Poslovni broj: UsI-1995/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljica pod 1) ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Ivan Stanić, odvjetnik u Zadru, Špire Brusine 10/II, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zadra, Narodni trg 1, Zadar, OIB: 09933651854, radi zatezne kamate, 31. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-02/24-01/84, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 16. lipnja 2025. i rješenja prvostupanjskog tijela Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom Klasa: UP/I-943-06/22-01/01, Urbroj: 2198-17-03/1- 23-13 od 5. rujna 2023.
II. Zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) za naknadu troška ovoga spora se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbijena je žalba tužiteljica pod 1) i 2) (dalje: tužiteljice) protiv navedenoga rješenja prvostupanjskog tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za zateznu kamatu, za razdoblje od 2. studenoga 1989. do 17. lipnja 2019., na iznos naknade za nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], deposediranu ocu tužiteljica KJ, rješenjem Skupštine općine Zadar Klasa: UP-I-944-05/89-01/32, Urbroj: 2198-09-07-2-89-6 od 2. studenoga 1989.
2. Tužiteljice, u pravodobnoj tužbi i na raspravi, u bitnome, prigovaraju kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude i ističu zahtjeve navedene u njenoj izreci.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Zainteresirana osoba, iako pozvana, nije odgovorila na tužbu.
5. Dostavom svih gore navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 17. srpnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.; dalje: ZUS).
6. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe koji nisu opravdali izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).
7. U dokaznom postupku, na raspravi, u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka koji je dostavljen uz tuženikov odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz navedenoga spisa tuženika proizlazi, a i nesporno je među strankama:
- da je predmetni upravni postupak vođen radi određivanja naknade za deposediranu nekretninu (članak 46. Zakona o izvlaštenju-„Narodne novine“ broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12, u vezi članka 62. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade-„Narodne novine“ broj 74/17 i 79/17);
- da su u tomu postupku u vezi glavnice navedene naknade sklopljene dvije nagodbe,
- da je sklopljen i jedan aneks tih nagodbi i to vezano za procesne troškove,
- da je u tim nagodbama određeno da "kamata za razdoblje od 2. studenoga 1989. pa do 17. lipnja 2019. nije predmet ove nagodbe već da će se o istoj u predmetnom postupku donesena odluka".
10. Osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem, odbijana je žalba tužiteljica odn. netom citirani zahtjev tužiteljica glede zatezne kamate.
11. Ta rješenja ovaj sud ocjenjuje zakonitima, nalazeći da to nije dovedeno u sumnju sljedećim tužbenim i raspravnim prigovorima tužiteljica; a sve to iz sljedećih razloga.
12. Suprotno raspravnim tvrdnjama tužiteljica, zatezna kamata na predmetnu naknadu nije "stečeno pravo" koje bi tužiteljicama pripadalo slijedom više ranije važećih zakonskih propisa na koje se tim raspravnim navodima upire, nego se o tomu imaju li tužiteljice zahtijevano pravo na zahtijevanu zateznu kamatu u gore navedenom zahtijevanom razdoblju, prosuđuje prema za odluku/rješenje o tomu mjerodavnom materijalnom propisu. Taj je propis u konkretnome slučaju Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade, koji, u članku 25. stavak 1. točka 8., propisuje da se zakonska zatezna kamata određuje od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju. Odnosno; u predmetnom slučaju, od dana donošenja rješenja o određivanju naknade pa do isplate; a u smislu kako se to obrazlaže osporenim i prvostupanjskim rješenjem. Stoga, imajući u vidu da ovdje predmetna naknada nije određena rješenjem donesenim nego nagodbama sklopljenima u upravnom postupku, od kojih je prva nagodba sklopljena 21. srpnja 2022.; tužiteljice na pripada zahtijevana zatezna kamata za zahtijevano razdoblje do 17. lipnja 2019.
13. Tužiteljice se pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U- III-2673/2018 od 21. prosinca 2021. kojom da je iskazan stav da, zbog dugotrajnosti istovrsne upravne stvari, strankama treba priznati zateznu kamatu, ne od dana rješenja o iznosu predmetne naknade, nego od dana rješenja o deposedaciji. Ovo i ovakvo pozivanje tužiteljica na tu ustavnosudsku odluku, neosnovano je, zbog sljedeća dvaju razloga.
14. Prvi je razlog što je to odluka (dakle, pojedinačni pravni akt) u konkretnoj pravnoj stvari u kojoj je donesena pa samim time to nije propis (opći pravni akt) koji bi se kao neposredno obvezujuća opća pravna norma ima lo primjenjivati ubuduće. U toj je odluci, ustavni sud, cijeneći dugotrajnost postupka određivanja te naknade do koje nije došlo doprinosom i/ili krivnjom stranaka-ovlaštenika te naknade, tako odlučio, iz razloga pravičnosti, uzimajući pritom u obzir ove netom navedene okolnosti toga konkretnoga slučaja, pri čemu je takvom odlukom u tomu slučaju Ustavni sud stoga "korigirao" primjenu i tumačenje prethodno navedenih mjerodavnih propisa glede zatezne kamate.
15. Međutim, za razliku od konkretnih okolnosti toga slučaja; konkretne okolnosti ovoga slučaja, ne govore za to da bi razlog odn. opće pravno načelo pravičnosti ovdje nalagalo takvu "korekciju".
16. Naime, iz stanja spisa proizlazi da su tužiteljice, dok su istovremeno vodile ovaj postupak radi naknade za deposedirano zemljište, uspjele, kroz pojedinačni ispravni postupak, uknjižiti pravo vlasništva tužiteljica na tomu istome (deposediranom) zemljištu. Stoga je Grad Zadar tužiteljice, koje su i nakon toga ustrajale na zahtjevu za deposedacijsku naknadu, tužio deklaratornom parničnom vlasničkom tužbom. Tužiteljice su bile na zapisnik 2001. izjavile da od predmetnoga zahtjeva za predmetnu deposedacijsku naknadu odustaju. No taj njihov odustanak od zahtjeva, najzad nije proizveo zakonom za nj predviđene (obustavne) pravne učinke, jer je ostalo sporno je li uopće donesen pa onda strankama i otpremljen pisani otpravak zaključka o obustavi predmetnoga upravnog postupka. Najzad su tužiteljice, 2022. i kasnije, sklopile navedene dvije nagodbe o predmetnoj naknadi i jedan aneks nagodbe o procesnim troškovima ali se tim nagodbama odredilo da se one ne odnose na onaj zahtjev za zateznu kamatu, o kojemu je stoga odlučeno osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem; koja tužiteljice osporavaju tužbom u ovome sporu.
17. Prethodno opisano procesno držanje tužiteljica u predmetnome upravnom postupku, po ocjeni ovoga suda, ne govori za to da bi doprinos odn. krivnja tužiteljica za duljinu trajanje toga upravnog postupka izostali; pa, posljedično, ni za potrebu "korekcije", osnovom razloga/načela pravičnosti, u smislu navedene ustavnosudske odluke na koju se tužiteljice stoga neosnovano pozivaju.
18. Zato je ovaj sud navedene prigovore tužiteljica ocijenio neosnovanima a osporeno i prvostupanjsko rješenje zakonitima i neopterećenima kojim od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. ZUP) na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS-a) pa je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao pod točkom I. izreke.
19. Tužiteljice su, tako, izgubile ovaj spor pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Splitu 31. srpnja 2026.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba , u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- opun. tužiteljica pod 1) i 2), uz zapisnik o objavi,
- tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi,
- zaint. osobi, uz zapisnike o raspravi i objavi,
- u spis
