K-828/2026-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ČĐ, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-689/2026 od 13. srpnja 2026., nakon javno održane i zaključene rasprave 30. srpnja 2026. u nazočnosti okrivljenika osobno, branitelja okrivljenika, Marka Ljubičića, odvjetnika u Splitu i savjetnika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Frane Maleša, 31. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. EĐ i pok. UĐ rođene UĐ, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], otok [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske, elektromonter, pismen sa srednjom stručnom spremom, oženjen, bez djece, nezaposlen, trenutno bez ikakvih primanja, lošeg imovnog stanja, bez vojnog čina, neodlikovan, osuđivan

k r i v  j e

I. što je u razdoblju od neutvrđenog dana tijekom lipnja 2026. do 19. lipnja 2026. u stanu u mjestu [adresa], protivno načelu solidarnosti, uzajamnog poštivanja i pomaganja svih članova obitelji iz članka 4. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.), a u svezi s člankom 10. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24), u cilju da ponizi i uznemiri svoju suprugu CĐ, učestalo vrijeđao suprugu govoreći joj da je kurva, a dana 18. lipnja 2026. oko 23,00 sata, kada je CĐ došla na navedenu adresu uzeti svoje osobne stvari jer mu je rekla da će se razvesti od njega, vrijeđao je govoreći da joj jebe mrtvu majku, da je kravetina, da će je zavezati “ko špigetu“, da će je smjestiti u umobolnicu, a potom je najmanje pet puta udario po glavi i licu, dok je dana 19. lipnja 2026. oko 6,15 sati suprugu probudio otvorenim dlanom u lice pritom držeći u ruci njezin mobitel i tražeći od nje pojašnjenje za određene poruke na njezinom mobitelu, te ju je potom ponovno najmanje dva puta udario otvorenim dlanom, a kada je pokušala pobjeći od njega, uhvatio je i povlačio govoreći da uđe u kuću, što je sve kod imenovane izazvalo osjećaj poniženosti i uznemirenosti,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

II. čime je počinio jedno kazneno djelo protiv braka obitelji i djece – nasiljem u obitelji – djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.; dalje u tekstu: KZ/11).

III. Stoga se okrivljenik ČĐ, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, temeljem članka 179.a KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku ČĐ se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. lipnja 2026. do 31. srpnja 2026.

V. Na temelju članka 70. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku ČĐ se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

VI. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08) oštećena-žrtva CĐ se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku ČĐ u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 EUR- a.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-689/2026 od 13. srpnja 2026., protiv okrivljenika ČĐ, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

2. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici okrivljenik je na raspravi održanoj 30. srpnja 2026., izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužbom.

3. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 okrivljenik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitana je oštećenica-žrtva CĐ te je provedeno usmeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Sanji Batini.

4.1. Nadalje, u dokazne svrhe, na temelju čl. 329 st. 3. ZKP/08, sud je pregledao i pročitao: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijskoj postaji Trogir, serijski broj: [serijski broj] (list 8 spisa), obrazac medicinske dokumentacije Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije od 19. lipnja 2026. za oštećenu-žrtvu CĐ (list 19 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, broj: 511-12-33-K-183/26 od 19. lipnja 2026. (listovi 20-21 spisa), kriminalističko- tehničko izvješće Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, broj: 511-12-33-K-183/26 od 19. lipnja 2026. (list 22 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, broj: 511-12-33-K- 183/26 od 19. lipnja 2026. (listovi 23-24 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, broj: 511-12-33-K- 183/26 od 19. lipnja 2026. (list 25 spisa), DVD medij sa fotodokumentacijom stana i ozljeda oštećene-žrtve CĐ (list 35 spisa), obrazac medicinske dokumentacije Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije od 11. travnja 2026. za oštećenu-žrtvu CĐ ( list 79 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, broj: 511-12-33-K- 97/26 od 12. travnja 2026. (listovi 80-81 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, broj: 511-12-33-K- 97/26 od 12. travnja 2026. (list 81a spisa), fotodokumentaciju ozljeda oštećene-žrtve CĐ (listovi 82-83 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, serijski broj: [serijski broj] (list 88 spisa) te dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trogir, Klasa: 552-01/26-01/20, Urbroj: 139-083-05/03-26-3-7 od 6. srpnja 2026. upućen Županijskom sudu u Splitu (list 153 spisa).

