REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10263/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Marijo Rođak, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz iz Zagreba, protiv tuženika IMPULS- LEASING društvo s ograničenom odgovornošću za leasing, OIB 65918029671, Velimira Škorpika 241, Zagreb, kojeg zastupa Andrea Domac Ričković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Borić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave dana 24. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marija Rođaka, odvjetnika iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika Maria Ivandića, odvjetnika iz Zagreba, dana 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos koji se vodi u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, na računima ovršenika NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], temeljem zadužnice ovjerene dana 20. ožujka 2009. g. kod javnog bilježnika Spevec Ranka pod brojem OV- 2547/2009.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.141,70 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15.9.2021. godine navodi da je Zaključkom ovog suda u posl. br. Ovr-2663/21 od 8.9.2021. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog odredbom čl. 50 st. 1 toč. 11 Ovršnog zakona, a temeljem čl. 52 st. 3 istog Zakona. Navodi da je dana 9.8.2021. od Financijske agencije dobio obavijest da je tuženik dana 28.7.2021. podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave – zadužnice ovjerene dana 20.3.2009. kod javnog bilježnika, a radi naplate tražbine u iznosu od 45.826,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan podnošenja zahtjeva od 345.987,73 kn. Svoju tražbinu temelji na zadužnici koju je tužitelj dao tuženiku kao jamac platac za tražbinu društva Nova beton Zagreb d.o.o. iz ugovora o leasingu sklopljenog dana 18.3.2009., a na kojoj je ovršenik dana 20.3.2009. ovjerio svoj potpis. Ističe da je nastupila zastara prava potraživanja iz predmetne tražbine, poziva se na rok od 5 godina od dana kada je tražbina dospjela imajući u vidu odredbe Zakona o obveznim odnosima. Ovršna isprava temeljem koje je pokrenut postupak naplate sukladno Zakonu o javnom bilježništvu predstavlja privatnu ispravu obzirom je na istoj samo ovjeren potpis pa se stoga u odnosu na nju primjenjuje opći zastarni rok što je i stajalište važeće sudske prakse. Kako je ugovor o leasingu iz kojeg proizlazi predmetna tražbina raskinut još u travnju 2011., a zahtjev za izravnu naplatu podnesen dana 28.7.2021. godine, znači protekom više od 10 godina odnosno znatno više od 5 godina predmetna tražbina je u zastari. Slijedom svega izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu upućivanja tužitelja u parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice broj Ov- 2547/2009. Prigovara vrijednosti predmeta spora točnije da se ne radi o sporu male vrijednosti. Osporava navode tužitelja o zastari predmetne zadužnice odnosno tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Pojašnjava razloge zašto nije nastupila zastara zadužnice točnije navodi da je zahtjev za izravnu naplatu od strane tuženika podnesen dva puta i to prvi puta u 2011. godini te je ista pri FINI bila do isknjiženja 2018. godine. Drugi puta tuženik podnosi zadužnicu dana 28.7.2021. godine što upućuje da nije osnovan prigovor zastare. Vezano uz odredbe Zakona o obveznim odnosima ističe da se zastara prekida svaki puta kada vjerovnik odnosno ovdje tuženik podnese zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice kod FINE, a što je stajalište sudske prakse. Slijedom svega izloženog mišljenja je da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila. Tijek zastare bio je prekinut svakim podnošenjem predmetne zadužnice na naplatu kod FINE te je tako prvi puta došlo do prekida zastare u razdoblju od 2011. do 2018. godine kada je zadužnica prvi puta podnesena na naplatu. Nakon toga zastarni rok je počeo iznova teći, isti je prekinut danom 28.7.2021. kada je zadužnica iznova (drugi puta) podnesena na naplatu. Slijedom izloženog predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u obavijest FINE upućene tužitelju zahtjeva za izravnu naplatu, aktivaciju zadužnice tuženika upućene FINI 28.7.2021. godine, podneske stranaka, izjavu o raskidu ugovora između Nova beton Zagreb d.o.o. i Impuls leasing d.o.o. od 18.4.2011. te rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1702/23 od 11.7.2023.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim i to iz žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50 st. 1 toč. 11 Ovršnog zakona, a temeljem čl. 52 st. 3 Ovršnog zakona zbog kojeg je ovdje tužitelj Zaključkom ovog suda posl.br. Ovr-2663/21 upućen u parnicu.

6. Tužitelj navodi da je dana 9.8.2021. godine od FINE dobio obavijest da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik dana 28. srpnja 2021. godine podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave – zadužnice ovjerene 20.3.2009. kod javnog bilježnika pod brojem Ov-2547/2009, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 45.826,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan podnošenja zahtjeva od 345.987,73 kn te da tuženik odnosno ovrhovoditelj svoju tražbinu temelji na zadužnici koju je tužitelj odnosno ovršenik dao tuženiku, ovrhovoditelju kao jamac platac za tražbinu društva Nova beton Zagreb d.o.o. iz ugovora o leasingu broj 02806 sklopljenog 18.3.2009., a na kojoj je ovršenik ovjerio svoj potpis pod brojem Ov- 2547/2009. Izvršenim uvidom u spis, točnije dopis (list 51 spisa), proizlazi da je tuženik uputio FINI aktivaciju zadužnice radi naplate tražbine od 28.127,09 kn time da nije dostavljen dokaz o predaji FINI odnosno zaprimanju istog od strane FINE. Isto tako u ovršnom postupku tuženik pokušava naplatiti tražbinu tužitelja u iznosu od 345.987,73 kn dakle radi se o iznosu znatno manjem od iznosa upućenog FINI kao predmet "aktivacija zadužnice". Na ročištu održanom dana 24.2.2026. godine tuženik ističe da je predmetna zadužnica dostavljena na ponovnu naplatu 2012. godine te dostavlja presliku dopisa FINI kao potvrdu navedenog. Vezano uz isto sud prihvaća navode tužitelja da je nastupila prekluzija iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza te navedenu ispravu sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke. Izvršen uvid u zahtjev za izravnu naplatu tuženika, ovrhovoditelja od 29.7.2021. (list 5 spisa) i dopis upućen od strane tuženika, ovrhovoditelja FINI s navođenjem predmeta "aktivacija zadužnice" od 28.7.2021. godine potvrđuje navode tužitelja da je tuženik, ovrhovoditelj dana 28.7.2021. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave zadužnice ovjerene dana 20.3.2009. godine od strane javnog bilježnika pod brojem Ov-2547/09 (list 6 spisa). Navedeno potvrđuje i navode tužitelja da je zahtjev za izravnu naplatu od strane tuženika, ovrhovoditelja podnesen dana 28.7.2021. godine. Izvršen uvid u izjavu o raskidu ugovora od 18.4.2011. potvrđuje činjenične navode tužbe da je Ugovor o leasingu broj 02806 iz kojeg proizlazi predmetna tražbina raskinut 18.4.2011. godine. Naprijed navedeno imajući u vidu činjenicu raskida Ugovora o leasingu te podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika, ovrhovoditelja ukazuje na protek roka više od 10 godina.

7. Navodi tuženika isknjiženja zadužnice tijekom 2018. godine ostaju tek ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje tuženika. U slučaju pak osnovanosti takvih navoda što tuženik nije dokazao, točnije da je dva puta podnosio zahtjev za izravnu naplatu na FINU na temelju jedne te iste zadužnice, valja reći da je stajalište sudske prakse da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istom. Navedeno bi se imalo primijeniti na zadužnice koje su sukladno Zakonu po učinku izjednačene s rješenjem o ovrsi. Navedeno bi nadalje značilo da tuženik nije imao pravo ponovno podnositi zahtjev za izravnu naplatu na FINU nakon što je FINA obustavila prethodni postupak prisilne naplate te bi novi zahtjev tuženika za izravnu naplatu temeljem iste osnove za plaćanje te pljenidba i prijenos bili nedopušteni. Sud je stajališta da je iz naprijed navedenih razloga nastupila zastara za predmetnu tražbinu na temelju zadužnice broj Ov-2547/2009 budući je prošlo vrijeme koliko je potrebno za zastaru ove vrste tražbine, od datuma raskida Ugovora o leasingu broj 02806 od 18.4.2011. pa do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 28.7.2021. čime je tuženik izgubio pravo prisilno se naplatiti od tužitelja. U situaciji pak da je tuženik ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu na FINU (a što nije temeljem tereta dokaza dokazao tijekom postupka) nakon što je po istoj osnovi za plaćanje, zadužnici broj Ov-2547/2009 FINA već prestala postupati i izbrisala je iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje tužitelja, isto nije dopušteno i u navedenoj situaciji ovrha u ovoj pravnoj stvari bila bi nedopuštena. Isto tako tuženik tijekom postupka nije dokazao datum kada bi zadužnica 2018. godine bila isknjižena. Prihvatljive su tvrdnje tužitelja da kada bi bila točna tvrdnja tuženika da je prvi puta predmetnu zadužnicu podnio na naplatu 2011. godine te da je ona isknjižena nepoznatog datuma 2018. godine, iz dopisa FINI (list 51 spisa) proizlazilo bi da je zadužnica puštena na naplatu iznosa od 28.127,09 kn dok se zahtjevom za prisilnu naplatu od 28.7.2021. potražuje po zadužnici naplata tražbine od 45.826,18 EUR. Bianco zadužnica može se izdati samo u jednom primjerku, a nakon što se jednom ispuni na određen način ne može se ponovno ispunjavati i puštati na naplatu na neki drugi iznos. Navedeno također ukazuje kako to ističe tužitelj na nedopuštenost ovrhe. Kao što je ranije rečeno na ročištu održanom dana 24.2.2026. godine tuženik je predao presliku dopisa predanog FINI time da je kao što je ranije rečeno prekludiran u predlaganju novih dokaza te isti sud nije uzeo u obzir. Osim toga priložena kopija navedenog dopisa na koji se poziva (list 91 spisa) nije jasno vidljiva u čitljivosti.

8. Slijedom svega izloženog zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

9. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 10 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 1.000,00 EUR, podnesak 29.4.2022. 1.000,00 EUR, ročište 12.5.2022. 1.000,00 EUR, sastav žalbe 1.250,00 EUR te ročište 24.2.2026.1.000,00 EUR ili ukupno 5.250,00 EUR te 25% PDV-a 1.312,50 EUR ili ukupno 6.562,50 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 579,20 EUR, koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.141,70 EUR.

U Zagrebu, 31. srpnja 2026.

Sudac

Vesna Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u šest primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika