Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: Ps-9/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske - Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku protiv tuženice DI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi iseljenja i predaje nekretnine, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 5. svibnja 2026., u prisutnosti zz tužitelja, te tuženice osobno, na ročištu za donošenje i objavu presude, dana 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iseliti iz nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske označene kao 20. suvlasnički dio:

12/808 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) k. č. br. [katastarska čestica] sajmište, površine 2411 m², upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine STAN br. 6 - dvosoban stan ulaz II na II katu desno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dvije lođe i pomoćnih prostorija u površini od 58,16 m² i ostavom u prizemlju od 0,57 m², sveukupne površine od 58,73 m² te navedenu nekretninu slobodnu od osoba i svojih stvari predati tužiteljici Republici Hrvatskoj putem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Ispostave Petrinja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 31. srpnja 2026. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine podnijela je ovome sudu tužbu protiv tuženice DI, radi iseljenja. U tužbi je navela kako je vlasnica nekretnine označene kao 20. suvlasnički dio: 12/808 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) k. č. br. [katastarska čestica] sajmište, površine 2411 m², upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine STAN br. 6 - dvosoban stan ulaz II na II katu desno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dvije lođe i pomoćnih prostorija u površini od 58,16 m² i ostavom u prizemlju od 0,57 m², sveukupne površine od 58,73 m². Rješenjem Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave Petrinja, Klasa: UP/I-371-01/19- 09/01, Urbroj: 2176-08-02/11-19-9 od 31. srpnja 2019. tuženici je na privremeno korištenje dodijeljena nekretnina opisana u točki I. ove tužbe. Izvršnim rješenjem Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP/I-371-01/20-09/07, Urbroj:

2176/01-10-21-12 od 7. travnja 2021. tuženici je utvrđen prestanak prava na privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stambene jedinice u državnom vlasništvu. Tuženica nakon zaprimanja rješenja o prestanku prava na privremeno stambeno zbrinjavanje nije Republici Hrvatskoj vratila u posjed predmetnu nekretninu nije izvršila predaju predmetne stambene jedinice tužiteljici. Sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) tužiteljica se obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora 6. listopada 2023. i 24. listopada 2023., ali se dostava za istog dva puta vratila sa naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“ i "nije tražio". Sukladno članku 90. stavak 3. i 4. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj: 67/2018. i 21/2022.) zahtjev za mirno rješenje spora je stavljen na oglasnu ploču ovog Općinskog državnog odvjetništva za tuženicu DI dana 14. studenog 2023. te se smatra da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja na oglasnu ploču, odnosno 24. studenog 2023. Kako tuženica koristi nekretninu iz točke I. bez valjane pravne osnove, tužiteljica temeljem članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014.), predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog postupka, naloži tuženici iseljenje iz predmetne nekretnine i njenu predaju u posjed tužiteljici.

2. U svom odgovoru na tuženica DI navela je kako u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Smatra da su navodi iz tužbe netočni i pravno neutemeljeni te da je tijekom postupka došlo do ozbiljnih povreda mojih prava. Prije svega, ističe da tužbu i rješenja na koja se tužitelj poziva nikada nije primila. Na povratnicama koje se prilažu uz spis ne nalazi se njen potpis, niti je ikada osobno preuzela sporne pošiljke. Na taj način je bila onemogućena da se očituje u ranijim postupcima, čime joj je uskraćeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osnovano sumnja da je netko neovlašteno potpisao dostavnice umjesto nje, što može upućivati i na kazneno djelo krivotvorenja isprave. Od 2019. godine, kada joj je stan dodijeljen kao žrtvi obiteljskog nasilja, pa sve do danas, uredno je plaćala sve račune koje joj je Republika Hrvatska slala za korištenje stana. Slanjem računa i primanjem uplata tužitelj je i sam priznao da stan koristi zakonito, a to je kod nje stvorilo opravdano uvjerenje da njeno pravo i dalje postoji ili barem da nije sporno. Ako je pravo doista prestalo 2021. godine, nije jasno na kojoj pravnoj osnovi joj je država i dalje slala račune i uredno primala njene uplate. Također ističe da pravo na korištenje stana nikada nije formalno ukinuto niti joj je dostavljeno rješenje o prestanku prava. Nije nikada podigla takvo rješenje, a tvrdnja da je njeno pravo prestalo jer nije bila zatečena u stanu jednom prilikom nije razmjerna i suprotna je svrsi mjere koja je uvedena radi zaštite žrtava nasilja. Posebno naglašava da se i u 2025. godini i dalje nalazi na listi prava prvenstva za stambeno zbrinjavanje (Model A), što jasno pokazuje da sama Republika Hrvatska priznaje njen status i dalje, unatoč tvrdnjama da je pravo prestalo još 2021. godine. Kao dokaz prilaže izvadak s l iste. Uz sve navedeno, želi obavijestiti sud da se trenutno nalazi na bolovanju nakon teške operacije srca provedene u AKH Beč. Zbog zdravstvenog stanja ni je u mogućnosti aktivno sudjelovati u postupku niti prisustvovati ročištima. Stoga predlaže da sud, sukladno članku 215. Zakona o parničnom postupku, odgodi zakazana ročišta dok ne bude u stanju aktivno pratiti postupak. U prilogu dostavlja medicinsku dokumentaciju i potvrdu o bolovanju. S obzirom na sve navedeno, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, da provede predložene dokaze, da uvaži njen zahtjev za odgodu ročišta dok traje bolovanje te da uzme u obzir da su joj u ranijim postupcima povrijeđena temeljna prava zajamčena člankom 29. Ustava RH i člankom 6. EKLJP.

3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u rješenje Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji (str. 11-15 spisa), rješenje Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove (str. 16-17 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 18-34 spisa), račune (str. 40-77 spisa), listu prvenstva za stambeno zbrinjavanje (str. 78-85 spisa), ugovor o najmu stana (str. 114-116 spisa), izračun visine najamnine (str. 117 spisa), zapisnik o primopredaji stana korisniku (str. 118 spisa), energetske kartice (str. 119-120 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Uvidom u rješenje Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji od dana 31. srpnja 2019. utvrđeno je kako je DI s članom obiteljskog kućanstva ŽI ostvarila pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje, najduže na dvije godine, davanjem u najam stambene jedinice u državnom vlasništvu u [adresa]. Nakon 12 mjeseci od dana donošenja ovog rješenja, preispitat će se pravo DI na stambeno zbrinjavanje i o tome donijeti novo rješenje.

6. Uvidom u rješenje Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko-pravne poslove, od dana 7. travnja 2021., utvrđeno je da DI prestaje pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje kao žrtvi nasilja u obitelji utvrđeno rješenjem Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji od dana 31. srpnja 2019.. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi kako je dana 21. prosinca 2020. Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje u svrhu provođenja postupka preispitivanja prava na stambeno zbrinjavanje dostavio je Upravnom odjelu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko- pravne poslove, dopis u kojem navodi kako DI ne koristi dodijeljenu stambenu jedinicu u svrhu stambenog zbrinjavanja, da je temeljem ispostavljenih i plaćenih računa vidljivo da u stanu nema potrošnje električne energije i vode, da se plaćaju uglavnom paušali, iz čega je vidljivo da se stambena jedinica ne koristi za stanovanje. Navedeno je potvrđeno i terenskim obilaskom stambene jedinice dana 3. prosinca 2020. kada u stambenoj jedinici nitko nije zatečen, a prema iskazu predstavnika stanara u stanu nitko ne živi već duže vrijeme.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je kako je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnine označene kao 20. suvlasnički dio: 12/808 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) k. č. br. [katastarska čestica] sajmište, površine 2411 m², upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine STAN br. 6 - dvosoban stan ulaz II na II katu desno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dvije lođe i pomoćnih prostorija u površini od 58,16 m² i ostavom u prizemlju od 0,57 m², sveukupne površine od 58,73 m².

8. Uvidom u ugovor o najmu stana od dana 19. veljače 2020. utvrđeno je kako je isti ugovor sklopio Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje (kao najmodavac) s tuženicom DI (kao najmoprimcem), a kojim je ugovorom najmodavac daje u najam najmoprimcu stan u vlasništvu Republike Hrvatske, koji se nalazi na adresi [adresa] kat 2, br. Stana 6, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], upisan u podulošku, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan u zemljišno- knjižni odjel Općinskog suda Sisak, zemljišnoknjižni odjel [adresa]. U čl. 5. st. 2. istog ugovora o najmu stana utvrđeno je kako najmodavac daje u najam predmet najma najduže do dvije godine ili do donošenja rješenja kojim se utvrđuje prestanak prava na stambeno zbrinjavanje.

9. Sud smatra navode tuženice DI kako tužbu i rješenja na koja se tužitelj poziva nikada nije primila, pa da joj time uskraćeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, neosnovanima u cijelosti. Naime, iz povratnice/dostavnice utvrđeno je kako je tužba tužiteljice i dopis ovog suda od dana 12. kolovoza 2025. kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu uručen dana 9. rujna 2025. punomoćnici MI, a za koju je tuženica na ročištu dana 5. svibnja 2026. navela kako joj je kćer te ju je istovremeno opunomoćila za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Tuženici je dostava tužbe izvršena na prijavljenu adresu prebivališta [adresa], dok druge adrese boravišta tuženica tijekom cijelog ovog postupka nije prijavila. U podnescima dostavljenima Sudu tuženica DI navodi kako ih piše u Beču, no ne navodi svoju točnu adresu boravka u Beču. Navod kako se radi o kaznenom djelu krivotvorenja isprave je neosnovan u potpunosti jer tuženica nije ničim dokazala da je podnijela kaznenu prijavu protiv osobe koja je neovlašteno primala njezina pismena, dapače, na povratnici je naznačeno kako se radi o opunomoćeniku za primanje pismena u poštanskom uredu. Sud je tuženicu rješenjem od dana 22. travnja 2026. upozorio na mogućnost angažiranja odvjetnika u ovom postupku ukoliko zbog bolesti nije u mogućnosti dolaziti na ročišta te da dokumentaciju, koju je dostavila u ovaj spis predmeta mora prevesti na hrvatski jezik kako bi se eventualno njena medicinska dokumentacija uzela u obzir prilikom odlučivanja, a što nije učinila. Zbog svega navedenog, Sud smatra kako tuženici ni na koji način nije uskraćeno pravo na pravično suđenje, naprotiv tuženici je od rujna 2025. godine omogućeno sudjelovanje u postupku kada je primila tužbu u ovom predmetu , a koja niti nakon toga nije dostavila svoju točnu adresu boravišta na koja bi joj Sud mogao slati pismena, već u svojim podnescima navodi adresu u [adresa], na kojoj stvarno ne živi. Sud je tuženici izašao u susret i ročište odredio tek sedam mjeseci nakon davanja odgovora na tužbu kako bi na isto mogla pristupiti zbog svoje eventualne bolesti, a što je i bila u mogućnosti jer je bila nazočna ročištu. Stoga je ovaj prigovor tuženice u potpunosti neosnovan.

10. Odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024; dalje: ZNS) propisano je kako se ugovorom o najmu stana uređuju međusobni odnosi ugovornih strana.

11. Odredbom čl. 17. ZNS-a propisano je kako je najmoprimac dužan nakon prestanka najma predati stan najmodavcu u stanju u kojem ga je zaprimio uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovitim korištenjem stanom, osim ako su stranke drukčije ugovorile.

12. Između stranaka nije sporno da je stan koji je predmet ovog spora, a koji se nalazi na adresi [adresa] kat 2, br. stana 6, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], upisan u podulošku, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan u zemljišno -knjižni odjel Općinskog suda Sisak, zemljišnoknjižni odjel [adresa], u vlasništvu tužiteljice Republike Hrvatske.

13. Iz sklopljenog ugovora o najmu spornog stana sklopljenog između Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (kao najmodavca) i tuženice DI (kao najmoprimca), utvrđeno je kako je sklopljen na određeno vrijeme najduže do dvije godine ili do donošenja rješenja kojim se utvrđuje prestanak prava na stambeno zbrinjavanje, a budući je sklopljena dana 19. veljače 2020. znači najdulje do 20. veljače 2022. . Međutim, tuženici DI je i prije tog vremena rješenjem Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, od dana 7. travnja 2021., prestalo pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje kao žrtvi nasilja u obitelji utvrđeno rješenjem Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji od dana 31. srpnja 2019. . Slijedom toga, u svako slučaju tuženica je u posjedu predmetnog stana od dana 20. veljače 2022. bez ikakvog pravnog osnova, pa je stoga bila dužna predati stan najmodavcu temeljem odredbe čl. 17. ZNS-a.

14. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025; dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

15. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. st. 1. ZV-a).

16. Između stranaka je u postupku utvrđeno nespornim vlasništvo predmetnog stana, kao i da je isti u posjedu tuženice. Slijedom svega navedenog, Sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim budući da je u postupku utvrđeno kako ima pravo od tuženice koja posjeduje predmeti stan zahtijevati da mu ona preda svoj posjed istog stana, a temeljem čl. 162. st. 1. ZV-a). Stoga je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenje postupka. Tuž iteljici su stoga, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznati troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr.7.1. te jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 eura temeljem Tbr. 7.2. Tarife, što sveukupno iznosi 700,00 eura.

U Petrinji, 31. srpnja 2026.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužitelj po zz ODO u Sisku

2. Tuženica DI