Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

P-488/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja II, iz [adresa], Gedera 70700, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Osijeka, iz Osijeka, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, iz Osijeka, radi isplate, izvan ročišta, 31. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I/ Odbacuje se tužba tužitelja II od 21. travnja 2017. u odnosu na glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nekretnine označene kao stare k. č. br. [katastarska čestica]-b, sve k. o. [katastarska općina], upisane u stari z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije u vlasništvu HI, rođ. I, sada označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], potpadale su pod režim zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo, a sukladno članak 1. Zakona o zabrani prijenos prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 53/90, 61/91, 25/93, 70/93 i 92/96) od dana 01.05.1990. godine do dana 01.01.1997. godine.“

II/ Općinski sud u Osijeku oglašava se stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u odnosu na dio eventualnog tužbenog zahtjeva koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Rješenje Komisije za financiranje i imovinsko-pravna pitanja Skupštine općine Osijek, KLASA: UP/I-944-05/90-01/76, URBROJ: 2158-06-02/1-90-2 od dana 18.05.1990. godine.

II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor sa Općinom Osijek o predaji u posjed građevinsko zemljište od dana 21.08.1990. godine.

III. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Građevinska dozvola, KLASA: UP/I-361- 03/90-01/137, URBROJ: 2158-06-05/1-90-4 KM, izdana od Općine Osijek, Sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove, Odsjek za građevinarstvo, od dana 14.09.1990. godine.

IV. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Građevinska dozvola, KLASA: UP/I- 361-03/91-01/23 KM, URBROJ: 2158-06-04/2-91-3, izdana od Općine Osijek, Sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove, od dana 22.02.1991. godine.”

III/ Nakon pravomoćnosti ovoga rješenja predmet će se u odnosu na točku II/ izreke ustupiti Upravnom sudu u Osijeku.

IV/ Nalaže se tužitelju II da tuženiku Gradu Osijeku u roku 15 dana naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 12.482,50 eura (slovima: dvanaesttisućačetiristoosamdesetdvaeurapedesetcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 21. travnja 2017. u kojoj je naveo da je 9. siječnja 2003. podnio zahtjev nadležnom uredu državne uprave za povrat imovine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, u nastavku: Zakon o naknadi) i to za nekretnine u Osijeku koje su ranije nosile oznake k. č. br. [katastarska čestica]-b, upisane u stari zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada nove k. č. br. [katastarska čestica]), te da je zaključkom Ureda državne uprave u Osječko baranjskoj županiji od 27. veljače 2017. prekinut upravni postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Navodi da su njegovim prednicima navedene nekretnine oduzete Rješenjem Vrhovnog suda u Zagrebu broj R-44/50 od 8. travnja 1952. i „ovosudnim rješenjem“ broj R-418/52 od 5. svibnja 1955., te da su iste uknjižene kao „općenarodna imovina, organ upravljanja Gradsko poduzeće tvornica octa „Slavonija“ u Osijeku“ i to temeljem Zakona o potvrdi i izmjenama Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača („Službeni list FNRJ“, broj 64/46, 105/46, 88/47, 99/48). Navodi da su na k. č. br. [katastarska čestica] u međuvremenu izgrađeni stambeno poslovni objekti. Smatra da se na navedene nekretnine odnosila zabrana raspolaganja sukladno Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba („Narodne novine“, broj: 53/90, 61/91, 25/93, 70/93, 92/96, u nastavku: Zakon o zabrani raspolaganja), te da je prethodno, prije izgradnje stambeno poslovnih objekata trebalo tražiti od Vlade Republike Hrvatske da donese odluku kojom će se te nekretnine izuzeti od zabrane raspolaganja, a u kojem je slučaju jedinica lokalne samouprave bila dužna obeštetiti prijašnje vlasnike odnosno njegove zakonske nasljednike (ovdje tužitelj). Pojašnjava da su tuženik i njegovi prednici raspolagali predmetnim nekretninama na način da su izdavali građevinske dozvole i druge pravne akte i da su sklapali pravne poslove unatoč tome što se na te nekretnine odnosila zabrana raspolaganja zbog čega su ti pravni poslovi ništetni. Stoga smatra da ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina sukladno čl.5. Zakona o zabrani raspolaganja u vezi čl.14. Zakona o naknadi, zbog čega je predložio sudu da donese presudu:

- kojom će odlučiti da su predmetne nekretnine potpadale pod režim zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo, sukladno čl. 1. Zakona o zabrani raspolaganja od 1. svibnja 1990. do 1. siječnja 1997.;

- kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos tržišne vrijednosti nekretnina u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

U slučaju da sud odbije navedeni tužbeni zahtjev, tužitelj je predložio sudu da odluči o eventualno kumuliranom zahtjevu u kojem je tražio od suda da:

- odluči da su predmetne nekretnine potpadale pod režim zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo, sukladno čl. 1. Zakona o zabrani raspolaganja od 1. svibnja 1990. do 1. siječnja 1997.;

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Rješenje komisije za financiranje i imovinsko pravna pitanja Skupštine Općine Osijek Klasa UP/I-944-05/90-01/76, Ur.broj:2158-06-

02/1-90-2 od 18. svibnja 1990.;

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor Općine Osijek o predaji u posjed građevinskog zemljišta od 21. kolovoza 1990.;

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Građevinsku dozvolu Klasa; UP/I-361-03/90- 01/137, Ur.broj: 2158-06-05/1-90-4 izdanu od strane Općine Osijek, Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove, Odsjek za građevinarstvo od 14. rujna 1990.;

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Građevinsku dozvolu Klasa; UP/I-361-03/91- 01/23, Ur.broj: 2158-06-04/2-91-3 izdanu od strane Općine Osijek, Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove od 22. veljače 1991.

1.1. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 18. ožujka 2019. uredio točku 2. glavnog tužbenog zahtjeva na način da je od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 6.467.000,00 kuna.

2. Ovosudnim rješenjem broj P-861/2025-4 od 1. listopada 2025. ovaj sud se oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari zbog čega je ukinuo sve do sada provedene radnje i odbacio tužbu.

3. Povodom žalbe, Županijski sud u Osijeku je svojom odlukom broj Gž-2587/2025 od 13. ožujka 2026. potvrdio Rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem se oglasio nenadležnim za odlučivanje o isplati iznosa od 6.467000,00 kuna, dok je u odnosu na glavni tužbeni zahtjev koji je postavljen i kao eventualni, odluku prvostupanjskog suda ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak s uputom da je svoju nenadležnost trebalo cijeniti primjenom pravila o stvarnoj nenadležnosti u smislu čl.17. Zakona o parničnom postupku.

4. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od suda da odluči da određene nekretnine „potpadaju“ pod određeni pravni režim:

4.1. Sadržajno gledajući taj dio tužbenog zahtjeva, za zaključiti je da bi se radilo o tužbi na utvrđenje iz čl.187. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/163, 89/14, u nastavku ZPP) za dopustivost koje, kako bi sud bio dužan o postavljenom tužbenom zahtjevu raspravljati i donijeti meritornu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužitelj mora iznijeti tvrdnju da traži pravnu zaštitu određenog sadržaja, jer je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo, te učiniti vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev, ako bude usvojen, za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi, koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogao ostvariti . Dakle, za dopustivost tužbe za utvrđenje potrebno je postojanje određenog pravnog interesa tužitelja .

4.2. Pravni interes je procesna pretpostavka dopuštenosti deklaratorne tužbe i mora postojati ne samo u trenutku podnošenja tužbe, nego i do donošenja odluke suda. Iz sudske prakse proizlazi da će sud odbaciti tužbu kada tužitelj može svoje pravo ostvariti u drugom, za to predviđenom postupku ili kada je isto pitanje već obuhvaćeno drugim postupkom, pa parnica ne predstavlja potreban i opravdan pravni put za zaštitu prava.

4.3. U konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje da određena nekretnina potpada pod režim zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo, iako se istodobno pred nadležnim upravnim tijelom vodi postupak naknade za oduzetu imovinu u kojem se odlučuje o pravu tužitelja vezanom uz istu imovinu. U tom upravnom postupku nadležno tijelo odlučuje o činjenicama i pravnim pretpostavkama koje su relevantne za ostvarenje prava na naknadu, uključujući i pitanje je li nekretnina obuhvaćena odgovarajućim zakonskim režimom. S obzirom na to da se o istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi već odlučuje u upravnom postupku, tužitelj nema opravdan i samostalan pravni interes da o tom pitanju ponovno odlučuje ovaj sud u posebnoj parnici. Da je tome tako, proizlazi i iz Zaključka Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji od 27. veljače 2017. (list 82-83 spisa) u čijem je obrazloženju (4. stavak odozdo) navedeno da je za oduzetu imovinu bio propisan režim zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja sukladno odredbama Zakona o zabrani raspolaganja, dakle da je upravno tijelo već odlučivalo o istom pravnom pitanju u upravnom postupku. Za napomenuti je da parnični postupak nije predviđen za apstraktno utvrđivanje primjene zakonskog režima na pojedinu nekretninu kada je to pitanje već obuhvaćeno postupkom pred nadležnim upravnim tijelom, niti služi za paralelno vođenje postupaka o istom pravnom pitanju. Naime, postupak naknade za oduzetu imovinu vodi se prema pravilima upravnog postupka, a o zahtjevu za naknadu odlučuje nadležno upravno tijelo donošenjem rješenja. Slijedom toga, eventualna nezadovoljstva odlukom upravnog tijela stranka može štititi u za to propisanom upravnom sporu, a ne posebnom deklaratornom tužbom pred općinskim sudom.

4.4. Stoga je sud ocijenio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe u odnosu na navedeni tužbeni zahtjev, zbog čega je tužba u tom dijelu odbačena kao u točki I/ izreke.

5. U odnosu na dio eventualnog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka Rješenja, Ugovora i Građevinskih dozvola:

5.1. Prema odredbi čl.17. st.1. ZPP sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

5.2 Odredbom čl. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 dalje: ZUS) propisano je da se tim Zakonom uređuju nadležnost, sastav suda i pravila postupka na temelju kojih upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava, a odredbom čl. 3. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora: ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu i ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora. Istovjetno je bilo regulirano i Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe.

5.3. Uzimajući u obzir navedeni zakonski propis, proizlazi da je ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela i upravnih ugovora predmet upravnog spora koji se vodi pred upravnim sudom.

5.4. U ovoj parnici kao sporno pitanje postavljeno je pitanje ništetnosti dvije građevinske dozvole (list 135-136, 84-86 spisa) i Rješenja (list 92-93 spisa) koji zapravo predstavljaju pojedinačne upravne akte kao i pitanje ništetnosti upravnog ugovora (list 94-95 spisa). Međutim, takvo pitanje po svojoj pravnoj naravi ne pripada parničnom, nego upravnom odlučivanju budući da se zakonitost i razlozi ništavosti upravnog akta kao pojedinačne odluke i upravnog ugovora ispituju u upravnom postupku, odnosno u upravnom sporu, u kojem sud na razloge ništavosti pazi po službenoj dužnosti (čl. 3. st. 1. i 2. ZUS).

5.5. Okolnost da se ovaj sud nije pravodobno oglasio stvarno nenadležnim ne može promijeniti prirodu spora niti proširiti sudsku nadležnost. Pravila o stvarnoj nadležnosti propisuju do kada sud može po službenoj dužnosti ili po prigovoru stranke utvrditi svoju nenadležnost, ali propuštanje da se to učini u propisanom stadiju postupka ne stvara naknadnu ovlast za meritorno odlučivanje o pitanju koje zakonom nije povjereno parničnom sudu (čl. 17. ZPP). S obzirom na to da se radi o glavnom pitanju koje se odnosi na valjanost upravnih odluka i upravnog ugovora, a ne o prethodnom pitanju koje bi parnični sud mogao sam riješiti u okviru svoje nadležnosti, ovaj sud nije ovlašten odlučivati o njihovoj ništetnosti kao o glavnoj stvari. Takav bi pristup bio protivan razgraničenju nadležnosti između parničnog i upravnog sudovanja te pravilima prema kojima se zakonitost upravnih akata ocjenjuje u upravnom sporu, a ne u parnici (čl. 131. ZUP; čl. 3. st. 1. i 2. ZUS).

5.6. Stoga sud zaključuje da se u ovom parničnom postupku ne može odlučivati o ništetnosti predmetnih građevinskih dozvola, rješenja i ugovora kao o glavnoj stvari, neovisno o tome što se sud nije pravodobno oglasio stvarno nenadležnim, jer takav procesni propust ne može izmijeniti zakonom određenu narav spora niti uspostaviti nadležnost koja po zakonu ne postoji. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke.

6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1 ZPP. Tuženiku je dosuđen trošak u iznosu 12.482,50 eura, a koji trošak prema vrijednosti predmeta spora obuhvaća zastupanje na ročištu 1. listopada 2025. 4993 boda što iznosi 9.986,00 eura prema Tbr. 9. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), te pripadajući PDV u iznosu 2.496,50 eura.

Osijek, 31. srpnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika