REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-4821/2018-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tužene JČ, državnoodvjetničkog savjetnika, 31. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije isplati tužitelju VČ iznos od 829,26 EUR te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 129,09 EUR od 16. srpnja 2013. do isplate,

- 15,44 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,

- 37,51 EUR od 16. veljače 2014. do isplate,

- 13,07 EUR od 16. listopada 2014. do isplate,

- 122,22 EUR od 16. prosinca 2014. do isplate,

- 87,53 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate,

- 6,57 EUR od 16. travnja 2015. do isplate,

- 199,51 EUR od 16. lipnja 2015. do isplate,

- 62,21 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 59,38 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 48,38 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 34,56 EUR od 16. studenoga 2016. do isplate,

- 13,79 EUR od 16. studenoga 2017. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije naknaditi tužitelju VČ troškove parničnog postupka u iznosu 2.702,95 EUR, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 31. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VČ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.183,28 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 2.711,58 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik Ministarstva pravosuđa, Odjela za osiguranje pravosudnih tijela, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe. Temeljem članka 44. stavka 1. točka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08., 89/12., 104/13. – osnovni tekst i Dodatak I broj 150/13., Dodatak II broj 153/13. i Dodatak III broj 71/16.) i čl. 38. st. 1. točka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17.) svaki službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad. Navedenim Kolektivnim ugovorima utvrđeno je da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili turnusima, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj obavlja svoj redovni rad organiziran kao rad u turnusu i smjenama koji je definiran člancima 44. stavcima 6. i 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13.) i 38. st. 6. i 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17.). Tužena nije evidentirala, pa stoga niti isplaćivala naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka, bio blagdan, pa je u tim mjesecima i nastajala razlika u plaći. Naime, kada se usporede stvarno odrađeni sati sa redovnim mjesečnim fondom radnih sati, ukazuje se razlika samo u mjesecima u kojima je blagdan bio radni dan. Tužitelj koji je odradio na blagdan koji pada u dane od ponedjeljka do petka ima pravo na osnovnu plaću uvećanu za naknadu za rad na blagdan. Ukoliko tako stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelaze mjesečni fond radnih sati, tužitelj ima pravo i na naknadu za prekovremene sate. Tužena u svojem obračunu plaće nema prikazan mjesečni fond radnih sati, već samo mjesečni fond sati, te stoga prekovremene sate krivo obračunava i isplaćuje. Tužitelju nije isplaćena naknada za prekovremeni rad sukladno navedenim propisima za razdoblje od 7. lipnja 2013. pa do dana podnošenja tužbe, odnosno do 10. rujna 2018. Tužitelj također navodi da se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 1. kolovoza 2016.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 31. siječnja 2026. tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 829,26 EUR bruto na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

3. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužena tijekom postupka tužena navodi da je potrebno u konkretnom slučaju uzeti u obzir i prekovremene sate koji nisu ostvareni u određenom mjesecu nego su preneseni iz prethodnih mjeseci u utuženom razdoblju.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zahtjeva za mirnim rješenjem spora (str. 5-6 spisa), obračuna razlike plaće (str. 16 spisa), rješenja o rasporedu od 31. svibnja 2010. (str. 17 spisa), rješenja o rasporedu od 1. listopada 2012. (str. 18-19, 167-169 spisa), rješenja o rasporedu od 16. prosinca 2013. (str. 20- 21, 165-166 spisa), rješenja o ispravku od 15. siječnja 2014. (str. 22 i 164 spisa), rješenja o rasporedu od 23. ožujka 2015. (str. 23-24 i 162-163 spisa), obračunskih lista (str. 25-135, 143-160, 257-384 spisa), evidencije plaćenih sati rada blagdanom u tjednu i prekovremenih sati (str. 142 spisa), rješenja o rasporedu od 20. studenoga 2017. (str. 161 spisa), obračuna rada (str. 170-235), zamolbe za korištenje slobodnih dana (str. 427 spisa), evidencije korištenja slobodnih dana (str. 428 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 435-446 spisa), dodatnim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 518-526 spisa), drugim dodatnim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 543-547 i 554-556 spisa), trećim dodatnim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 625 spisa) i saslušanjem tužitelja VČ (str. 567-568).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Na ročištu 16. lipnja 2026. punomoćnici stranka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Predmet spora, nakon konačno uređenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 31. siječnja 2026., je zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od lipnja 2013. do listopada 2017. s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznos pa do isplate, kao razlike bruto plaće po osnovi prekovremenog rada tužitelja.

8. Iz priloženih Rješenja o rasporedu proizlazi da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto kod tuženika, kao ovlaštena službena osoba, a što tuženik niti ne spori.

9. Tijekom postupka, a na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. U osnovnom pisanom nalazu i mišljenju od 13. lipnja 2022. vještak je, u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja kako neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje od lipnja 2013. do zaključno rujna 2018. iznosi ukupno 7.779,20 kn, bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca, a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1 nalaza te da je tužitelju s osnova prekovremenog rada isplaćeno 35 sati manje odnosno 1.799,93 kn bruto manje, s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja (obračuni su dani u Tabeli 1a iz nalaza).

9.1. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića te je u skladu s njim uredio tužbeni zahtjev.

9.2. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka.

9.3. U dodatnom financijskom vještačenju od 26. svibnja 2025., stalni sudski vještak Zrinko Ručević navodi da, u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz osnovnog nalaza i ove dopune, je mišljenja kako neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada, pod pretpostavkom da sud utvrdi da u izračunima treba uzeti u obzir korištenje slobodnih dana u rujnu 2013., za utuženo razdoblje od lipnja 2013. do zaključno rujna 2018., iznosi ukupno 829,26 EUR, bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca, a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1.1. iz nalaza ove dopune te da je tužitelju s osnova prekovremenog rada isplaćeno 2,5 sata manje odnosno 35,66 EUR bruto manje, s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja (obračuni su dani u Tabeli 1.1.a iz nalaza ove dopune).

9.4. Tužena je u podneskom od 18. srpnja 2022. navela da osporava varijantu dodatnog nalaza i mišljenja iz Tabele 1.1.

9.5. U odnosu na iznesene prigovore tužitelja, u drugom dodatnom financijskom vještačenju od 2. rujna 2025. stalni sudski vještak Zrinko Ručević, očitujući se na prigovore tužitelja, navodi da, u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz dodatnog nalaza i ove dopune, je mišljenja kako neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada, a uzimajući u obzir korištenje slobodnih dana u rujnu 2013., te bez iskazivanja negativnih razlika, za utuženo razdoblje od lipnja 2013. do zaključno rujna 2018., iznosi ukupno 829,26 EUR, bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca, a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1.1. iz dopunskog nalaza te da je tužitelju s osnova prekovremenog rada isplaćeno 2 sata manje odnosno 35,66 EUR bruto manje, s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja (obračuni su dani u stupcu 'r2' Tabele 1.1.b. iz nalaza ove dopune).

9.6. Stalni sudski vještak Zrinko Ručević je 27. rujna 2025. dostavio ovome sudu Tabelu 1.1. na koju se poziva u svom dodatnom financijskom vještačenju od 26. svibnja 2025.

9.7. U trećem dodatnom financijskom vještačenju od 14. ožujka 2026., očitujući se na prigovore tužitelja i tužene, stalni sudski vještak Zrinko Ručević navodi da podneskom od 21. listopada 2025. tužena prigovara danom dodatnom nalazu i mišljenju od 27. svibnja 2025. Uvidom u predmetni podnesak tužene od 21. listopada 2025. vještak je utvrdio da su prigovori identični u oba podneska tužene. U danom dodatnom nalazu i mišljenju od 27. svibnja 2025. vještak se je očitovao na sve primjedbe tužene i dao novi izračun u skladu s prijedlogom tužene, te nije potrebno ponovno se očitovati na iste primjedbe. Nadalje, što se tiče prigovora tužitelja iznesenom na ročištu 23. rujna 2025., da se vještak očituje je li u mjesecu rujnu 2013. tužitelj ostvario 8 prekovremenih sati, a što proizlazi iz obračunske liste ili 4 sata, vještak je ponovnim uvidom u listu plaće za rujan 2013. utvrdio da su tužitelju isplaćena 9 prekovremena sata rada (niti 8 niti 4 kako to tvrdi tužitelj). U svim danim obračunima, u tabelarnim prikazima, vještak je ispravno iskazao da su tužitelju isplaćena 9 prekovremena sata. Slijedom svega iznesenoga, vještak u cijelosti ostaje pri danom drugom dopunskom vještačenju od 27. kolovoza 2025.

9.8. Nakon trećeg dodatnog financijskog vještačenja, stranke nisu više imale prigovora niti su predlagale usmeno saslušanje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića.

10. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića te njegove dopune prihvatio kao stručne i objektivne, izrađene temeljem dokumentacije koja je priložena sudskom spisu te temeljem važećih Kolektivnih ugovora. Također, vještak je odgovorio i otklonio sve prigovore stranaka. Stoga je, u ovoj fazi postupka, sporno koja je varijanta izračuna sudskog vještaka ispravna, a to predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud.

11. Prema čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s pripadajućim dodacima ("Narodne novine" broj 104/13.,150/13., 153/13., 71/16. i 123/16.) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to:

– za rad noću 40%

– za prekovremeni rad 50%

– za rad subotom 25%

– za rad nedjeljom 35%

– za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%

– za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%

– za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%

– za rad u turnusu 5%.

St. 2. istog članka propisano je da se dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. St. 6. i 7. propisano je da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati. St. 8. propisano je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. St. 9. je propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Dok je st. 10. propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. St. 12. je propisano da je redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. St. 13. propisano je da se prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. ovog članka međusobno ne isključuju. St. 14. propisano je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

12. Nadalje, Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (u daljnjem tekstu: Zajednička komisija) dala je slijedeća obvezujuća tumačenja:

- S obzirom na izričaj u članku 44. st. 1. Kolektivnog ugovora („Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se…“), osnovica za izračun uvećanja plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće jeste osnovna plaća službenika i namještenika. Prema čl. 41. Kolektivnog ugovora osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iznimka od toga propisana je samo za državne službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (članak 44. st.3. Kolektivnog ugovora). Navedenim službenicima uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i zvanje. (Tumačenje br. 7/44 od 29. travnja 2013.)

- Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak – petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fond radnih sati. (Tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013.)

- Službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta (Tumačenje br. 19/44 od 20. prosinca 2013.)

- Vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava se na isti način tako da se osnovna plaća (čl. 41. st. 2. i čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora) podijeli sa mjesečnim fondom sati. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s 8 sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobiva se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s osam sati. Dakle, radi se o danima koji ne uključuju blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka. Redovni mjesečni fond radnih sati iz č. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora služi za utvrđivanje sati prekovremenog rada iz čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora, znači za izračun sati prekovremenog rada za službenike koji rade u smjenama i turnusima (Tumačenje br. 27/44 od 20. svibnja 2014.).

13. Imajući u vidu prethodno navedeno sud prihvaća dodatno financijsko vještačenje od 26. svibnja 2025. i to u djelu u kojem je vještak naveo kako neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada, uzimajući u obzir i slobodne dane korištene u rujnu 2013., za utuženo razdoblje od lipnja 2013. do rujna 2018. ukupno iznosi 829,26 EUR, bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca, a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1.1. koja je dostavljena sudu 27.rujna 2026. (str. 554-556 spisa). Sukladno navedenom je tužitelj i konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 31. siječnja 2026.

14. U odnosu na prigovore tužene da vještak prilikom izračuna obuhvati više odnosno manje isplaćene prekovremene sate iz nekog prethodnog razdoblja, sud navodi slijedeće. Naime, vještak je neplaćene prekovremene sate iskazivao kao razliku između ostvarenih prekovremenih sati, plaćenih prekovremenih sati te iskorištenih slobodnih dana odnosno sati za ostvarene prekovremene sate (Tablica 1.1., stupci n- q), a sve na temelju dokumentacije dostavljene od strane tužene, čemu se tužitelj nije protivio. Nadalje, iz dokumentacije koja je dostavljena u spis (evidencije radnih vremena) za utuženo razdoblje vještak je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju uglavnom radio u turnusima, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u nejednakom rasporedu ili preraspodjeli radnog vremena sukladno odredbi čl. 66. i 67. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) te stoga sud smatra da nema osnove za uračunavanje isplaćenih prekovremenih sati prenesenih iz prethodnog razdoblja. Sud smatra da bi se više isplaćeni prekovremeni sati iz prethodnog razdoblja mogli uračunati samo da je tužena dokazala da se takva isplata odnosi upravo na prekovremeni rad ostvaren u utuženom razdoblju, dok tijekom postupka tužena nije dokazala da je postojao točno određeni vremenski period odnosno referentno obračunsko razdoblje u okviru kojeg postoji mogućnost uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja. Budući da se plaća obračunava i isplaćuje u tekućem mjesecu za prethodni mjesec (na temelju evidencija radnog vremena), svako odstupanje od takvog načina obračuna, uključujući i prijenos više ili manje isplaćenih prekovremenih sati iz ranijih razdoblja, tužena je bila dužna dokazati odgovarajućom osnovom. Slijedom navedenog, sud je prihvatio onu varijantu nalaza i mišljenja vještaka bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja. Suprotan zaključak počivao bi na pretpostavci da se više isplaćeni prekovremeni sati iz nekog prethodnog razdoblja odnose upravo na prekovremene sate u utuženom razdoblju (a ne i na neko drugo razdoblje koje nije obuhvaćeno utuženim razdobljem), iako takva činjenica tijekom postupka nije dokazana.

14.1. Dodatno se ističe da je odredbom čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Sud smatra da je tužena, u konkretnom slučaju, isplaćivala tužitelju dodatak na plaću za prekovremeni rad u pojedinim mjesecima utuženog razdoblja, znajući da nije u obvezi izvršiti isplatu prema važećim propisima i Kolektivnim ugovorenim za državne službenike i namještenike. Tužena je imala sve relevantne podatke (evidencije o radnom vremenu za tužitelja) da pravilno obračuna i isplati plaću u utuženom razdoblju. Kako je tužena znala da u pojedinim mjesecima nije dužna platiti više od onog iznosa plaće za što ima podlogu u stvarno odrađenim satima u pojedinom mjeseci, stoga nema pravo tražiti uračunavanje više isplaćenih prekovremenih sati prenesenih iz prethodnog mjeseca koje su tužitelju isplaćeni.

15. Tijekom postupka je saslušan i tužitelj koji je u bitnome naveo da je u utuženom razdoblju radio sam kao pravosudni policajac. U utuženom razdoblju radio je prekovremeno, a radio bi u smjenama ili turnusima, ovisno o potrebama posla. U utuženom razdoblju nije koristio slobodne dane. Općenito, procedura za odobravanje slobodnih dana bila je takva da se trebala napisati zamolba, a onda bi je čelnik tijela odobrio ili ne. Tužitelj u utuženom razdoblju nije podnosio zamolbe niti koristio slobodne dane, a također je jedan od rijetkih pravosudnih policajaca koji nema niti jednog dana bolovanja. Tužitelj je izvršio uvid u zamolbu za korištenjem slobodnih dana koja se nalazi na listu 427 spisa te nakon izvršenog uvida je naveo da se na toj zamolbi ne nalazi njegov potpis. Također je izvršio uvid u izračun tužene koji je priložen na listu 16 spisa te nakon izvršenog uvida navodi da mu u razdoblju navedenom u tom obračunu nije od strane tužene ništa isplaćeno po osnovi prekovremenog rada. Tužitelj navodi da nije bio obaviješten da će tužena prenositi ostvarene prekovremene sate iz prethodnog razdoblja (iz prethodnih godina) u naredne. Tužitelj nadalje navodi da u rujnu 2013. nije koristio slobodne dane po osnovi prekovremenog rada, a kako je to tužena evidentirala za razdoblje od 23. do 30. rujna 2013., te da je prethodno naveo kako nikada nije koristio slobodne dane po osnovi ostvarenih prekovremenih sati. Također navodi da mu ništa nije isplaćeno po osnovi prekovremenih sati niti nakon isteka utuženog razdoblja.

15.1. Sud vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo kako je radio u utuženom razdoblju te kakva je bila procedura odobravanja slobodnih dana, budući da je taj dio iskaza životan i logičan. Sud, međutim, nije posebno cijenio dio iskaza tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao vezano uz korištenje slobodnih dana i isplatu prekovremenih sati jer je na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko vještačenje, na čiji nalaz i mišljenje punomoćnik tužitelja u konačnici nije imao prigovora, te je sukladno tome uredio tužbeni zahtjev prema varijanti nalaza i mišljenja kojom su obuhvaćeni i slobodni dani korišteni u rujnu 2013.

16. Stoga je, kao osnovan, prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 829,26 EUR bruto bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja.

17. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO, koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na iznos razlike plaće za prethodni mjesec.

18. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

19. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25 dalje: Tarifa), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 829,26 EUR.

22. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav tužbe od 10. rujna 2018. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav podneska od 27. rujna 2018. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 12. studenoga 2018. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav podneska od 29. studenoga 2018. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 37,50 EUR;

- sastav podneska od 3. travnja 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 37,50 EUR;

- sastav podneska od 2. svibnja 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 37,50 EUR;

- zastupanje na ročištu 5. lipnja 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav podneska od 15. lipnja 2020. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 37,50 EUR;

- sastav podneska od 26. studenoga 2020. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 37,50 EUR;

- sastav podneska od 27. svibnja 2021. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 37,50 EUR;

- zastupanje na ročištu 31. ožujka 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav podneska od 3. srpnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 23. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 2. veljače 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav podneska od 3. travnja 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 16. lipnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu za objavu (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 75,00 EUR; što ukupno iznosi 1.950,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (487,50 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 2.437,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kn). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka u sveukupnom iznosu od 2.702,95 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

23. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. siječnja 2019., od 29. studenoga 2022. (kojim po prvi puta uređuje tužbeni zahtjev), od 28. ožujka 2025. (kojim ponovno uređuje tužbeni zahtjev i dostavlja sudska praksa), od 8. svibnja 2025. (kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje financijskog vještačenja iz lipnja 2020.), od 7. studenoga 2025., od 2. veljače 2026. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Također, u preostalom djelu je odbijen trošak tužitelja jer je zatražen u prekomjernom iznosu. Stoga je je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

24. Trošak tuženika je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

25. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

26. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. srpnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po OGDO