REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-2549/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja PC, dipl. pravnice i punomoćnice tuženika JC, temeljem generalne punomoći broj Su-189/2026, dana 31. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 5.818,01 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 01.07.2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 304,63 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik ĐC smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 2. svibnja 1985. godine, a koju je prouzročio GC upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika i pravomoćno oglašen krivim presudom Općinskog suda u Puli broj K-471/85. Radi posljedica predmetne nesreće tužitelj je udovici pokojnog osiguranika OC priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem tužitelja broj MP-346968 od 27. lipnja 1985. godine. Navodi da je tuženik priznao odgovornost za predmetni štetni događaj u postupku vođenim pred Okružnim privrednim sudom u Zagrebu broj P-24557/90 i podmirivao novo nastalu štetu tužitelju u mirnom postupku. Također su stranke učinile nespornim omjer suodgovornosti od 25% na strani osiguranika tužitelja i 75% na strani osiguranika tuženika. Navodi da je u razdoblju od 1. svibnja 2017. godine do 31. svibnja 2019. godine s osnova obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika OC isplatio iznos od 58.447,69 kn, a obzirom je njegov osiguranik pridonio prometnoj nezgodi u omjeru od 75%, to iznos od 43.835,76 kn predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Navodi da je odštetnim zahtjevom od 10. lipnja 2019. godine pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine za utuženo razdoblje u mirnom postupku, a tuženik je po istom odbio postupiti. Stoga tužitelj, a temeljem odredbe čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 43.835,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2019. godine pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost u omjeru od 75%, dok osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Smatra da tužitelj nije dokazao postojanje svog potraživanja i njegovu visinu jer nije dostavio dokaz o visini mirovine koju je u utuženom periodu isplaćivao supruzi pokojnog KC, kao i osnov temeljem kojega je istu isplaćivao. Ističe da je osiguranik tuženika rođen **.**.1939. godine i isti bi da nije bilo štetnog događaja, po redovnom tijeku stvari 01.05.2017. godine bio u starosnoj mirovini i tužitelj bi mu istu isplaćivao. Stoga smatra da u konkretnom slučaju tužitelj može potraživati samo štetu koju trpi ukoliko je obiteljska mirovina koju isplaćuje veća od starosne mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja. Ističe kako se na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, odnosno odredbe Zakona o osiguranju imovine i osoba SRH NN 53/77 iz 1977. godine budući je štetni događaj bio 11.09.1982. godine. U navedenom zakonu propisano je da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Osporava da bi se primjenjivao zakon koji je na snazi u vrijeme donošenja ili koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelju, te je potrebno utvrditi stvarnu štetu sukladno navedenom Zakonu o osiguranju. Ističe da je Zakonom o mirovinskom osiguranju na koji se u tužbi poziva tužitelj u čl. 53. propisao kako isti na snagu stupa 01.01.2019. godine, a Zakonom nije propisana njegova retroaktivna primjena za odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-11618/19-8 od 23. travnja 2021. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 43.835,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-571/2021-3 od 7. travnja 2022. godine ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-11618/19-8 od 23. travnja 2021. godine i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

5. Tijekom ponovljenog postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, s time da je podneskom od 20. veljače 2024. uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH, te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika iznos od 5.818,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.07.2019. pa do isplate. Navodi da se utuženi iznos odnosi na isplatu obiteljske mirovine udovici OC, te se isplaćuje samo njoj, a ne djeci, budući je djeci odavno obustavljena isplata mirovine, te je dostavio isplatne liste obiteljske mirovine korisnici OC za utuženo razdoblje od 01.05.2017. do 31.05.2019. (udovici pokojnog ĐC, te rješenja iz kojih je vidljivo kako je isplata obiteljske mirovine obustavljena djeci pokojnog ĐC, te se isplaćuje samo udovici OC).

6. Tuženik je tijekom ponovljenog postupka ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda, te prijedloga za provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost razlike između obiteljske mirovine koja je isplaćivana OC temeljem rješenja HZMO u utuženom razdoblju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti budući iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da ne postoji razlika između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, slijedom čega tužitelj ne trpi štetu.

7. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u rješenja tužitelja broj MP-346968 od 27.06.1985.g., 04.03.1987. i 06.12.1995. (list 3-4 i 108-111 spisa), zapisnik o uviđaju od 02.05.1985.g. (list 5-8 spisa), presudu Općinskog suda u Puli broj K-471/85 od 16.09.1987. (list 9-12 spisa), presudu Okružnog suda u Puli broj Kž-286/87 od 24.11.1987.g. (list 13-15 spisa), presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj P- 24557/90 od 11.06.1991.g. (list 16-17 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2939/15 od 03.01.2018.g. (list 18-20 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4905/18 od 01.07.2019. g. (list 21-22 spisa), obračun isplate obiteljske mirovine (list 37 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 38-48 i 82-107 spisa), zahtjev tužitelja od 10.06.2019.g. upućen tuženiku prije utuženja (list 23 spisa), presliku povratnice (list 25 spisa), dopis tuženika od 24.07.2019.g. (list 24 spisa), spis HZMO broj 181063, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je naknada štete u visini novčanih iznosa koje je tužitelj isplatio na ime obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika OC u razdoblju od 1. svibnja 2017. godine do 31. svibnja 2019. godine.

10. Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i omjer podijeljene odgovornosti, tj. da je pokojni osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 25%, a osiguranik tuženika u omjeru od 75%. Nadalje, nije sporno da je rješenjem tužitelja broj MP-346968 od **.**.1985. OC, udovici umrlog osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 2. svibnja 1985. godine. Iz navedenog rješenja proizlazi da je pokojni osiguranik ĐC umro uslijed nesreće na poslu.

11. Uvidom u rješenje tužitelja broj MP-346968 od 27. lipnja 1985.g. (list 3-4 spisa) utvrđeno je da je OC, udovici umrlog osiguranika tužitelja i djeci CC, rođ. **.**.1966., VC, rođ. **.**.1971. i NC, rođ. **.**.1976. priznato pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 2. svibnja 1985. godine. Nadalje, uvidom u rješenje tužitelja broj MP-346968 od 04.03.1987. (list 108 spisa) utvrđeno je da korisniku obiteljske mirovine CC, rođ. **.**.1966. prestaje pravo na porodičnu mirovinu s danom 31.08.1985., a isplata obiteljske mirovine obustavlja se s danom 31.08.1985., dok je uvidom u rješenje tužitelja broj MP-346968 od 06.12.1995. (list 110-111 spisa) utvrđeno da korisniku obiteljske mirovine NC, rođ. **.**.1976. prestaje pravo na obiteljsku mirovinu s danom 31.08.1994. Uvidom u spis tužitelja broj 181063 utvrđeno da je rješenjem tužitelja broj MP-346968 od 01.06.1993. korisniku obiteljske mirovine VC rođ. **.**.1971. prestaje pravo na obiteljsku mirovinu s danom 31.08.1990., a isplata obiteljske mirovine obustavlja se s danom 31.08.1990.

12. Uvidom u obračun isplaćene obiteljske mirovine i ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 37-48 i 82-107 spisa) utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 1. svibnja 2017.g. do 31. svibnja 2019.g. udovici pokojnog osiguranika OC na ime obiteljske mirovine isplatio ukupni iznos od 58.447,69 kn. Uvidom u taj obračun utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 01.05.2017.g. do 31.12.2017.g. isplatio iznos od 18.259,84 kn, u razdoblju od 01.01.2018.g. do 31.12.2018.g. iznos od 28.161,90 kn, te u razdoblju od 01.01.2019.g. do 31.05.2019.g. iznos od 12.025,95 kn.

13. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

14. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na osnovi tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18 – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 01.01.2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

15. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku.

16. Pravni stav o primjeni ZOOP-a, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa viših sudova koja je dosljedna (Gž- 1970/2022 od 19. srpnja 2022.).

17. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. S obzirom na sve naprijed navedeno, radi utvrđenja da li postoji razlika između obiteljske mirovine koja je isplaćivana OC i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

19. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darka Prpića proizlazi da razlika između obiteljske mirovine koja je isplaćivana OC temeljem rješenja HZMO u utuženom razdoblju i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu iznosi 0,00 kn/0,00 EUR jer je iz dokumentacije priležeće spisu i priklopljenom spisu HZMO razvidno da se obiteljska mirovina OC isplaćuje uslijed povrede na radu pokojnog osiguranika KC, te stoga nema razlike između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića, jer smatra da je isti izrađen objektivno, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, te u skladu sa zadatkom koji mu je sud odredio i na isti stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

21. Kako je prema rješenju tužitelja udovici pokojnog osiguranika OC priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a iz obrazloženja rješenja razvidno je da je pokojni osiguranik ĐC umro uslijed povrede na radu, to u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP-a. Kako je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno da se obiteljska mirovina OC isplaćuje uslijed povrede na radu pokojnog osiguranika KC, te da ne postoji razlika između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, to ovaj sud smatra da tužitelju isplatom obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika OC u utuženom razdoblju nije nastala šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

22. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 104,63 eura, tako da je tuženiku sveukupno priznat trošak u iznosu od 304,63 eura.

U Zagrebu, 31. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku