Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
23000 Zadar
Poslovni broj: 157 K-144/2026-12
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Veri Miočić, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Prtenjača, u kaznenom predmetu protiv optužene PV, zbog kaznenog djela iz članka 345. stavka 1. u vezi članka 61. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj K-DO-823/12 zaprimljene kod ovog suda 19. ožujka 2013., nakon održane javne rasprave 29. srpnja 2026. zaključene u prisutnosti Igora Vulića, zamjenika općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru i optuženice, dana 31. srpnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optužena PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer P i NV, djevojački N, rođena **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Fritz-Gressard- Platz 2, SR Njemačka, državljanka Republike Hrvatske, sa završenom VSS, dipl. ekonomist, zaposlena, s mjesečnim primanja približno 1.500,00 eura neto, bez vojnog čina, bez odlikovanja, neosuđivana
k r i v a j e
što je u dva navrata, dana 25. svibnja i 9. srpnja 2012. u Biogradu n/m, kao osobni bankar za Regiju Dalmacija u PBZ podružnica Zadar, Poslovnici Biograd, neovlašteno zadržala novac klijenata, pa da je tako:
a) dana 25. svibnja 2012., nakon što je klijentica PVŽ na šalteru banke zatražila isplatu sa svog tekućeg računa br. 3211356601 iznos od 4.000,00 kuna, izvršila isplatu od 24.000,00 kuna te klijentici isplatila traženih 4.000,00 kuna, dok da je preostali iznos od 20.000,00 kuna zadržala za sebe,
b) dana 9. srpnja 2012. prilikom zatvaranja deviznog računa broj 20212206161 klijenta OV istom neistinito predočila kako je potrebno zatvoriti devizni račun budući na istom nema novčanih sredstava iako je znala da je saldo na deviznom računu iznosio 2.375,12 eura pa je nakon što je klijent potpisao sporazum o prestanku ugovora o deviznom računu, novac s računa zadržala za sebe, oštetivši imenovanog za navedeni iznos od 2.375,12 eura u kunskoj protuvrijednosti 17.813,00 kuna,
dakle, protupravno prisvojila novac koji joj je povjeren u radu, čime je počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti – pronevjerom opisano i kažnjivo po članku 345. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011 – dalje KZ/97) u vezi članka 61. KZ/97.
Na temelju članka 345. stavka 1. KZ/97 optužena PV se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.
Na temelju članka 67. stavka 2., 4. i 5. KZ/97 optuženoj PV se izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženica u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, uz izricanje obveze u smislu članka 68. KZ/97 da optuženica u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude naknadi štetu pričinjenu kaznenim djelom na način da oštećenoj PVŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] uplati iznos od 2.654,46 EUR (dvije tisuće šesto pedeset četiri eura i četrdeset šest centi) i nasljednicima oštećenog sada pok. OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.375,12 EUR (dvije tisuće tristo sedamdeset pet eura i dvanaest centi) s time da će se pravomoćna presuda opozvati temeljem članka 69. stavak 5. KZ/97 ukoliko optuženica ne ispuni navedene obveze prema oštećenicima.
II. Temeljem članka 158. st. 2. ZKP-a dosuđuje se oštećenoj PVŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 2.654,46 EUR (dvije tisuće šesto pedeset četiri eura i četrdeset šest centi) i nasljednicima oštećenog sada pok. OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 2.375,12 EUR (dvije tisuće tristo sedamdeset pet eura i dvanaest centi), a što je optuženica dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Oštećena PVŽ i nasljednici pok. OV se sa preostalim dijelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.
III. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP) u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP, optužena PV dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je dana 19. ožujka 2013. optužnicu poslovnog broja K-DO-823/12 protiv optužene PV (ranije ĐV), zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – pronevjeru opisano i kažnjivo po čl. 345. st. 1. KZ/97 u sv. čl. 61. KZ/97. Presudom ovog suda br. K-802/2020 od 26. rujna 2025. optuženica je temeljem čl. 453. toč. 1. ZKP-a oslobođena optužbe za učin predmetnog kaznenog djela, koju presudu je povodom podnesene žalbe Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, rješenjem br. Kž-776/2025-3 od 10. veljače 2026. ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje
2. Optuženica se tijekom ponovljenog postupka na raspravi 29. srpnja 2026. izjasnila da se ne smatra krivom za terećeno kazneno djelo.
3. Na raspravi su uz suglasnost stranaka pročitani i reproducirani sljedeći dokazi: iskazi svjedoka – oštećenika PVŽ i OV, te svjedoka FV, NV (djev. HV), JV i RV (l.s. 100-102, 103-105, 241-245, 248-250), dopis oštećene PVŽ od 19. srpnja i 14. kolovoza 2012. (l.s. 2-4), odgovor na prigovor Privredne banke Zagreb od 8. kolovoza 2012. (l.s. 5), nalog klijenta od 25. svibnja 2012. (l.s. 6), nalog klijenta od 19. svibnja 2012. (l.s. 7), odgovor Privredne banke Zagreb od 8. kolovoza 2012. (l.s. 8), nalog klijenta od 9. srpnja 2012. (l.s. 9), sporazum o prestanku ugovora o deviznom računu (l.s. 10), izvješće o reviziji postupanja optužene NVŽ (l.s. 25 -28), pregled transakcija (l.s. 29), odluka o otkazu ugovora o radu (l.s. 33-34), opis radnog mjesta, ugovori o radu i aneksi ugovora o radu (l.s. 35-43), e-mail poruka (l.s. 44-45), izjava FV i OV (l.s. 46-47), izjava HV (l.s. 48-49), kodeks ponašanja Privredne banke Zagreb i Pravilnik o primjeni mjera zaštite i upute za rad o blagajničkom poslovanju (l.s. 54-93), podaci o visini dohotka (l.s. 127, 154, 222), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene NVŽ (l.s. 129-132) s pripadajućom elektronskim zapisnikom i snimkom, podnesak PBZ Zagreb od 20. siječnja 2016. (l.s. 153), obrana optuženice na raspravi 28. kolovoza 2020. (l.s. 324-326), evidencija radnih mjesta blagajne okrivljenice (l.s. 229-239), dopis Matičnog ureda Zadar od 10 prosinca 2021. (čl. 386), potvrda o visini dohodaka i primitka (l.s. 597-598), izvadak iz KE (l.s. 594-595).
4. Iskazujući u prethodnom postupku optuženica je porekla počinjenje ovog kaznenog djela s time da je u prethodnom postupku kazala kako ju je OV čekao u boksu.
5. U obrani koju je iznijela na raspravi 28. kolovoza 2020. (l.s. 324-326) optuženica je navela kako u cijelosti osporava djelo koje joj se stavlja na teret.
5.1. U odnosu na klijenticu OVŽ navela je da ista nikada nije samostalno stavila prigovor već je to učinio njezin sin 2 mjeseca nakon izvršene isplate na šalteru, a kojem ona nije davala uvid u svoje financije. Naime, navedena gospođa radila je prijelaz iz Splitske u Privrednu banku što su njima bili posebno interesantni klijenti jer su otvarali račun i prenosili redovna primanja tim više što je gospođa PVŽ imala namjeru realizirati kredit kod njih da pokrije neka dugovanja koja su joj ostala u Splitskoj banci. Sin joj je tada bio u Švedskoj i njezin sin ju je u više navrata pokušao dobiti putem maila kako bi doznao kada će taj kredit biti odobren, na što mu je odgovarala da mora kontaktirati svoju majku jer je ona klijentica, a ne on. Osim toga, kako je gospođa PVŽ trebala od njih dobiti kartice za tekući i devizni žiro račun, a uz koji idu PIN-ovi, ista je kako njezin sin ne bi imao bilo kakva saznanja o njenim računima, tražila da brojevi tih PIN-ova dođu u banku, ne na njenu kućnu adresu. Također u to vrijeme poslovnica više nije radila u dvije nego u jednoj smjeni zbog manjeg opsega poslova pa je šefica poslovnice gospođa FV od njih zaposlenika zahtijevala da sve za njih rade te im izlaze u susret i van radnog vremena, pa nije točan navod gđe FV da optuženica ima privatne odnose s gospođom PVŽ, ista je bila klijentica banke, koja je znala često dolaziti u banku ponekad samo na razgovor jer se radi o starijoj gospođi, a s tim je bila upoznata i voditeljica banke čiji je boks u toj poslovnici bio odmah do boksa optuženice i moglo se sve vidjeti i čuti. Prigovor na isplatu gospođi PVŽ je njezin sin stavio 2 mjeseca nakon izvršene isplate na šalteru, a gospođa je u međuvremenu transakcije radila ne samo kod optuženice nego i na drugim šalterima kod drugih zaposlenika ove poslovnice Privredne banke.
