Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
[adresa]
E
Poslovni broj: Pn-98/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku po sucu tog suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, protiv tuženika EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku u Odvjetničkog društva Jelavić & partneri j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 70, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 17. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 31. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Tuženik EK dužan je tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKOG OSIGURANJE, Područni ured u Sisku, na račun broj:
[broj bankovnog računa], poziv na broj: HR26, 5908-27-19-01146616718, isplatiti iznos od 16.169,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 27. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku, radi isplate zatezne kamate preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Područni ured u [adresa], OIB 84397956623 (dalje tužitelj), podnio je 23. listopada 2024. tužbu protiv tuženika EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženik), radi naknade štete. U tužbi tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja JK zadobio teške tjelesne povrede u ozljedi na radu koja se kod tuženika, kao vlasnika građevinskog obrta [obrt], dogodila 16. studenog 2012. na privremenom gradilištu rekonstrukcije pastoralnog centra u Krapini, na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad. Nadalje tužitelj navodi kako je od strane tuženika došlo do više propusta u primjeni mjera zaštite na radu jer tipska H-skela nije bila izrađena u skladu s propisima zaštite na radu i Pravilnika zaštite na radu u građevinarstvu. Tuženik u vrijeme inspekcijskog nadzora nije predočio kontrolni list skele niti dokaz da je ista izrađena od strane stručno osposobljene osobe, radi čega mu je Prekršajni sud u Krapini izrekao novčanu kaznu. Nakon nesreće, rješenjem tužitelja KLASA: UP/I 141-06-14/01/OB: 01146616718, URBROJ: 341-05-05/3-14- 018858 od 19. ožujka 2015. priznato je JK pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja nastalog kao posljedica ozljede na radu, a rješenjem tužitelja KLASA: 141-02/14-03/OB:01146616718, URBROJ: 341-15-06/2-14-018857 od 7. svibnja 2015. priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, također radi ozljede na radu. Prema članku 162. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Prema st. 3. istog članka, za štetu iz stavka 2. odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene ozljede na radu. Presudama Općinskog suda u Sisku broj Pn- 67/2016 i Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-366/21, u cijelosti je usvojen zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje, a presudom Općinskog suda u Sisku broj Pn-12/2022 od 10. studenog 2023. usvojen je tužbeni zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih navedenih davanja. Prema čl. 161. st. 1. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Iz potvrde isplatne službe tužitelja i izvoda iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja vidljivo je da tužitelj i dalje isplaćuje naknadu zbog tjelesnog oštećenja i invalidsku mirovinu te je u razdoblju od 1. studenog 2021. do 30. rujna 2024. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 14.703,69 EUR, jednokratno novčano primanje u iznosu od 398,89 EUR te naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 1.066,45 EUR što ukupno čini iznos od 16.169,03 EUR koji tužitelj potražuje ovom tužbom.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda 19. prosinca 2024. u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe kako se pravna osnova tužbe odnosi na radi obrta " [obrt]" građevinski obrt, koji je bio poslodavac radnika koji je pretrpio ozljedu na radu. Međutim, navedeni obrt je odjavljen 23. svibnja 2023. na temelju rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo Sisačko-moslavačke županije, koji je dostavljen područnom uredu tužitelja u [adresa]. Prema tome, eventualni obveznik po regresnom zahtjevu tužitelja više ne postoji, pa je promašena pasivna legitimacija. Tuženik se protivi visini tužbenog zahtjeva kao paušalnoj, posve neprimjerenoj ozljedi koju je radnik pretrpio, te ističe prigovor podijeljene odgovornosti za ozljede radnika. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu ( stranica 4-7 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru ( stranica 8-15 spisa), prekršajni nalog ( stranica 16-18 spisa), rješenja tužitelja od 19.3.2015. i 7.5.2015. ( stranica 19- 22 spisa), potvrde tužitelja ( stranica 53-56 spisa), rješenje o odjavi obrta ( stranica 64- 65 spisa), izvršen je uvid u predmet Općinskog suda u Sisku broj Pn -12/2022, saslušani su svjedoci BK, ČK, JK i TK.
4. Svjedok BK u svom je iskazu potvrdio da je on obavljao građevinske radove 2012. na građevini, odnosno na župnom dvoru u Krapini i to za tuženika, pa dodaje da je radio na miješanju betona i da je njegovo mjesto rada bilo oko 20 m udaljeno od skele, te da je potom taj beton tačkama vozio do dizalice koja je udaljena desetak metara od skele. Zbog proteka vremena se ne može sjetiti koliko dugo su se obavljali poslovi uz pomoć skele, nije sudjelovao u postavljanju skele i zapravo ne zna kako je postavljena, kao i da nije vidio kako je JK pao, a niti gdje je on točno bio na skeli u vrijeme pada jer je to zapravo bilo dosta daleko od njega. Misli da EK tog dana nije bio na gradilištu, te da nije siguran da li je donio gablec, to je bilo prije puno vremena.
5. Svjedok ČK u svom iskazu navodi da je kao građevinski radnik radio 2012. za tuženika na radovima oko serklaža na župnom dvoru u Krapini te da su tako JK, TK i on radili na skeli u obavljanju tih radova. Dodaje da je on JK dodao kantu s betonom, a ovaj potom radniku VK, te da je prilikom dodavanja te kante JK izgubio ravnotežu i pao sa skele, napominjući da na skeli nije bilo zaštitne ograde jer ju zbog kosine nije bilo moguće postaviti, da su svi zajedno postavljali skelu, kao i da je tuženik kontrolirao kako su je postavljali i što su radili, no u trenutku pada JK nije bio prisutan. Navodi da su u to vrijeme radili poslove više od mjesec dana, da su krenuli od deke, a u vrijeme pada došli do betoniranja ispod krova, pri čemu je JK pao s visine od oko 4 ili 4.5 metara. Sekla se postavila taj dan kada se betonirao serklaž ili nadvoj, a to je bilo iznad vrata građevine, a tuženik nije bio na gradilištu kada su postavili skelu, koja je ujedno postavljena taj dan kada je JK pao. Skela je uvijek postavljena na isti način bez ograde jer istu nije bilo moguće niti postaviti radi štoka, a JK je na dan pada imao rukavice, radno odijelo i radne cipele, dok zaštitnu kacigu nije imao. Tuženik je na gradilište dolazio svaka dva do tri dana. Zaključno svjedok navodi da nisu imali pojaseve za vezanje u slučajevima ovakvih situacija.
6. Svjedok JK u svom je iskazu u bitnome naveo da je 2012. radio poslove kao građevinski radnik i to na radovima oko zapadnog zida župnog dvora u Krapini, te da je prilikom dodavanja kante u kojoj su se nalazile dvije lopate betona drugom radniku TK koji je bio iznad njega na skeli, izgubio ravnotežu i pao s visine od 4 m. Ističe da je to bio drugi nivo na skeli, da su skelu postavljali svi koji su tada obavljali te građevinske poslove i to za tuženika, pri čemu je ta skela bila postavljena na čvrstom betonskom postolju i radilo se o H skeli, žel jeznoj konstrukciji po kojoj su postavljene drvene oplate namijenjene za hodanje za vrijeme rada na skeli. Na skeli je bila postavljena zaštitna ograda, no unatoč istoj je pao sa skele jer na skelu u tom dijelu nije bilo moguće postaviti ogradu tako da se u potpunosti može zaštititi od pada i to iz razloga što mora biti ostavljen prostor da se kante mogu dodavati, odnosno prostor u špicu, iz kojeg razloga nije bilo moguće dizati kante iznad ograde. Nisu imali pojaseve kojima bi se mogli vezati u ovakvim situacijama. Svake godine za vrijeme svog rada kod tuženika išao je na obuku vezano za zaštitu na radu koju je položio, pa dodaje da je što se njega tiče skela bila postavljena u skladu s propisima zaštite na radu. Dalje navodi da je u vrijeme štetnog događaja imao radne cipele, zaštitne rukavice, radno odijelo i zaštitnu kacigu, da nije bilo dijela skele na kojem ograda nije bila postavljena, te da je na mjestu zaštitne ograde bila i šipka otprilike na polovici dijela te zaštitne ograde koja je bila maknuta, odnosno spuštena na 20 cm visine zbog toga što je smetala prilikom rada, odnosno dodavanja kante drugom radniku. Ta šipka je inače služila za učvršćivanje stabilnosti skele, no to što je bila maknuta nije ugrožavalo njezinu stabilnost, kao i da tuženik nije znao da je on tu šipku skinuo, a nije ni znao da je on pao. Svjedok nadalje navodi da nema njemu šta poslodavac kontrolirati šta radi i kako postavlja skelu jer on sam zna šta treba raditi, navodeći da je tuženik dolazio jednom ili dva puta na dan u obilazak, te na kraju iskazuje da je tuženik dolazio i obilazio ih taj dan, ali nije bio tamo u trenutku kad su oni postavljali skelu na ovaj način i kada je on maknuo ovu šipku.
7. Svjedok TK iskazuje da je 2012. za tuženika obavljao građevinske radove na građevini u Krapini i to poslove betoniranja na krovu te zgrade. JK je u vrijeme pada bio na skeli no on njegov pad mnije vidio jer nije bio na skeli. Skela je bila dobro postavljena odnosno bila je čvrsta, a postavljao ju je ČK . Svjedok nije radio nikakve poslove na skeli. Nadalje, na skeli je bila normalna željezna ograda koja ide na skelu. Pod time smatra da je na skeli bila postavljena jedna cijev na visini od pola metra iznad podesta na kojem se stoji, a koja je služila za dodavanje kante. Ne može se izjasniti da li je to zaštitna ograda i na kojem dijelu je bio JK kad je pao. Ta skela je uvijek bila tako postavljena te se uz pomoć nje radilo jedan ili dva dana. Nije vidio kako je ista postavljena. Zaključno svjedok navodi da je tuženik na gradilište svaki dan po par puta dnevno, te da ne zna što je JK imao na sebi od zaštitne opreme prije pada.
8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
9. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja JK bio radnik tuženika, da je u vrijeme nastanka štetnog događaja isti bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zidara, te da je u vrijeme štetnog događaja radio poslove prihvata i prosljeđivanja kanti napunjenih betonom radniku iznad sebe stojeći na metalnoj tipskoj H-skeli, na radnom podu visine 1,80 m mjereno od poda, pri obavljanju radnog procesa betoniranja serklažnog vijenca, što ujedno proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. siječnja 2013., a nije sporno niti da je radnik tuženika JK **.**.2012. pretrpio ozljedu na radu u okviru redovitog rada, što ujedno proizlazi i iz iskaza svjedoka JK, ĆK, TK i BK, kao i iz prijave o ozljedi na radu od 20. studenog 2013., u dijelu u kojem su podaci popunjeni od strane poslodavca odnosno tuženika.
10. Iz prijave o ozljedi na radu od 20. studenog 2012., proizlazi da je JK, radeći za poslodavca [obrt] – [obrt] (vl. EK), zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višestrukog prijeloma rebara, traumatskog hemotoraksa, otvorene rane lakta i koljena te prijeloma patele. Navedene ozlijede zadobio je na način da je pao na tlo sa visine prilikom dizanja kante s betonom koju mu je dodavao drugi radnik. Radnik je na sebi imao zaštitnu opremu te su primijenjena osobna i posebna pravila zaštite na radu.
11. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. siječnja 2013. Državnog inspektorata, Područne jedinice Varaždin, utvrđeno je da je poslodavac stavio u uporabu metalnu tipsku H-skelu u prostoru potkrovlja građevine na privremenom radilištu Rekonstrukcija postojeće gospodarske zgrade radi uređenja Pastoralnog centra, na k. č. br. [katastarska čestica] k.o.v Krapina-grad, premda u vrijeme događaja koji je prouzročio težu ozljedu radnika JK nije bila izrađena u skladu s propisima zaštite na radu te sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu ( NN broj 42/68). Također, vezano za skelu s koje je pao ozlijeđeni radnik JK, prisutni nadzoru u vrijeme inspekcijskog nadzora nije mogao predočiti kontrolni list skele kao niti dokaz da je izrađena od strne stručno osposobljenje osobe. Tuženik na navedeni zapisnik nije imao primjedbi.
12. Pravomoćnim prekršajnim nalogom Prekršajnog suda u Krapini br. Pp 1.G- 24/13 od 26. veljače 2013. okrivljenik EK je proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 109. st. 1. podstavak 7. Zakona o zaštiti na radu, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna, a iz činjeničnog opisa navedenog prekršaja proizlazi da je inspekcijskim nadzorom inspektora rada za zaštitu na radu 30. studenog 2012., povodom teže ozljede na radu radnika JK, koja se dogodila 16. studenog 2012., na privremenom radilištu Rekonstrukcije postojeće gospodarske zgrade radi uređenja Pastoralnog centra, izvršenim nad obrtom [obrt] – [obrt], vl. EK, te inspekcijskim nadzorom povodom teže ozljede radnika JK, o čemu su sastavljeni zapisnici, utvrđeno da je poslodavac stavio u uporabu metalnu tipsku H-skelu u prostoru potkrovlja građevine na privremenom radilištu iako ista nije bila izrađena u skladu s propisima zaštite na radu te sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, a na skeli nije bila postavljena zaštitna ograda radi sprečavanja pada radnika, a upravo je radnik JK stojeći na radnom podu spomenute metalne tipske skele zbog nedostatka ograde pao na tlo – betonsku deku u potkrovlju građevinskog objekta s visine 1,80 m, a za skelu s koje je pao ozlijeđeni radnik JK poslodavac u vrijeme inspekcijskog nadzora nije mogao predočiti kontrolni list skele kao ni dokaz da je ista izrađena od strane stručno osposobljene osobe.
13. Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 86/08 i 75/09, dalje: ZZR), propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima.
14. Nadalje, prema odredbi čl. 42. st. 1. ZZR poslodavac je dužan objekte namijenjene za rad održavati u stanju koje ne ugrožava sigurnost i zdravlje zaposlenika i ispitivati pojedine vrste instalacija u rokovima utvrđenim tehničkim propisima, zatim, sukladno odredbi čl. 43. st. 1., 2. i 3. ZZR kada nije moguće pravilima zaštite na sredstvima rada ili organizacijskim mjerama otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti opasnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika, poslodavac mora osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih zaposlenici koriste pri obavljanju poslova, zatim, poslodavac je dužan osigurati da strojevi i uređaji i osobna zaštitna sredstva u svakom trenutku budu u ispravnom stanju te poslodavac ne smije staviti u uporabu strojeve i uređaje i osobna zaštitna sredstva ako nisu izrađena u skladu s propisima zaštite na radu i ako nisu ispravna.
15. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZZR poslodavac je dužan provesti potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša i uključujući zaštitu od profesionalnih opasnosti, osiguravajući potrebnu zaštitu i tehnološke uvjete, te prema odredbi čl. 55. st. 1. ZZR poslodavci koji obavljaju građevinske ili montažne radove dužni su prije početka radova na privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu.
16. Dakle, temeljem prijave o ozljedi na radu, zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. siječnja 2023., prekršajnog naloga Prekršajnog suda u Krapini br. Pp 1.G-24/13 od 26. veljače 2013. te iskaza svjedoka JK i ČK proizlazi da na mjestu pada radnika JK sa skele nije bila postavljena zaštitna ograda (radi sprečavanja pada radnika sa skele), a iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. siječnja 2013. i prekršajnog naloga Prekršajnog suda u Krapini br. Pp 1.G-24/13 od 26. veljače 2013. je utvrđeno da je poslodavac odnosno ovdje tuženik odgovoran što je stavio u uporabu metalnu tipsku H-skelu iako ista nije bila izrađena u skladu s propisima zaštite na radu odnosno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, niti je predočio kontrolni list skele kao ni dokaz da je ista izrađena od strane stručno osposobljene osobe, a za koje propuste u konkretnom slučaju, temeljem odredaba čl. 13. st. 1., čl. 42. st. 1., čl. 43. st. 1., 2. i 3. te čl. 44. st. 1. ZZR, nedvojbeno proizlazi odgovornost tuženika kao poslodavca
17. Dakle, odgovornost tuženika se u konkretnom slučaju ne temelji isključivo na prekršajnom nalogu Prekršajnog suda u Krapini br. Pp 1.G-24/13 od 26. veljače 2013. pa stoga, iako je točno da je sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, nisu od utjecaja navodi tuženika kojima se poziva na navedenu zakonsku odredbu.
18. Iskazi svjedoka TK i BK nisu relevantni za ovaj postupak s obzirom na to da nemaju saznanja o načinu postavljanja sporne skele, kao ni o postojanju zaštitne ograde na njoj. Također, svjedoci nisu vidjeli sam pad JK.
19. Nadalje, odredbama st. 1. i 2. čl. 157 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 96/2025 dalje: ZOMO) propisano je kako Zavod ima pravo tražiti naknadu štete od osobe koja je prouzročila smrt, tjelesno oštećenje, smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomični odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti osigurane osobe, pri čemu za štetu iz stavka 1. ovoga članka, ako ju je prouzročio radnik u vezi s radom ili na radu, radnik i poslodavac odgovaraju solidarno.
20. Nadalje, prema odredbi st. 3. čl. 157. ZOMO-a, poslodavac snosi odgovornost za štetu iz stavka 1. istoga članka ako je ona nastala uslijed neprovođenja mjera za zaštitu građana, odnosno mjera zaštite na radu.
21. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 7. svibnja 2015., utvrđeno je kako se osiguraniku JK, kod kojega je uslijed ozljede na radu u stopostotnom omjeru nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, određuje invalidska mirovina na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja s učinkom od 9. prosinca 2014.. Nadalje, iz rješenja istog područnog ureda od 19. ožujka 2015. proizlazi da se JK, zbog posljedica ozljede na radu, utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 30 % te pripadajuće pravo na naknadu po toj osnovi.
22. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 7. svibnja 2015., utvrđeno je kako se osiguraniku JK, kod kojega je uslijed ozljede na radu u stopostotnom omjeru nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, određuje invalidska mirovina na teret Hrvatskog mirovinskog osiguranja s učinkom od 9. prosinca 2014., dok iz rješenja istog tijela od 19. ožujka 2015. proizlazi da mu se, zbog posljedica ozljede na radu, utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 30 % te pripadajuće pravo na naknadu po toj osnovi. Ujedno, iz potvrde HZMO-a, Područni ured u Sisku od 24. studenoga 2021., proizlazi da su IK isplaćeni iznosi mirovine i to za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 30.548,22 kn, od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 31.355,58 kn te od 1. siječnja do 31. listopada 2021. u iznosu od 26.722,10 kn, dok je iz potvrde istog tijela od 24. siječnja 2021. utvrđeno da mu je isplaćena i naknada za tjelesno oštećenje i to za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 2.215,38 kn, od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 2.273,70 kn te od 1. siječnja do 31. listopada 2021. u iznosu od 1.937,58 kn, a sve navedeno vidljivo je i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.
23. Dakle, tuženik je temeljem odredbe čl. 156 i 157 ZOMO, a obzirom na odgovornost tuženika zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu utvrđenu odredbama čl. 13. st. 1., čl. 42. st. 1., čl. 43. st. 1., 2. i 3. te čl. 44. st. 1. ZZR, dužan tužitelju nadoknaditi štetu u vidu isplaćene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, prouzročene upravo zbog utvrđene ozljede na radu, i to u iznosu od ukupno 16.169,03 (toč. I. izreke presude).
24. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na odredbama čl. 29. ZOO, vezi s odredbom čl. 160. st. 3. ZOMO, odnosno obzirom da je tuženik tužbu zaprimio 9. prosinca 2024., tužitelju je dužan isplatiti i zateznu kamatu od 27. prosinca 2024. do isplate (toč. I. izreke presude), a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate zatezne kamate odbijen je kao neosnovan (toč. II. izreke presude).
25. Tuženik nema pravo na parnični trošak jer je u cijelosti izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP), a o troškovima tužitelja sud nije odlučivao jer nije bilo istaknutog određenog zahtjeva tužitelja (čl. 164. st. 1. ZPP).
Sisak, 31. srpnja 2026.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb
2. Tuženiku po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku iz Zagreba
