REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1298/2026-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Mirku Aužini kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Majhen kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠS, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-797/2026 od 8. svibnja 2026., izmijenjene 31. srpnja 2026., nakon održane javne rasprave 31. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika OKDO-a u Zagrebu GS, optuženog ŠS i branitelja optuženog odvjetnika Slavena Martića, dana 31. srpnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i G, djevojački D, rođen **.**.1998. u [adresa], s boravištem u [adresa], ugostitelj, sa završenom SSS, srednjeg imovnog stanja, zaposlen u restoranu Viva sa mjesečnim primanjima oko 1.400,00 do 1.500,00 eura, neoženjen, otac malodobnog djeteta od 4 godine, bez čina i odlikovanja, osuđivan,
k r i v j e
što je:
- 3. prosinca 2024. oko 19,00 sati u Zagrebu, u nakani da ustraši bivšu izvanbračnu suprugu DS, putem aplikacije „Whatsapp“ poslao joj poruke sadržaja: „Napuši se kurca, R je moja kćer i ne igraj se na sve sam spreman. Mjesecima se već jebeš okolo, ti se odi jebati i pit, hoćeš vidjet na što sam spreman, droljo, sramoto jedna, idi se liječi, ista si kao svoja majka, ako treba robijat, robijat ću i ubit se zbog nje“, a koje riječi su kod DS izazvale osjećaj straha i uznemirenost za vlastiti život,
dakle, drugom ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
- čime počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.
II. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi ŠS se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI.
III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ŠS se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ŠS se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. lipnja 2026. do 31. srpnja 2026.
V. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08) optuženi ŠS dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ŠS, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11.
2. Optuženi ŠS pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući se optuženi očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da u cijelosti priznaje da je počinio kazneno djelo na način na koji mu je to stavljeno na teret optužnicom te da su točni svi činjenični navodi iz optužnice. Izrazio je iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela te molio da sud uz sve naprijed navedeno uzme u obzir i da je otac malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti. Ovo mu je prvi susret sa istražnim zatvorom te je provedeno vrijeme u dovoljnoj mjeri na njega utjecalo da se u budućnosti kloni bilo kakvog oblika protupravnog postupanja. Nakon što je zastupnik optužbe izmijenio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženi se sa istom suglasio.
4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je službena zabilješka o dojavi II. Policijskoj postaji Zagreb, Policijska uprava zagrebačka, od 3. prosinca 2024. (list 10 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka DS od 26. ožujka 2025. (list 62 - 64 spisa), RS od 25. ožujka 2025. (list 65 - 66 spisa) i AS od 27. ožujka 2025. (list 67-68 spisa), a na kraju dokaznog postupka je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženog (list 75 spisa).
5. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.
6. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.
8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio kazneno neosuđivan, da je otac malodobnog djeteta, te da je zaposlen, dok je otegotno cijenio da je isti naknadno, nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela osuđen zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz vrijeme provjeravanja od 2 godine, kao i da se tijekom postupka nije pridržavao mjera opreza.
9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja, iako je sastavni element kaznenog djela, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeto je u obzir da je optuženi prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije predložene po zastupniku optužbe, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.
10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa da optuženi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela nije bio kazneno osuđivan kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, dok je u okviru naknadne osuđivanosti sud cijenio da nije osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, pri čemu treba naglasiti da naknadna osuđivanost zbog kaznenog djela krađe na uvjetnu osudu na optuženog u konkretnom slučaju nije niti mogla polučiti svoj specijalni učinak jer se radi o presudi koje je postala pravomoćna nakon počinjenja ovog kaznenog djela. Pored toga, optuženi je priznao kazneno djelo, izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela što u korelaciji sa njegovom obranom u kojoj je naveo da mu je ovo prvi susret sa istražnim zatvorom te da je provedeno vrijeme u dovoljnoj mjeri na njega utjecalo da se u budućnosti kloni bilo kakvog oblika protupravnog postupanja pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam ) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja, odnosno da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.
11. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ŠS se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. lipnja 2026. do 31. srpnja 2026.
12.Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 150,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen i ostvaruje mjesečna primanja između 1.400,00 do 1.500,00 eura, da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja, te da je otac malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti,slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
U Zagrebu, 31. srpnja 2026.
Sudac:
Mirko Aužina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-797/2026
2. optuženi ŠS, [adresa]
3. braniteljica optuženog odvjetnica Željka Rajković
4. oštećena DS, [adresa] – nakon pravomoćnosti presude
5. u spis