4.2. Sud je temeljem odredbe čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 odbio prijedloge obrane okrivljenika za saslušanjem u svojstvu svjedoka SĐ, ([adresa]) i FĐ ([adresa]), na okolnost samog ponašanja oštećene, učestalih ispada oštećene te višestrukog postupanja policije na licu mjesta. Naime, prema ocjeni ovoga suda navedeni dokazni prijedlozi obrane predstavljaju nevažne dokazne prijedloge i prijedloge koji su usmjereni odugovlačenju kaznenog postupka, a ovo imajući u vidu da se istima ne bi mogle utvrditi činjenice bitne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari budući da okolnosti čije utvrđenje obrana predlaže nisu ni bitne za predmetni kazneni postupak, ovo posebno imajući u vidu da je pravno relevantno činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

4.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pregledan je i pročitan izvadak iz evidencije za okrivljenika od 13. srpnja 2026. (list 156 spisa).

5. Iznoseći svoju obranu u prethodnom postupku (listovi 26-30, 54-58, 84a- 87 i list 90 spisa te 104-106 spisa) okrivljenik ČĐ je negirao počinjenje kaznenog djela navodeći u bitnom da suprugu nije niti vrijeđao niti udarao. U braku su od kolovoza 2025., a prije 4-5 dana supruga mu je našla novog partnera kod kojeg je spavala dvije noći. Do tada su živjeli skupa. Supruga mu se prije nekoliko mjeseci navukla na heroin. U četvrtak navečer je došla kod njega te su skupa večerali budući da su u petak ujutro trebali ići kod odvjetnika kako bi se razveli. U četvrtak navečer nije bilo nikakvog sukoba. Ujutro ju je uhvatila kriza te je napravila scenu na način da je razbijala po kuhinji i dnevnom boravku. Nakon toga izletjela je iz kuće i zvala policiju. U odnosu na događaj od 11. travnja 2026. naveo je da je čuo da se CĐ svađa s njegovom majkom, a u trenutku kada je ušao, da je vidio kako CĐ drži njegovu majku, koja je u jako lošem stanju, za glavu. Pokušao je odvojiti, ali nije mogao, pa joj je instinktivno morao "opaliti trisku", da se više prekine to ludilo u kući. CĐ je bila potpuno "tabletirana", uzela je preveliku dozu medikamenata. "Opalio" je, odnosno zahvatio vrhovima prstiju svoje desne ruke u predio njene lijeve strane lica. Zatim ju je uhvatio na način da je obujmio s leđa oko struka, pri čemu da joj je obuhvatio i obje podlaktice. Ovom prilikom da joj nije zadao ni jedan drugi udarac, niti mu je poznato da bi se ona udarila u nešto.

5.1. Pri ovakvoj obrani okrivljenik je ostao i na raspravi (listovi 312-314 spisa) dodatno ističući da je CĐ živjela godinu i sedam mjeseci na račun njega i njegove majke, a on da se skrbio i o Tamarinom malodobnom djetetu, kojem je i kuhao i peglao, dok CĐ po tom pitanju nije poduzela ništa, već je njega okrivila zbog toga što su joj oduzeli dijete i smjestili ga u Dječji dom. Istaknuo je da je pozadina svega ovoga činjenica što je CĐ opet počela konzumirati opojnu drogu heroin kao i heptanon kojeg je uzimala na crno, iako joj heptanon nikada nije bio propisan. U početku njihova je bračna zajednica bila skladna, pojašnjavajući da su problemi krenuli kada je CĐ ponovno počela konzumirati opojnu drogu. Dalje je izjavio da je CĐ njemu i njegovoj majci kazala da je provela 8 i pol godina u Reto centru, da je navodno bila i žrtva silovanja, te da je preboljela karcinom, zbog kojih navoda su je on i njegova majka gledali sa još većom razinom suosjećajnosti, te željom da joj pomognu da se socijalizira, međutim, ne zna jesu li ovi njezini navodi, izuzev toga da je konzument opojne droge, i istiniti. U bitnome je izjavio da je CĐ pod utjecajem heptanona pala s električnog romobila u travnju ove godine zbog kojeg događaja je bila na hitnoj pomoći, te je tamo tražila teške droge jer ju je tada uhvatila ovisnička kriza.

5.2. Što se tiče inkriminiranog događaja iz lipnja ove godine, u bitnome je izjavio da je prethodno mirno večerao s CĐ s kojom da je ujedno htio obaviti i jedan normalan ljudski razgovor, ovo iz razloga jer je prvi želio pokrenuti postupak rastave njihovog braka jer ni on niti njegova majka više nisu mogli trpjeti Tamarine česte incidentne situacije kada god bi je uhvatila kriza zbog droge. Nadalje, izjavio je da se CĐ ni ne sjeća da je provela tu večer sa njim i da joj je on pomogao da se otušira i obuće, a ovoga da se ne sjeća jer je bila drogirana. Kada su se probudili, CĐ da je počela sa svojim agresivnim ponašanjem, te je počela razbijati po kući, čak je htjela skočiti s balkona sa 4 m visine, a on ju je držao u zraku kako bi spriječio još veće zlo. Držao ju je tako u zraku 5-8 min dok se nije skroz iscrpio, nakon čega ju je prebacio preko ograde, a ona da je izjurila iz kuće uzevši pri tome i svoj i njegov mobitel, a prethodno da je popila pola bočice heptanona, nakon čega je odmah nazvala policiju, te su njega radi toga pritvorili. CĐ da je odglumila žrtvu, a zapravo da su u cijelom ovom postupku on i njegova sada pokojna majka bili žrtve Tamarinog agresivnog ponašanja. Dalje je izjavio da je 19. lipnja 2026. držao ruke uza se kako ne bi prekršio mjeru prema CĐ, ali ona da ima stalno "luđačke ispade". Pojasnio je da je 19. lipnja 2026. ujutro CĐ samo pitao je li ju sramota nakon druženja sa ljubavnikom doći kod njega kući i provesti večer sa njim, a ona da se nije ni sjećala da je tu večer spavala sa njim. Njezin iskaz da je lažan, zatajila je dosta toga, ističući da nije ni navela da je htjela skočiti s balkona.

5.3. U ovakvim Tamarinim ispadima da je bilo međusobnog vrijeđanja u normalnim granicama, kao što je to u svakoj kući, međutim, Tamarino ponašanje da bi eskaliralo zbog krize uslijed ovisnosti o drogi, a u kojem stanju je ona spremna sve napraviti. CĐ da ima toliki obraz da mu na raspravi nije izrazila ni saučešće te je njega lažno nazvala dilerom i narkomančinom, ističući da je Tamarin novi dečko upravo ovakva osoba kakvom njega CĐ lažno prikazuje. Inače, živi u obiteljskoj kući, u svome stanu, vlasnik je još jednog stana u istoj obiteljskoj kući kojeg povremeno iznajmljuje pa na takav način dolazi i do povremenih novčanih sredstava. Izjavio je da je on jedini skrbnik svoje majke koja je jučer preminula, a koju vijest je saznao u Zatvora u Splitu. Ovo ga je pogodilo tim više jer je već 40 dana zatvoren bez mogućnosti kontakta sa svojim jedinim roditeljem kojeg je pokušavao nazivati, međutim, CĐ da je svo ovo vrijeme držala kod sebe mobitel njegove majke i njemu sprječavala razgovor s majkom. Majka mu je umrla od tuge.

6. Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

7. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz zasebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, na način kako je to činjenično i pravno opisano te označeno u izreci ove presude.

8. U postupku nije bilo sporno da su okrivljenik i oštećenica-žrtva bračni drugovi između kojih su narušeni međuljudski odnosi opterećeni međusobnim zamjeranjima i čestim verbalnim i fizičkim sukobima.

8.1. S obzirom da je okrivljenik negirao počinjenje utuženog kaznenog djela, kao sporno u postupku valjalo je raspraviti i utvrditi je li on u naprijed navedenom razdoblju od neutvrđenog dana tijekom lipnja 2026. do 19. lipnja 2026. svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji na štetu supruge CĐ.

9. Iz navoda obrane okrivljenika proizlazi da isti u potpunosti osporava da bi na bilo koji način verbalno i fizički zlostavljao svoju suprugu CĐ.

9.1. Takva okrivljenikova obrana dijametralno je suprotna navodima iz iskaza oštećenice žrtve CĐ.

10. Saslušana u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu u predmetu Kir-1214/2026 od 6. srpnja 2026. (listovi 137- 138 spisa) oštećenica-žrtva CĐ izjavila je da je sa okrivljenikom u braku od 29. lipnja 2025. i da su od tada živjeli u njegovoj kući u [adresa] kod [adresa]. S njima u istoj obitelji da su živjeli i Duškova majka UĐ koja je teško bolesna i skoro nepokretna te njezina četrnaestogodišnja kćerka DĐ. U početku da nisu imali problema u braku, ali da su se tijekom vremena ti problemi javili, pojašnjavajući da je nasilja bilo i prije inkriminranog događaja, ističući da bi uvijek krenulo s Duškovim uvredama. On bi rekao kurvo i sl. i onda bi se oni posvađali, a znali bi se i potući. Njezina kćerka bi istrčala iz sobe i vikala bi da prestanu, pa bi oni prestali i pomirili bi se. Ponašali bi se kao dvije budale. Upravo zbog tih problema njezina kći DĐ da je morala napustiti obitelj i smještena je u Dječjem domu "Maestral" u Kaštel Lukšiću. Dalje je izjavila da je 4- 5 dana prije inkriminiranog dogadaja napustila ČĐ i otišla je živjeti u podstanare. Međutim, ČĐ da se nije mirio s tim njihovim razlazom, ističući da je došao kod nje na njezino radno mjesto benzinske postaje "Perić" u Kaštel Sućurcu te ju je molio da dođe kod njega, da razgovaraju i da mu se vrati. To da je bilo 18. lipnja 2026. u večernjim satima. Poslušala je ČĐ i nakon završetka posla došla je kod njega kući pristajući da razgovaraju o svemu, a ujedno da je htjela uzeti neke svoje osobne stvari, kao i stvari od svoje kćerke. Kada je počela kupiti stvari po stanu ČĐ ju je u tome sprječavao i ružno joj je govorio. Tako da joj je govorio da joj jebe mrtvu majku, da je kravetina, da će je zavezati k'o špigetu, da će je smjestiti u umobolnjcu i sl. U bitnome je izjavila da nije ostao na riječima već da ju čak 5-6 puta udario po glavi i licu. No, unatoč tome da je ostala u stanu i od umora i svega što joj se događalo zaspala je na kauču u dnevnom boravku. Ujutro ju je probudio Duškov šamar. lznenađeno ga je gledala iznad sebe, ističući da je on u ruci imao njezin mobitel i da ju pitao da mu pojasni neke poruke. Rekla mu je da nema problema i da će mu pojasniti sve. Međutim, on da joj je govorio da laže i opet da ju je nazivao ružnim riječima. Iskazivao je Ijubomoru, a i inače i prethodno da je bio jako Ijubomoran. Ošamario ju je opet 2-3 puta ističući da je pobjegla ispred njega tako što ga je prethodno odgurnula, a tada da je zapela na balkonskoj ogradi. ČĐ je došao za njom, povlačio ju je, govorio joj da ulazi u kuću i što će reći susjedi. Međutim, nije više mogla trpjeti njegovo nasilje, dalje navodeći da se opet nekako uspjela izmaknuti te da je polugola istrčala na ulicu, nakon čega je nazvala policiju. Inače, između nje i ČĐ da su često puta bile svađe pa i tučnjave i to bi prijavljivali susjedi policiji, a i sama da bi ponekad znala nešto prijaviti policiji. Pojedinosti se više ne sjeća i ne želi se sjećati. Podnijela je zahtjev za rastavu braka i definitivno se želi razići s ČĐ. Zainteresirana je za kazneni postupak i da ČĐ odgovara za ovo što joj je činio. Protiv njega namjerava postaviti imovinskopravni zahtjev.

10.1. Žrtva CĐ (listovi 308-309 spisa) je na raspravi svjedočila na način da je ustrajala u svim navodima iz svog iskaza s dokaznog ročišta. Pojasnila je da s okrivljenikom ne živi zajedno od 14. ili 15. lipnja ove godine, ističući da je 18. lipnja 2026. zadnji put bila u okrivljenikovoj kući u koju više nikada ne želi ući. U travnju ove godine je možda pala s romobila, pojašnjavajući da je često padala s električnog romobila. Dalje je izjavila da je često puta u društvu sa okrivljenikom bila legitimirana od strane policijskih službenika, a koliko joj je poznato protiv okrivljenika se vodi nekakav postupak zbog speeda. Inače, 8 godina je provela u Reto centru, a dvije godine je kupovala drogu od okrivljenika. Ujedno je izjavila da ustraje u kaznenom progonu protiv okrivljenika, jer on nije osoba za koju se predstavlja. S okrivljenikom je trenutno u postupku rastave braka.

11. Iz zapisnika o očevidu PP Trogir od 19. lipnja 2026. (listovi 20-21 spisa) i iz kriminalističko-tehničkog izvješća (list 22 spisa) razvidno je da je 19. lipnja 2026. obavljen očevid na žrtvi CĐ, u prostorijama PP Trogir. Pronađen je TRAG 1 – Na glavi u predjelu ispod desnog oka uočavaju se dvije manje ogrebotine. Također u predjelu podlaktica, uočavaju se ozljede u vidu modrica.

12. Okrivljenik se u osnovi brani da on u travnju 2026. nije fizički nasrnuo na CĐ, ističući da je ona iskoristila dokumentaciju koju je prethodno pribavila u bolnici nakon što je pala s romobila, za koje ozljede je njega lažno prijavila u PP, te da je 18. lipnja 2026. proveo mirnu večer sa oštećenicom koja je sutradan ujutro imala agresivan ispad kada ju je on pokušao smiriti i spriječiti da skoči s balkona zbog čega da ju je držao u zraku 5-8 minuta, ističući da su on i njegova sada pokojna majka žrtve Tamarinog agresivnog ponašanja koje je posljedica njene ovisničke krize.

13. Cijeneći jedinstveno iskaze oštećenice-žrtve CĐ koje je dala pred sucem istrage i na raspravi, za istaći je da je imenovana oštećenica -žrtva, nakon što je upitana na raspravi je li bilo udaraca 18. lipnja 2026., izjavila da 18. lipnja 2026. nije bilo udaraca, koliko se može sjetiti, pojašnjavajući da je između nje i okrivljenika uvijek bilo međusobnih udaraca. Nastavno, u svom svjedočkom iskazu u prethodnom postupku oštećenica-žrtva je detaljno opisala dinamiku odvijanja inkriminiranog događaja te je u bitnome izjavila da okrivljenik 18. lipnja 2026. nije ostao na riječima već da ju je čak 5-6 puta udario po glavi i licu. Međutim, sasvim je logično da se imenovana oštećenica-žrtva zbog stresa kojeg je pretrpjela inkriminiranim događajem zaista na raspravi ne sjeća svih činjenica vezanih za inkriminirani događaj i to iz razloga jer je predmetni događaj kao neželjeni događaj jednim dijelom potisnula iz svog sjećanja zbog čega je napustila obiteljsku zajednicu i preselila se na drugu adresu.

13.1. Ocjenjujući dokaznu snagu i vjerodostojnost iskaza oštećenice-žrtve CĐ sud smatra da ista vrlo uvjerljivo iskazuje o opisanom psihičkom i fizičkom zlostavljanju okrivljenika, vrlo je detaljna u svom iskazivanju, te čitav njen iskaz odiše životnošću i autentičnošću, a ista nema razloga lažno teretiti okrivljenika, štoviše, ispitana na raspravi je navela da bi prilikom policijskih intervencija na adresi okrivljenika, a povodom dojave susjeda, često policajcima govorila da je pala s električnog romobila jer nije htjela kazati da je modrice zadobila uslijed udaraca okrivljenika, pa sud njen iskaz ocjenjuje istinitim i uvjerljivim, dok je obranu okrivljenika sud ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo izbjegavanju svoje kaznene odgovornosti.

13.2. Nastavno, iskaz žrtve CĐ u bitnom potvrđuje materijalna dokumentacija u spisu, i to osobito zapisnik o provedenom očevidu nad žrtvom, s pripadajućom fotodokumentacijom ozljeda oštećenice-žrtve. Osim toga, i sam okrivljenik, iako negira počinjenje terećenog kaznenog djela, potvrđuje da sa suprugom ima konfliktne odnose.

14. Dakle, analizirajući i dovodeći u međusobnu vezu naprijed navedene dokaze te ih ujedno dovodeći u vezu s okrivljenikovom obranom valja naglasiti da je sud, kako je to prethodno obrazloženo, u cijelosti poklonio vjeru iskazu oštećenice-žrtve CĐ, ocijenivši njen iskaz vjerodostojnim, detaljnim, potresnim i izuzetno uvjerljivim, pri čemu valja naglasiti da sud ne nalazi razuman razlog zbog kojeg bi žrtva CĐ lažno teretila okrivljenika u okolnostima kada u svom iskazu navodi da je često ranije policajcima govorila da je pala s električnog romobila jer nije htjela teretiti okrivljenika.

15. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed navedene žrtve CĐ, a koji je u odnosu na pojedine odlučne činjenice potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu, na nedvojben način utvrdio da je okrivljenik u razdoblju od neutvrđenog dana tijekom lipnja 2026. do 19. lipnja 2026. počinio kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu svoje supruge CĐ, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

16. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela – KZ/11, koji propis se naknadno nije mijenjao.

17. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji treba napomenuti da se radi o kaznenom djelu koje ima blanketnu odnosno upućujuću dispoziciju odnosno koja se poziva na propise o zaštiti od nasilja u obitelji, a u konkretnom slučaju se radi o tempore criminis važećem Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine“ br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24).

Čl. 10. spomenutog Zakona nasilje u obitelji je definirano kao

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

17.1. U postupku je utvrđeno da je okrivljenik u konkretnom slučaju teško prekršio upravo citirani čl. 10. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer je nad žrtvom CĐ prakticirao psihičko i tjelesno nasilje na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude, čime je kod iste izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a takvim svojim ponašanjem nije počinio neko drugo teže kazneno djelo.

18. Prema čl. 87. st. 9. KZ/11 bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

18.1. Prema čl. 87. st. 8. KZ/11 članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

19. Stoga je u postupku dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 spram svoje supruge, odnosno člana obitelji u smislu čl. 87. st. 8. KZ/11.

20. Prema ocjeni ovog suda okrivljenik je biće kaznenog djela nasilja u obitelji ostvario s izravnom namjerom budući da je bio svjestan svih obilježja tog kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, a ujedno je, kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svog djela.

21. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika tempore criminis sud je na tu okolnost izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem.

21.1. Iz usmenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje psihijatra dr. Sanje Batine (list 310 spisa), a kojem vještvu sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom, argumentiranom i sačinjenom lege artis, proizlazi da je ČĐ osoba kod koje se ne dijagnosticiraju teže duševne smetnje, niti privremena duševna poremećenost, intelektualno funkcioniranje je u granicama prosjeka, negira ovisnost o psihoaktivnim supstancama i alkoholu. Vještakinja je mišljenja da se radi o osobi sa elementima poremećaja osobnosti u vidu impulzivnosti, rigidnosti, niskog je frustracijskog praga, manipulativan. S obzirom da se radi o ubrojivosti okrivljenika u dužem vremenskom periodu za koje se tereti, istaknula je da se teško izjasniti za svaki segment tog perioda, ističući da je okrivljenik mogao biti u potpunosti ubrojiv, mogao je biti i smanjeno ubrojiv ali ne bitno, ako je bio afektivno angažiran, kao što je bilo u događaju od 19. lipnja 2026., u bitnome pojašnjavajući da bi eventualne međusobne svađe s oštećenom koje bi prethodile inkriminiranim učinima mogle dovesti do okrivljenikove smanjene ubrojivosti, ali ne bitno. Vještakinja je preporučila okrivljeniku izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana jer postoji opasnost da bi mogao počiniti isto ili slična djela, s obilježjima nasilja.

21.2. Dakle, cijeneći naprijed navedeni usmeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, sud je išao u korist okrivljenika te je zaključio da je okrivljenik u inkriminiranom vremenskom razdoblju bio smanjeno ubrojiv.

22. Pri tom svijest o protupravnosti nije osporena niti je utvrđeno postojanje bilo kojeg ispričavajućeg razloga.

23. Slijedom navedenog, okrivljenik ČĐ je kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog pod t. I. izreke.

23.1. Ističe se da je sud u skladu sa rezultatima provedenog dokaznog postupka korigirao činjenični opis kaznenog djela na način da je izostavio inkriminirani događaj od 11. travnja 2026., sve s obzirom na to da žrtva prilikom svjedočenja na raspravi kao i prethodno na dokaznom ročištu, o tom događaju nije iskazivala. Ujedno je sud precizirao vrijeme počinjenja kaznenog djela skrativši inkriminirani period na razdoblje od neutvrđenog dana u lipnju 2026. do 19. lipnja 2026., sve respektirajući iskaz žrtve iz kojeg proizlazi da nema dokaza da je bila žrtva okrivljenikovog zlostavljanja u razdoblju od 11. travnja 2026. i tijekom svibnja 2026. Najzad, sud je iz činjeničnog opisa u odnosu na optužbu, izostavio navode da je žrtva CĐ „zadobila kontuziju kosti ispod lijevog oka i modrice po rukama“, a ovo obzirom da nastup tih ozljeda nije verificiran medicinskim vještačenjem, niti je nastup ozljede bitno obilježje predmetnog kaznenog djela. Nastavno, sud je iz činjeničnog opisa izostavio i navod iz 20. retka da je okrivljenik žrtvu udario „desnom rukom u predjelu lijeve strane njenog lica“ jer žrtva prilikom svjedočenja nije precizirala kojom ju je rukom okrivljenik udario i u koju stranu lica, dok ovakvom korekcijom nije došlo do prekoračenja optužnice, već naprotiv, na ovaj način išlo se u korist okrivljenika.

24. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

24.1. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, okolonosti koje su prethodile počinjenju djela, kao i njegove osobne i obiteljske prilike. Nasuprot tome, sud je okrivljeniku kao otegotnom cijenio upornost u počinjenju predmetnog kaznenog djela, zainteresiranost oštećenice za njegov kazneni progon te raniju kaznenu osuđivanost (list 156 spisa) i to presudom Općinskog suda u Splitu br. K-446/24 od 15. listopada 2025. kojom je zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine.

24.2. Pri tome je ovaj sud okrivljenika, temeljem članka 179.a KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

24.3. Prema ocjeni ovog suda, navedena sankcija se ukazuje primjerenom težini počinjenog kaznenog djela i ličnosti okrivljenika te je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju te će se njenim izricanjem postići sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u čl. 41. KZ/11, a posebno svrha specijalne prevencije, kao i svrha generalne prevencije koja se ogleda u utjecaju ove presude na okrivljenika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela te kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Sud smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja može postići samo kaznom zatvora.

25. Kako je okrivljenik ČĐ određeno vrijeme proveo u istražnom zatvoru, temeljem čl. 54. KZ/11 imenovanom se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. lipnja 2026. do 31. srpnja 2026.

26. Budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Sanje Batine proizlazi da je okrivljenik osoba sa elementima poremećaja osobnosti u vidu impulzivnosti, rigidnosti, niskog frustracijskog praga, manipulativan i da zbog toga postoji opasnost za počinjenje istog ili sličnog kaznenog djela, a imajući u vidu da je okrivljenik počinio kazneno djela s obilježjem nasilja, to je sud okrivljeniku na temelju čl. 70. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

27. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećena-žrtva CĐ upućena je na pokretanje parničnog postupka u pogledu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva za naknadu štete, budući da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno, ni za djelomično presuđenje tog imovinskopravnog zahtjeva.

28. Prema čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti i trajanju postupka te imovnom stanju okrivljenika. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu za okrivljenika ČĐ odmjerio u iznosu od 300,00 (tristo) eura.

28.1. Budući da je okrivljenik ČĐ proglašen krivim, to je po članku 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi ove troškove postupka, koji ukupno iznose 300,00 (tristoeura) EUR-a, sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude. Naime, s obzirom da je imenovani okrivljenik proglašen krivim te je radno sposoban, to sud smatra da se time neće ugroziti njegova egzistencija, te ga je temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 obvezao naknaditi naprijed naznačeni iznos, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

U Splitu, 31. srpnja 2026.

SUDAC:

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

- okrivljeniku (ČĐ),

- branitelju okrivljenika (Marku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu),

- ODO-u Split,

- oštećeniku-žrtvi (CĐ),

- u spis.