Republika Hrvatska
Trgovački sud u Bjelovaru
Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42
Poslovni broj: Ovr-9/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Sanjani Zorinc, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari ovrhovoditelja RIBIČ DELICIJE d.o.o., OIB: 17143915306, Zagreb, Zagrebačka avenija 106, koga zastupa Neda Bahnjik, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Terešak & Partneri d.o.o. Zagreb, Kaptol 15, protiv ovršenika ZARA MONT d.o.o., OIB: 08129951577, Bjelovar, E [adresa], radi prijedloga za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim, 31. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim.
II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja, predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Bjelovaru.
Obrazloženje
1. Ovršenik je u svom prijedlogu za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim i prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava od 22. srpnja 2026. navodi da predlagatelj odnosno ovrhovoditelj temeljem odredbe članka 210. u vezi s odredbom članka 65. (posebno stavka 1. točke 8) i 50. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. , 114/22. i 6/2024. dalje: OZ) naslovnom sudu kumulativno podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Naime, odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona propisano je da ovršenik može, nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne isprave, zatražiti od suda da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim i rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji (FINA) da odgodi izdavanje naloga bankama. Ovršni zakon propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. Ovršnog zakona). Tako je, odredbom članka 65. stavka 1. t. 8. Ovršnog zakona predviđa mogućnost odgode ovrhe na prijedlog ovršenika uz pretpostavku da isti dokaze da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, te ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato sto ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni. Ukoliko je ovrhovoditelj odnosno tužitelj svoju tražbinu utemeljio na raskidu ugovora s ovršenikom odnosno tuženikom, nije jasno zašto ovrhovoditelj odnosno tužitelj nije vratio sve što je primio na ime ugovora koji je osobno raskinuo i iz kojeg razloga traži naplatu po pravomoćnoj presudi, koja ista presuda radi ogluhe je donesena i postala pravomoćna obzirom da je ovršenik odnosno tuženik u spornom razdoblju vršio poslovanje na jugu Hrvatske pa nije mogao uredno primiti poštu i reagirati. Člankom 65. stavkom 1. t. 10. određeno je da će se odrediti odgoda, ako se u vezi s tražbinom koja je predmet prisilnog ostvarenja vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti. Predlagatelj primjenu citiranih zakonskih odredbi na konkretan slučaj obrazlaže redom kako slijedi. Protustranka je podnijela zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem pravomoćne presude, i to presude radi ogluhe, a stolarija koja je ugrađena uopće nije ugrađena za potrebe protustranke, nego za privatne potrebe vlasnika predmetne nekretnine, cime je počinjeno kazneno djelo utaje poreza. Protustranka je iskoristila činjenicu da predlagatelj dobar dio godine posluje na jugu Hrvatske, te je to isti znao i ishodio presudu radi ogluhe kod Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-7/2026, a još nije poduzeo niti jednu radnju kako bi vratio ugrađenu stolariju predlagatelju. Odmah po proteku roka za žalbu, protustranka je zatražila pravomoćnost znajući da predlagatelj tamo tuženik nije primio presudu i nije uložio žalbu, te nakon toga podnio zahtjev za izravnu naplatu, bez da je uopće prethodno pozvao predlagatelja tamo tuženika na plaćanje. Navedeno potraživanje protustranke prema predlagatelju ne postoji, prije svega jer istome nije nastala šteta, niti je sud istu dokazao u tijeku postupka, a ne postoji ni potraživanje s osnova raskida ugovora, jer očito protustranka nije raskinula ugovor jer je zadržala ugrađenu stolariju, iako je potraživanje koje je utuženo i koje se naplaćuje na FINI u cijelosti zatraženo od predlagatelja. Obzirom na činjenicu da objekt u koji je ugrađena predmetna stolarija, kao i imovina na kojoj je navodno počinjena šteta nema nikakve veze s protustrankom, to formalno pravno ne postoji ni poslovna suradnja između predlagatelja i protustranke, nego je ista fiktivna sve jer je protustranka dovela predlagatelja u zabludu, predočavajući mu neistinito da se radi o ugradnji stolarije i imovini RIBIČ DELICIJA d.o.o. Nadalje protustranka je tužila i u presudi stoji da je predlagatelj dužan između ostalog platiti štetu koju je počinio protustranci, a šteta protustranci nije počinjena jer ista imovina nije njegova, a konačno ako je točan navod koji je sud utvrdio kao istinit, i da je ugradnja stolarije izvršena konačno dana 24. srpnja 2025., nije jasno kako je mogla nastati šteta i ista biti popravljena još dana 1. lipnja 2025. i to navodno od STOMBREK d.o.o., koji račun je ispostavljen na 1.500,00 EUR i usluga je navodno izvršena 1. lipnja 2025. Kako se radi o utaji poreza i krivotvorenim računima što je protustranka iskoristila, predlagatelj je zbog toga podnio kaznenu prijavu protiv protustranke i odgovorne osobe. Uslijed svega navedenoga, jasno je da ovdje postoji osnova za odgodu ovrhe sukladno članku 65. stavku 1. točci 8. te točci 10. Ovršnog zakona. Provedbom ovrhe u konkretnom slučaju predlagatelj bi trpio i teško nadoknadivu štetu. Pored navedenog, predlagatelj u nastavku ovog podneska podnosi i prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a koji po svojoj biti odgovara tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno odredbama članka 55. Ovršnog zakona. Dakle, budući da nije došlo do ispunjenja uvjeta za pokretanje ovrhe, prisilna naplata temeljem presude poslovni broj P-7/2026 Trgovačkog suda u Bjelovaru predstavlja nezakonitu ovrhu, a stoga i pljenidbu i prijenos sredstava nedopuštenim. Stoga, slijedom svega naprijed iznijetog, smatrajući dokazanim sve potrebne zakonske pretpostavke, predlagatelj naslovnom sudu predlaže žurno donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos sredstava proglašava nedopuštenim, uključivo i pljenidbu i prijenos dijela sredstava zaplijenjenih osnovom zakonskih zateznih kamata i troškova FINA-e i, kumulativno, rješenje kojim nalaze FINA-i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa predlagatelja do okončanja eventualnog parničnog postupka na kojeg će se uputiti predlagatelj.
2. Odredbom članka 37. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/2024. dalje: OZ) propisano je da su općinski sudovi stvarno nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.
3. Člankom 43. stavkom 1. i 2. OZ-a propisano je da su za provedbu ovrhe stvarno nadležni općinski sudovi, ako zakonom nije drukčije određeno kao i to da je sud provedbe ovrhe ovlašten odlučivati o svim pitanjima koja se tiču provedbe ovršnoga postupka te o svim pitanjima koja se jave u povodu provedbe ovršnoga postupka o kojima se prema ovom Zakonu odlučuje u tom postupku te o zahtjevu za naknadu troškova postupka koji naknadno bude podnesen tijekom postupka (članak 14. stavak 6.).
4. Prema odredbi članka 210. stavka 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. Iz prijedloga proizlazi da ovršenik u konkretnom slučaju predlaže sudu donošenje rješenja kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, te podredno predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i obustaviti ovrhu.
6. Imajući u vidu odredbe članka 37. stavka 1. OZ-a i članka 43. stavka 1. i 2. OZ-a prema kojima su općinski sudovi stvarno nadležni određivati ovrhu, te su i nadležni za pitanja provedbe ovrhe kao i to da u konkretnom slučaju nije riječ o predmetu čije rješenje je izrijekom povjereno trgovačkim sudovima, sud smatra da nije stvarno ni mjesno nadležan za odlučivanje o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te o njegovom podrednom prijedlogu za ukidanjem rješenja o ovrsi i obustavom ovrhe odnosno da nije nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
7. Slijedom navedenog, a pri tome uzimajući u obzir da se ovršenik nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, sud je na temeljem odredbe članka 17. stavka 1., članka 21. stavka 1., članka 46. stavka 1. i članka 48. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/2025.), u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a odlučio kao u izreci rješenja.
U Bjelovaru 31. srpnja 2026.
Sutkinja
Sanjana Zorinc
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.
