Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-281/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FOOD INNOVATION d.o.o. Novigrad, Ulica Murvi 17, OIB: 22166936053, kojeg zastupa punomoćnik Loran Milanović, odvjetnik u Rovinju, Driovier 31, protiv tuženice VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 126, vlasnice obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnici u Rijeci, Dolac 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-84/2022-27 od 30. siječnja 2026., 31. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-84/2022-27 od 30. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman, poslovni broj: Ovrv-613/2021- 6 od 13. rujna 2021. koji glasi:
„Nalaže se tuženoj VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 126 isplatiti tužitelju FOOD INNOVATION d.o.o. Novigrad iznos od 1.196,39 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 553,92 eura teku od 24. srpnja 2020., a na iznos od 642,47 eura od 3. rujna 2020., pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duljih od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 1.428,09 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osobito u dijelu koji se odnosi na pravilnu i logičnu ocjenu provedenih dokaza i teret dokazivanja. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelost, te naloži tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak, ili podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 150,00 eura.
3. Na žalbu tuženice nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).
6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tuženica, a ovo iz razloga jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva i ne proturječi razlozima presude. Nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.196,39 eura (9.014,23 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 553,92 eura (4.173,51 kuna) teku od 17. srpnja 2020., a na iznos od 642,47 eura (4.840,72 kuna) teku od 26. kolovoza 2020., pa do isplate, a na ime isporučene robe.
10. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da između stranaka nije sporno da računi-otpremnice plaćanje kojih tužitelj potražuje u ovom postupku nisu potpisani ni od strane vozača ni od strane tuženice ,
- da je sporno je li između stranaka postojao poslovni odnos, je li tužitelj tuženici isporučio robu naznačenu u otpremnicama kao i je li tuženica u obvezi podmiriti utuženi iznos za račune-otpremnice koji nisu potpisani,
- da tuženica za račune koji su predmet ovog postupka, i to račun broj 5.685 i 9.104, nije koristila pravo na odbitak pretporeza,
- da tužitelj ima evidentirano dugovanje kupca [obrt], obrta za ugostiteljstvo u vlasništvu ovdje tuženice u iznosu od 9.014,23 kuna (1.196,39 eura) i to za račun broj 5685 od 16. srpnja 2020. i račun broj 9104 od 25. kolovoza 2020.,
- da je obrt [obrt], obrt za ugostiteljstvo u vlasništvu VN , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 126 te da se bavi djelatnostima restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane,
- da je tužitelj 16. srpnja 2020. izdao obrtu u vlasništvu tuženice račun broj 5.685 za prodaju robe u ukupnom iznosu od 4.173,51 kuna, dok je 25. kolovoza 2020. izdao račun broj 9104 za prodaju robe u iznosu od 4.840,72 kuna kao i da otpremnice nisu potpisane ni od strane vozača ni od strane kupca,
- da je svjedok LN, bivši zaposlenik tužitelja koji je radio na radnom mjestu disponenta čiji je opis posla bio organizirati poslovanje i rute za svakog vozača koji vrši dostava, u svom iskazu naveo da je dostava je vršena na način da se dan prije dostave dobije lager lista sa svim dostavama koje treba obaviti idući dan i odredi koji će vozač voziti koju zonu. Svakog vozača roba već čeka spremna na paleti zajedno s fakturama. U pravilu se svaka otpremnica potpisivala, no s obzirom na to da tužitelj dostavlja i smrznutu robu, a dostave se nekada obavlja la vrlo rano, dok još nema kod kupca osobe koja bi otpremnicu mogla potpisati, te se znalo se dogoditi da otpremnica ne bude potpisana. Kasnije se, počela uvoditi praksa da vozač prilikom dostave fotografira robu koju dostavlja i na otpremnicu se potpiše uz naznaku da otpremnica nije potpisana od strane kupca jer nitko nije u tom trenutku bio na toj lokaciji. Svjedok je iskazao da je velika je vjerojatnost da je tuženici robu dostavljao vozač ZN, kao i da je poslovni odnos između tužitelja i tuženice svakako postojao,
- da je svjedok SN, zaposlenik tužitelja u svom iskazu naveo da je samo on zaprimao narudžbe od tuženice, a narudžbe su slali bilo porukom, bilo pozivom. Sve narudžbe je za tuženicu radio V, suprug tuženice. Svjedok zaprimi narudžbu, u pravilu to bude za dan poslije, unese narudžbu u sustav, narudžba se zaprimi u skladište, potom se pakira i zajedno s otpremnicom šalje klijentu. Otpremnice se nisu uvijek potpisivale zbog toga što kad se dostavlja smrznuta roba dostavljač ne može čekati da otpremnicu netko potpiše ili kada zaposlenici klijenta ne žele potpisati otpremnicu jer žele čekati vlasnika. Svjedok je u svom iskazu potvrdio da su preslike s listova 68-73 spisa njegovi razgovori s gospodinom L i osobom ,nazivom EN kuhar, a za kojeg je naveo da je nekada vršio narudžbe u ime tuženice . Svjedok je naveo da je postojala poslovna suradnja između tužitelja i tuženice koja je trajala otprilike 2-3 godine, no nakon ovoga spora daljnje suradnje više nije bilo. Svjedok je pojasnio da se osoba "EN" odnosi na gospodina DN, supruga ovdje tuženice,
- da je svjedok DN, suprug tuženice, u svom iskazu naveo da je s tužiteljem jako lijepo surađivao i sve što mu je dostavljeno uvijek uredno platio, a ono što mu nije dostavljeno nije ni platio. U pravilu je robu naručivao od trgovačkog putnika SN i to, u pravilu pozivom, a nekada i porukom. Uvijek je netko od njih bio u objektu prilikom preuzimanja robe, a najčešće su robu preuzimali njegova supruga ili on. Nekada bi robu znao preuzeti i kuhar, ali to je bilo jako rijetko. Svaka otpremnica koja je pristigla kod njih bila je potpisana bilo od njega, njegove supruge ili kuhara, ovisno o tome tko je preuzimao robu. Jednom se samo dogodilo da je robu dostavio osobno SN i tom prilikom nije bilo nikoga u objektu, on je robu ostavio, a svjedok je to naknadno platio. Ističe da su otpremnice za robu dostavljenu po vozaču uvijek bile potpisane. Nikada nije bilo potrebe da ih tužitelj poziva na plaćanje računa, osim za ova dva računa za koja navodi da ih nikada nisu primili. Njemu su tvrdili da je ta roba dostavljena u objekt, ali on jako dobro zna da nije jer su oni mali objekt i znaju za svaku dostavu koja im se obavi. Osim ovoga, nikada se nije dogodilo da im neka roba ne bi bila dostavljena. S trgovačkim putnikom SN razgovarao je o spornim računima i rekao mu da ta roba nije bila dostavljena jer da je bila dostavljena bi ju platio. Ne može točno reći datum kada im je SN osobno dostavio robu, sjeća se samo da je to bilo prema njihovom dogovoru i da se radilo o robi u vrijednosti od par sto kuna, ne v iše. Naveo je da od 2019. pa nadalje, nije postojala mogućnost da bi njihov kuhar naručivao robu, već je to radio isključivo on. Nakon što se svjedoku predočila prepiska s listova 70 i 73 spisa svjedok je potvrdio da je to razgovor između njega i trgovačkog putnika SN. Svjedok je osporio da bi se njegova poruka "Dobro jutro, sutra ćemo riješiti, zovem te sutra, pozdrav", odnosila na sporne navodeći da ne postoje otvorene stavke između tužitelja i tuženice,
- da je svjedok ZN, zaposlen kod prijevoznika POLETO d.o.o.,u svom iskazu naveo da je vozio u restoran Vižula. Njegov je posao bio otpremiti robu koju su putnici koje su angažirali restorani naručivali kod tužitelja. Pojašnjava da bi gazda restorana zvao putnika kojem bi prenio što je sve potrebno naručiti, a potom bi putnici kontaktirali tužitelja koji bi složio narudžbu dalje za prijevoz. Njegov je posao bio preuzeti tu robu i odvesti je do restorana, a osim toga imao je i dostavnice, odnosno teretne listove na kojima je točno pisalo koji se artikli prevoze i jesu li oni smrznuti ili svježi. S obzirom na to da se ona sastoji od dva primjerka jedan bi primjerak ostao njemu i vratio bi ga u svoju firmu, a drugi primjerak bi ostao onome tko preuzima robu. To je mogao biti kuhar ili neka druga osoba koja je bila zadužena za zaprimanje robe. Dostavnice su se u pravilu potpisivale, ali nekad se događalo da to ne bude tako jer restorani nisu radili u trenutku kada bi dovezao robu. U tim se situacijama čuo s ljudima koju su bili navedeni na računu, ne sjeća se točno kako bi se ti ljudi zvali, a koji bi mu rekli da pusti robu jer dolaze u smjenu tek popodne. On bi u toj situaciji uvijek pregledao je li sva roba dostavljena i potom otišao dalje bez potpisivanja, a takve su se situacije događale i kod tuženice. Svjedok je pojasnio da je gazda osoba koja je glavna, a to nekada može biti i kuhar koji je naručivao robu za restoran, a kod tuženice je robu naručivao gazda odnosno osoba koja bi bila glavna za naručivanje namirnica, to je mogao biti i kuhar. Postupak naručivanja robe mu je poznat jer dugo radi taj posao, a i u kontaktu je sa zaposlenicima restorana, putnicima, pa zna kako funkcionira i taj dio posla. Za tužitelja vozi od početka 2019., a u prosjeku na području Pule vozi za 10 do 20 restorana po smjeni. Nakon što su mu predočene dostavnice koje prileže spisu, svjedok je odgovorio da je samo on vozio u Vižulu, nitko drugi te da se sjeća da neke dostavnice EN nije potpisala. Kada su mu se predočene dostavnice koje prileže spisu odgovorio je da ih nije potpisao i da je inače praksa da se ne potpisuju, odnosno potpisuje se kako tko to traži, a on robu pogleda i ostavi je u restoranu nakon što se telefonski čuje s osobom koja je navedena na računu. Ako se nitko ne javi za preuzimanje robe, onda robu kao povrat vraća u svoju firmu. Takve situacije tijekom sezone su rijetke jer svi rade, češće se događaju prije i nakon sezone.
11. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je utvrdio da je između tužitelja i tuženice postojao poslovni odnos, da je roba naznačena na utuženim računima zaprimljena kod tuženice i da nije svaka otpremnica dostavljena u objekt bila potpisana bilo po vozaču bilo po kupcu, ovdje tuženici, to je zaključio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje tražbine, pa je tuženica dužna tužitelju isplatiti iznos od 1.196,39 eura (9.014,23 kuna) na ime isporučene robe.
12. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu iz članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) kojom je propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Odredbom iz članka 8. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su isključene pretpostavke za primjenu zakonske presumpcije postojanja tražbine iz članka 221.b ZPP-a, i nije kako to tvrdi tužena, tužitelju dao jednako olakšan položaj kao da je presumpcija na snazi. Naime, s obzirom na to da se na temelju članka 221.b. ZPP-a nije moglo dokazati odnosno presumirati postojanje tužiteljeve tražbine u utuženom iznosu, sud je, radi utvrđivanja spornih činjenica proveo opsežan dokazni postupak i temeljem rezultata tog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tražbine.
14. Tako je činjenicu da je između tužitelja i tuženice postojao poslovni odnos sud prvog stupnja je utvrdio iz materijalne dokumentacije u spisu ( Kartice kupca dostavljene po tužitelju, Knjige primljenih (ulaznih) računa dostavljenih po tuženici) , cijeneći iskaze svjedoka ŽN koji je bio zaposlenik tužitelja od 2019., 2020., svjedoka SN, ZN, te i iz iskaza supruga tuženice, DN koji je u svom je iskazu naveo da je imao lijepu suradnju s tužiteljem i da je uvijek uredno plaćao svu isporučenu robu.
15. Neosnovano tužena u žalbi navodi da sud ključnu dokaznu važnost pridaje WhatsApp komunikaciji tumačeći je kao nedvosmisleno priznanje duga. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke je razvidno da je spornu činjenicu da je roba naznačena na utuženim računima otpremnicama uručena tuženici, sud prvog stupnja utvrdio pregledom dostavljene Viber i Whatsapp prepiske razgovora pri tome je istu stavio u kontekst s izjavama svjedoka koji su bili sudionici te komunikacije. Tako je iz WhatsApp komunikacije utvrdio da je osoba imena "TN" dostavljala fotografije s naznačenim namirnicama i njihovom količinom, kao i da je između osoba koje su sudjelovale u tim razgovorima postojala česta komunikacija putem poziva. Također, je u odnosu na sporna dva računa, iz prepiske Whatsapp razgovora s lista 70 spisa utvrdio da je osobi imena "EN" **.**.2020. dostavljena fotografija s podacima o tri računa i porukom: "EN pozdrav. Molim te platite prvi račun. Javi mi. Hvala Lp", na što je osoba imena "EN" odgovorila : "Dani posljimi racuna na emailu molim falem mi neki racuni pozdrav". Tako je prvostupanjski sud pregledom fotografije utvrdio da se prvi račun koji je predmet razgovora odnosi na račun broj 5685 od **.**.2020. u iznosu od 4.173,51 kuna , a iz prepiske Whatsapp razgovora je utvrdio da je osobi imena "EN" **.**.2020. dostavljena fotografija s podacima o dva računa brojeva 5685 i 9104 s porukom "EN pozdrav. Ljubazno te molim da platite prvi račun. Molim te javi mi. Hvala Lp", na što osoba imena "EN" odgovara: "Dobro jutro sutra cemo rijesiti zovem te sutra pozdrav". Svjedok SN u svom iskazu, naveo da su to njegovi razgovori s gospodinom L i osobom koju je svjedok spremio pod nazivom Z, a za kojeg navodi da je nekada vršio narudžbe u ime tuženice. Također je pojasnio da se osoba "EN" odnosi na gospodina DN , supruga ovdje tuženice. Da se radi o razgovoru zaposlenika tužitelja SN i supruga ovdje tuženice, DN, potvrdio je i sam svjedok DN.
16. Iako je svjedok DN u svom iskazu naveo da se poruka "Dobro jutro sutra cemo rijesiti zovem te sutra pozdrav" ne odnosi na utužene sud prvog stupnja taj navod nije prihvatio , obzirom na činjenicu da u spisu postoje upravo preslike razgovora koje tuženica nije osporila, a svjedok DN izričito je potvrdio da se odnose na razgovor između njega i trgovačkog putnika zaposlenog kod tužitelja SN, a iz kojih je vidljivo da SN poziva na plaćanje upravo spornih računa i pritom suprug tuženice, DN, ne navodi da predmetnu robu nije zaprimio, već da će to "riješiti sutra".
17. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor tuženice da se iz preslika razgovora ne može utvrditi da je zaposlenik tuženice naručivao upravo robu naznačenu na spornim računima otpremnicama, obzirom na to da je utvrdio da su na dane kada su računi izdani zabilježeni i pozivi upućeni trgovačkom putniku SN kao i fotografije s namirnicama i količinama koje zaposlenik tuženice naručuje od trgovačkog putnika upravo na dan, odnosno dan prije, izdavanja spornih računa. Konačno, i iz iskaza svjedoka DN, supruga tuženice, proizlazi da je robu naručivao od trgovačkog putnika SN i to, u pravilu pozivom, a nekada bi to bilo i porukom.
18. Sud prvog stupnja je utvrdio da je roba naznačena na spornim računima dostavljena tuženici iako računi otpremnice nisu potpisane ni od vozača ni od kupca. Navedeno zaključuje cijeneći iskaz svjedoka ŽN koji je naveo da se u pravilu svaka otpremnica potpisivala, no s obzirom na to da tužitelj dostavlja i smrznutu robu, a dostave se nekada obavljaju vrlo rano, dok još nema kod kupca osobe koja bi otpremnicu mogla potpisati, znalo se dogoditi da otpremnica ne bude potpisana. Slično je iskaza i svjedok SN kada je naveo da se otpremnice nisu uvijek potpisivale, da je više razloga zbog kojih je to tako, od kojih je istaknuo razlog da nitko nije prisutan na adresi gdje se dostava obavlja, kad se dostavlja smrznuta roba, a dostavljač ne može čekati da otpremnicu netko potpiše ili kada zaposlenici klijenta ne žele potpisati otpremnicu jer žele čekati vlasnika; a i svjedok ZN je, kao vozač tužitelja, u svom iskazu naveo da su se dostavnice u pravilu potpisivale, ali nekad se događalo da to ne bude tako jer restorani nisu radili u trenutku kada bi dovezao robu. U tim se situacijama čuo s ljudima koju su bili navedeni na računu, ne sjeća se točno kako bi se ti ljudi zvali, a koji bi mu rekli da pusti robu jer dolaze u smjenu tek popodne. On bi u toj situaciji uvijek pregledao je li sva roba dostavljena i potom otišao dalje bez potpisivanja, a potvrdio je da su se takve situacije događale i kod tuženice.
19. Neosnovani su žalbeni navodi daje sud nekritički prihvatio iskaze svjedoka. Naime, iz sadržaja obrazloženja je vidljivo da je sud prvog stupnja analizirao iskaze svjedoka ŽN, SN i ZN i prihvatio kao vjerodostojne s obzirom na to da su o činjenici jesu li se otpremnice uvijek potpisivale ili ne iskazivali istinito i u većem dijelu suglasno, dok je naveo da iskaz svjedoka DN nije prihvatio obzirom na to da iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi upravo suprotno onome što je svjedok iskazivao. Naime, pregledom po tužitelju dostavljenih računa otpremnica brojeva 1345 i 15066 u je da račun otpremnica pod brojem 1345 nije potpisana ni po vozaču ni po kupcu, dok je račun otpremnica pod brojem 15066 potpisana samo po kupcu, a iz kartice kupca na listu 108 spisa vidljivo je da je iznos koji se odnosi na račun pod brojem 10566 uredno podmiren, dok je iz kartice kupca s lista 109 spisa vidljivo da je iznos koji se odnosi na račun pod brojem 1345 također uredno podmiren.
20. Dakle, sud prvog stupnja je materijalnom dokumentacijom koju je tužitelj dostavio u spis, kao i iskazima svjedoka, utvrdio da se nisu sve otpremnice uvijek uredno potpisivale, a da je tuženica neovisno o tome što nisu potpisane, svoju obvezu plaćanje tih računa izvršavala ( osim onih koji su predmet ovog postupka ).
21.Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze prvostupanjski sud nije tumačio u korist tuženice, nije počinjena bitna povreda postupka. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, kritički analizirao i ocijenio sve provedene dokaze te je, dovodeći ih u međusobnu vezu valjano ocijenio, pa je stoga neosnovan prigovor o povredi načela savjesne i brižljive ocjene dokaza.
22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).
23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
24. Budući tužena nije uspjela u žalbenom postupku odbijen je njen zahtjev za naknadom troškova kao neosnovan, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP -a.
U Gospiću, 31. srpnja 2026.
Sutkinja:
Tatjana Radaković Bašić
