Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Pagu
Trg kralja Petra Krešimira IV, Knežev dvor 23250 Pag
Poslovni broj: Pp-5435/2022-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji Ivi Peričić Pejar, uz sudjelovanje Ecije Tauzer kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenika DĆ, II. okrivljenika IĆ i III. okrivljenika MĆ, zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 41/77, 52/87, 47/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, dalje: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zadarske, PP Biograd klasa broj: 211-07/22-5/24380, urbroj: 511-18-09-22-1 od 16. rujna 2022., nakon zaključene glavne rasprave 29. listopada 2024.., objavljene 30. listopada 2024. u odsutnosti tužitelja i okrivljenika, dana 31. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. st. 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)
I. Okrivljenik
DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći IĆ, rođena **.**.1949. u mjestu [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, prekršajno neosuđivana
II. Okrivljenik
IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D, rođen **.**.1946. u mjestu [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa] lijevi odvojak
47, državljanin RH, prekršajni neosuđivan
III. Okrivljenik
NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IĆ, rođen **.**.1937. u mjestu [adresa], BiH, s prebivalištem u [adresa], prekršajni neosuđivan,
o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e
da su dana 8. rujna 2022. oko 15,00 sati u [adresa], narušili javi red i mir vikom i galamom, te fizičkim naguravanjem, na način da je NĆ navedenog dana prišao barici IĆ i IĆ koji su sjedili u prizemlju kuće na svojoj terasi, te im dao papir zamolbu i zahtjev za podjelu dvorišta oko zgrade u kojoj isti imaju stanove, na što je I. okrivljena rekla vičući: “s tim papirom obriši guzicu“, te ga tjerala sa svoje terase, te je mahala rukama ispred istoga, na što je NĆ svojom rukom udario DĆ po njezinoj ruci, nakon čega je NĆ uzeo papir, te ga pokušavao zalijepiti na svoj zid koji je udaljen od terase oko 2-3 m u vlasništvu DĆ i IĆ, nakon čega su se DĆ i IĆ digli sa stola terase te su fizički nasrnuli na MĆ, odgurujući ga od zida i onemogućavali ga da zalijepi papir na zid, nakon čega NĆ odlazi u svoj dio kuće, uzima čekić, te izlazi vičući: hoćete se sada tući sa mnom“, na što su se I. i II. okrivljenici povukli u unutrašnjost svog stana, čime je prestalo daljnje narušavanje javnog reda i mira, kojim ponašanjem su okrivljenici na javnom mjestu dostupnom pogledu slučajnih prolaznika izazvali osjećaj uznemirenosti i nelagode,
čime da su okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivog po članku 13.s t. 1. istog Zakona.
II Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1. PU Zadarska, PP Biograd podnijela je optužni prijedlog pod brojem 211- 07/22-5/24380, urbroj: 511-18-09-22-1 od 16. rujna 2022., zbog djela prekršaja opisanog u izreci ove presude.
2. I. Okrivljenica ispitana iskazala je da se ne osjeća krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Gospodin NĆ ima apartman iznad njihove terase. Oni su njihov apartman darovali sinu koji nije gospodinu NĆ dao suglasnost da se bavi turizmom. On ga je prijavio na inspekciju i inspekcija je početkom 9-og mjeseca 2022. došla i zapečatila apartman. Navedenog dana gospodina NĆ je došao na terasu gdje su ona i njen suprug ručali znajući da ona ima punomoć od sina i tražio da mu daju suglasnost za vođenje apartmana. Oni su rekli da nemaju te ovlasti i ona mu je pokazala rukom da napusti njihovu terasu. Nakon toga ju je gospodin NĆ udario svom snagom po ruci, na što se njen suprug ustao i rekao joj da uđu u kuću budući je gospodin NĆ otišao po čekić. Nakon toga su se zatvorili u kuću, a sin je inzistirao da prijave policiji, što su sutradan i napravili.
3. II. okrivljenik ispitan iskazao je da se ne osjeća krivim. Pridružuje se iskazu I. okrivljenice i nema ništa drugo za dodati.
4. III. okrivljenik ispitan iskazao je da se ne osjeća krivim. Ostaje u potpunosti kod pisane obrane od 6. lipnja 2024. sa prilozima te dodaje da potpuno osporavam navode I. i II. okrivljenih da je on I. okrivljenu udario po ruci i da je iznosio čekić. Također navodi da je poslao zahtjev i obavijest I, vlasniku apartmana koji mu je odgovorio sms porukom u smislu da sam zakržljalog uma i " ovim papirom možeš obrisati guzicu". Također navodim kad je on DĆ dao dopis ona je ustala i doslovce rekla: " ovim dopisom možeš obrisati guzicu". DĆ i IĆ su ga nakon što im je dao taj dopis doslovno izgurali iz njegovog djela, budući ih nas dijeli jedan metar.
5. Svjedok policijski službenik VĆ ispitan iskazao je da se ne sjeća navedenog događaja zbog proteka vremena, budući da svaki dan ima po 15-tak dojava.
6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u optužni prijedlog ls. 1-3, zapisnici o ispitivanju osumnjičenika ls. 7-12, naredba o određivanju mjere opreza ls. 13-15, izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenike iz koje proizlazi kako okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani ls. 23-27, pisana obrana III. okrivljenika l.s.16-22 sa prilozima
7. Odredbom čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se onaj tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
8. Temeljem ovako provedenog prekršajnog postupka sud nije našao dokazanim prekršajno djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, a kako je to opisano u izreci ove presude. Naime, okrivljenicima se optužnim prijedlogom stavlja na teret narušavanje javnog reda i mira u [adresa], na način da je NĆ navedenog dana prišao barici IĆ i IĆ koji su sjedili u prizemlju kuće na svojoj terasi, te im dao papir zamolbu i zahtjev za podjelu dvorišta oko zgrade u kojoj isti imaju stanove, na što je I. okrivljena rekla vičući: “s tim papirom obriši guzicu“, te ga tjerala sa svoje terase, te je mahala rukama ispred istoga, na što je NĆ svojom rukom udario DĆ po njezinoj ruci, nakon čega je NĆ uzeo papir, te ga pokušavao zalijepiti na svoj zid koji je udaljen od terase oko 2-3 m u vlasništvu DĆ i IĆ, nakon čega su se DĆ i IĆ digli sa stola terase te su fizički nasrnuli na MĆ, odgurujući ga od zida i onemogućavali ga da zalijepi papir na zid, nakon čega NĆ odlazi u svoj dio kuće, uzima čekić, te izlazi vičući: hoćete se sada tući sa mnom“, na što su se I. i II. okrivljenici povukli u unutrašnjost svog stana, čime je prestalo daljnje narušavanje javnog reda i mira. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi je zauzet stav da je javno mjesto ono mjesto gdje je pristup moguć neograničenom i neodređenom broju osoba (javno mjesto u užem smislu – realno javno mjesto), ali i ono mjesto koje nije dostupno neograničenom i neodređenom broju osoba, ali je radnja djela ili su posljedice djela dostupne javnosti (javno mjesto u širem smislu – fiktivno javno mjesto). Sud je u ovom postupku utvrdio da se događaj odvio na privatnoj nekretnini, terasi apartmana, što kao takvo ne predstavlja realno javno mjesto, čime nije ispunjen element javnosti, slijedom čega je sud mišljenja kako nije počinje prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
9. Nadalje, okrivljenici su tijekom postupka negirali počinjenje prekršaja. Također i saslušani svjedok policijski službenik u svom iskazu navodi je da se ne sjeća navedenog događaja zbog proteka vremena, budući da svaki dan ima po 15-tak dojava. Naime, kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada Sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Tek ako nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravnologičkom pomagalu koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanje neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika (I Kž-us 94/13., III Kr 222/10.). Sumnja postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravnologično pomagalo (Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-139/15-4 od 28. travnja 2015.). Presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim Sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.g.) primjena "in dubio pro reo" znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu.
10. Budući da je Sud okrivljenike oslobodio optužbe, to je odlučeno da troškovi ovog prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
U Pagu, 31. srpnja 2026.
Sutkinja
Iva Peričić Pejar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Presudu dostaviti:
- okrivljenicima,
- tužitelju,
- pismohrani-ovdje.
