REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-809/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŠN, odvjetničke vježbenice kod Ivice Čuturića, odvjetnika u Zagrebu, tužitelja osobno i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, radi naknade štete, 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.550,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 593,46 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2025. pa do isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.550,00 EUR od 15. veljače 2025. pa do 28. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 9. siječnja 2026.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tužitelju ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.819,54 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. travnja 2025. navodi da je dana 24. prosinca 2024. u Zagrebu, Slavonska avenija, stradao u prometnoj nezgodi u svojstvu vozača osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], a da je za nezgodu odgovoran HN, [adresa], koji je upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] udario u vozilo kojim je upravljao tužitelj i na taj način prouzrokovao prometnu nezgodu te da je vozilo kojim je štetnik upravljao u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici 016252289922. Ističe da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC Zagreb. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.950,00 EUR. Navodi da se u mirnom postupku dana 14. veljače 2025. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a da je tuženik na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 1.350,00 EUR, slijedom čega potražuje naknadu štete u iznosu od 1.600,00 EUR sa zateznim kamatama od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 15. svibnja 2025. pa do isplate. Predlaže saslušanje tužitelja, medicinsko vještačenje i financijsko vještačenje.

1.1. U podnesku od 5. svibnja 2025., tužitelj je, po rješenju suda, dopunio tužbu na način da u skladu sa odredbom čl. 1095. te čl. 1100., st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje sljedeću naknadu štete: za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 1.100,00 EUR; za pretrpljeni strah 900,00 EUR; za pretrpljene duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti iznos od 800,00 EUR; za tuđu pomoć i njegu iznos od 150,00 EUR.

1.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 9. siječnja 2026. uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio naknadu štete u iznosu od 2.143,46 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. veljače 2025. (dan nakon primitka odštetnog zahtjeva).

1.3. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), u točci I. izreke rješenja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a koju je tužitelj učinio podneskom od 9. siječnja 2026. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isti mogao preinačiti tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnom navodi da nije sporan nastanak štetnog događaja, da je dana 24. prosinca 2024. godine tužitelj stradao kao vozač u prometnoj nesreći, da je za prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika, da je u trenutku navodnog štetnog događaja vozilo štetnika bilo osigurano kod tuženika i da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio ukupan iznos od 1.350,00 EUR, od čega je po osnovi tuđe njege i pomoći isplaćen iznos od 72,00 EUR. Navodi da isplaćeni iznos po mišljenju tuženika predstavlja pravičnu novčanu naknadu stoga tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući previsoko određenom, a sve s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Suglasan je da se radi utvrđivanja visine naknade štete provede medicinsko vještačenje, i to na okolnost visine štete, ranijeg zdravstvenog stanja, te svih kvalifikatornih okolnosti, završetka liječenja, pa u tom smislu predlaže da tužitelj prije provođenja vještačenja dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vezanu uz predmetno ozljeđivanje, presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite radi razgraničenja eventualnih prijašnjih ozljeda od eventualnih posljedica predmetnog štetnog događaja, svu medicinsku dokumentaciju u originalu radi usporedbe s dokumentacijom priloženom uz tužbu. Osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata navodeći da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje. Navodi da ako bi sud eventualno utvrdio da postoji daljnja obveza tuženika prema tužitelju, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata budući da ih tužitelj ne potražuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći. Tuženik tvrdi da, s obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja od 24. prosinca 2024.

4. U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu MUP-a, Klasa: 211-08/24-4/46722 od 25. prosinca 2024. (list 5-6), medicinsku dokumentaciju (list 7-13, 22-23), odštetni zahtjev (list 14-15), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 16) te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja, kao i proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čugura.

5. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost cijene sata tuđe pomoći i njege kao nepotrebnim.

5.1. Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem osoba za koje tužitelj tvrdi da su mu pružali tuđu pomoć i njegu (list 56) jer je navedeni dokazni prijedlog nepravodobno predložen, odnosno isti je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, protivno čl. 299. ZPP-a.

5.2. Na ročištu od 3. lipnja 2026. tužitelj je predočio sudu izvornike medicinske dokumentacije te je utvrđeno da preslike u spisu odgovaraju predočenim izvornicima (list 58).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika i da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio ukupan iznos od 1.350,00 EUR, od čega je po osnovi tuđe njege i pomoći isplaćen iznos od 72,00 EUR.

7.1. S obzirom da između stranaka nisu sporne gore navedene činjenice, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću Čugura.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 27. studenog 2025. (list 41-42) proizlazi da je tužitelj dana 24. prosinca 2024. ozlijeđen kako je opisano u tužbi i da je u štetnom događaju zadobio trzajnu povredu vratne kralježnice. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da se ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem i da je kod tužitelja provedena adekvatna terapija, dok su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice i MCF zgloba V prsta lijeve šake u lakom stupnju što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Navodi da je liječenje završeno krajem 28. travnja 2025., a da je zdravstveni karton od 6. rujna 2017. do 24. studenog 2025. bez osobitosti. Također, vještak je mišljenja da po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice od 2%, da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana – kumulativno, da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana – kumulativno, da je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2h dnevno kroz 40 dana – kumulativno te da naruženje ne postoji.

10. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kao i da stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje.

11. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu povredu vratne kralježnice; da je liječenje završeno krajem 28. travnja 2025.; da po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice od 2%; da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana – kumulativno; da je primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, a da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta bio u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana – kumulativno; da je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2h dnevno kroz 40 dana – kumulativno te da naruženje ne postoji.

12. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

13. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda, sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

14. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (potreba za mirovanjem, fizikalna terapija, uporaba ovratnika), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV- 47/2020-5), uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir navedene učinke koji su uslijedili nakon 2020. i prethodili donošenju ove presude (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice ŽS u DU u odluci poslovni broj Gž-546/2023- 2 od 6. studenog 2024., ŽS u ZG u odlukama poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Također, napominje se da Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 1100. ZOO-a prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.).

15.1. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 2.500,00 EUR.

16. Navedeni iznos potrebno je umanjiti za iznos koji je tuženik po osnovi neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja već ranije platio tužitelju (1.278,00 EUR), a što je među strankama nesporno. Stoga tužitelju pripada iznos od 1.222,00 EUR.

17. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO- a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć koju su mu pružali članovi obitelji utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te iskaza tužitelja koji je na ročištu od 3. lipnja 2026. (list 59) iskazivao da su mu tuđu pomoć i njegu pružali njegova žena i kći, a koje su ga odijevale, oblačile, pomagale s odlaskom na terapijom i sl., a koji iskaz sud u cijelosti prihvaća kao uvjerljiv i životno logičan. Predmetna naknada određuje se po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1053/2025-2 od 3. prosinca 2025.). Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 5,00 EUR iz čega proizlazi da visina štete za pružanje tuđe njege i pomoći iznosi 400,00 EUR (80 sati x 5,00 EUR).

18. Navedeni iznos potrebno je umanjiti za iznos koji je tuženik po osnovi imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iz predmetnog štetnog događaja već ranije platio tužitelju (72,00 EUR), a što je među strankama nesporno. Stoga tužitelju pripada iznos od 328,00 EUR.

19. Dakle, tužitelju s osnove neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) pripada ukupan iznos od 1.550,00 EUR, dok je tužitelj odbijen za preostali iznos od 593,46 EUR.

20. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

21. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete tužitelju je priznat isti s danom 29. travnja 2025., polazeći od utvrđenja vještaka da je liječenje završeno 28. travnja 2025. (list 42), pa se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete do isplate temeljem čl. 1103. st. 1. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a jer je riječ o novčanoj tražbini, dok je za preostale zatražene kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen. Naime, ako je šteta nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 2476/2016-2 od 6. rujna 2023.).

21.1. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na tuđu pomoć i njegu valja napomenuti da je odredbom čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje ZOOP) propisano da, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 5. ovoga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, dužan je sukladno odredbi st. 6. istog članka tužitelju na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zateznu kamatu od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u predmetnom slučaju od dana nakon dana završetka liječenja tužitelja s obzirom da se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete, do isplate, dok je za preostale zatražene zatezne kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen.

21.2. S tim u vezi, sud ističe da tužitelj nije dokazao (postavljanjem pitanja vještaku i sl.) je li se u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, mogao i u kojoj mjeri predvidjeti obim svih štetnih posljedica bez obzira na tijek liječenja te tako nije dokazao da je u tom trenutku šteta već nastala, odnosno da je u tom trenutku po redovnom tijeku stvari cjelokupna šteta bila predvidiva. Kako isti to nije dokazao, to proizlazi da je na naknadu sveukupne štete tužitelju valjalo dosuditi zateznu kamatu od dana nakon dana završetka liječenja.

22. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

24. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tužitelj uspio sa 72,31% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove neimovinske i imovinske štete, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 86,16%. Tuženik je uspio u omjeru od 13,84%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 72,32%.

24.1. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč 1. OT) i tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 5. svibnja 2025., 13. lipnja 2025. i 9. siječnja 2026. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 21. listopada 2025., 17. travnja 2026. i 3. lipnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 800,00 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 2.000,00 EUR.

24.2. Tužitelju primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 4. studenog 2025. jer istim dostavlja potvrdu uplate predujma medicinskog vještačenja što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da tužitelj dostavlja potvrde u spis, pa predmetni podnesak nije bio potreban za postupak.

24.3. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev 994/2021, Rev 1265/2022, Rev 660/2021, Rev 291/2015-2).

24.4. Tužitelju je dosuđen plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u već plaćenom iznosu od 33,18 EUR, kao i trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 67,96 EUR jer tužitelj može platiti polovicu sudske pristojbe u roku od 3 dana.

24.5. Dakle, ukupno 2.101,14 EUR pa s obzirom na uspjeh od 72,32% (1.519,54 EUR), kao i iznos od 300,00 EUR (točka 24.3. obrazloženja), tužitelju pripada iznos od 1.819,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 31. srpnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku