Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutina

Hrvatskih branitelja 1

Kutina

Poslovni broj: P Ob-34/2021-69.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Kutini po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice OA (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Mirta Trninić odvjetnica iz Slavonskog Broda protiv tuženika ZA (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Antonija Bošnjak Duk odvjetnica iz Kutine, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključenja glavne rasprave održane 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika i njegovog punomoćnika, 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku ZA da tužiteljici OA isplati iznos od 25.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 31. srpnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice OA u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu za period od 4. svibnja 2021. do 30. srpnja 2026.

III.Nalaže se tuženiku ZA da tužiteljici OA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.975,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po istoj stopi teče od 31. srpnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

r i je š i o  j e

Tužiteljici OA dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 24. ožujka 2021. tužiteljica navodi da je s tuženikom sklopila brak 10. rujna 1994., da je brak razveden 3. siječnja 2002., da je u svibnju 2002. nastavila s tuženikom zajednički život, da je izvanbračna zajednica trajala do sredine studenog 2020. kada je radi obiteljskog nasilja tuženik udaljen iz kuće u kojoj je nastavila živjeti s djecom, da su oboje tijekom trajanja zajedničkog života bili u radnom odnosu, da je tuženik upisan kao vlasnik kuće s dvorištem površine 725 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su zajednički ulagali sredstva i rad u renoviranje kuće i izgradnju gospodarske zgrade, da je radi toga podizala i kredite u različitim iznosima i da je time doprinijela povećanju vrijednosti imovine tuženika. Predlaže da se tuženiku naloži da joj na ime stjecanja u bračnoj i izvanbračnoj zajednici isplati iznos od 150.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. svibnja 2021. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je sve radove na kući izveo sam, da su radovi izvedeni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice 2003., da je sam izgradio i gospodarski objekt, da je sudjelovao u troškovima kućanstva, da je plaćao sve režijske troškove. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Podneskom primljenim 24. rujna 2025. tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev i predložila da se tuženiku naloži da joj isplati iznos od 25.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. svibnja 2021. do isplate.

4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u zk. izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], detalje prometa po računu tuženika, ugovore o kreditu, uplatnice, potvrdu o stanju kredita, fotodokumentaciju, rješenje Općinskog suda u Sisku broj Kov- 147/2021., rješenje o nasljeđivanju, dopis PBZ Stambene štedionice, podatke HZZO, imovinske kartice, podatke o plaći, saslušanjem svjedoka OAV, ZAV, ĐA, BA, KA, CA, saslušanjem tužiteljice i tuženika i vještačenjem po vještaku građevinske struke DA.

5.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

6.Među parničnim strankama nije sporno da su sklopili brak 1994., da je njihov brak razveden 2002., da su od svibnja 2002. živjeli u izvanbračnoj zajednici i da je izvanbračna zajednica prestala u studenom 2020. Dalje među parničnim strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa]. , da je istu naslijedio iza svojih roditelja i da je tijekom njihovog zajedničkog života izvršena adaptacija kuće i izgradnja dvorišnog objekta.

7.Sporno je sudjelovanje tužiteljice u adaptaciji predmetne nekretnine i izgradnji gospodarskog objekta.

8.Tužiteljica je u svojoj izjavi navela da je zajednički život s tuženikom započela 1994., da je došla živjeti u njegovu kuću, da su se smjestili u potkrovlje koje je bilo prezidano, da je bila postavljena unutarnja i vanjska stolarija, da nije bilo zidnih obloga, da je u kupaonici bila samo WC školjka, da su do studenog 2020. uređivali potkrovlje kuće, da su sve poslove obavljali zajedno i zajedno ulagali novčana sredstva, da je izmijenjeno krovište na kući, da je srušena stara dvorišna zgrada i izgrađena nova, da su sve poslove sami radili izuzev postavljanja parketa, da su 2017. renovirali prvi kat i i preselili se iz potkrovlja, da su radovi trajali oko tri godine budući da je sve poslove obavljao tuženik, da je ulagala svoja novčana sredstva u renoviranje, da je određeni iznos plaće uplaćivala na račun tuženika, da su joj financijski pomagali njeni roditelj budući da iz svoje plaće nije mogla uzdržavati obitelj, da je i stambenu štednju koju je njen otac osnovao na ime njihovog sina uložila u renoviranje kuće.

9.Tuženik je u svojoj izjavi naveo da je u vrijeme sklapanja braka potkrovlje kuće bilo u potpunosti uređeno, da je sam plaćao sve režijske troškove, da je kupovao hranu za obitelj i pored dogovora da to čini tužiteljica, da je na krovu kuće zamijenjen samo pokrov, da su troškove platili njegov otac i sestra, da je izgradio dvorišnu zgradu, da nema potpunih saznanja o eventualnoj štednji na ime sina i da je sam renovirao kat kuće.

10.Svjedokinja OAV u svojoj je izjavi navela da je gornji kat uređivan odmah nakon vjenčanja tužiteljice i tuženika, da je uređen i donji kat i izgrađena gospodarska zgrada u dvorištu, da su sve radove izvodili sami, da je njen muž, a otac tužiteljice, dao tužiteljici 40.000,00 kuna da ih stavi na štednju radi vlastitog stambenog zbrinjavanja budući da se protivio tome da tužiteljica živi s tuženikom, da su često pomagali tužiteljici različitim novčanim iznosima, da se tužiteljica žalila da tuženiku daje dio svoje plaće, a da joj ostatak nije dovoljan za obitelj, da je tužiteljici financijski pomagala i njena majka.

11.Svjedokinja ZAV u svojoj je izjavi navela da je kuća tuženika u vrijeme sklapanja braka s tužiteljicom bila u lošem stanju, da su nakon sklapanja braka uredili potkrovlje, da su u prizemlju izvršili kompletnu adaptaciju mijenjajući sve osim električne instalacije, da je tužiteljica tuženiku davala pola svoje plaće i da je tužiteljici novčano pomagala njena majka i brat.

12.Svjedok ĐA u svojoj je izjavi naveo da je renoviranje dijela kuće počelo nakon sklapanja braka tužiteljice i tuženika, da je, nakon smrti oca tuženika, renoviran i dio u kojem je on živio, da je izgrađen dvorišni objekt, da je redove skoro u potpunosti financirala tužiteljica, da je često od njega i njihovog oca tražila novce za materijal, za hranu i odjeću za djecu i da je i on pomagao tužiteljici kao i njena majka.

13.Svjedokinja BA je navela da je tužiteljica njen zaposlenik od 1999., da je u tom vremenu vršeno renoviranje kuće, da je mijenjan krov, da je tuženiku svaki mjesec davala 2.000,00 kn od svoje plaće i da je njen suprug pomagao prilikom izrade temelja dvorišne zgrade.

14.Svjedok KA u svojoj izjavi je naveo da je on vjenčani kum parničnih stranaka, da je vjenčanje bilo 10.9.1994., da su parnične stranke zajedno živjele do 2021., da su živjeli u kući roditelja tuženika, da je tuženik uredio potkrovlje kuće za njihovo stanovanje neposredno prije vjenčanja, da su tužiteljica i tuženik zajedno živjeli i godinu dana prije vjenčanja, da su živjeli u potkrovlju koje u to vrijeme nije bilo potpuno uređeno, da su izmijenjene ploče na krovu, da u prizemlju kuće nisu obavljani nikakvi radovi, da je u dvorištu izgrađena nova gospodarska zgrada, da je novac za tu gradnju dala tuženikova sestra, da je sve poslove obavljao tuženik, da je tužiteljica povremeno pomagala i kuhala i da je obojana fasada.

15.Svjedokinja CA u svojoj je izjavi navela da su tužiteljica i tuženik zajedno živjeli od 1994. do 2021., da su uredili potkrovlje kako bi u njemu mogli stanovati, da su tijekom njihovog zajedničkog života promijenjeni limovi na kući i izgrađena nova dvorišna zgrada, da je ona za to dala tuženiku 10.000,00 eura i da je sve poslove obavljao sam tuženik.

16.Cijeneći izjave parničnih stranaka u pogledu radova koji su obavljeni u tijekom trajanja njihove bračne i izvanbračne zajednice od 1994-2021. sud je kao istinitu prihvatio izjavu tužiteljice. Tužiteljica je u svojoj izjavi određeno navela kada i koji radovi su izvođeni, način na koji su izvođeni, a njenu izjavu su potvrdili svjedoci OAV, ZAV i ĐA. U pogledu stanja potkrovlja u vrijeme početka zajedničkog života izjavu tužiteljice da potkrovlje nije bilo uređeno potvrdili su i svjedoci KA i CA. S obzirom na dugi period u kojem su parnične stranke zajedno živjele izjava tužiteljice da je tijekom tih godina izvršeno renoviranje dijela kuće u kojem je živio otac tuženika, a nakon njegove smrti, je uvjerljiv i životan osobito stoga što se obitelj povećavala te je logično da je bio potreban i veći stambeni prostor.

17.Dakle, sud nalazi utvrđenim da je tijekom trajanja zajedničkog života tužiteljice i tuženika izvršena adaptacija kuće i izgradnja dvorišnog objekta. S obzirom da je tužiteljica u svojoj izjavi navela da je unutarnje uređenje potkrovlja u kojem su živjeti nakon sklapanja braka počela iste godine na njihove međusobne odnose u pogledu tih radova primjenjuje se odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78., 45/89., 59/90.). Člankom 277. navedenog zakona bilo je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina. Člankom 287. stavak 1. istog zakona propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Među parničnim strankama nije sporno da su u vrijeme sklapanja braka bili zaposleni, te da su radovi izvođeni ili od strane tuženika ili njihovim zajedničkim radom. U oba slučaja imovina je stečena radom što znači da je njihova zajednička imovina. U pogledu doprinosa sud cijeni da je njihov doprinos jednak budući da su oboje bili zaposleni i imali prihode, da je adaptacija vršena bez angažiranja radnika što znači i da u slučaju kada je tuženik sam obavljao građevinske i druge poslove tužiteljica je obavljala kućanske poslove i za tuženika i tako mu ostavljala vrijeme potrebno za uređenje potkrovlja.

18.Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Kutini broj O-110/10. od 4. ožujka 2010. utvrđeno je da je otac tuženika umro 2008. Temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je da je renoviranje donjeg dijela kuće u kojem je živio otac tuženika započelo nakon njegove smrti što znači da se na imovinske odnose tužiteljice i tuženika primjenjuje Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 5/15.). Člankom 248. navedenog zakona propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Člankom 249. istog zakona popisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili. Člankom 258. istog zakona propisano je da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. tog zakona stvara imovinsko pravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova. Kako je utvrđeno da su radovi na adaptaciji donjeg dijela kuće i izgradnja dvorišnog objekta izvršeni vlastitim radom i sredstvima, tužiteljica i tuženik su u jednakim dijelovima i suvlasnici tako stečene vrijednosti. Pri tome sud nije prihvatio kao istinite navode tuženika i svjedokinje CA da je ona platila troškove izgradnje dvorišnog objekta i adaptacije. Naime, tuženik i njegova sestra su izvršili podjelu imovine nakon smrti oca te je nelogično i neuvjerljivo da bi CA i nakon podjele još ulagala sredstva u imovinu koja je pripala tuženiku.

19.Utvrđujući vrijednost radova koji su izvedeni na kući tuženika izveden je dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke DA, a njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da vrijednost svih ulaganja u kuću tuženika iznosi 59.100,20 eura što znači da bi tužiteljici pripadao iznos od 29.550,10 eura.

20.Člankom 164. stavak 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.) propisano je da pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao. Troškovi uređenja potkrovlja i donjeg dijela su bili nužni da bi se poboljšali uvjeti stanovanja, osobito nakon što su parnične stranke dobile djecu, a i korisni za vlasnika budući da je tim ulaganjima sigurno povećana vrijednost nekretnine. Stoga sud smatra da tužiteljici pripada naknada nužnih i korisnih troškova koji su učinjeni i to u 1/2. Međutim, kako je tužiteljica tražila iznos od 25.000,00 eura isti joj je i dosuđen. Na dosuđeni iznos tuženik je obvezan platiti i kamatu. Kako je vrijednost utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke kamata je dosuđena od dana presuđenja (pravni stav izražen u presudi Vrhovnog suda broj Rev.833/13.). Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

21.Tijekom postupka tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev, a tuženik se protivio takvoj preinaci tužbe. Imajući u vidu da je preinaka tužbe svrsishodna za rješenje odnosa među parničnim strankama sud je preinaku dopustio, a temeljem članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

22.Tužiteljica je postavila zahtjev za nadoknadu troškova postupka koji se odnose na sastav tužbe 500,00 eura, zastupanje po punomoćniku na četiri ročišta po 500,00 eura, zastupanje po punomoćniku na jednom ročištu 125,00 eura, zastupanje po punomoćniku na jednom ročištu 250,00 eura, sastav jednog podneska 500,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužiteljici je na ime naknade za sastav tužbe priznat iznos od 500,00 eura (Tar.br.7.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 25.3.2022., 21.6.2023., 25.9.2023. i 18.6.2026. iznos od po 500,00 eura (Tar.br.9.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištu od 29.9.2021. iznos od 125,00 eura (Tar.br.9.5.) i zastupanja po punomoćniku na ročištu od 27.1.2022. iznos od 250,00 eura (Tar.br.9.2.). Naknada za sastav podneska od 18.5.2026. nije priznata budući da sud taj podnesak smatra nebitnim za postupak. Kako je tužiteljice u cijelosti uspjela u sporu s postavljenim tužbenim zahtjevom tuženik je obvezan da joj naknadi sve priznate troškove u iznosu od 2.975,00 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

U Novskoj 31. srpnja 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika