REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-75/2025-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "LEPUS" BRTONIGLA, Brtonigla, Bunarska ulica 2, OIB 51450468271, kojeg zastupa punomoćnik Matko Sanjin Jovanović, odvjetnik u Poreču, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na dan objave 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.397,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje ko je prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II U preostalom se dijelu, za iznos od 15,43 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odbija tužbeni zahtjev.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 1.169,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. srpnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV U preostalom se dijelu, za iznos od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. studenog 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, u kojoj u bitnome navodi da se 3. prosinca 2021. dogodila prometna nezgoda na cesti D44, općina Brtonigla, uslijed izlijetanja divljači / srna / iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, te je pretrčavajući kolnik udarila u vozilo marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao JR, a koji se vozilom uredno kretao predmetnom prometnicom, sve utvrđeno po policijskim djelatnicima PU Istarske, PP Umag, Potvrda broj: 511-08-23/06-O-79-2/2021 od 4. prosinca 2021. Oštećeno je vozilo marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo JR osigurano kod CROATIA osiguranje d.d. policom osiguranja od automobilske odgovornosti – sudar sa životinjom br. 011612571131 s rokom važenja od 29. lipnja 2021. do 29. lipnja 2022. Vlasnik oštećenoga vozila marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], podnio je temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti – sudar sa životinjom zahtjev za naknadu pretrpljene štete na oštećenom vozilu. Tužitelj je temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju u pogledu osnova i visine nastale štete izvršio plaćanje totalne štete na predmetnom vozilu u iznosu od 10.642,00 kuna/1.412,44 EUR. Tuženik je imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. Ista je divljač na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik. Zbog navedenoga, tuženik je pasivno legitimiran u ovome parničnom postupku. Nadalje, u kontekstu odredbi Zakona o obveznim odnosima – Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, uvažavajući sudsku praksu i pravna shvaćanja viših sudova, divljač na prometnici smatra se opasnom stvari pa za štete koju divljač u tim okolnostima počini trećima, postoji odgovornost njezina imatelja prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu. Sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje regresnoga duga mirnim putem, no, isti je odbio izvršiti plaćanje. Kako tužen ik prema tužitelju u prethodnom mirnom postupku nije ispunio regresnu tražbinu tužitelja, tako tužitelj, temeljem odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima, kao i odredaba 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s odredbom članka 83. Zakona o lovstvu, predlaže sudu da donose slijedeću presudu:

„I Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „LEPUS“ BRTONIGLA, OIB; 51450468271, BUNARSKA ULICA 2, 52474 BRTONIGLA, isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od ukupno 1.412,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, počev od 17.12. 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 17.12. 2021.g. do 31.12. 2022.g. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 01.01. 2023. godine do 31.12.2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „LEPUS“ BRTONIGLA, OIB; 51450468271, BUNARSKA ULICA 2, 52474 BRTONIGLA, naknaditi tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje od 01.01. 2023. godine do 31.12.2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje re ferentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana pod

prijetnjom ovrhe.“.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava da se 3. prosinca 2021. dogodila prometna nezgoda na cesti D44, općina Brtonigla, u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], uslijed naleta divljači (srna), kao i da je vozilo bilo osigurano kod tužitelja temeljem police obveznog i djelomično kasko osiguranja, te da je tužitelj temeljem istoga isplatio odštetu vlasniku vozila. Ističe da je prema čl. 11. st. 5. Zakona o lovstvu, „zabranjeno (…) ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama.“ Budući da šteta nije nastala na području lovišta, već na području državne ceste, koje se ne smatra lovištem, izostaje odgovornost imenovanog Lovačkog društva. Također, Zakonom o lovstvu, sukladno odredbi čl. 80 st 6. t. 2, propisano je da lovoovlaštenik odgovara za štetu nastalu naletom vozača na divljač, ukoliko je do štete došlo provođenjem lova. Prema navedenom potrebno je postojanje uzročne veze i nastale štete, a budući da u to vrijeme nije provođen lov, a državna cesta nije lovište, osporava se ova tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe i sudsku praksu sadržanu u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 136/2017-2 od 20.04.2021., kao i presudu Visokog trgovačkog suda broj 32 Pž-5708/2021-3 od 08.08.2022, u kojima se izričito zaključuje kako odgovornost za ovakve štete može postojati i na strani upravitelja prometnice. Nadalje, u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 1272/2021-3 od 24.05.2023. naglašena je potreba za individualnom procjenom svakog sluča ja, osobito okolnosti i mjera koje su poduzete na konkretnom mjestu nesreće. Ukazuje na činjenicu da iz samog izlaska divljači na kolnik proizlazi mogući propust upravitelja prometnice, a ne tuženika. Tuženik je redovno nadzirao područje lovišta i poduzimao sve zakonom propisane radnje u cilju kontrole divljači. Predlaže saslušanje policijskih službenika na okolnosti stanja kolnika i vremenskih uvjeta u trenutku nezgode, uključujući podatke o vlažnosti kolnika, prisutnosti magle, kiše, snijega ili drugih čimbenika koji bi mogli utjecati na vidljivost i sigurnost vožnje. Ove okolnosti su relevantne za ocjenu mogućeg doprinosa vozača nastanku štetnog događaja, osobito u kontekstu obveze prilagodbe brzine i načina vožnje uvjetima na cesti, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Ne protivi provođenju prometnog vještačenja koje smatra jedinim relevantnim dokazom za ocjenu dinamike predmetnog događaja. Ističe da se na predmetnom dijelu prometnice nalazi postavljen prometni znak „divljač na cesti“, čime je vozač bio izrijekom upozoren na mogućnost pojave divljači, te je bio dužan prilagoditi brzinu i način vožnje stanju na cesti i vidljivosti. Uz to, na predmetnoj dionici prometnice propisano je ograničenje brzine od 60 km/h, što dodatno potvrđuje činjenicu da se radi o prometno osjetljivom području. Iz sadržaja tužbe i spisa ne proizlazi da je vozač u trenutku nastanka nezgode postupao u skladu s navedenim ograničenjem i uvjetima smanjene vidljivosti, pa se time dodatno otvara pitanje doprinosa vozača nastanku štetnog događaja i eventualnog isključenja ili umanjenja odgovornosti tuženika. Sukladno čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. U konkretnom slučaju, vozač je bio upozoren na mogućnost pojave divljači i bio je dužan prilagoditi brzinu i način vožnje stanju na cesti i vidljivosti. Predlaže se da sud, nakon održane rasprave, donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, te da obveže tužitelja na plaćanje prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu, uviđajem na licu mjesta, saslušanjem svjedoka JR, vještačenjem po prometnom vještaku prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Saša Monas).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je predmetno vozilo marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja 3. prosinca 2021. bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti – sudar sa životinjom br. 011612571131 s rokom važenja od 29. lipnja 2021. do 29. lipnja 2022. (str. 19 spisa, uvjeti na str. 20-29 spisa) te je tužitelj, nakon izvršenog izvida štete (str. 14 spisa), osiguraniku JR s osnova naknade štete 17. prosinca 2021. isplatio iznos od 10.642,00 kuna sada 1.412,44 eura (nalog za isplatu štete na str. 16 spisa, izvadak po bankovnom računu na str. 17 spisa). Iz karte lovišta (str. 30 spisa) proizlazi da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, što potvrđuje i činjenica da je upravo tuženikov lovnik TR izašao na mjesto događaja i preuzeo uginulu divljač - srnu kako proizlazi iz Potvrde PP Poreč od 4. prosinca 2021., na str. 5 spisa, a iz koje isprave proizlazi i da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog udara predmetnog vozila u divljač - srnu.

6. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, dokazati i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

7. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (dalje: ZOL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlašteni k na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi). U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Takvo je i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (u Odlukama broj: U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.), stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2101/86, Rev- 1816/90, Rev-2070/92, Gzz-4/04, Rev-1312/07) i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (npr. Pž-704/2025, Pž-2623/2021, Pž-1579/2024). Sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema čl. 7. t. 8 . ZOL-a pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik. Prema čl. 7. t. 10. ZOL -a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (čl. 7. t. 17. ZL-a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila. Iz odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači (kao opasne stvari) u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2623/2021-2 od 18. listopada 2022.).

8. Na uviđaju na licu mjesta 27. veljače 2026. svjedok JR iskazao je kako slijedi: "Predmetnog dana kretao sam se vozilom Peugeot 207 iz smjera Novigrada prema Buzetu. Bio je sumrak te su na autu bila upaljena kratka svjetla. Kretao sam se brzinom od oko 70 – 75 km/h. Nisam bio u koloni te ispred ni iza mene nije bilo vozila. Na mjestu koje sada pokazujem sa lijeve strane gledajući prema pravcu kretanja naglo je pred auto istrčala srna te sam je opazio neposredno pred udar te nisam uspio kočiti prije udara u srnu. Nisam izgubio kontrolu nad vozilom. Na mjestu koje sada pokazujem sam zaustavio vozilo. Na suvozačevom mjestu se samnom vozio prijatelj LR te on nije mogao otvoriti desna vrata jer je srna udarila u desni prednji dio od svjetla prema desnim vratima. Pregledao sam cestu te nisam vidio srnu, pa sam ušao ponovno u automobil i zaustavio se cca. 70 m od mjesta događaja na lijevo, na ugibalištu izvan kolnika prije skretanja za Novu Vas. Na tom mjestu sam pozvao policiju te su se policijski djelatnici pojavili za 20 minuta, a došao je i lovočuvar. Pokazao sam im mjesto udara u srnu te su izvršili uviđaj, a lovočuvar je na 15m od udara pronašao uginulu srnu.". Na upite svjedok je odgovorio: da je u vrijeme nesreće vrijeme bilo suho te je i kolnik bio suh; da se prije udarca vozilom kretao po sredini svoje prometne trake te se do mjesta zaustavljanja kretao u snažnom kočenju svoga vozila te je nakon toga dodatno prebacio auto izvan kolnika ; da predmetnog dana nije bilo magle; da mu je tužitelj u cijelosti naknadio štetu.

9. Vještak prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Saša Monas) je u pisanom nalazu i mišljenju od 6. travnja 2026. (str. 174-191 spisa) zaključio kako slijedi: „Uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja, svjedoka ĐR Peugeot 207 1.6HDI, reg. oznake [registarska oznaka], kao i Zapisnik o očevidu, fotodokumentaciju i Situacijski plan, sve izrađeno od strane policijskih službenika koji su obavili očevid prometne nesreće, te uzimajući u obzir i iskaz osiguranika tužitelja, svjedoka ĐR sa uviđaja na licu mjesta od dana 27.02.2026. godine, proizlazi da je predmetni svjedok JR kritične zgode upravljao predmetnim vozilom Peugeot 207 1.6HDI kolnikom državne ces te D44 iz smjera Novigrada u smjeru Buzeta, odnosno iz smjera zapada u smjeru istoka (u Situacijskom planu označeno slovom B), gdje je dolaskom na stacionažu državne ceste D44, 1km + 450m u blagom desnom zavoju došlo do naleta prednjeg čeono desnog dijela vozila Peugeot 207 1.6HDI u srneću divljač. Srneća divljač je, prema iskazu svjedoka ĐR na uviđaju, naglo istrčala sa lijeve strane na kolnik, pa proizlazi da se divljač kretala trčanjem sa lijeva na desno (u Situacijskom planu označeno slovom A ) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila Peugeot 207 1.6HDI. Uzimajući u obzir položaj zaostalih oštećenja na vozilu Peugeot 207 1.6HDI, proizlazi da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do punog čeonog naleta predmetnog vozila na srneću divljač, na način da je prednji čeono desni dio vozila kontaktirao sa tijelom divljači. Nakon naleta vozila svjedoka Peugeot 207 1.6HDI na srneću divljač, ista je pronađena uginula izvan južnog ruba kolnika D44 u položaju koji je u Situacijskom planu označen rednim brojem 1, dok je svjedok zaustavio svoje vozilo na kolniku (pokazivanje svjedoka na uviđaju) nakon samog naleta i snažnog kočenja, u položaju prednjeg dijela njegovog vozila na udaljenosti 6 m od PTM u smjeru istoka (u Situacijskom planu označeno rednim brojem 3). Mjesto naleta vozila svjedoka ĐR na srneću divljač (pokazivanje na uviđaju) je u Situacijskom planu označen slovom (K), te se nalazi na udaljenosti 20m od PTM u smjeru zapada, te na udaljenosti 0,9m od južnog ruba kolnika D44 u smjeru sjevera. Uzimajući u obzir zaostala oštećenja na vozilu svjedoka ĐR, Peugeot 207 1.6HDI koja su nastala kao posljedica punog čeonog naleta na srneću divljač, proizlazi da se brzina kretanja predmetnog vozila Peugeot 207 1.6HDI u trenutku naleta na srneću divljač nalazila u području od oko 35km/h do 45km/h. Uzimajući u obzir pokazivanje svjedoka ĐR na uviđaju, gdje bi ukupni zaustavni put vozila svjedoka nakon naleta bio od oko 26m, to proizlazi da bi brzina kretanja vozila Peugeot 207 1.6HDI u trenutku naleta na srneću divljač, uz uvjet da svjedok nije percipirao opasnost prije samog naleta i da je nakon naleta poduzeo radnju snažnog kočenja svog vozila (iskaz svjedoka na uviđaju), mogla iznositi od oko 42,5km/h. Prema iskazu svjedoka JR na uviđaju, isti se kretao brzinom od oko 70-75km/h. Navedeno iskazano područje brzine kretanja vozila svjedoka ne odgovara prikazanim oštećenjima na vozilu svjedoka u trenutku naleta na srneću divljač, odnosno da se vozilo svjedoka u trenutku naleta na predmetnu srneću divljač kretalo brzinom u području od oko 70-75km/h, obim zaostalih oštećenja na vozilu bi bio puno veći od oštećenja prikazanih fotografijama i Izvidom štete. Ukoliko se brzina vozila svjedoka prije naleta na srneću divljač zaista nalazila u iskazanom području brzine po svjedoku od oko 70-75km/h, to bi značilo da je predmetni svjedok percipirao opasnost od srneće divljači prije samog naleta, te je poduzeo radnju snažnog kočenja svog vozila, pri čemu je imao na raspolaganju dovoljno vremena da snažnim kočenjem prije naleta na srneću divljač smanji brzinu kretanja svog vozila sa iskazane brzine od oko 70-75km/h na definiranu brzinu vozila u trenutku naleta na srneću divljač od oko 35km/h do 45km/h. U ovom vještvu je prikazana prostorno vremenska analiza prema gornjem području brzine kretanja vozila svjedoka Peugeot 207 1.6HDI u trenutku naleta na srneću divljač od oko 45km/h. Za zaustavljanje vozila svjedoka Peugeot 207 1.6HDI pri brzini kretanja od oko 45km/h, a uzimajući u obzir v rijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost u noćnim uvjetima od oko 1s, potreban je zaustavni put od oko 26,9m i vrijeme od oko 3,2 s. Od mjesta ulaska srneće divljači preko sjevernog ruba kolnika državne ceste D44, do mjesta naleta (u Situacijskom planu označeno slovom (K)), srneća divljač bi prešla put od oko 6,1m naglim trčanjem (iskaz svjedoka na uviđaju) u vremenu od oko 0,63s. Vremenski 0,63s prije naleta vozila svjedoka Peugeot 207 1.6HDI na srneću divljač, kada je predmetna divljač ušla na kolnik preko sjevernog ruba kolnika državne ceste D44, navedeno vozilo se svojim prednjim čeonim dijelom nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta (K) za od oko 7,9m koji položaj vozila je označen rednim brojem 4 u Situacijskom planu. Na dužini puta od 7,9 m (udaljenost vozila svjedoka Peugeot 207 1.6HDI do mjesta naleta (K), u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik) moguće je zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na srneću divljač, u Situacijskom planu označeno slovom (K), za sve brzine kretanja vozila Peugeot 207 1.6HDI koje su niže od 17,6 km/h. Iz navedenog proizlazi da svjedok JR, ukoliko bi se kretao svojim vozilom neposredno prije naleta na divljač brzinom od oko 45km/h, isti ne bi imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, sve uz uvjet da je predmetna srneća divljač utrčala na kolnik, te da ju je predmetni svjedok percipirao kao opasnost u trenutku kada je ista utrčala na kolnik preko sjevernog ruba kolnika državne ceste D44. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu tijekom noćnih uvjeta nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 1s, a što je za 0,37s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska srneće divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta na predmetnu divljač. Vrijednost osobnog automobila Peugeot 207 1.6HDI, reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja 03. 12. 2021. godine, a prema stanju neposredno prije štetnog događaja, bi iznosila 2.316,77 eur (uključen pdv jer je vlasnik vozila fizička osoba). Uzimajući u obzir starost osobnog automobila osiguranika tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja, te obim oštećenja u pogledu dijelova za zamjenu i za popravak predmetnog vozila, proizlazi da je šteta na osobnom automobilu osiguranika tužitelja totalna (potpuna) te je popravak vozila ekonomski neisplativ. Visina totalne štete na osobnom automobilu Peugeot 207 1.6HDI, reg. oznake [registarska oznaka] iznosi 1.397,01 eur (PDV je uključen jer je vlasnik fizička osoba), dok vrijednost spašenih dijelova iznosi 919,76 eur (PDV je uključen jer je vlasnik fizička osoba).“.

10. U podnesku od 8. travnja 2026. tužitelj je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Monasa.

11. U podnesku od 15. travnja 2026. tuženik je iznio primjedbe na pisani nalaz vještaka. U bitnome, naveo je da se predmetna prometna nezgoda dogodila na dionici ceste koja je označena prometnim znakom upozorenja na divljač, uz dodatnu okolnost smanjene vidljivosti zbog sumraka. U takvim uvjetima, vozač mora unaprijed računati s mogućnošću iznenadnog izlaska divljači na kolnik, odnosno da mora prilagoditi brzinu i način vožnje tako da može pravodobno reagirati na očekivane opasnosti. Slijedom navedenog, trenutak percepcije opasnos ti ne može se ograničiti isključivo na fizički trenutak utrčavanja divljači na kolnik, već obuhvaća i obvezu vozača da anticipira takvu opasnost na temelju prometne signalizacije i uvjeta na cesti. Ukoliko vozač nije pravodobno anticipirao opasnost, iako je na istu bio upozoren prometnim znakom i uvjetima na cesti, tada se njegova reakcija u trenutku neposredne opasnosti ne može smatrati dostatnom za isključenje njegove odgovornosti. Drugim riječima, okolnost da vozač u posljednjem trenutku nije mogao izbjeći nalet ne znači da je postupao s dužnom pažnjom tijekom cijelog vremena vožnje. Upućuje na odredbu čl. 51. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje u tekstu: ZSPC) kojom je propisano da je „vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.“ Nadalje je odredbom članka 12. st. 4. ZSPC -a propisano da su sudionici u prometu dužni držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova. Odredbom članka 18. Tablica 2. znak oznake A33 predstavlja znak koji, prema tekstu Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama predstavlja sljedeće: označava posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste. Vozač je bio dužan prema citiranom ZSPC prilagoditi brzinu s obzirom na vidljivi znak koji sugerira postojanje opasnosti od prelaska divljači preko ceste. Upravljati vozilom u skladu s odredbama ZSPC-a ne znači voziti najvećom propisanom brzinom, već onom brzinom koja u obzir uzima, pored propisanog ograničenja, i sve ostale faktore koji mogu utjecati na sigurno odvijanje prometa na cestama. Iz iskaza samog vozača proizlazi da se isti kretao brzinom od 70–75 km/h, što znatno premašuje dopušteno ograničenje brzine na predmetnoj dionici. Navedenu okolnost nije moguće zanemariti, jer upravo takva brzina, u uvjetima sumraka i na dionici označenoj kao područje učestalog prelaska divljači, upućuje na neprilagođen način vožnje koji je mogao imati odlučan utjecaj na nastanak štetnog događaja. Iz nalaza ne proizlazi postojanje bilo kakvog konkretnog propusta u postupanju lovoovlaštenika. Divljač predstavlja prirodnu komponentu okoliša koja se slobodno kreće, a lovoovlaštenik nema mogućnost potpune kontrole njezinog kretanja, osobito u odnosu na javne prometnice koje nisu dio lovišta. Tuženik je u okviru svojih zakonskih ovlasti poduzimao redovne mjere gospodarenja i nadzora div ljači, a iz nalaza ne proizlazi da bi postojala bilo kakva konkretna radnja ili propust tuženika koji bi bio u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja. Pitanje osiguranja sigurnosti prometa, uključujući adekvatnost signalizacije i eventualne dodatne mjere zaštite, nalazi se u domeni upravitelja ceste, a ne lovoovlaštenika. Iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi odgovornost tuženika, već naprotiv, isti potvrđuje da je predmetni događaj posljedica iznenadnog izlaska divljači na kolnik u uvjetima koji su bili unaprijed označeni kao rizični. Zaključak o neizbježnosti naleta odnosi se isključivo na trenutak neposredne opasnosti, ali ne isključuje obvezu vozača da prethodno prilagodi vožnju uvjetima na cesti i prometnoj signalizaciji. Predlaže da se vještaku postave sljedeća pitanja radi dodatnog razjašnjenja:

- na koji način postojanje prometnog znaka upozorenja na divljač utječe na obvezu vozača u pogledu anticipacije opasnosti te može li se zaključak o neizbježnosti naleta odnositi i na situaciju u kojoj bi vozač pravodobno prilagodio brzinu i način vožnje takvoj signalizaciji,

- bi li do naleta došlo i u slučaju da je vozač, s obzirom na uvjete sumraka i označenu opasnost od divljači, vozio dodatno smanjenom i prilagođenom brzinom te povećanim stupnjem opreza, uzimajući u obzir izjavu samog vozača da je isti vozio 70 -75 km/h.

12. Na ročištu za glavnu raspravu 2. srpnja 2026. izveden je dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja po vještaku Saši Monasu, koji je naveo kako slijedi: "Proučio sam primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje te u cijelosti ustrajem kod nalaza kako sam isto dao u pisanom obliku. Vezano uz primjedbu koja je navedena u točki 8. podneska tuženika od 15. travnja 2026. prvenstveno bi pojasnio pojam sigurnosne odnosno prilagođene brzine. Znači sigurnosna ili prilagođena brzina je u direktnoj vezi sa daljinom vidljivosti na osvjetljene zapreke na cesti od strane vozača u uvjetima noćne vožnje ili uvjetima smanjene vidljivosti, pod snopom svjetala vozila. Pod pojmom neosvijetljene zapreke na cesti smatra se neki objekt ili pješak koji nije osvijetljen ili primjerice zaustavljeno vozilo na cesti koje je neosvijetljeno. U slučaju kada opasnost u vidu divljači ulazi bočno na kolnik tada prometni vještaci rade analizu pod kojim uvjetima je bilo moguće tehnički izbjeći nalet na divljač za svaki konkretan slučaju, a što je prikazano u mom nalazu i mišljenju u točki 7.5. Da dodatno pojasnim, za slučaj naleta na konkretnu srneću divljač pri brzini kretanja vozila svjedoka JR u trenutku naleta od 45 km/h, a što proizlazi na temelju prikazanih zaostalih oštećenja na vozilu, gdje se vozilo svjedoka u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik nalazilo u položaju koji prethodi mjestu naleta za 7,9m to proizlazi da je u ovo j prometnoj situaciji predmetni svjedok imao tehničke mogućnosti da zaustavi svoje vozilo prije mjesta naleta uz uvjet da se kretao brzinom koja bi bila niža od 17,6 km/h i da je percipirao opasnost u trenutku kada je srneća divljač ušla na kolnik. Dodatno bi pojasnio hipotetsku mogućnost da je u ovoj prometnoj situaciji primjerice srneća divljač ušla na kolnik sa desne strane, a ne sa lijeve, kako je iskazao predmetni svjedok, ista bi do mjesta kontakta od ruba kolnika prešla put od oko 0,9m. Na temelju vremena prelaska potrebnog da srna dođe do mjesta naleta gdje bi isto iznosilo 0,1sekundu, to bi proizlazilo da bi predmetni svjedok imao tehničke mogućnosti da zaustavi svoje vozilo prije mjesta kontakta sa srnećom divljači pri svim brzinama kretanja njegova vozila koje su manje od 3,6 km/h. Znači radi se o brzini koja je niža od kretanja normalnog hoda pješaka od 30 godina. Dakle, pojam prilagođene odnosno sigurnosne brzine kretanja vozila ne može biti korišten u prometnim situacijama gdje dolazi do naleta na divljač koja ulazi poprečno na kolnik, da li u trčanju ili hodanju ili nekom drugom načinu kretanja. Dodatno napominjem da niža brzina kretanja vozila u trenutku naleta na divljač povlači za sobom i manja oštećenja na samom vozilu. Nastavno na pitanja u podnesku tuženika, a vezano za percepciju opasnosti s obzirom na postojanje prometnog znaka, iskazujem da se u ovoj konkretnoj prometnoj situaciji vozač nalazio u situaciji da može tehnički izbjeći nalet na srneću divljač uz uvjet da se u trenutku

1 0

ulaska srneće divljači na kolnik kretao brzinom koja je manja od 17,6 km/h i da je sam ulazak srneće divljači na kolnik percipirao kao opasnost i poduzeo radnju snažnog kočenja svog vozila. Nastavno na pitanje broj 2. u poglavlju 8. mišljenja sam da sam prethodno pojasnio pojam prilagođene odnosno sigurnosne brzine kretanja u situacijama kada dolazi do naleta na divljač na kolniku.". Na upite vještak je odgovorio: da iz njegovog nalaza kako pismenog tako i usmenog proizlazi da je mišljenja da svjedok JR u ovoj konkretnoj situaciji nije imao mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na srneću divljač; da zaostala oštećenja na vozilu ukazuju da je brzina kretanja u trenutku naleta na srneću divljač bila u području 35-45 km/h; da se brzina u trenutku naleta na srneću divljač nalazila u području 70-75 km/h po njegovom mišljenju nastala bi oštećenja na nosaču branika, rashladnom sustavu odnosno hladnjaku klime, hladnjaku rashladne tekućine motora i ostalom ; da kada bi se divljač nalazila odnosno stajala na kolniku istu bi mogli smatrati neosvijetljenom zaprekom na kolniku, a s obzirom da divljač ulazi poprečno na kolnik, ista predstavlja opasnost za kretanje vozača te njen ulazak na kolnik ne možemo analizirati pod pojmom kretanja vozača sigurnosnom ili prilagođenom brzinom. Prema dostupnim podacima srneća divljač se u svojoj maksimalnoj brzini kretanja može kretati brzinom do 70 km/h. Pri 35 km/h srneća divljač prelazi u sekundi duljinu od 9,7 metara, a to je polovica njene maksimalne brzine kretanja. Dakle, ne može se raditi o neosvijetljenom predmetu na kolniku u kontekstu sigurnosne ili prilagođene brzine.

13. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Monasa ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke i u cijelosti ga je prihvatio. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Monas sud je utvrdio da je predmetna šteta nastala od opasne stvari

– srneće divljači, da vozač JR u ovoj konkretnoj situaciji nije imao mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na srneću divljač , da je brzina kretanja u trenutku naleta na srneću divljač bila u području 35-45 km/h (na što ukazuju zaostala oštećenja na vozilu), a da vozač ne bi mogao izbjeći sudar da se kretao bilo kojom brzinom većom od 17,6 km/h. Nadalje, na temelju tog nalaza sud je utvrdio da visina totalne štete na predmetnom automobilu iznosi 1.397,01 eura.

14. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su vozač (JR) ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete.

15 . Dakle, sud je utvrdio da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, da je predmetna šteta nastala od opasne stvari (divljači), te da tuženik nije dokazao da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete. Lovoovlaštenik (ovdje tuženik) za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti odgovara objektivno, po načelu uzročnosti, zato što divljač u takvim okolnostima, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., Rev-2976/2017-2 od 14. prosinca 2022.). Budući da lovoovlaštenik odgovara objektivno, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz čl. 1067. ZOO-a, za štetu odgovara tuženik/lovoovlaštenik (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-704/2025-3 od 3. veljače 2026.). S obzirom na sve navedeno, temeljem odredbi 80. st. 6. ZOL te čl. 963., čl. 1045. st. 3. i čl. 1063.-1067. ZOO-a, utvrđena je tuženikova odgovornost za predmetni štetni događaj i štetu.

1 1

16. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.412,44 eura isplaćen na ime naknade materijalne (totalne) štete na predmetnom vozilu. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Monasa, koji je tužitelj u cijelosti prihvatio, utvrđeno je da visina totalne štete 1.397,01 eura (a ne 1.412,44 eura, kako je obračunao i svom osiguraniku isplatio tužitelj). Stoga je sud naložio tužitelju da tuženiku plati iznos od 1.397,01 eura. Također, na navedene iznos glavnice dosuđene su zakonske zatezne kamate od dospijeća (dana nakon izvršenih plaćanja) do isplate, po stopi koja se odnosi na ostale odnose, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (točka I izreke).

U preostalom je dijelu, za iznos od 15,43 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odbijen tužbeni zahtjev (točka II izreke).

17. Tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi za tuženika. Stoga je, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP -a odlučeno je da tuženik tužitelju nadoknadi sve troškove postupka, i to: za zastupanje na ročištima od 28. kolovoza 2025. te 27. veljače 2026. i 2. srpnja 2026. iznos od 200,00 EUR po ročištu (Tbr. 9.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), za sastav podneska od 20. kolovoza 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8.1 Tarife), PDV u iznosu od 200,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 59,09 eura te na presudu u iznosu od 110,00 eura, ukupno 1.169,09 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO -a, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka III izreke).

18. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura sa PDV - om u iznosu od 50,00 eura (ukupno 250,00 eura), a sve budući da taj trošak nije bio potreban. Stoga je, u preostalom dijelu, za iznos od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka IV izreke).

U Pazinu, 31. srpnja 2026.

Sudac

Ivan Dujić

1 2

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.,

- tuženiku po pun.