REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1178/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, protiv tužene ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d., Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-973/2023-16 od 4. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-973/2023-16 od 4. svibnja 2026.

i

r i j e š i o  j e

I. Uvažavanjem kao osnovane žalbe tužitelja, ukida se u pobijanom dijelu – točka II. i IV. izreke, presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-973/2023-16 od 4. svibnja 2026. te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I Nalaže se tuženici ZF da tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, isplati iznos od 2.224,83 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Triglav osiguranja d.d. Zagreb u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženici ZF da tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb isplati iznos od 1.994,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 3,98 eur teku od 21.07.2020.g.

- 1.327,22 eur teku od 20.10.2020.g.

- 663,61 eur teku od 02.12.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 484,34 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobija tužitelj u odnosu na točku II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da u presudi nisu navedeni valjani razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi o odlučnim činjenicama koji su navedeni su nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. U osnovnom ističe da sud pogrešno postupio kada je odbio njegov tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnose na troškove postupka koje je podmirio u postupku koji je oštećena osoba protiv njega i ovdje tuženice podmirila u ukupnom iznosu od 1.994,81 eur. Navodi da se u predmetnom s lučaju radi regresnom potraživanju tužitelja prema tuženici uslijed prometne nezgode koja se dogodila **.**.2017. u [adresa], Z, [adresa], pa u situaciji ka da je sud zaključio kako je tužena regresno odgovorna prema tužitelju jer je izgubila prava iz osiguranja, odgovorna mu je pored nesporno isplaćenog iznosa imovinske i neimovinske štete koju je u mirnom postupku isplatio oštećenom iz predmetne nezgode, naknaditi regresno i sudske troškove koji su nastali u postupku naknade štete - postupak poslovni broj Pn-235/2019, jer se radi o fiksnim troškovima čija se visina neće dalje utvrđivati u tom postupku, već je za obvezu tužene dovoljno da su navedeni troškovi plaćeni od strane tužitelja u iznosu u kojem je sud od njega to tražio. Obzirom da nije pravilna odluka o glavnoj stvari, osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica u odnosu na točku I. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava . U osnovnom ističe da je sud pogrešno utvrdio da je izgubila prava iz osiguranja sukladno članku 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, slijedom čega bi bila dužna tužitelju nadoknaditi isplaćeni iznos štete. Tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ostvarene sve zakonom i ugovornim odredbama propisane pretpostavke za gubitak prava iz osiguranja pa da stoga ne postoji niti valjana pravna osnova temeljem koje bi bila obvezna regresirati tužitelju iznos od 2.224,83 eur. Tvrdi da sud nije izvršio sveobuhvatnu i savjesnu ocjenu izvedenih dokaza u smislu odredaba Zakona o parničnom postupku, niti je pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti cijenio činjenice relevantne za postojanje regresne odgovornosti tužene, a također, da presuda ne sadrži dostatne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama, budući da sud nije obrazložio na koji način izvedeni dokazi nedvojbeno potvrđuju postojanje osnove za regres, niti je otklonio prigovore tužene iznesene tijekom postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

4. Sa žalbama obje parnične stranke postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženici radi isplate iznosa od ukupno 4.219,64 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama , koji iznos obuhvaća iznos od 2.224,83 eur /16.762,95 kn na ime naknade štete isplaćene oštećeniku ČF dana 18. listopada 2018., te iznosa od 3,98 eur / 30,00 kn, iznosa od 1.327,22 eur / 10.000,00 kn i iznosa od 663,61 eur / 5.000,00 kn koje je platio na ime parničnih troškova koji su mu nastali tijekom vođenja parničnog postupak poslovni broj Pn-235/2019 pred sudom prvoga stupnja, u kom postupku je oštećeni VF potraživao daljnju imovinsku i neimovinsku štetu (pored one koja mu je isplaćena u iznos od 2.224,83 eur /16.762,95 kn) koja mu je nastala u štetnom događaju od dana 9. rujna 2017.

7. Dokazima provedenim tijekom postupka sud je utvrdio činjenično stanje (članak 8. ZPP), i to:

- da se 9. rujna 2017. dogodila nezgoda u kojem je sudjelovalo motorno vozilo marke Polaris/Sportsman 570 AGR Touring (motorno vozilo traktor-Quad), registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao maloljetni ĐF (rođen 2009.), koje vozilo je u tom trenutku bilo u vlasništvu ugostiteljskog obrta tuženice pod nazivom „Ada“;

- da je motorno vozilo kojim je upravljalo mlt. ĐF u trenutku nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 020207718186;

- da je u tom štetnom događaju teške tjelesne ozljede zadobio mlt. VF (rođen 2009.);

- da je protiv tuženice pred Općinskim sudom u Pazinu vođen kazneni postupak pod poslovnim brojem K-347/2019, u kojem je pravomoćno proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom;

- da je tužitelj kao osiguravatelj vozila registarske oznake [registarska oznaka] u mirnom postupku mlt. ČF dana 18. listopada 2018. isplatio iznos od 2.224,83 eur / 16.762,95 kn;

- da je mlt. VF pred sudom prvoga stupnja ustao tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem Pn-235/2019 protiv ovdje parničnih stranaka, obje na strani tuženika, sa zahtjevom za njihovom solidarnom naknadom daljnje mu imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju od dana 9. rujna 2017.;

- da je u tom postupku pravomoćnom međupresudom koja je donijeta dana 1. rujna 2020. utvrđena solidarna obveza ovdje tužitelja (temeljem obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i u skladu s relevantnim odredbama Zakona o obveznom osiguranju u premetu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009. i 75/2009. – dalje: ZOOP) i tuženice (temeljem odredbi članka 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015. - dalje: ZOO)) naknaditi mlt. ČF štetu koja mu je nastala u tom štetnom događaju

- radi se o predmetu koji još nije pravomoćno okončan;

- da su tijekom trajanja parničnog predmeta poslovni broj Pn-235/2019 tužitelju nastali troškovi u iznosu od 3,98 eur koji se odnose na fotokopiranje dokumentacije, troškovi plaćene sudske pristojbe na prijedlog za dopuštanje revizije u iznosu od 663,61 eur, te troškovi plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 eur .

7.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, te cijeneći sadržaj odredbe članka 3. stavak 1. točka 2. Uvjeta za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti tuženika kao i članka 24. stavak 1. točka 2. ZOOP i članka 1066. stavka 4. ZOO, sud prvoga stupnja zaključuje da je tuženica kao osiguranica tužitelja u predmetnom slučaju izgubila prava iz osiguranja, jer je u trenutku nezgode vozilom u vlasništvu obrta tuženice upravljala maloljetna osoba, koja, s obzirom na dob (2009.) nije mogla imati važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, a što joj je tuženica i omogućila, na koji način je svjesno dopustila uporabu vozila protivno pravilima sigurnosti prometa. Obzirom je tuženica kao osiguranica tužitelja izgubila prava iz osiguranja, sud je nadalje zaključio da je dužna tužitelju isplatiti iznos od 2.224,83 eur, koji predstavlja iznos stvarno isplaćene štete (18. listopada 2018.) oštećeniku ČF. Stoga je sud u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženici naložio isplatiti tužitelju iznos od 2.224,83 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 19. listopada 2018. pa do isplate.

7.2. U preostalom dijelu, onom kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 3,98 eur koji se odnosi na troškove fotokopiranja dokumentacije, troškove plaćene sudske pristojbe na prijedlog za dopuštanje revizije u iznosu od 663,61 eur, te troškove plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 eur - koji su nastali u predmetu poslovni broj Pn-235/2019 a vezani su za donošenje sada pravomoćne međupresude, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja odbio je kao neosnovan uz zaključak u osnovnom da taj parnični postupak nije pravomoćno okončan pa da troškovi tog postupka nisu konačno utvrđeni niti je odlučeno u kojem će opsegu pojedina stranka biti dužna snositi iste, pa posljedično da tužitelj ne može s uspjehom iste potraživati, jer regresno pravo osiguratelja pretpostavlja postojanje stvarno plaćenog i konačno utvrđenog izdatka, što je u predmetnom slučaju izostalo.

8. Odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita u odnosu na odluku pobliže opisanu pod točkom I. izreke, jer je u tom dijelu rezultat pravilne primjene materijalnoga prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pa ju je u tom dijelu valjalo potvrditi.

8.1. Međutim, u preostalom dijelu, onom sadržanom pod točkom II. izreke, pobijana presuda nije pravilna niti zakonita, obzirom je opterećena bitnom povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, pa se u tom dijelu ne može ispitati.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je polazeći od sadržaja članka 3. stavak 1. točka 2. Uvjeta za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti tuženika kao i članka 24. stavak 1. točka 2. ZOOP utvrdio i zaključio da je tuženica kao osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako vozilom u njenom vlasništvu upravlja vozač koji nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, što svakako nije imao mlt. ĐF koji je kritičnoga dana prouzrokovao štetu koju je tužitelj isplatio oštećenom ČF dana 18. listopada 2018. u iznosu od 2.224,83 eur / 16.762,95 kn.

9.1. I po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja, za primjenu odredbe članka 24. ZOOP u skladu s kojom odredbom su Uvjeti tužitelja – gubitak prava iz osiguranja, nije potrebno dodatno utvrđivati stupanj krivnje osiguranika niti druge okolnosti konkretnog slučaja, već je dovoljno dokazati da je vozilo dano na upravljanje osobi koja nema vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, a koje okolnosti su u predmetnom slučaju dokazane, pa nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je pobijana presuda kojom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos stvarno isplaćene štete trećoj osobi - radi se o iznosu koji po visini nije sporan, rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Stoga je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu u odnosu na točku I. izreke te u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP.

11. Međutim, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja u odnosu na odluku sadržanu pod točkom II. izreke.

11.1. Naime, prema sadržaju žalbe tužitelja, što konačno utvrđuje i sud prvoga stupnja, nije sporno da predmet suda prvoga stupnja poslovni broj Pn-235/2019 - u kom oštećeni VF potražuje daljnju imovinsku i neimovinsku štetu koja mu je nastala u štetnom događaju od dana 9. rujna 2017. nije pravomoćno okončan. Međutim, pravomoćna je međupresuda koja je u tom predmetu donijeta , a troškovi koje tužitelj potražuje odnose se upravo na dio postupka koji je vezan isključivo za tu odluku, pri čemu predmetu prileže dokazi iz kojih proizlazi da je tužitelj podmirio troškove postupka koje tužbom potražuje. Stoga je nerazumljiv zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj u odnosnu na zatražene troškove postupka nije imao konačnu i izvjesnu obvezu plaćanja koji nisu u cijelosti i definitivno realizirani, jer se radi o troškovima koji su vezani za donošenje pravomoćne međupresude kojom je odlučeno o postojanju solidarne odgovornosti ovdje tužitelja zajedno s ovdje tuženicom, za štetu koja je oštećeniku (trećoj osobi) nastala u štetnom događaju koji je pokriven policom osiguranja tužitelja, te se u nastavku toga postupka, a kako stanje predmeta ukazuje, raspravljalo isključivo o visini tužbenog zahtjeva oštećene osobe kao tužitelja.

11.2. Stoga je žalbu tužitelja valjalo uvažiti kao osnovanu, presudu u odnosu na točku II. izreke, a posljedično i u odnosu na toku IV. izreke (odluka o troškovima postupka) ukinuti pozivom na odredu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku sud prvoga stupnja otklonit će ukazanu mu bitnu povredu postupka, te će potom, novom pravilno obrazloženom odlukom (članak 338. stavak 4. ZPP) odlučiti o tom istaknutom tužbenom zahtjevu tužitelja. Pritom, sud će voditi računa da li su ti troškovi - radi se o troškovima sudskih pristojbi na žalbu i prijedlog za dopuštanje revizije, bili opravdani za tuženicu kao osiguranika, odnosno da li su nastali krivnjom samoga tužitelja, pa u situaciji kada očito tužitelj s izjavljenim pravnim lijekovima nije uspio, da li ih osnovano regresira od tuženice.

13. Obzirom da je pobijana presuda djelomično ukinuta, valjalo je ukinuti u cijelosti odluku o troškovima prvostupanjskoga postupka, o kojim će sud odlučiti u konačnoj odluci.

14. I o troškovima žalbe tužitelja sud će odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Puli-Pola 31. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić