Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-36/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, OIB: [osobni identifikacijski broj], Virovitica, Trg bana Josipa Jelačića 21, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Virovitica, Tomaša Masaryka 1, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 16. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja, tužiteljevog punomoćnika i tuženičinog zastupnika po zakonu, 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva garaže koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- centar kao kčbr. [katastarska čestica] [adresa], Garaža 21 m2, ukupno 21 m2, te mu se dozvoljava da temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, to svoje pravo vlasništva upiše u zemljišne knjige."

II Nalaže se tužitelju ĆH, [adresa], u roku od 15 dana tuženici Republici Hrvatskoj, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR-a (slovima: šestoeura).

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine navedene u točki I izreke presude.

1.1. U tužbi je naveo da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik garaže koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar kao čkbr. [katastarska čestica] [adresa], Garaža 21 m2, ukupno 21 m2. No, ona je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Stvarnom vlasniku i posjedniku nije poznato na kojoj pravnoj osnovi je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva, ali pretpostavlja da je to na temelju zakona. Međutim, takav upis nije valjan. Naime, tužitelj je garažu kupio od trgovačkog društva POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] kao prodavatelja, na temelju Kupoprodajnog ugovora od 25. srpnja 2005., kada je isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u njen posjed te je do danas nesmetano koristi kao svoj posjed i vlasništvo. Tužiteljev pravni prednik tj. POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa], je kao sastavni dio bivšeg PIK-a Virovitica tu garažu koristio od samog osnivanja tog društva, a PIK Virovitica još prije toga najmanje trideset godina. To znači da je od tada prošlo najmanje šezdeset godina. To je društvo imalo pravo upravljanja, raspolaganja i korištenja te nekretnine. To se pravo nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997., sukladno odredbama čl.367. do 370. istoga Zakona, pretvorilo u pravo vlasništva. To znači da je u vrijeme sklapanja navedenog Kupoprodajnog ugovora prodavatelj već bio i formalni neuknjiženi vlasnik predmetne nekretnine. Prije podnošenja ove tužbe tužitelj se temeljem članka 186.a Zakona o parničnom postupku obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici sa zahtjevom za mirnim rješavanjem predmeta spora. Dopisom poslovni broj N-DO- 9/2025-13 od 3. ožujka 2025. Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici odgovorilo je da ne postoji mogućnost sklapanja nagodbe. Tužitelj smatra da je dosjelošću kao zakonit, istinit i pošten posjednik stekao pravo vlasništva predmetne garaže. Stoga na temelju navedenih činjenica i dokaza podnosi ovu tužbu i predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

1.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužitelj je priložio izvadak iz BZP-a, Kupoprodajni ugovor od 25. srpnja 2005., predložio je izvest dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka HH, ŠH, DH i SH te je predložio izvest dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i obaviti uvid u zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici. Priložio je zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor na zahtjev.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila tužbeni zahtjev. Navela je da je nekretnina kčbr. [katastarska čestica] [adresa]² upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar, vlasništvo Republike Hrvatske. Navedena nekretnina odgovara dijelu nekretnine ranije oznake kčbr. [katastarska čestica] vrt kod kuće sa 113 čhv upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u zemljišnoj knjizi bila upisana kao društveno vlasništvo bez upisanog nositelja prava korištenja. U postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-centar, na temelju Odluke o otvaranju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- centar broj: Su-243/2012-66 od 21. rujna 2017., navedena čestica je brisana, dok je nova kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]-centar, upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženica osporava da bi tužitelj bio pošteni stjecatelj nekretnine jer je u trenutku sklapanja ugovora, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, jednostavno mogao utvrditi da POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa] nije vlasnik nekretnine koja je predmetom ugovora. Tuženica osporava da bi POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa] uopće bila u posjedu predmetne nekretnine jer uz tužbu nije priložena niti jedna isprava koja bi upućivala da bi dokazivala tu činjenicu. Nadalje, sve i da je POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa] bi la u posjedu nekretnine, ona nije bila pošteni stjecatelj nekretnine budući da nije bila pravni sljednik složenog poduzeća PIK Virovitica, za kojeg tvrdi da je bio nositelj prava korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu. Tuženica ističe da POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa], nije pravni sljednik PIK-a Virovitica, jer je navedeno trgovačko društvo prema izvodu iz sudskog registra osnovano 1995., a subjekt – OOUR Poljoprivredna služba PIK-a Virovitica nikada nije bio upisan u sudski registar trgovačkog suda kao sastavni dio složenog poduzeća PIK-a Virovitica. Da POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa] nije bi la pravni sljednik PIK-a Virovitica, vidljivo je i iz prijave za upis udruživanja u složeno poduzeće PIK Virovitica, gdje Poljoprivredna služba Virovitica nije navedena kao jedno od poduzeća koje se udružuje u složeno poduzeće PIK-a Virovitica. Isto je vidljivo i iz Odluke o prestanku rada složenog poduzeća PIK-a Virovitica od 15. veljače 1991. Nadalje, da POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa] nije bila pravni sljednik PIK-a Virovitica, vidljivo je i iz Uknjižbenog očitovanja od 9. ožujka 1992., kojim pravni sljednici složenog poduzeća PIK-a [adresa] utvrđuju da je navedeno društveno poduzeće prestalo s radom 31. ožujka 1991., te dijele nekretnine koje su u zemljišnim knjigama upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja PIK-a Virovitica prema načelu stvarnog posjedovanja nekretnine i to na pojedina poduzeća kao korisnike nekretnina. Iz Uknjižbenog očitovanja proizlazi da POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa] nije navedena kao ugovorna strana i potpisnik navedenog očitovanja. Dakle, kako u pogledu kčbr. [katastarska čestica] [adresa]² upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar, POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa] nije bila upisana kao nositelj prava korištenja na zemljištu u društvenom vlasništvu, niti je to bio PIK Virovitica, to isti nije mogao steći pravo vlasništva pretvorbom nositelja toga prava. Nadalje, za stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju potrebno je da je nekretnina sposobna biti predmetom prava vlasništva te da je društvenom poduzeću koje je imalo pravo korištenja na zemljištu u društvenom vlasništvu navedeno zemljište uneseno u temeljni kapital, o čemu je potvrdu izdavao Hrvatski fond za privatizaciju. Iz svega navedenog proizlazi da pravni prednik tužitelja nije imao pravo korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu i da navedena nekretnina nije unesena u temeljeni kapital pravne osobe. U pogledu proteka vremena, ističe se da nije proteklo vrijeme iz članka 159. u vezi članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da bi tužitelj mogao steći vlasništvo samostalnim posjedovanjem nekretnine. S obzirom na naprijed navedeno, tuženica je predložila odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tuženica je priložila izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz sudskog registra i dopis Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj R3-115/2025-2 od 19. veljače 2025., prijavu za upis u sudski registar od 29. prosinca 1989. i Odluku o prestanku rada složenog poduzeća PIK-a Virovitica od 15. veljače 1991. te uknjižbeno očitovanje od 9. ožujka 1992.

3. Tužitelj je u cijelosti osporio navode iz odgovora na tužbu.

4. Radi razjašnjenja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj izvatka iz BZP-a (stranica 4-5), Kupoprodajnog ugovora od 25. srpnja 2005. (6), dopisa od 3. ožujka 2025. (7), identifikacije čestica (28-29), Odluke o prestanku rada Složenog poduzeća "PIK Virovitica" od 15. veljače 1991. (30), isprave sudskog registra (31-32), izvatka iz sudskog registra (33-35), povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (37- 54), uknjižbenog očitovanja (55-64).

4.1. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GH (stranica 70 spisa), SH (70-71), ŠH (71-72) i DH (72).

4.2. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ĆH (stranica 72-73) u svojstvu stranke.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

5.1. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa], Garaža 21 m2, ukupno 21 m2 , na temelju dosjelosti.

7. Nije sporno da je tuženica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Navedena nekretnina odgovara dijelu nekretnine ranije oznake kčbr. [katastarska čestica] vrt kod kuće sa 113 čhv upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je do 8. listopada 1991. u zemljišnoj knjizi bila upisana kao društveno vlasništvo bez upisanog nositelja prava korištenja. U postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] -centar, na temelju Odluke o otvaranju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-centar broj: Su-243/2012- 66 od 21. rujna 2017., navedena čestica je brisana, dok je nova kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]-centar, upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV), što tužitelj tijekom postupka nije osporavao.

8. Sporno je, je li tužitelj sa svojim pravnim prednicima u samostalnom posjedu sporne nekretnine, koji bi posjed imao zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću.

9. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

9.1 Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. ZV).

9.2. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZV).

9.3. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njihov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. čl. 159. ZV.

9.4. Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZV, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teži onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

9.5. Samostalni je posjednik tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava (čl. 11. st. 1. ZV) . Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja – pravo na posjed (čl. 18. st. 1. ZV). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja čl. 18. st. 2. ZV). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV).

9.6. Zakonom određena kakvoća i neprekidno trajanje zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću, na identičan je način bila uređena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/91 – dalje: ZOVO), s vremenskim granicama važenja od 1. rujna 1980 do stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997.

10. Prema navodima iz tužbe i iz sadržaja iskaza svjedoka GH i SH proizlazi da je POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa], nekada bila u sastavu OOUR-a PIK Virovitica te da je Poljoprivredna služba Virovitica spornu nekretninu koristila već tijekom 1973. ili 1974. Svjedokinja HH u iskazu je navela da predmetna nekretnina (garaža) nikada nije bila upisana kao vlasništvo Poljoprivredne službe Virovitica, a misli da kao vlasnik garaže nije bio upisan ni PIK Virovitica. HH nema saznanja na temelju čega je Poljoprivredna služba Virovitica bila u posjedu garaže, a još je navela da je Poljoprivredna služba Virovitica osnovana još tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća i koristila je garažu vjerojatno i prije 1974., kad se HH zaposlila u Poljoprivrednoj službi Virovitica. Svjedok ŠH zna da su još od 1971. spornu garažu koristili tadašnji zaposlenici Poljoprivredne službe Virovitica, koja je bila u sastavu PIK-a Virovitica. Svjedoku ŽH poznato je da je tužitelj u posjedu garaže više od pet godina, budući da često prolazi pored garaže, ali mu nije poznato tko je prije tužitelja bio u posjedu garaže. Svjedok SH u iskazu je naveo da od 1985. on zajedno sa suprugom HH koristi spornu garažu jer mu je supruga rekla da u garaži ima mjesta i da može u garaži parkirati automobil i ostavljati određene stvari. Svjedoku SH također nije poznato na temelju čega je Poljoprivredna služba Virovitica bila u posjedu garaže i nema nikakvih saznanja jesu li PIK Virovitica i Poljoprivredna služba Virovitica bili upisani kao vlasnici sporne garaže u zemljišnoj knjizi. POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa], kao prodavatelj prodala je garažu tužitelju 25. srpnja 2005., kada je tužitelj i stupio u samostalni posjed garaže, što proizlazi iz sadržaja tužiteljevog iskaza, iskaza svjedoka GH i SH te sadržaja Kupoprodajnog ugovora od 25. srpnja 2005.

10.1. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, svaki zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti s drugim izvedenim dokazima tijekom postupka, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud utvrđuje da je sporna nekretnina od 1971. bila u samostalnom posjedu Poljoprivredne službe Virovitica, jer tužitelj nije dokazao da bi nekretnina i prije 1971. bila u samostalnom posjedu Poljoprivredne službe Virovitica. Od 1985. nekretnina je bila u samostalnom posjedu GH i SH, a od 2005. pa nadalje, tužitelj je u samostalnom posjedu nekretnine. Posjed svih navedenih osoba nije zakonit, jer posjednici nisu imali valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), jer je nekretnina bila upisana u zemljišne knjige kao društveno vlasništvo bez upisanog nositelja prava korištenja, a kasnije kao vlasništvo Republike Hrvatske.

11. Tuženica je osporila tužiteljevu tvrdnju da bi Poljoprivredna služba Virovitica bila u sastavu PIK-a Virovitica, a kao dokaz priložila je Odluku o prestanku rada Složenog poduzeća "PIK Virovitica" od 15. veljače 1991., prilog uz prijepis rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru za pravnu osobu "PIK Virovitica", Složeno poduzeće, sa neograničenom solidarnom odgovornošću, [adresa] te uknjižbeno očitovanje od 9. ožujka 1992. Iz sadržaja Odluke o prestanku rada Složenog poduzeća "PIK Virovitica" od 15. veljače 1991. proizlazi da Složeno poduzeće "PIK Virovitica" prestaje s radom dana 31. ožujka 1991. Odredbom čl. 2 navedene Odluke, određeno je da se Udružena poduzeća Složenog poduzeća "PIK Virovitica" obvezuju preuzeti u radni odnos adekvatni dio radnika Složenog poduzeća "PIK Virovitica" i pripadajući dio sredstava, prava i obveza (diobna bilanca) u skladu sa Samoupravnim sporazumom o udruživanju u Složeno poduzeće "PIK Virovitica" i odluke Radničkog savjeta Složenog poduzeća, o čemu će se međusobno zaključiti ugovor. Iz sadržaja priloga uz prijepis rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru proizlazi da su Udružena poduzeća Složenog poduzeća "PIK Virovitica" činili "PIK Virovitica – Poljoprivreda" [adresa], p.o. Virovitica, Antunovac 2C, "PIK Virovitica – Poljoprivreda" Suhopolje, p.o. Suhopolje, [adresa], "PIK Virovitica – Poljoprivreda" Gradina, p.o. Gradina, Gajeva 66, "PIK Virovitica – Poljoprivreda" Lukač, p.o. Lukač bb, "PIK V irovitica – Agroservis" Virovitica, p.o. [adresa], "PIK Virovitica – Poljopromet" [adresa], p.o. [adresa], "PIK Virovitica – Proizvodnja i prerada mesa" [adresa], p.o. [adresa], "PIK Virovitica – poduzeće za Kooperaciju" [adresa], p.o. Virovitica, [adresa], i "PIK Virovitica – Tvornica šećera Boško Buha" [adresa], p.o. [adresa]. Iz navedenih isprava ne proizlazi da bi Poljoprivredna služba Virovitica bilo Udruženo poduzeće Složenog poduzeća "PIK Virovitica". Svih devet navedenih Udruženih poduzeća Složenog poduzeća "PIK Virovitica" potpisali su i uknjižbeno očitovanje od 9. ožujka 1992., a među potpisnicima Uknjižbenog očitovanja ne nalazi se Poljoprivredna služba Virovitica. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, sud utvrđuje da Poljoprivredna služba Virovitica nije bila jedno od Udruženih poduzeća Složenog poduzeća "PIK Virovitica", zbog čega sud nije prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka GH, SH i ŠH u kojima su naveli suprotno, jer njihovi iskazi nisu suglasni sa sadržajem isprava koje se nalaze u spisu.

11.1. Iz sadržaja izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo POLJOPRIVREDNA SLUŽBA VIROVITICA d.o.o., [adresa], proizlazi da je kao osnivački akt navedenog trgovačkog društva naznačen Društveni ugovor o usklađenju društva sa Zakonom o trgovačkim društvima od 19. prosinca 1995.

12. U presudi poslovni broj Rev-129/2025-6 od 27. svibnja 2026., prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske odgovorilo je na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, a koje glasi: "Računa li se trajanje samostalnog posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, računajući i posjed prednika, prema izvornoj odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96), do trenutka podnošenja tužbe ili samo do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZV/96?".

12.1. Odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena glasi: "U primjeni opće stvarnopravne normative o stjecanju stvarnih prava (vlasništvo, stvarne služnosti) dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u rok dosijedanja računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., ako su do 17. studenog 1999. bile ispunjene sve pretpostavke stjecanja stvarnog prava na određenoj nekretnini dosjelošću shodno pravnom shvaćanju iznijetom u odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ć protiv Republike Hrvatske (broj 22768/12). U okolnostima kada pretpostavke stjecanja stvarnog prava na određenoj nekretnini uračunavajući i vrijeme dosijedanja kada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu nisu bile ispunjenje do 18. studenog 1999. u rok dosijedanja računa se vrijeme posjedovanja od 8. listopada 1991."

13. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da su tužiteljevi prednici bili u samostalnom i poštenom posjedu nekretnine od 1971., a da je nekretnina do 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu. Stoga počevši od 1971. do 17. studenog 1999. nije protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 4. u vezi st. 3. ZV pa tužitelj nije stekao pravo vlasništva nekretnine dosjelošću jer rok za stjecanje vlasništva dosjelošću u primjeni izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV teče samo do 17. studenog 1999. Isto tako, nije protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 5. ZV niti računajući vrijeme potrebno za dosjelost od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe u ovom predmetu (23. siječnja 2026.). Budući da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 4. u vezi st. 3. ZV za stjecanje prava vlasništva tužitelja na spornoj nekretnini dosjelošću, sud je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u točki I izreke presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., i čl. 151. st. 3. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14.1. Visina tuženičinih parničnih troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: OT), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 5.000,00 EUR-a i tuženičinom troškovniku.

14.2. Tuženičini parnični troškovi sastoje se od troška sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT) i troška zastupanja na ročištima od 7. svibnja 2026. i 16. lipnja 2026., za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a (Tbr. 9.1. OT), što ukupno iznosi 600,00 EUR-a. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Virovitici 31. srpnja 2026.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Rok za žalbu ne teče od 1. do 15. kolovoza.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Kosta Lacmanović

2. Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, na broj P-DO-41/2026