REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1938/2026-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoje Kardumu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupano po punomoćniku Kruni Kneževiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu broj: 3214892219 od 10. studenog 2008. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužitelju NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime promjenjive kamatne stope, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 716,86 eura (sedamstošesnaest eura i osamdesetšest centi) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 9,85 eur od 13.8.2009 godine pa do isplate

- 9,89 eur od 12.9.2009 godine pa do isplate

- 9,77 eur od 14.10.2009 godine pa do isplate

- 9,81 eur od 17.11.2009 godine pa do isplate

- 9,80 eur od 11.12.2009 godine pa do isplate

- 9,81 eur od 14.1.2010 godine pa do isplate

- 9,86 eur od 16.2.2010 godine pa do isplate

- 9,79 eur od 16.3.2010 godine pa do isplate

- 9,78 eur od 14.4.2010 godine pa do isplate

- 9,77 eur od 14.5.2010 godine pa do isplate

- 9,75 eur od 15.6.2010 godine pa do isplate

- 9,69 eur od 14.7.2010 godine pa do isplate

- 9,72 eur od 12.8.2010 godine pa do isplate

- 9,81 eur od 11.9.2010 godine pa do isplate

- 9,86 eur od 15.10.2010 godine pa do isplate

- 9,95 eur od 18.11.2010 godine pa do isplate

- 9,94 eur od 14.12.2010 godine pa do isplate

- 9,97 eur od 19.1.2011 godine pa do isplate

- 9,99 eur od 12.2.2011 godine pa do isplate

- 9,96 eur od 16.3.2011 godine pa do isplate

- 9,92 eur od 14.4.2011 godine pa do isplate

- 9,93 eur od 13.5.2011 godine pa do isplate

- 9,96 eur od 16.6.2011 godine pa do isplate

- 9,97 eur od 12.7.2011 godine pa do isplate

- 10,03 eur od 13.8.2011 godine pa do isplate

- 10,09 eur od 16.9.2011 godine pa do isplate

- 10,07 eur od 18.10.2011 godine pa do isplate

- 10,09 eur od 11.11.2011 godine pa do isplate

- 10,10 eur od 11.12.2011 godine pa do isplate

- 10,13 eur od 11.1.2012 godine pa do isplate

- 10,22 eur od 16.2.2012 godine pa do isplate

- 10,13 eur od 21.3.2012 godine pa do isplate

- 10,08 eur od 21.4.2012 godine pa do isplate

- 10,18 eur od 23.5.2012 godine pa do isplate

- 10,17 eur od 20.6.2012 godine pa do isplate

- 10,08 eur od 17.7.2012 godine pa do isplate

- 10,06 eur od 16.8.2012 godine pa do isplate

- 9,97 eur od 18.9.2012 godine pa do isplate

- 10,12 eur od 19.10.2012 godine pa do isplate

- 10,14 eur od 16.11.2012 godine pa do isplate

- 10,14 eur od 19.12.2012 godine pa do isplate

- 10,20 eur od 16.1.2013 godine pa do isplate

- 10,21 eur od 19.2.2013 godine pa do isplate

- 10,21 eur od 19.3.2013 godine pa do isplate

- 10,25 eur od 16.4.2013 godine pa do isplate

- 10,18 eur od 16.5.2013 godine pa do isplate

- 10,05 eur od 20.6.2013 godine pa do isplate

- 10,15 eur od 16.7.2013 godine pa do isplate

- 9,70 eur od 16.8.2013 godine pa do isplate

- 9,77 eur od 18.9.2013 godine pa do isplate

- 9,80 eur od 16.10.2013 godine pa do isplate

- 9,82 eur od 16.11.2013 godine pa do isplate

- 9,83 eur od 19.12.2013 godine pa do isplate

- 9,83 eur od 16.1.2014 godine pa do isplate

- 8,83 eur od 18.2.2014 godine pa do isplate

- 8,83 eur od 18.3.2014 godine pa do isplate

- 8,79 eur od 16.4.2014 godine pa do isplate

- 8,75 eur od 16.5.2014 godine pa do isplate

- 8,74 eur od 17.6.2014 godine pa do isplate

- 8,77 eur od 16.7.2014 godine pa do isplate

- 7,81 eur od 16.8.2014 godine pa do isplate

- 7,81 eur od 16.9.2014 godine pa do isplate

- 7,85 eur od 21.10.2014 godine pa do isplate

- 7,85 eur od 16.11.2014 godine pa do isplate

- 7,86 eur od 17.12.2014 godine pa do isplate

- 7,87 eur od 20.1.2015 godine pa do isplate

- 7,34 eur od 16.2.2015 godine pa do isplate

- 7,28 eur od 19.3.2015 godine pa do isplate

- 7,19 eur od 16.4.2015 godine pa do isplate

- 7,19 eur od 16.5.2015 godine pa do isplate

- 7,21 eur od 19.6.2015 godine pa do isplate

- 7,21 eur od 21.7.2015 godine pa do isplate

- 6,85 eur od 19.8.2015 godine pa do isplate

- 6,88 eur od 19.9.2015 godine pa do isplate

- 6,93 eur od 17.10.2015 godine pa do isplate

- 6,91 eur od 20.11.2015 godine pa do isplate

- 7,76 eur od 22.12.2015 godine pa do isplate

po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3214892219 od 10. studenog 2008. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

IV. Odbija se kao neosnovan dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3214892219 od 10.11.2008. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena interkalarna kamata po stopi jednakoj stopi redovne kamate.

Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3214892219 od 10.11.2008. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena zakonska zatezna kamata u visini redovne kamatne stope ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 15. Ugovora o kreditu broj: 3214892219 od 10.11.2008. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita.“

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužitelju NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.121,63 eura (dvijetisućestodvadesetjedan eura i šezdesettri centa) sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. srpnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izvršio podneskom od 3. siječnja 2025. a koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 3214892219 od 10.11.2008. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovoreno da se za slučaj izmjene redovne kamatne stope tužitelj pristaje da tuženik povisi iznos anuiteta.

Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 13. Ugovora o kreditu broj: 3214892219 od 10.11.2008. godine sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3214892219 dana 10. studenog 2008. i to na iznos od 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja. Poziva se na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. i posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača., kao i na odluku Europskog suda posl.br.: C-269/19, od 25.11.2020.

Tužitelj navodi da su odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu otplate, ugovorene u čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu, ništetne odredbe. Tuženik je u Ugovor o kreditu ugradio odredbe koje mu dopuštaju da jednostranim odlukama mijenja visinu kamatne stope bez jasnih i određenih parametara zašto je kamatna stopa promjenjiva, te bez mogućnosti pregovaranja o tome. Na taj način tuženik je postupio protivno odredbama čl. 296. ZOO-a. Također, takvo postupanje je protivno odredbi čl. 82.st.1. alineja 11. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, te se takva odredba ima smatrati ništetnom sukladno odredbi čl. 87. st.1. ZZP-a.

Također navodi da su odredbe o visini interkalarnoj kamati (čl. 2. Ugovora), odredba o visini zatezne kamate (čl. 2. Ugovora), odredba o otkazu Ugovora (čl. 13. Ugovora), odredba o načinu otplate (čl. 4. Ugovora) i odredba o izlaznoj naknadi (čl. 15. Ugovora) ništetne, uslijed čega je cijeli Ugovor o kreditu ništetan.

Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, kao i isplata spornog iznosa, a podredno ukoliko se odbije tužbeni zahtjev, utvrditi ništetnost pojedinih navedenih odredbi Ugovora o kreditu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova.

Ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku budući da isti ne sadržava odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), već u eurima. Osporava tužitelju status potrošača, ističe prigovor zastare. Navodi da zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu nije osnovan jer i kada bi pojedine odredbe predmetnog Ugovora bile ništetne, a što tuženik osporava u cijelosti, isto ne bi dovelo do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu. Osporava i da bi odredbe o promjenjivosti kamatne stope, o visini interkalarne kamate, o visini zatezne kamate, odredba o otkazu Ugovora, odredba o načinu otplate i odredba o izlaznoj naknadi ništetne (jer je jasna, razumljiva i lako uočljiva) bile ništetne.

Osporava tužitelju status potrošača te ističe prigovor zastare.

Tuženik nadalje ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju . Također osporava zatraženi tijek zateznih kamata, kao i da bi tuženik bio nesavjesni stjecatelj.

Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu (l. 17.-21. spisa), pregled promjena kamatnih stopa (l. 22. spisa), efektivne kamatne stope (l. 23.-29. spisa), prometa po kreditu (l. 30.-38. spisa), Proizvoda za domaće i strane fizičke osobe za kredite (l. 490. -494. spisa), te proveo dokaz financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu broj 3214892219 dana 10. studenog 2008. i to na iznos od 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja i činjenica da je kredit u cijelosti otplaćen.

5. Sporna je valjanost cijelog Ugovora o kreditu i pojedinih ugovornih odredbi (odredba o pristanku na promjenu visine anuiteta, čl. 4. Ugovora , odredba o otkazu kredita, čl. 13. Ugovora, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, čl. 2. Ugovora, odredba o interkalarnoj kamati, čl. 2. Ugovora, odredba o visini zatezne kamate, čl. 2. Ugovora i odredba o prijevremenoj otplati kredita, čl. 15. Ugovora), kao i pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, kao i visina tužbenog zahtjeva, te mogu li se učinci iz kolektivnih presuda primijeniti na ovaj predmet.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Dana 15. srpnja 2025. prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj P-10089/23 te je pod točkom I. izreke tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 716,86 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. je odbijen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje, dok je točkama III.-V. izreke odlučeno o parničnom trošku. Protiv prvostupanjske presude tužitelj i tuženik su pravovremeno podnijeli žalbu.

8. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1036/25 od 17. veljače 2026., ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen u tom dijelu na ponovni postupak. Navedeno iz razloga što je presuda proturječna sama sebi i iznesenim razlozima.

9. Stoga je sud u ponovljenom postupku ponovo pristupio ocjeni dokaza i primjeni materijalnog prava.

10. Podneskom od 3. siječnja 2025. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti točke VII. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (odredba o pristanku na promjenu visine anuiteta, čl. 4. Ugovora) i točke VIII. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (odredba o otkazu kredita, čl. 13. Ugovora), a kojem se povlačenju tužitelj nije protivio, pa je odlučeno kao u izreci rješenja temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a).

11. Na ročištu dana 3. lipnja 2025. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva (utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu), točku IV. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, čl. 2. Ugovora), točku V. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (odredba o interkalarnoj kamati, čl. 2. Ugovora), točku VI. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (odredba o visini zatezne kamate, čl. 2. Ugovora) i točku VII. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (odredba o prijevremenoj otplati kredita, čl. 15. Ugovora), a kojem se povlačenju tuženik izričito protivio na istom ročištu, pa je o istom valjalo dalje odlučivati.

12. Vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, valja napomenuti da utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, u smislu čl. 324. ZOO-a, kao i čl. 102. st. 2. ZZP-a kojim je propisano kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, pa je stoga taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke.

13. Stoga, a nakon što je sud ocijenio neosnovanim utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu, valjalo je pristupiti ocjeni o ništetnosti pojedinih spornih odredbi Ugovora o kreditu, temeljem čl. 188. st. 2. ZPP-a.

13. Prvenstveno valja reći kako se presude na koje se tužitelj poziva u tužbi, odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine u dijelu koji se odnosi na nepošteno i ništetno ugovaranje jednostrano promjenjive kamatne stope u potrošačkim ugovorima, ne mogu direktno primijeniti u ovom predmetu obzirom se ovdje radi o ugovoru o kreditu ugovorenom u valuti EURO, a ne u valuti CHF.

14. Slijedom navedenog, sve navode o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, sud će cijeniti u ovom postupku temeljem provedenih dokaza.

15. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; dalje: ZOO-a) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen dana 10. studenog 2008. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO -a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO -a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

17. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužitelja koji je iskazao kako je sklopio kredit jer su mu trebala sredstva za osobne potrebe, to je bio nenamjenski kredit i jedan dio je potrošio na uređenje stana u kojem živi. Otišao je u svoju tadašnju banku, Zagrebačku banku. Pričao je sa tadašnjom osobnom bankaricom. Ponudili su mu taj kredit koji je dobio, nisu mu ništa puno objašnjavali, nisu mu ništa objašnjavali vezano za promjenjivu kamatnu stopu, to je bio tada neki standard. Nisu mu objašnjavali niti da će se kamatna stopa mijenjati. Nije o ničemu mogao pregovarati, bilo je više po principu "uzmi ili ostavi". Ugovor je pročitao kod javnog bilježnika koji mu ga je dao na čitanje, ali je to bilo bez prisustva predstavnika banke. Javni bilježnik mu isto nije ništa objašnjavao, on je ugovor pročitao, gramatički ga je shvatio, ali mu nitko nije rekao kako će se to kretati i koje će to biti mogućnosti sa kamatnim stopama.

Na pitanje pun tužitelja je li u vrijeme sklapanja ugovora, a i kasnije imao u vlasništvu firmu ili obrt, tužitelj je naveo da nije, je li stan kojeg je djelomice obnovio sa sredstvima kredita ikada dao u najam ili zakup, tužitelj je naveo da nije jer u njemu živi, je li bio mišljenja da će se rata mijenjati ili da će biti ista cijelo vrijeme, tužitelj je naveo da je pročitao ugovor ali da nije posebno uočio niti vodio računa o toj odredbi, nisu mu posebno objašnjeni mogući rizici niti sve što se može dogoditi tijekom otplate kredita.

18. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da isti ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužiteljice nije doveden u sumnju niti pitanjima tuženika.

19. Naime, sud je zaključka da neosnovano tuženik osporava tužitelju status potrošača jer je odredbom čl. 3. st. 1. ZZP-a propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Nadalje, suprotno navodima tuženika, u slučaju kada se neki pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti jedne od ugovornih strana pretpostavka je da će se u tom pravnom poslu (u konkretnom slučaju u ugovoru o kreditu) navesti da se taj pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti korisnika kredita, između ostalog, i zbog određenih pravnih posljedica (primjerice, visina stope zatezne kamate je različita za pravne i fizičke osobe), a i u takvim pravnim poslovima se u pravilu izrijekom navodi da korisnik kredita konkretan ugovor sklapa za određene poslovne namjene, a u konkretnom slučaju navedeno se nije ostvarilo. Štoviše, uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je kod namjene kredita navedeno: "nenamjenski kredit" (čl. 5. Ugovora o kreditu). Ističe se kako ugovorne strane prilikom sklapanja pravnog posla definiraju, između ostalog, i svrhu sklapanja konkretnog pravnog posla, dak le da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopila za potrebe svoje poduzetničke, poslovne djelatnosti, isto bi bilo navedeno u ugovoru o kreditu. Odredbom čl. 320. st. 1. ZOO-a propisano je da će se u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane.

20. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu proizlazi da sklopljeni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, kao niti kod obračunavanja mjesečnih anuiteta u valuti EUR, te njihove naplate u kunskoj protuvrijednosti. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri nisu određeni. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se kod promjene kamatnih stopa tuženik nije konzultirao s korisnicima kredita te također nije bilo niti ikakvih pregovora s korisnicima kredita, te da je i inače takva poslovna praksa.

Dakle, iz navedenog Ugovora, kao i iskaza tužitelja, proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a niti je tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu objašnjeno išta o parametrima temeljem kojih se kamata može mijenjati, a i kod tipiziranog ugovora se i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati. Pored toga, tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita na sadržaj spornih odredbi mogao utjecati.

21. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedine odredbe ugovora, a koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem. Navedeno stoga što ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, Tako određena stopa se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane, bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga, prema kojim referentnim vrijednostima odnosno prema kojem načinu izračuna, itd. Dakle, formulacije iz navedenih odredbi Ugovora o kreditu su neprecizne i nejasne i ni u kojem slučaju se ne može smatrati jasno definiranima, odnosno određenim i odredivima jer tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije mogao znati kriterije i parametre po kojima će se ugovorna kamatna stopa i valutna klauzula mijenjati.

22. Tuženik je promjenu kamatne stope, a kako navodi, mijenjao sukladno jasnim, lako razumljivim i uočljivim odredbama ugovora. No, tuženik ponovno nigdje ne navodi da je tužitelj imao ikakve mogućnosti sudjelovanja u tim određivanjima ili promjenama, a koje su se izravno odnosile i na tužitelja, odnosno da je time isključena njegova obveza pregovaranja i upoznavanja tužitelja sa istim.

23. Također, unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu, tužitelj kao korisnik kredita odnosno kao potrošač doveden je u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi koja postoji u ugovoru o kreditu, te u naknadnim objašnjenjima tuženika te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kretati, neodređena i neodrediva. Na temelju takve ugovorne odredbe, bez obzira na naknadno pojašnjenje, osim precizno određene kamatne stope tečaja valute u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budući iznosi anuiteta nisu bili niti određeni, a niti odredivi.

24. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

Pored toga, prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

25. Stoga je tužitelju prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (ovdje tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarao (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne.

26. Slijedom svega navedenog, kako sama promjena kamatne stope nije bila zakonom zabranjena, ali način na koji je to napravljeno predmetnim Ugovorom o kreditu nije bilo u skladu sa zakonom, to je ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu kojim zahtijeva isplatu temeljem utvrđenja ništavim dio odredbe vezane uz promjenjivu kamatnu stopu, čl. 2. Ugovora o kreditu, te je stoga odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

27. Prigovori koje tuženik iznosi tijekom postupka nisu doveli u sumnju ranije utvrđenje suda.

28. Naime, čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 46/07, 79/07; dalje: ZZP-a) određuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca koji je predan tužitelju samo na potpis. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Slijedom navedenog, a kako se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, odnosno tipskom ugovoru, teret dokaza pada na tuženika, a koji, po mišljenju suda, nije dokazao suprotno, odnosno da bi se o pojedinoj ugovornoj odredbu, koje odredbe tužitelj traži utvrditi ništetnim, pojedinačno pregovaralo te da je tužitelj imao utjecaj na sadržaj tih odredbi.

29. Nadalje, čl. 102. st. 1. ZZP-a određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, dok je sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

30. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da postoji djelomična ništetnost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu vezano uz promjenjivu kamatnu stopu.

31. Nadalje, Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka dipl. oec. Darka Prpića od 2. prosinca 2024. i iz priležeće dokumentacije utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promjenjive kamatne stope (primjenom srednjeg tečaja HNB za valutu EUR na dan plaćanja pojedine obveze) koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 716,86 eura.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a stranke nisu imale prigovore matematičkom izračunu.

Dakle, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da tužitelj zbog razlike u promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju ništetne ugovorne odredbe s te osnove pretplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 716,86 eura.

32. Nadalje, tužitelju su na taj iznos dosuđene zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u toč. II. izreke presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno tabeliranom prikazu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO -a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Kamate su određene sukladno čl. 29. ZOO-a.

33. Vezano uz osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi navedenih pod točkom V., VI. i VII. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (koji se odnosi na odredbe o interkalarnoj kamati, odredbi o ugovaranju zakonske kamate u visine redovne kamate i odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita) valja napomenuti da tužitelj nije iznio nikakve dokaze niti dokazne prijedloge, pa je stoga eventualno kumulirani tužbeni zahtjev valjalo odbiti u tom dijelu kao neosnovan temeljem čl. 221a. ZPP-a u vezi čl. 219. ZPP-a i odlučiti kao u točki IV. izreke.

34. Nadalje, neosnovano tuženik ističe prigovor zastare.

Budući je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu ili jednog njegovog dijela odnosno odredbe.

Također se stiče da se u ovom predmetu radi i o restitucijskom zahtjevu te da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 glede zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, a isti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, imajući u vidu navedeni pravni stav Vrhovnog suda RH, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka u ovom predmetu donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP -a i u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1014/18 od 20. listopada 2021. u vezi odluke suda EU broj C-224/19, C-259/19), obzirom se u ovom predmetu radi o potrošačkom ugovoru, pa bi stoga uračunavanje povlačenja dijela tužbenog zahtjeva (a što je valjalo odbiti kao u točci I. i IV. izreke), kao prema uspjehu u sporu, narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku postala neravnomjerni teret za tužitelja koji nije dao povod za parnicu i rezultirala bi ograničavanjem prava na pristup sudu što bi dovelo do toga da bi se tužitelj mogao odvratiti (kao potrošač) od ostvarivanja svog prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

Tužitelju je stoga uz primjenu odredbi čl. 151. i 155. ZPP -a dosuđena naknada za sastav tužbe (temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 123/38, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 25. ožujka 2024. i 3. siječnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 16. listopada 2024., 3. lipnja 2025. i 14. srpnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 200,00 eura te ročišta za objavu od 15. srpnja 2025. i 31. srpnja 2026., svako u iznosu od 100,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%, dakle ukupno 1.400,00 eura.

Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a (trošak preliminarnog izračuna pretplate u iznosu od 100,00 eura). Tome treba pribrojiti troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 eura i sudsku pristojbu na presudu od 15. srpnja 2025. u iznosu 53,09 eura te predujmljene troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 265,45 eura, pa je ukupno dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 2.121,63 eura.

Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 31. srpnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz Rj. o pristojbi na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku