Poslovni broj: Us I-2052/2025-15
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 31. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/24-01/244, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 13. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/24-01/244, URBROJ: 514- 04-03-01-01/07-25-02 od 13. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i upravljanje imovinom u Metkoviću, KLASA: UP/I-942-01/24-01/12, URBROJ: 2117-11/16-24-2 od 28. lipnja 2024. kao neosnovana. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za povrat nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].
2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena po gornjim poslovnim brojem 13. kolovoza 2025., a poslana je preporučenom pošiljkom 8. kolovoza 2025., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika, te ističe kako je on 14. lipnja 2024. podnio zahtjev za povrat poljoprivrednog zemljišta oznake k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koje da je njegovom ocu GS oduzeto 1977. bez ikakve naknade. Ističe kako se osporeno rješenje temelji isključivo na formalnom prekoračenju roka iz članka 65. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi), a na koji način je došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava, pri čemu se poziva na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i praksu Europskog suda za ljudska prava. Tužbenim zahtjevom, preciziranim na raspravi pored ovim sudom 2. srpnja 2026., tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. U sporu je održana rasprava 2. srpnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju n je pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika.
5. U cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledavanjem dokumentacije sadržane u sudskom spisu, te je pregledana dokumentacija priložena u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije provodio, budući da je činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka dostatno za odluku u ovoj upravnoj stvari.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
8. Iz podataka u spisu predmeta tuženika proizlazi kako je tužitelj 14. lipnja 2024. podnio zahtjev za povrat oduzetog zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a sve u skladu s odredbama Zakona o naknadi.
9. Odredbom članka 65. Zakona o naknadi je propisano kako je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 1997.), osim u slučaju iz članka 26. ovog Zakona (stavak 3.). Stavkom 4. istog članka propisano je da će se zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 3. ovog članka, odbaciti pa podnositelj gubi sva prava iz ovog Zakona. Dakle, riječ je o prekluzivom roku, istekom kojeg se gube prava iz ovoga zakona.
10. Odredbom članka 80. Zakona o naknadi propisano je da taj zakon stupa na snagu 1. siječnja 1997.
11. Dakle, tužitelj je predmetni zahtjev, s obzirom na navedene odredbe Zakona o naknadi mogao podnijeti do 1. srpnja 1997.
12. U konkretnoj upravnoj stvari je nesporno kako je tužitelj, kao hrvatski državljanin, zahtjev za povrat oduzete imovine podnio 14. lipnja 2024., dakle, nakon isteka zakonskog roka iz članka 65. stavka 3. Zakona o naknadi, a što tužitelji ne osporava ni tužbenim ni žalbenim navodima.
13. Stoga je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbacilo predmetni zahtjev tužitelja, odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja, te takvim postupanjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Pri tome je tuženik dodatno istaknuo kako se na tužitelja ne može primijeniti niti odredba članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 80/02), kojom je omogućeno ponovno podnošenje zahtjeva za naknadu oduzete imovine za određene, taksativno navedene skupine prijašnjih vlasnika, a za koje je rok za podnošenje zahtjeva istekao 7. siječnja 2003.
14. U pogledu pozivanja tužitelja na povredu ustavnih i konvencijskih prava koja se odnose na zaštitu prava vlasništva za istaći je tužitelju kako se prema dosljednoj upravnosudskoj praksi Zakonom o naknadi ne poništavaju propisi i akti o oduzimanju imovine niti se vlasnicima priznaje neprekinuto vlasničko ili drugo pravo od trenutka oduzimanja imovine, već se pokušava, polazeći od zatečenog pravnog i faktičnog stanja, urediti opseg i pretpostavke vraćanja i odštete za oduzetu imovinu. Naime, u slučaju kada su prijašnji vlasnici izgubili vlasništvo, odnosno druga imovinska prava, temeljem zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, tada ta prava više ne postoje niti podliježu ustavnopravnoj zaštiti, a koje stajalište je jasno izrazio već i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci i rješenju, broj: U-I-673/1996 i dr., od 21. travnja 1999. („Narodne novine“, broj 39/99 .).
15. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.
16. Odluka o trošku je izostala budući da isti nije zatražen.
U Splitu, 31. srpnja 2026.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. NS iz [adresa]
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara
3. u spis
