Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21 000 Split
Poslovni broj: Povrv-649/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja Financijska agencija, OIB: 85821130368, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, protiv tuženika IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Franetović, odvjetnik u Splitu, izvan ročišta, 3. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Irene Šimunović, Split, poslovni broj Ovrv-12/2024 od 20. veljače 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od osam (8) dana plati tužitelju iznos od 67,76 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 64,70 eura od 17. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 3,06 eura od 9. veljače 2022. do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika isprave javnog bilježnika Irene Šimunović, Split, poslovni broj Ovrv-12/2024 od 20. veljače 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od osam (8) dana plati tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,00 eura s pripadajućim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku osam (8) dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 20,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. kolovoza 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 17. siječnja 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, kojim predlažu da javni bilježnik naloži ovršenici (sada tuženoj) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 67,76 eura zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,00 eura. Također, predlažu da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika).
1.1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Irene Šimunović, Split, poslovni broj Ovrv-12/2024 od 20. veljače 2024., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.
2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, pa je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-1209/24 od 22. srpnja 2024. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja u cijelosti, sadržajno navodeći da je potraživanje tužitelja neosnovano jer da je račun na temelju kojeg tužitelj traži prisilnu naplatu storniran, odnosno ističe kako tražbina ne postoji, a ujedno je istaknuo i prigovor zastare.
4. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti pa je stoga sud u rješenju poslovni broj Povrv-649/2024-2 od 29. srpnja 2025. upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a ZPP.
4.1. Sud ovu presudu donosi bez održavanja ročišta u skladu s odredbom članka 461.a stavka 4. ZPP s tim da su stranke prethodno rješenjem upozorene pod kojim uvjetima se u sporu male vrijednosti može održati ročište.
5. U nastavku ovog parničnog postupka, podneskom od 30. kolovoza 2024., a koji je podnesen unutar roka iz članka 461.a stavka 3. ZPP, tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika ističući da su ti navodi u cijelosti neosnovani. Tužitelj je naveo da su stranke potpisale Ugovor o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte , u kojem su sadržani uvjeti i obveze tuženika, da je tuženik pospisao Izjavu o prihvaćanju certifikata i Potvrdu o preuzimanju, da tuženik nije platio račun broj 08-0221-0069397, da taj račun nije storniran već je tuženiku 31.07.2020. godine, izdan račun broj: 08- 0720-0417268, ali je isti glasio na I, vl. IĐ, [adresa], šifra partnera: 3361613, ali budući je IĐ istupio iz navedenog zajedničkog obrta s JĐ, navedeni je račun odobren, te je izdan novi 08- 0221-0069397 koji glasi na IĐ, [adresa], šifra partnera: 2004877, na koji se i odnosi predmetno potraživanje, a tuženik nikada na račun nije istaknuo reklamaciju ili prigovor.
6. Tuženik se u roku od 15 dana od primitka gore navedenog tužiteljevog podneska nije očitovao na navode iz tog podneska, a niti na isprave koje je tužitelj uz taj podnesak dostavio u spis, pa samim time iste nije niti osporio.
7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 67,76 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, a na ime naknade za usluge pružene temeljem Ugovora o obavljanju usluga certificiranja kojeg je tuženik sklopio s tužiteljem.
9. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
10. Odredbom članka 295. stavak 1. ZOO-a propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dok je stavkom 5. istog članka propisano da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
11. Čitanjem Ugovora o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte, Klasa: 100-02/19-09/2, Urbroj: 08-5041-19-1452 od 17. srpnja 2019. sklopljenog između tužitelja i tuženika, i to članka 2. istoga utvrđeno je da se tužitelj navedenim ugovorom obvezao obavljati slijedeće usluge: 1) inicijalno izdavanje Certifikata, 2) obnova Certifikata uz generiranje novog para ključeva, 3) opoziv Certifikata, 4) suspenzija Certifikata, 5) reaktivacija Certifikata, 6) oporavak Certifikata, 7) arhiviranje Certifikata i 8) generiranje Korisničkih parova ključeva, dok se člankom 3. tuženik kao poslovni subjekt-korisnik obvezao za navedene usluge plaćati naknadu prema važećem cjeniku usluga FINA-e u roku od 15 dana od dana izdavanja računa. Također, iz navedenog Ugovora i to članka 1. istog proizlazi da se prava i obveze ugovornih strana izvode između ostalog i iz Uvjeta pružanja usluga certificiranja za poslovne certifikate. Nadalje, člankom 7. Ugovora propisano je da je isti sklopljen na vremenski period određen periodom važenja izdanog Certifikata.
12. Nadalje, člankom 5. Općih uvjeta propisano je zasnivanje ugovornog odnosa na rok od 24 mjeseca. Također, člankom 10. Općih uvjeta korisnik se obvezuje platiti naknadu za korištenje certifikata prema Cjeniku Fine u roku od 15 dana, a Fina se obvezuje izdati račun, dok je člankom 9. Općih uvjeta propisano da će FINA korisniku e-servisa FINE suspendirati certifikat ako postoji dug, koji nije podmiren, u periodu duljem od tri mjeseca od dospijeća, a ako u roku od 15 dana od dana suspenzije certifikata korisnik ne podmiri dug, FINA ima pravo opozvati Certifikat i otkazati uslugu, pri čemu će se obračunati sve naknade koje proizlaze iz Ugovornog odnosa, a prema cjeniku Financijske agencije.11. Tuženoj su računi za svako obračunsko razdoblje uredno dostavljeni. Tuženik u predmetnom postupku nije dokazao da je na dostavljeni račun istaknuo prigovore tužitelju.
13. Dakle, a polazeći od odredbi Ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika, tuženik je bio u obvezi platiti naknadu tužitelju na ime usluge certificiranja, i to sve sukladno Uvjetima pružanja usluga certificiranja za poslovne certifikate, koje je tuženika samim sklapanjem Ugovora prihvatio te ga isti obvezuju u konkretnom slučaju i temeljem odredbe članka 295. stavak 5. ZOO-a, a koja naknada prema izdanom računu tužitelja broj 08-0221-0069397 iznosi 64,70 eura, uz nju tužitelj potražuje i 3,06 eura na ime obračuna zateznih kamata do 9. veljače 2022.
14. Kako dakle, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije izvršio Ugovorom preuzetu obvezu plaćanja naknade za usluge pružene od strane tužitelja, pri čemu tuženik nije niti osporavao da mu je tužitelj takve usluge zaista i pružio, to je isti dužan platiti navedenu naknadu tužitelju. Pritom je za istaknuti da je tužitelj svojim ispravama dokazao da predmetni račun ne bi bio storniran, već da je izdan novi s novom oznakom računa.
15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za istaknuti je da potraživanje FINE za neplaćenu uslugu certificiranja po ugovoru zastarijeva za tri (3) godine. Primjenjuje se posebni zastarni rok iz ZOO koji vrijedi za tražbine iz ugovora o prometu usluga između trgovca i osobe javnog prava, a FINA je upravo osoba javnog prava koja pruža usluge u okviru svoje registrirane djelatnosti. S obzirom na to da je dospijeće predmetnog potraživanja iz ožujka 2021., odnosno veljače 2022., a predmetni prijedlog za ovrhu je podnesen 17. siječnja 2024., to proizlazi da je prigovor zastare potraživanja u cijelosti neosnovan.
16. Sukladno navedenom, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je kod ovakvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, pa je stoga sud, sukladno naprijed navedenim odredbama održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od u dijelu kojim isti zahtijeva od tuženika plaćanje iznosa od 67,76 eura.
17. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.
18. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP, pa se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka
19. Imajući u vidu navedeno, tužitelju je s obzirom na vrijednost predmeta spora valjalo priznati trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 eura, sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, ("Narodne novine", broj 8/11 i 114/12, - dalje u tekstu: Pravilnik). -
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.
U Splitu 3. kolovoza 2026.
Sutkinja
Antonia Škaričić Majić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Rokovi za žalbu iz članka 348. stavka 1. ZPP ne teku od 1. kolovoza 2026. do 15. kolovoza 2026.
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis.