5.2. Nadalje, što se tiče gospodina OV isti je također prešao iz OTP banke u Privrednu banku, sjeća se da je prenio svoj tekući račun s redovnim primanjima jer se drukčije nije mogao realizirati kredit koji je zatražio od Privredne banke pa je gospodin OV taj dan došao u poslovnici kako bi potpisao nalog za isplatu tog kredita te kako bi zatvorio dugovanja po postojećim kreditima što je bio uopće uvjet da bi mu se ovaj kredit odobrio. Drugim riječima, gospodin OV dizao je kredit kako bi zatvorio dugovanja po drugim kreditima, a sebi zadržao ostatak novca koji je ostao od tog kredita. Toga dana je radila isključivo u boksu i nije imala prijavljenu blagajnu, ali u istoj je imala iznos od 0,00 kuna što znači da je jedino mogla provoditi ne novčane transakcije dakle odobriti ove naloge za isplatu kredita gospodinu OV. Kako je toga dana gospodin OV došao ne samo potpisati navedene naloge za isplatu kredita kako je to već navela već i podići oročenje po ranije otplaćenom kreditu, a što mu nije mogla isplatiti jer nije taj dan radila novčane transakcije, otišla je kod kolegice HV koja je to radila, a koja je već imala klijenta koji se pomaknuo s lijeve strane gledajući s njezine strane kretanja i to kada ih je vidio, gospodin OV je stajao malo desno, ali uglavnom po sredini šaltera gdje inače stoje klijenti, gospođa HV je bila za šalterom ispred njega, a optuženica se nalazila s Ivine desne strane, dakle, nasuprot gospodina OV. Ovdje želi napomenuti da gospodin OV još uvijek nije bio njihov klijent već je dobio obavijest od PBZ banke da je zatvorio stari kredit te da može podići oročenje koje mu je bilo vezano za navedeni stari kredit te da može podići novi kredit kao i uvjeti tog novog kredita koje može dići koji ovisi o visini novčanog iznosa koji bi podigao. Nakon toga, a kako je novčani iznos koji je gospodin OV htio realizirati kreditom bio te visine da je isti trebao kod njih prebaciti tekući račun taj dan, kada je napomenula da je gospodin OV došao, isti je uz potpisivanje naloga i isplati kredita donio i pisma namjere od OTP banke, pa su s obzirom na navedeno riješili svu papirologiju za odobravanje tog novog kredita. Nakon toga su otišli kod kolegice HV kako bi podigao navedeno oročenje koje je bilo vezano za stari neplaćeni kredit. Nakon toga je otišla do svoga šaltera autorizirati odnosno odobriti HV da izvrši isplatu depozita gospodinu OV jer je optuženica tada bila osobna bankarica i po rangu iznad kolegice HV, a taj dan, koliko se sjeća, voditeljice nije bilo da ona izvrši autorizaciju tako da je radi toga otišla do svog boksa kliknuti autorizaciju, dok su u tom trenutku HV i gospodin OV i ta treća stranka bili na njezinom šalteru, a kada je izvršila autorizaciju vratila se na šalter kolegice HV. Na šalter ispred gospodina OV kolegica HV stavila je sve papire vezano za navedeno oročenje, a nakon toga mu je kolegica stavila novčana sredstva na šalter te je optuženica uzela svoj primjerak navedenog papira vezano za autorizaciju s tim da napominje da je kolegica HV navedeni novac dala gospodinu OV u maloj bijeloj koverti, prethodno je novac, koliko se sjeća prvo prebrojala ona, pa ja, pa stroj za brojanje novca, sve to pred gospodinom OV i tek je onda HV taj novac spremila u kuvertu, a gospodin OV je papire i tu kuvertu uzeo sa sobom te je vidjela kada je došla u svoj boks stavio u A4 kuvertu gdje su mu se nalazili svi papiri od kredita, a ona je sa sobom uzela dva primjerka te papirologije koju je trebala imati zbog autorizaciju te ih je deponirala na za to predviđeno mjesto. Točno se sjeća tog dana oko 15,00 sati kada je došla kući nazvao ju je gospodin OV i bio vidno uzrujan, rekao joj je da što je to napravila i da je kradljivica, da on nije digao kredit od 50.000,00 Eur, a kako je shvatila da se radi o kamatama objasnila mu je da on taj iznos ne plaća odmah već postepeno te da sutra ujutro radi i da dođe, i da će mu sve objasniti i da će skupa proći papire. Ujutro kada je došla na posao voditeljica poslovnice joj je rekla da je na prisilnom godišnjem dok ne završi revizija, na što je ja pitala da li da odem do direktora u [adresa], a ista je rekla da ne bi bilo loše da ode, kada je krenula za [adresa], tada da ju je nazvala voditeljica poslovnice i rekla da je došao OV i da urla u poslovnici, da je iznimno neugodan, na što je rekla da će se vratiti jer da je u Tustici i da joj treba 10ak minuta da se vrati, a kada je došla, gospodina OV nije bilo te joj je voditeljica poslovnice rekla da je ona njemu pokazala nalog o oročenju, a da je on rekao da on nije podigao taj novac jučer, na što je optuženica komentirala da se oni radi toga nisu ni trebali naći nego radi podizanja novoga kredita odnosno radi otplatnog plana po kreditu, točnije vezano za kamate. Osim toga optuženica je voditeljici poslovnice rekla da je taj nalog o oročenju pravila kolegica HV te da je voditeljica poslovnice imala volju ista je mogla samo pregledati snimke nadzorne kamere od prethodnog dana. Koliko zna snimke su se čuvale nekih 30-ak dana. Želi napomenuti da je tog dana, kada je izašla iz poslovnice, tamo ostavila neke svoje stvari, a kako ju je voditeljica potjerala na način da mi je rekla da izađe, te se ni je nikada vratila po te stvari. Također napominje, a vezano za iskaz gospođe FV, koja je izjavila da je čula da je ona u tom periodu podizala kredit, navodi da ona to nije čula već je j baš kod nje išla realizirati kredit jer nije mogla to raditi sama za sebe, radilo se o kreditu za kuću jer se tada razvodila. Inače za realizaciju stambenog kredita potrebno je otprilike 3 tjedna, a ona je čekala čak 6 mjeseci čak i duže s tim da je u međuvremenu stavila dva prigovora direktoru, da su se promijenila 4 osobna bankara te na kraju nije taj kredit realizira jer je otišla kod zadnjeg osobnog bankara i rekla da želi obustaviti realizaciju tog kredita. Kako je bila u privatnim odnosima sa svojim nadređenim gospodinom RV, negdje tjedan dana prije tog 25. svibnja 2012. zatražila je da je se premjesti u drugu poslovnicu, te je dobila suglasnost kadrovske službe, međutim, rekli su joj da je potrebno da obavijesti voditeljicu poslovnice gospođu FV te direktora RV. Voditeljica poslovnice gospođa FV kada ju je izvijestila o premještaju, loše je reagirala u smislu da se bojala kako će bez jednog djelatnika odraditi ljeto, a ona kao osobni bankar nije radila probleme kada je trebala raditi na šalteru za razliku od drugih kolega, te je ista direktoru RV proslijedila tu suglasnost da je se premjesti u drugu poslovnicu sa zahtjevom da ostane raditi u navedenoj poslovnici to ljeto, te se ne sjeća kako je to završilo jer se u međuvremenu dogodilo naprijed navedeno.
5.3. Na upit braniteljice odgovorila je da koliko se sjeća isplata gospođi PVŽ išla je na šalteru, ne u boksu, jer ona u boksu nije imala blagajnu kao na šalteru, a šalteri su pokriveni videonadzorom. Koliko se sjeća sporni novčani iznos koji je isplaćen gospođi PVŽ isplaćen je u iznosu od 20.000,00 kn te je nalog za isplatu potpisala gospođa PVŽ. Nakon što je izvršila uvid u nalog klijentu (l.s. 6), potvrdila je da je to je taj nalog za isplatu gospođi PVŽ, ovaj iznos od 24.000,00 kn je iznos koji joj je isplaćen. U kritično vrijeme bilo je tri šaltera, te su bili međusobno spojeni, jedino su između šaltera bili ladičari, ali nisu do kraja odvajali prostor između šaltera, sve je bilo fizički spojeno. Po svakom šalteru radile su minimalno dvije osobe, a treća, u većini slučajeva ona, uskakala je kada bi djelatnice sa šaltera išle na pauze ili slično. Nije moguće da ona 20.000,00 kn stavi sa strane u trenutku vršenja isplate klijentu, prvo iz razloga što su navedeni šalteri pod video nadzorom, kolegice u drugim šalterima vide što se događa u njenom šalteru s time da napominje da se ovdje radi o iznosu od 20.000,00 kn, dakle to je veliki novčani iznos, osim toga klijent fizički vidi trenutak isplate tako da nije moguće sakriti novac koji mu se u tom trenutku isplaćuje. Osim toga, imali su po tri blagajne na kraju smjene te je iznos novca u blagajni trebao odgovarati onome na papirima. Kako je već napomenula, gospođa PVŽ je od dana podizanja navedenog novca do stavljanja prigovora njezina sina, dakle unutar ta 2 mjeseca, bila i kod drugih djelatnica poslovnice na šalteru, a osim toga imala je uvid u stanje svog računa, a misli da je imala i na mobitelu SMS poruku za stanje na računu. Nakon što joj je predočena preslika sporazuma o prestanku ugovora o deviznom računu (l.s. 10), optuženica je navela da je to taj sporazum koji je gospodin OV morao potpisati kada je podizao oročenja. Nakon što je izvršila uvid u potpise za banke na preslici navedenog sporazuma navela je da je za banku potpis dala kolegica HV, a desno se nalazi njen paraf koji je morala staviti radi autorizacije. Taj iznos koji je naveden u ovom sporazumu je iznos koji je bio isplaćen gospodinu OV. Nakon što joj je predočen dio iskaza svjedokinje NV s rasprave od 26. rujna 2017. (l.s . 243), 5. redak odozdo, gdje ista opisuje što je napravila s novcem koji je podizao gospodin OV, navela je da koliko se sjeća, zbog proteka vremena, misli da je novac išao direktno gospodinu OV na šalter, dakle da kolegica NV nije njoj davala taj novac u ruke, već je u rukama imala samo dva primjerka navedene papirologije. Gospođa PVŽ je starija osoba i djelovala joj je kao jedna usamljena osoba, kod njih je dolazila svaki dan na razgovor i bila je nezadovoljna svojim sinom pa je tako rekla da je morala prodati svoj dio kuće da bi namirila njegove troškove života, ali joj je izgledala kao osoba koja razumije poslovanje banke, u banci je plaćala i račune. U odnosu na gospodina OV, kada je dizao kredit, izgledao joj je kao osoba koja razumije što to znači, međutim, u trenutku kada ju je nazvao i vikao na nju, shvatila da isti nije uopće razumio kredit koji mu je odobren.
5.4. Na upit suda odgovorila je da nakon što joj je voditeljica poslovnice gospođa FV rekla da je na prisilnom godišnjem, ona je jedino u tom periodu pa do prestanka radnog odnosa u banci, dala pisano očitovanje, ali se ne sjeća da li je to bilo vezano samo za reviziju vezano za gospođu PVŽ ili i za gospodina OV, u svakom slučaju preporučenom pošiljkom dobila je redovni otkaz zbog skrivljenog ponašanja vezano za nepoštivanje pravilnika i to da je obavljala novčane transakcije u prostoru bez video nadzora. Zbog svega ovoga bila je u lošem psihičkom stanju pa nije pokretala radni spor. Cijela ova situacija mogla se odmah riješiti samo da su se pregledale nadzorne kamere. Ona nije inzistirala, a kada je od gospođe FV bila obaviještena da će doći do revizije vezano za ovu isplatu gospođi PVŽ da se izvrši uvid u nadzorne kamere jer je bila u šoku i stresu, bila je u fazi razvoda braka, imala određene privatne odnose s gospodinom RV i slično. Osim toga bilo joj je logično da ako ide revizija da će se izvršiti uvid u nadzorne kamere jer se te snimke čuvaju još godinu dana kada odu iz poslovnice negdje drugdje.
6. Iz predmeta proizlazi da nije sporno da je optuženica bila osobna bankarica i OV i PVŽ i da je za oba klijenta vršila inkriminirane transakcije, a da su navedeni oštećenici starije životne dobi (rođeni 1949. i 1946. godine).
7. U svom iskazu svjedok oštećeni OV naveo je da u cijelosti ostaje pri iskazu danom pred ODO-om u [adresa] 16. siječnja 2013. godine, napominjući da se tada bolje sjećao. Naveo je tako da ga je optuženica primila u boks radi zatvaranja devizne kartice, rekavši mu da na njoj nema ništa. Ostao je sjediti u boksu dok je optuženica otišla do šaltera, a kroz staklena vrata vidio je blagajnicu kako nešto stavlja u bijelu kovertu, danas ne može sa sigurnošću reći je li to bio novac ili papiri, ali je u ranijem iskazu naveo da su to bile devize. Također, da bez naočala (dioptrija +3/+3,5) mogao čitati papire koje je potpisivao, potpisivao je tamo gdje mu je optuženica prstom pokazivala. Nikada da nije primio novac i nije ni znao da ima sredstava na tom računu (bio je to depozit koji je "lutao" u banci po otplati starog kredita, a on je na njega zaboravio). Optuženicu je nazvao istog poslijepodneva, a ona mu je odgovorila: "ne mogu ja to više podnijeti, ne znam di su mi noge di mi je glava" i prekinula vezu. Negira da je ikada stajao pored šaltera ili se vraćao u boks zajedno s optuženicom.
8. Oštećena PVŽ u svom iskazu je navela da je negdje prije Uskrsa 2012., došla u PBZ poslovnicu u Biogradu kada je dogovorila sa optužnicom da će podići kredit u visini od 9.000,00 EUR. Jednom prilikom da je od NVŽ zatražila isplatu 4.000,00 kn i potpisala je dokument o primitku tog iznosa, međutim zajedno sa sinom utvrdila je da je te prigode izvršila isplatu dodatnih 20.000,00 kn koje novce oštećenici nikada nije dala pa se obratila odgovornim osobama banke u [adresa] i [adresa], a kada ju je NVŽ nazvala rekla joj je da se pokuša sjetiti da joj je taj iznos isplatila u apoenima od po 200,00 kn i stavila joj u kovertu, što oštećenica opovrgava navodeći da taj novac nikada nije uzela. Navela je da je u to vrijeme s NVŽ razvila odnos povjerenja kada ju je NVŽ posjećivala i kući, družile su se i određenu dokumentaciju je i kući potpisivala. Nakon ovog događaja više nisu razgovarale.
9. Svjedokinja FV je u inkriminirano vrijeme bila voditeljica poslovnice PBZ d.d. u Biogradu. PVŽ prijavila joj je nedostatak novca na računu tvrdeć da je od dvije transakcije na istom nalogu primila samo 4.000,00 kn, a 16.000,00 kn nije. Kazala je da je isprva više vjerovala optuženici nego starijoj gospođi PVŽ, sumnja joj je stvorena tek dolaskom OV. OV da joj je osobno ispričao da je vidio optuženicu na šalteru kako HV broji novce, stavlja ih u kovertu i predaje optuženici, a da mu optuženica u boksu nije predala tu kovertu nego je stavila sa strane. Kazala je i kako boks osobnog bankara nije bio pokriven video nadzorom, šalteri jesu. Isplata novca od strane HV direktno optuženici, umjesto klijentu, bila je kršenje pravila jer se novac se morao predati direktno klijentu. Nakon revizije optuženica je dobila otkaz zbog kršenja pravilnika (rad s novcem izvan nadzornih kamera), ali nije dokazano da je fizički zadržala novac.
10. Nadalje, svjedokinja NV rođ. HV, bankarska službenica (blagajnica), u svom iskazu navodi da su optuženica i OV zajedno došli do njezinog šaltera, da je OV stajao sa strane dok je ona zatvarala račun i isplaćivala novac. Novac da je dala u ruke optuženici (ne direktno klijentu), a optuženica se zajedno s OV vratila u boks. Sutra dan, kada je OV došao prijaviti problem, FV ga je pozvala, on je rekao da se sjeća da je bio pored šaltera, da je vidio brojanje novca i primio kovertu, ali da se ne sjeća da je primio novac, navela je da je bio zbunjen i da mu je bilo loše zbog vrućine. Navela je i da je isplata osobnom bankaru (umjesto klijentu) tada bila uobičajena praksa.
11. Svjedok RV, direktor prodajnog centra PBZ Zadar, kazao je u svom iskazu da je razgovarao osobno s oba oštećenika i s optuženicom. OV mu je rekao da je dan ili dva nakon isplate shvatio da je nešto sumnjivo i tada podnio prigovor. PVŽ došla je sa sinom, prigovor je bio identičan, vidjela je na izvješću računa isplatu velikog iznosa koji nikada fizički nije primila . Revizija je utvrdila da je optuženica postupala protivno Općim uvjetima poslovanja te je donesena odluka o otkazu, ali nije bilo dokaza da je novac fizički zadržala za sebe. Revizija za cijelu 2012. godinu nije pronašla nikakvih drugih propusta iste prirode . Kazao je i da jest politika banke da se šteta nadoknadi klijentu ako je uzrokovana od strane djelatnika, ali banka to ovaj put nije učinila jer nije uspjela to dokazati . U odnosu na OV je kazao da je problem je bio taj da je on u razgovoru sa nekim njihovim djelatnicima saznao da je depozit njemu isplaćen odnosno da je potvrda o isplati postojala što su oni i kasnije utvrdili, ali da on te novce fizički nikada nije dobio. RV je rekao i da mu OV nije govorio da je vidio brojanje novca, ali je jasno izjavio da novac nije primio. U odnosu na oštećenu OVŽ da je kod njega došla sa sinom, a primjedba je bila slična, odnosno da je na izvješću s računa vidjela isplatu većeg novčanog iznosa, a da te novce nikada fizički nije primila.
12. Svjedokinja JV je bivša bankarska službenica, koja je radila u poslovnici 2005.–2010., dakle nije bila zaposlena u inkriminiranom periodu (2012.). Kazala je da osobni bankari u boksu nisu imali blagajnu, za isplate su dolazili s klijentima do šaltera. Ona osobno nikada nije isplaćivala novac osobnom bankaru koji bi ga zatim predao klijentu, ali ne zna je li se to kod drugih događalo.
13. Kako je optuženica navode svoje obrane dane u prethodnom postupku izmijenila pred sudom sud je u takvoj pravnoj situaciji bio dužan ocijeniti vjerodostojnost i istinitost njezinih različitih obrana, pri tome se koristeći drugim dokazima u spisu. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta (članak 393. stavak 2. ZKP) i dužnosti savjesne ocjene dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima (članak 450. stavak 2. ZKP). Naime, optuženica je tako u prethodnom postupku kazala kako ju je OV čekao u boksu dok je tijekom rasprave kazala da je isti otišao do blagajne gdje mu je izvršena isplata kada je detaljno opisala tijek događaja kod blagajne. Dovodeći ovaj promijenjeni navod optuženice u svezu sa činjenicom da boks nije bio pokriven video nadzorom, kako to svjedoče FV i CV, koje su zaposlenice banke i čije iskaze sud prihvaća u cijelosti jer nisu dovedeni u pitanje kako svojom logičnošću niti osobnim interesom, očito je stoga optuženica svoj iskaz kasnije prilagodila iskazu NV kako bi time makla sumnju u svoje postupanje, naime isplata na šalteru se ukazuje transparentnom dok isplata u boksu to očito nije zbog nepokrivenosti kamerama i sama optuženica negira da je iz boksa isplatila novac oštećenom OV s time da JV navodi i da osobni bankari u boksu i nisu imali blagajnu. Sud nije našao razloga posumnjati u iskaz svjedoka OV dok nasuprot tome iskaz svjedokinje NV ocjenjuje nevjerodostojnim i moguće usmjerenim ka izbjegavanju vlastitih nepravilnosti u postupanju jer tvrdi da je novac dala optuženici umjesto klijentu tvrdeći da je to bila uobičajena praksa . Međutim, isplata novca od strane NV direktno optuženici, umjesto klijentu, bila je kršenje pravila jer se novac morao predati direktno klijentu, kako to svjedoče FV i JV. U odnosu na iskaz svjedokinje oštećene PVŽ navodi se kako sud ni u taj iskaz nije imao razloga posumnjati. U prilog tome, navodi se da iz naloga klijenta (list 6) proizlazi da su toj oštećenici istovremeno izvršene dvije isplate, prvo u iznosu 4.000,00 kuna, pa odmah zatim u iznosu 20.000,00 kuna što je nelogično i neživotno jer ako je oštećenica došla u banku s namjerom da joj se isplati novac (i plati račune) onda je zasigurno znala koji iznos novca želi podići i ne bi joj se izvršile dvije isplate, posebice jer je druga isplata u znatno većem iznosu (20.000.00 kuna), pa se sigurno ne bi naknadno sjetila da joj treba tako veliki iznos novca. Oštećenica je objasnila zašto prije nije primijetila spornu isplatu, te je navela da je po dolasku njenog sina iz Švedske, zajedno s njim, pregledavala dokumentaciju izdanu od strane banke i tada je uočila da iz dokumentacije proizlazi da joj je inkriminiranog dana isplaćeno ukupno 24.000.00 kuna, a koji iznos novca nije niti zatražila da joj se isplati, niti je preuzela. Iz iskaza svjedoka RV proizlazi neposredno i izravno kako oba oštećenika, čiji prigovori neovisan jedan o drugome vremenski koincidiraju (srpanj 2012.)., tvrde da novac nikada nisu fizički primili.
13.1. Analizom izvedenih dokaza proizlazi kako novac nije isplaćen oštećenicima, naime oštećenici to izrijekom tvrde, FV to potvrđuje na temelju neposredne prijave, a RV to potvrđuje kao zaključak revizijskog postupka. Naime, dva neovisna oštećenika, u dva odvojena navrata, opisuju strukturno identičan modus operandi, isplata se provede u sustavu, no novac nikada fizički ne dođe do klijenata pri čemu je optuženica ta koja je imala ekskluzivnu i nekontroliranu kontrolu nad njihovim novcem pri čemu je blagajnica u slučaju oštećenog OV novac predala isključivo optuženici dok boks u kojem se nalazio nije pokriven kamerama, čime je postupala protivno pravilima banke koja zahtijevaju isplatu direktno klijentu pa se kao jedino logično objašnjenje za takvo postupanje u ovom slučaju nameće zadržavanje novca. Podudarnost dvaju vremenski koincidiranih slučajeva isključuje slučajnu pogrešku i upućuje na namjeran obrazac, a postupanje optuženice je dovelo i do otkaza ugovora o radu koji ona, simptomatično, nije osporavala iako joj je posao zbog teške životne situacije u kojoj se tada nalazila zasigurno bio potreban. Sud stoga odluku temelji na međusobno navedenim povezanim činjenica koje, po mišljenju suda, tvore zatvorenu logičnu cjelinu i ukazuje da je opisano postupanje optuženice bilo u cilju zadržavanja novca za sebe.
14. Sud nakon provedenog postupka zaključuje da je optuženica opisanim postupanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja jednog produljenog kaznenog djela protiv službene dužnosti - pronevjerom, pri čemu je s namjerom izvršila dvije odvojene radnje u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog kaznenog djela koje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Sud je po službenoj dužnosti , a u smislu odredbe članka 3. stavak 1. i 2. KZ/11, utvrdio da postoji pravni kontinuitet kaznenog djela protiv službene dužnosti – pronevjere iz članka 345. stavak 1. KZ/97 u kaznenom djelu protiv imovine
– pronevjera, opisano u članku 233. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje KZ/11) pri čemu se ima primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja tog kaznenog djela sukladno odredbi članka 3. stavka 1. KZ/11, s obzirom da KZ/11, nije blaži zakon za optuženicu jer je za kazneno djelo iz članka 233. stavka 1. KZ/11, propisan isti raspon kazne kao i za kazneno djelo iz članka 345. stavka 1. KZ/97 (od šest mjeseci do pet godina). Optuženica je dakle postupala s izravnom namjerom jer je bila svjesna obilježja kaznenog djela i htjela je njegovo ostvarenje. Ubrojivost optuženice i svijest o protupravnosti nisu osporene niti sud nalazi ispričavajuće razloge kod optuženice.
15. Polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti). Sud je kao olakotnu okolnosti cijenio što optuženica do sada nije kažnjavana pa je riječ o izoliranom slučaju u njezinom urednom životu, zatim višegodišnje trajanje ovog postupka kao i činjenicu da je optuženici zbog neurednog postupanja otkazan ugovor o radu što je također svojevrsna sankcija za nedopušteno ponašanje, a otegotno je jer je postupanje išlo na štetu ranjivijih osoba zbog njihove dobi. Sud je stoga mišljenja da je optuženici moguće pružiti još jednu priliku i zaključiti da i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela te je optuženicu za produljeno kazneno djelo iz čl. 345. st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, istodobno joj na temelju čl. 67. stavka 2., 4. i 5. KZ/97 izrekavši uvjetnu osudu po kojoj se kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako optuženica u roku od tri godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Optuženici je sud izrekao uvjetnu osudu, stekavši uvjerenje da optuženica bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela, suočena i s mogućnošću opoziva uvjetne osude. Sud navedenu kaznenopravnu sankciju smatra u cijelosti primjerenom osobi optuženice, njezinoj krivnji i težini kaznenog djela, te smatra da bi ovakva sankcija trebala utjecati na optuženicu da ne čini kaznena djela i da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim propisima Republike Hrvatske, uz postizanje i primjerenog generalno preventivnog učinka.
16. Sud je dosudio i posebnu obvezu iz obveze u smislu članka 68. KZ/97 odnosno naložio je da optuženica popravi štetu pričinjenu kaznenim djelom, ovo uvažavajući materijalne prilike oštećenice. Također, sud je na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP-a dosudio oštećenicima postavljeni imovinskopravni zahtjev u tom istom iznosu jer je isti preduvjet da bi se mogla odrediti navedena posebna obveza, a zahtjev oštećenice je konvertiran u valutu EUR. Prilikom preračunavanja koristi se fiksni tečaj konverzije koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR, a koji je utvrdilo Vijeće Europske unije. Oštećenu OVŽ sud je uputio u parnicu sa imovinskopravnim zahtjevom u dijelu koji prelazi iznos iz optužnice te nasljednike pok. OV u odnosu na zatražene zatezne kamate na dosuđeni zahtjev obzirom nisu specificirane, naime traži se od oštećenika da točno i potpuno odredi što je predmet njegovog zahtjeva kako u pogledu glavne stvari, tako i kamata.
17. Također, sud je naložio optuženici naknaditi trošak kaznenog postupka u vidu paušalne svote iznos od 200,00 eura čija visina je određena s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinske prilike optuženice, a koji trošak je optuženica dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
U Zadru 31. srpnja 2026.
Sutkinja
Vera Miočić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
DNA:
1) Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj K-DO-823/12
2) Optužena PV
3) Oštećena PVŽ
4) Opunomoćenik oštećenika Željko Knežević, odvjetnik u Dubrovniku
