Poslovni broj: UsI-3106/2025-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TETIVA d.o.o. Split, Put Žnjana 17, OIB: 20358821349, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & partneri d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, OIB: 95093210687, radi građevinske dozvole, 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-361-03/24-02/547, Urbroj: 531-03-25-3 od 2. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/24-01/000063 Urbroj: 2181-1-10-3/9-24-0004 od 30. kolovoza 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za građenje zgrade stambene namjene, 2.b skupine, na građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude i ističe zahtjeve navedene u njenoj izreci.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U ovome je upravnom sporu održana javna rasprava 17. srpnja 2026. Time je strankama omogućeno da se, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga upravnog spora.

5. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je održana bez prisutnosti tuženika.

6. Tijekom dokaznog postupka, na raspravi je čitana sva dokumentacija sudskog spisa i spisa koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Po tužitelju predložene dokaz njegovim saslušanjem po zastupniku po zakonu te očevidom lica mjesta sa građevinskim vještakom, ovaj sud nije izvodio jer je to bilo suvišno za presuđenje kod prethodno navedenih izvedenih dokaz. Naime, sve činjenice koje su pravno bitne za rješavanje ove upravne stvari (pa onda i za presuđenje u ovome upravnom sporu) nisu sporne među strankama ovoga spora, o čemu će biti riječi i u nastavku obrazloženja ove presude.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet je ovoga upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim se, odbijanje tužiteljeve žalbe odn. zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, u bitnome, obrazlaže ovako:

"Članak 110. Zakona o gradnji određuje uvjete za izdavanje građevinske dozvole, pa tako u stavku 1. propisuje da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola, nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti

2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja

3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta

4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom

5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba

6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

Prostorni plan kojeg ima u vidu odredba čl. 110. st. 1. toč. 4. Zakona o gradnji jest Detaljni urbanističkog plana područja istočno do potoka Radoševac („Službeni glasnik Grada Splita", broj: 7/08, dalje: DPU). Predmetna građevna čestica nalazi se unutar obuhvata navedenog DPU-a, u zoni mješovite namjene M1 (pretežito stambena), građevna čestica oznake M-25. Prema kartografskom prikazu DPU-a, 2.1. Prometna mreža, vidljivo je kako planirana građevna čestica ostvaruje pristup na javnu prometnu površinu na način da se ista priključuje na kolno-pješačku prometnu površinu oznake JP-6, i to sa točno određenim mjestom priključenja na istu. Za građenje predmetne prometne površine, a što nije sporno, nije izdana građevinska dozvola. Nadalje, odredbom čl. 11. odredbi za provođenje DPU-a propisano je da je svim građevnim česticama osiguran izravan pristup sa kolnih prometnica, dok je odredbom čl. 8. DPU-a propisano da su Ovim planom utvrđene građevne čestice javnoprometnih površina ulične mreže, a da su oblik i veličina građevnih čestica ulične mreže, kao i mjesta kolnog prilaza prikazani na kartografskom prikazu br. 2.1. Prometna mreža. Navedenom odredbom je također propisano da se građevine unutar obuhvata mogu graditi samo na zemljištu koje je, sukladno Planu, opremljeno osnovnom komunalnom infrastrukturom ili na zemljištu čije je uređenje započelo temeljem Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture ili na temelju ugovora o uređenju građevinskog zemljišta. Prema definiciji iz članka 3. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju osnovna infrastruktura je građevina za odvodnju otpadnih voda prema mjesnim prilikama određenim prostornim planom i prometna površina preko koje se osigurava pristup do građevne čestice, odnosno zgrade.

Uvidom u konkretni glavni projekt, mapa 1, projekt arhitekture, zajedničke oznake M25, iz prosinca 2023., list 27 spisa, točka 8d), „Priključenje na prometnu površinu" utvrđeno je kako će konkretna građevna čestica planske oznake M25, po izgradnji prometnice JP6 imati neposredan pristup na javnu prometnu površinu, a do tada će ostvariti posredan pristup preko istočnih čestica koje su u vlasništvu vlasnika građevne čestice.

S obzirom na naprijed navedena utvrđenja, a uzimajući u obzir i žalbene navode žalitelja, za istaknuti je kako je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo kako predmetna građevna čestica nema mogućnost priključenja na prometnu površinu u vidu odredbe čl. 110. st. 3. toč. 2. Zakona o gradnji, kao i da je glede pristupa glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen protivno uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, odnosno DPU-om u smislu odredbe čl. 110. st. 1. toč. 4. Zakona o gradnji.

Naime, sukladno Zakonu o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19, 67/23) prometna površina je površina javne namjene, površina u vlasništvu vlasnika građevne čestice ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice. S tim u vezi, Zakonom o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) je kao jedan od uvjeta za izdavanje građevinske dozvole propisano da građevna čestica, odnosno građevina mora imati mogućnost priključenja na prometnu površinu.

U svrhu propisivanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru prostorni planovi, ovisno o razini i obuhvatu, sadrže, odnosno propisuju, uz ostalo, potrebne tekstualne i grafičke dijelove kojima se propisuju uvjeti provedbe zahvata u prostoru, uvjeti i pravila u skladu s kojima se u provedbi zahvata u prostoru određuju lokacijski uvjeti. Shodno tome, jedinice lokalne samouprave slobodne su u izboru planskih rješenja prostornog plana pa tako i u pogledu definiranja načina priključenja građevnih čestica na javnu površinu, odnosno mjesta priključenja. Međutim pri tome treba voditi računa o tome da ti uvjeti nemaju za posljedicu nemogućnost gradnje na nekom zemljištu unutar građevinskog područja zbog neostvarivog priključenja na javnu površinu propisanog prostornim planom. Intencija i svrha spomenute zakonske definicije prometne površine je davanje mogućnosti gradnje u građevinskom području korištenjem služnosti kao pristupa ili pak površine u vlasništvu vlasnika građevne čestice samo u slučajevima u kojima nema izravne povezanosti zemljišta s javnom površinom.

Prostorni plan takvu mogućnost može isključiti, odnosno propisati kao dozvoljenu samo mogućnost neposrednog priključenja na javnu površinu i sl., ali u takvom slučaju plansko rješenje bi trebalo za svo zemljište unutar građevinskog područja omogućavati ostvarenje takvog (neposrednog) pristupa na javnu površinu. Upravo iz odredbi čl. 11. DPU-a vidljivo je kako je konkretnim planom omogućen izravan odnosno neposredan pristup na javnoprometne površine svim građevnim česticama unutar njegovog obuhvata, a što je potkrijepljeno i grafičkim prikazom 2.1. Prometna mreža. Iz navedenog kartografskog prikaza DPU-a vidljivo je kako je svim građevnim česticama u obuhvatu plana omogućen neposredan pristup na javno - prometne površine označene navedenim kartografskim prikazom sa točno određenim i mjestima priključenja građevnih čestica, te su ujedno određeni oblici i veličina građevnih čestica svih prometnih površina unutar obuhvata DPU-a.

Stoga je projektirano rješenje pristupa građevne čestice na prometnu površinu posrednim putem preko površine u vlasništvu vlasnika građevne čestice, na način kako je to prikazano glavnim projektom, protivno prostornom planu u smislu odredbe čl. 110. st. 1. toč. 4. Zakona o gradnji, a kako za građenje kolno pješačke prometne površine oznake JP6 nije izdana građevinska dozvola, ujedno nije ispunjen niti uvjet iz čl. 110. st. 3. toč. 2. Zakona o gradnji.

Dodatno, za istaknuti je kako sve kada bi i prostornim planom bio dozvoljen posredan pristup na prometnu površinu takav pristup ne smije biti protivan namjeni površina iz tog plana. U konkretnom slučaju, a uvidom u grafički dio glavnog projekta mapa 1, prikaz primijenjenih mjera zaštite od požara, list 1, vidljivo je kako predmetni posredni pristup predstavlja prokopani zemljani put koji prelazi preko DPU-om planirane kolno-pješačke prometnice oznake JP6, međutim isti ne prolazi preko kolnika buduće javno prometne površine već većim dijelom preko parkirnih mjesta u javnom korištenju koja čine sastavni dio navedene kolno-pješačke prometnice, a što je protivno namjeni površina iz DPU-a."

9. Citirane razloge osporenog rješenja, kao pravilne i potpune prihvaća i ovaj sud jer imaju činjeničnog uporišta u, među strankama nespornom, projektom rješenju predmetne građevine/zgrade iz glavnog projekta priloženog predmetnome tužiteljevom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole i to u dijelu tim projektom predviđenog priključenja na prometnu površinu, a koji glavni projekt je u spisu tuženika, te imaju pravnog uporišta u pravilnom tumačenju zakonskih i prostorno -planskih odredaba na koje se pozivaju.

10. To nije dovedenu o sumnju, u nastavku analiziranim, prigovorima koje je tužitelj istaknuo tijekom ovoga upravnog spora.

11. U ovome upravnom sporu, kao i u upravnom postupku koji mu je prethodio, sve gore navedene činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, nesporne su; jer se, kako je to već navedeno, svode na: projektno rješenje priključenja na prometnu površinu iz glavnog projekta priloženog predmetnome tužiteljevom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole i to da za JP6 predviđenu DPU-om nije izdana građevinska dozvola. Stoga neosnovano tužitelj prigovara da prije donošenja osporenog rješenja nije proveden ispitni postupka i u njemu izveden dokaz očevidom lica mjesta.

12. Tužitelj nadalje prigovara da je mogućnost priključenja građevne čestice na prometnu površinu citiranim razlozima osporenog rješenja pogrešno negativno utvrđena i ocijenjena, jer da je glavnim projektom to priključenje riješeno na jedan od zakonom izrijekom propisanih načina (preko zemljišta u vlasništvu tužitelja) i sukladno Generalnom urbanističkom planu Splita. Mogućnost toga priključenja da je propisani faktički zakonski uvjet za izdavanje građevinske dozvole, u smislu da je njime propisano samo postojanje fizičke mogućnosti priključenja na prometnu površinu. To što je, po DPU, na navedenom tužiteljevom zemljištu preko kojega je predvidio mogućnost priključenja na prometnu površinu, uplanjeno javno parkiralište kao dio DPU-om planirane kolno-pješačke prometnice JP-6 preko koje DPU na točno određenom mjestu predviđa priključenje ovdje predmetne planirane građevne čestice na prometnu površinu, da ne znači da je to zemljište već sada javna površina, nego to znači da je ono tek uplanjeno za buduću javnu površinu.

13. Ove se tužiteljeve prigovore ne može prihvatiti zbog sljedećih razloga. Predmetni je zahvat u obuhvatu navedenoga DPU. To je prostorni plana koji s detaljnošću propisuje provedbu svih zahvata u prostoru u njegovu obuhvatu, pa tako u konkretnome slučaju propisuje oblik i veličinu ovdje predmetne građevne čestice s točno određenim mjestom njena neposrednog priključenja na točno određenu prometnu površinu. To jest, na tim istim DPU-om uplanjenu kolno-pješačku prometnicu JP-6 za koju još nije izdana građevinska dozvola. Detaljno prostorno planiranje odn. donošenje prostornih planova veće detaljnosti, kakav je navedeni DPU, praćeno je javni interesom uspostave strožega reda u prostoru koji je obuhvaćen tim i takvim prostornim planom. Stoga po stavu ovoga suda nema zapreke da DPU, od više zakonom predviđenih načina priključenja na građevnu česticu, odredi samo jedan, kao što je to ovdje slučaj. Pogrešno tužitelj uvjet priključenja na prometnu površinu, kao zakonski uvjet za izdavanje građevne dozvole, tumači faktički i izolirano odn. neovisno o drugim zakonskim uvjetima za izdavanje građevinske dozvole. Naime, a kako je to u gore citiranom obrazloženju osporenog rješenja i navedeno, zakonski uvjet za izdavanje te dozvole je i da "je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom" (članak 110. stavak 1. točka 4. Zakona o gradnji, „Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) za koji je pravilno osporenim rješenjem obrazloženo da u konkretnome slučaju nije ispunjen. Među lokacijske uvjete spada i "način i uvjeti priključenja građevne čestice, odnosno građevine na prometnu površinu i drugu infrastrukturu" (članak 140. stavak 1. točka 10 Zakon o prostornom uređenju, "Narodne novine" br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23.) a priključak na prometnu površinu riješen glavnim projektom (preko čestica u vlasništvu tužitelja) nije sukladan navedenom predviđenom načinu priključenja predmetne čestice po DPU, kako je to pravilno obrazloženo osporenim rješenjem. Stoga i u tom smislu je, suprotno ovim netom izloženim tužiteljevim prigovorim, pravilno u obrazloženju osporenog rješenja utvrđeno i ocijenjeno da u konkretnome slučaju nije ispunjen prethodno citirani zakonski uvjet za izdavanje građevinske dozvole.

14. Nadalje, nije ni pravno ni činjenično moguće da se, kako to sugerira tužitelj, predmetne čestice u tužiteljevu vlasništvu do izgradnje JP6 koristi za priključenje na prometnu površinu pa da se, nakon izgradnje JP6, neposredno priključi na JP6 kako i predviđa DPU. To pravno nije moguće jer se sve lokacijske i druge uvjete za izdavanje građevinske dozvole prosuđuje prema glavnom projektu, stvarnom stanju građevne čestice, te zakonima i drugim propisima (u koje spadaju i mjerodavni prostorni planovi) u vrijeme vođenja konkretnoga upravnog postupka radi izdavanja građevinske dozvole. To stvarno nije moguće jer bi u budućnosti dovelo do nemogućnosti uporabe predmetne zgrade tijekom vremena izgradnje odnosnoga dijela JP6, time što bi ona kroz to vrijeme ostala bez ikakve mogućnosti priključenja na prometnu površinu .

15. Tužitelj, nadalje, prigovara da je pravnim shvaćanjem iz osporenog rješenja prekomjerno odn. nerazmjerno ograničeno njegovo pravo vlasništva. To jer mu se, komercijalno građenje višestambene zgrade na predmetnoj čestici u njegovu vlasništvu (tužitelj je, naime, trgovačko društvo koje visokogradnju obavlja kao profesionalnu djelatnost) uvjetuje neposrednim priključkom na prometnu površinu JP6 koju je DPU uplanio još 2008. a do sada je Grad Split nije izgradio niti je za istu ishodio građevinsku dozvolu, pri čemu ga se onemogućava da preko triju čestica u njegovu vlasništvu (k. č. [katastarska čestica] odn. č.z. 145/7, k. č. [katastarska čestica] odn. č.z. 145/1 i k. č. [katastarska čestica] odn. č.z. 143/31 sve k. o [katastarska općina]), ostvari pristup do druge javne prometne površine (prometnice "Put Žnjana") jer da je peko navedenih čestica u njegovu vlasništvu DPU uplanio javno parkiralište kao dio navedene JP6.

16. Glede netom izloženih tužiteljevih prigovora, potrebno je odvagati razmjernost ograničenja tužiteljevog privatnog vlasničkog i poduzetničkog interesa (da izgradi projektiranu zgradu), javnopravnim odn. prostorno-planskim ograničenjima proizašlima iz detaljnog prostornog planiranja predmetnoga područja (u vidu isključivog načina priključenja predmetne građevne čestice na prometnu površinu koji navedeni UPU iz 2008. predviđa na njime uplanjenu prometnicu za koju još nije niti izdana građevinska dozvola); kako slijedi.

17. Treba poći od toga da je, uopće, vlasničkopravna ovlast korištenja građevinskog zemljišta za gradnju, ograničena javnopravnim propisima o gradnji i prostornom uređenju (u koje potonje propise spadaju i prostorni planovi) kojima se štiti javni interes prostornog reda i održivog gospodarenja prostorom te vrsnoće gradnje. Detaljno prostorno planiranje, odn. donošenje prostornih planova veće detaljnosti, kakav je DPU koji se u konkretnome slučaju primjenjuje, prati veća mjera javnoga interesa s ciljem (svrhom) faktički nužne uspostave strožega reda na onomu prostoru koji obuhvaća taj i takav prostorni plan (pa otud i njegova detaljnost). Tako, detaljno prostorno planiranje, u skladu s netom navedenim njegovim zakonitim i legitimnim ciljem, nosi i veću mjeru ograničenja po vlasnike građevinskih čestica kod građenja. U tom smislu, na navedenim česticama u tužiteljevom vlasništvu preko kojih je predviđeno prometno priključenje premetne građevne čestice, to je protivno namjeni tih čestica prema DPU kojim su one uplanjene kao javno parkiralište koje je dio prometnice koja prema DPU ima oznaku JP6. Za navedenu uplanjenu građevinu (prometnicu odn. cestu), zakon (članci 36. i 105. Zakona o cestama) izrijekom propisuje da je njena gradnja u javnom interesu. Tako su navedenome privatnom/vlasničkom interesu tužitelja u konkretnome slučaju suprotstavljene dvije razine javnoga interesa: kako obuhvatom predmetnoga područja detaljnim prostornim planom čije je donošenje samo po sebi u javnom interesu, tako i samim tu tim planom uplanjenim objektom/prometnicom koja je izrijekom zakona u javnome interesu. Stoga bi se samome tomu planu (DPU) izravno (kao nezakonito) protivilo dopuštenje tužitelju da preko dijela zemljišta na kojemu je uplanjena ta prometnica, izvede priključak na drugu javno-prometnu površinu; a ujedno je to protivno i navedenim legitimnim ciljevima nužne uspostave većega prostornog reda na predmetnome području i izgradnje navedene uplanjane prometnice JP6. Zbog toga u konkretnome slučaju i jeste pravilno u osporenom rješenju ocijenjeno da nije ispunjen navedeni uvjet iz članka 110. stavak 1. točka 4. ZoG. To je samo po sebi dostatno za odbijanje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole jer su zakonski uvjeti za njeno izdavanje kumulativni. Stoga se u ovoj presudi ne izlaže i ne razmatra tužiteljeve navode i prigovore vezano za (ne)ispunjene uvjeta priključenja na odvodnju otpadnih voda, a to ni u osporenom rješenju, vodeći se navedenom kumulativnošću zakonski uvjeta, također nije razmatrano.

18. Nadalje, ne može se prihvatiti tužiteljeve tvrdnje da bi mjera ograničenja njegova vlasništva, zbog navedenih uvjeta DPU, bila tolika da ga priječi ostvarivati vlasničkopravne ovlasti još od 2008. kada je DPU donesen. Naime, prema na Internetu javno objavljenom zk izvatku za predmetnu č.z. 143/4 (z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), tužitelj je u vlasništvo istu stekao 25. siječnja 2013. a namjeru njena korištenja za predmetno građenje tužitelj je iskazao više od 10 godina nakon toga tj. 22. ožujka 2024. kada je podnio predmetni zahtjev za građevinsku dozvolu. Usto tužitelj nije ograničen u svim ostalim vidovima izvršavanja svih ostalih vlasničkopravnih ovlasti na česticama u njegovu vlasništvu na predmetnome području (tj. na predmetnoj planskoj građevnoj čestici i gore navedenima ostalim česticama preko kojih je projektiran sporni priključak na prometnu površinu) s obzirom da mu vlasništvo tih čestica od strane javnih vlasti na koji od zakonom propisanih načina nije oduzeto odn. nije prestalo pa je tužitelj idalje u njihovu vlasničkom posjedu. Sama ograničenja uvjetima iz DPU koja tužitelja pogađaju, nisu ni trajna ni apsolutna; jer će ona po zakonu otpasti, ne tek izgradnjom JP6, nego izdavanjem građevinske dozvole za nju.

19. Iz tih razloga, navedena ograničenja prava vlasništva koja tužitelj trpi uvjetima navedenoga DPU, osim što su zakonita odn. utemeljena na važećem i mjerodavnom propisu (DPU), po ocjeni ovoga suda, nisu nerazmjerno odn. prekomjerno opterećujuća s obzirom na navedene javne interese i navedene legitimne ciljeve/svrhe zbog ostvarenja kojih su ta ograničenja uspostavljena u DPU; kojemu je protivno tužiteljevo projektno rješenje iz glavnog projekta, u njegovu aspektu priključenja na prometnu površinu; sve u smislu kako je to pravilno obrazloženo u osporenom rješenju, te prethodno u ovoj presudi.

20. Zbog navedenog je je osporeno rješenje zakonito odn. u upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje, niti je pogrešno primijenjen materijalni propis na temelju kojeg se riješilo ovu upravnu stvar, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

21. Nisu ostvareni razlozi ništavosti iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09. i 110/21.) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao pod točkom I. izreke.

23. Budući da je tužitelj izgubio ovaj spor, odlučeno je kao pod točkom II. izreke, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Splitu 31. srpnja 2026.

SUDAC

Milan Franić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja uz zapisnik o objavi

2. tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi

3. u spis