je 22. svibnja 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-4119/2025, protiv kojeg rješenja je tuženik pravodobno izjavio prigovor te je isto rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-158/2025 od 9. rujna 2025. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik ističe kako je vjerodostojna isprava pogrešno adresirana i nikako se ne odnosi na njega kao kupca. Ističe kako su svi računi za spornu 2024. su uredno podmireni i ne postoji dug. U Izvatku se navodi šifra: 0943090 koja se odnosi na stan na adresi [adresa], dok šifra kupca s navedenim podacima u vjerodostojnoj ispravi glasi: 136459 i za isto obračunsko mjesto je s tužiteljem je bio u obveznom odnosu 1. rujan 2021. -30. rujan 2024., a od 1. listopada 2024. opskrbljivač je Međimurje plin d.o.o. Dodaje kako smatra da se predmetni dug odnosi na stan na adresi [adresa] koji stan je 30. rujna 2021. prodan te je vlasnik istog UŽ, pa nije razvidno temeljem čega je prijedlog za ovrhu podnesen na drugog korisnika i na drugu adresu obzirom na isto predlaže platni nalog u cijelosti ukinuti jer je rješenjem o ovrsi upućeno krivoj osobi.

4. U podnesku od 25. rujna 2025. tužitelj ističe kako tuženik ne osporava visinu dugovanja već pasivnu legitimaciju navodeći kako je nekretninu prodao 2021. te kako je od navedenog razdoblja trebala biti evidentirana sasvim druga osoba. Tuženik nije postupio sukladno Općim uvjetima opskrbe plinom stoga je evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi [adresa] pod šifrom 0943090 u utuženom vremenskom razdoblju slijedom čega je obveznik podmirenja dospjelog potraživanja radi isporučenog i utrošenog plina sukladno Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom (NN 158/13.), Zakona o tržištu plina (NN 28/13., 14/14.) te čl. 4., čl. 8. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima. Pored potrošnje plina, predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, svaki kupac je dužan plaćati fiksnu naknadu dok god je plinomjer montiran na obračunskom mjernom mjestu. U slučaju da se plinomjer demontira, računi za Ts2 se ne šalju pa iz navedenog proizlazi da je obveza plaćanja računa koji se odnose na naknadu isključivo vezana uz postojanje plinomjera. Tuženik ne podmiruje dospjelo dugovanje s naslova isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, Zakona o tržištu plina te čl. 4., čl. 8. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je opskrbljivač plinom dužan kupce opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin. Tužitelj je postupao sukladno svojim obvezama i dužnostima propisanim važećim propisima, a to je opskrba plinom krajnjim kupcima. Opreza radi, tužitelj također navodi kako je odredbama čl. 9.,10.,11. i 12. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom propisano da tužitelj, opskrbljivač plinom, sklapa ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem, a koji je vlasnik nekretnine ili treća osoba na koju je ugovor ustupljen uz suglasnost opskrbljivača plinom i ustupitelja ugovora odnosno osoba koja je u posjedu nekretnine, dok se ne sazna tko je njen vlasnik, s time da je navedeni ugovor moguće sklopiti i konkludentno, isporukom plina od strane opskrbljivača plina i korištenjem isporučenog plina od strane vlasnika ili korisnika neke nekretnine. S obzirom na to da za ovaj ugovor zakon ne zahtijeva poseban oblik, što bi zahtijevalo i davanje ponude za sklapanje tog ugovora u tom istom obliku (čl. 249. st. 1. i čl. 259. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), tužitelj ističe kako je obzirom na iznesene činjenice i dokaze nesporno došlo do konkludentnog sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika. Odredbom čl. 9. Općih uvjeta propisano je da u slučaju da je došlo do promjene vlasništva na predmetnoj građevini ili samostalnoj uporabnoj cjelini, krajnji korisnik dotadašnji vlasnik dužan je u roku od 30 dana podnijeti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a što tuženik nije učinio. O eventualnoj promjeni vlasništva na predmetnoj nekretnini odnosno obračunskom mjernom mjestu, tuženik nije obavijestio tužitelja niti je dostavio odgovarajuću dokumentaciju kojom bi dokazao da nije vlasnik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju niti je zatražio promjenu u evidenciji kupca plina, a što je obveza upravo tuženika sukladno čl. 9. i 10. Općih uvjeta. S obzirom na to da tuženik nije u predviđenom zakonskom roku dostavio nikakvu dokumentaciju niti je podnio zahtjev za promjenu krajnjeg kupca, tužitelj nije imao osnova izvršiti promjenu u evidenciji kupaca.

4.1. Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je izdao javni bilježnik te potražuje daljnji trošak u vidu sudske pristojbe na presudu.

5. Na navode tužitelja tuženik se očitovao podneskom od 1. prosinca 2025. i pri tome ponovio navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi pri čemu bitnim smatra da se stan za koji tužitelj vodi oznaku kupca 0943090 nalazi na adresi [adresa], a on stanuje na prijavljenoj adresi [adresa].

6. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/2022., dalje ZID ZPP/2022 .), primjenjuje se izmijenjeni čl. 461.a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23. , 146/25.; dalje ZPP) kojim je propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, a stranke su, rješenjem od 9. rujna 2025., upozorene na postupanje sukladno istoj odredbi. Ističe se da nije udovoljeno iznimci od tog načelnog pravila jer stranke nisu predlagale održavanje ročišta niti izvođenje dokaza koje bi iziskivalo zakazivanje ročišta (tužitelj je tek paušalno, po potrebi predložio zatraže podatci od operatera distribucijskog sustava, društva Gradska plinara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, te pribave podaci i dokumentacija vezano za priključenje predmetnog obračunskog mjernog mjesta na distributivni sustav), a sud je mogao utvrditi sve odlučne činjenice uvidom u pisane isprave i argumentaciju stranaka.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga na dan 14.04.2025. (stranica 14 spisa), uplatnicu po ovrsi (stranica 15 spisa), prijepisi računa (stranica 25-26, 39-40 spisa), analitička kartica za razdoblje 01.01.2000.-25.09.2025. (stranica 39 spisa), zemljišnoknjižni izvatci (stranica 47-48, 53-59 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. rujna 2021. (stranica 49-52 spisa).

7. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za uslugu opskrbe plinom za kućanstvo tuženika-tarifni model TM2 za listopad i studeni 2024.

10. Među strankama je sporna pasivna legitimacija. Naime, tuženik tijekom postupka, navodeći kako je stan na adresi [adresa], prodao Ugovorom o kupoprodaji zaključenim 30. rujna 2021. kupcu UŽ, ističe kako više nije u obveznom odnosu s tužiteljem obzirom na prethodno navedenu činjenicu.

11. Ukazuje se da je prema odredbama trenutno važećih i Općih uvjeta opskrbe plinom to u čl. 10. st. 1. („Narodne novine“ br. 50/18 ., 88/19., 39/20., 100/21., 103/22., 68/23.; dalje u tekstu: OU) predviđena obveza dotadašnjeg vlasnika nekretnine kod promjene vlasništva građevine da kao krajnji kupac u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnese zahtjev za raskid ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine dužan je u istome roku podnijeti zahtjev za sklapanje novoga ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva i dostaviti opskrbljivaču plinom očitanje stanja plinomjera koje su suglasno utvrdili dotadašnji i novi vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline.

12. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP) te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 461. a st. 2. u svezi čl. 7. st. 1. ZPP).

12.1. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

12.2. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP-a.

13. Odredba čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisuje da su sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dok čl. 5. ZOO propisuje da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

13.1. Nadalje, odredba čl. 9. ZOO propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje , a odredba članka 342. stavka 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

14. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30. rujna 2021. te zaemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu na adresi [adresa] je na nedvojben način utvrđeno da je predmetna nekretnina za koju su izvršene usluge tužitelja prodana, odnosno da je tuženik istu prodao te je od 30. rujna 2021. vlasnik iste druga osoba. Međutim provedenim postupkom nije utvrđeno da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 10. st. 1. OU odnosno nije dokazao da je obavijestio tužitelja o promjeni vlasnika nekretnine niti mu dostavio isprave iz kojeg bi navedeno bilo vidljivo, a teret dokaza, sukladno odredbi 461. a st. 2. i čl. 219. ZPP, te sporne činjenice je upravo na tuženiku. Štoviše, tuženik niti ne tvrdi da je na bilo koji način tužitelja o navedenoj promjeni obavijestio.

14.1. Dakle, tužitelj nema saznanja o promjeni korisnika dok o istome ne izvijesti dotadašnji korisnik, a koja obveza mu je propisana odredbom čl. 10. st. 1. OU ili dok novi vlasnik te građevine ili samostalne uporabne cjeline ne podnese zahtjev za sklapanje novoga ugovora o opskrbi plinom, što je u ovom slučaju očigledno izostalo sa strane oba vlasnika kako dotadašnjeg tako i novog.

14.2. U odnosu na problematiziranje činjenice adrese navedene na vjerodostojnoj ispravi ukazuje se tuženiku kako promjena prebivališta istovremeno ne znači i promjenu vlasništva nekretnine (primjerice jedna osoba može u vlasništvu imati i više nekretnina (pa time i više režijskih troškova za svaku), a prijaviti prebivalište može samo na jednoj adresi), stoga ista činjenica nije odlučna u ovoj pravnoj stvari.

15. Budući je provedenim postupkom utvrđeno da je tuženik propustio postupiti sukladno odredbi čl. 10. st. 1. OU te odredbi čl. 4. i 5. ZOO kojim propuštanjem obavještavanja je, suprotno načelima savjesnosti, poštenja i suradnje, kao korisnik onemogućio opskrbljivača da pravodobno sklopi ugovor s novim vlasnikom i ispostavlja račune stvarnom korisniku, valjalo je, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP, platni nalog u cijelosti održati na snazi i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

15.1. Tuženika radi, kao pravno neukoj stranci, ukazuje se kako je obzirom na sadržaj Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30. rujna 2021., članak 7. tog Ugovora ovlašten od stjecatelja nekretnine regresno potraživati naknadu ovog režijskog troška.

16. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP kao i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021., 18/2022., 154/2022.; dalje u tekstu: Pravilnik).

18. Po ocjeni ovog suda tužitelj obzirom je uspio u sporu temeljem čl. 154. st. 5. ZPP ima pravo na naknadu sljedećeg potraživanog troška:

- troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89Eur temeljem odredbe čl. 5. i 8. Pravilnika te čl. 14. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.)

- troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27Eur, u skladu s Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 50/2026.) kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine"- broj 118/18., 51/2023.).

19. Temeljem navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 38,16Eur (točka II. izreke).

20. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati i kamatnoj stopi na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2., 7. i 8. ZOO.

U Velikoj Gorici 3. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. Tužitelju

2. Tuženiku