REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-96/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja MEĐIMURJE-PLIN d.o.o. za opskrbu plinom, OIB 29035933600, Obrtnička ulica 4, 40000 Čakovec, protiv tuženika BP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i dovršene dana 18. lipnja 2026.god., u nazočnosti punomoćnika tužitelja ČP, tuženika BP i punomoćnika tuženika Rožmarić Tihomira, odvjetnika, dana 31. srpnja 2026.god.,

p r e s u d i o  j e :

Nalaže se tuženiku ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju MEĐIMURJE-PLIN d.o.o., Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600, solidarno (zajedno sa ranije tuženom FP OIB: [osobni identifikacijski broj] ), isplati na ime naknade imovinske štete i to :

- dug za potrošnju plina u iznosu od ukupno 5.439,25 EUR (pettisućačetiristotride- setidevet eura i dvadesetipet centi ) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 39117, od dana koji slijedi danu dospijeća pa do tužiteljeva namirenja, kako slijedi:

- na iznos od 1,82 EUR od 25.01.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 25.02.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 28.03.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 28.04.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 27.05.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 28.06.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 28.07.2023. godine,

- na iznos od 4.965,81 EUR od 29.08.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 28.09.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 28.10.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 28.11.2023. godine,

- na iznos od 1,82 EUR od 28.12.2023. godine,

- na iznos od 453,42 EUR od 28.02.2024. godine.

- trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 98,52 EUR (devedesetiosam eura i pedesetidva centa ) solidarno (zajedno sa ranije tuženom FP, OIB: [osobni identifikacijski broj] ), a koji se odnosi na sudsku pristojbu za tužbu i na sudsku pristojbu na presudu, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana presuđenja pa do namirenja tužitelja, te sve ostale troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 39117,

sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

1. Tužitelj je dana 04. siječnja 2024.god. podnio tužbu protiv I.tuženika FP i II.tuženika ZP, radi naknade imovinske štete, koji je zaprimljen kod ovoga suda pod brojem P-9/2024. Tužitelj u tužbi navodi da je kao predlagatelj osiguranja protiv ovdje tuženika, kao I. i II.protivnika osiguranja podnio prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere jer smatra da je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a to je prestanaka isporuke plina kod protivnika osiguranja zbog ustrajnog kršenja primjenjivih zakona i podzakonskih propisa i neispunjavanja svojih obveza (sprječavanje pristupa radi očitanja, sprječavanje pristupa radi isključenja, sprječavanje pristupa radi provjere i zamjene, nepodmirene dospjele novčane obveze) i da bez takve privremene mjere ne može izvršiti svoje zakonsko pravo da obustavi isporuku plina, a postoje propisane okolnosti da to učini, a osim toga, daljnjim trošenjem plina uz nemogućnost pristupa lokaciji, njemu prijeti i nenadoknadiva šteta, a to dokazuje i dosadašnje neplaćanje dospjelih računa za potrošnju plina u iznosu od 10.106,09 EUR i to ne uključujući potrošnju od kolovoza 2023. do prosinca 2023. godine, sve temeljem članka 346. 347. Ovršnog zakona. Općinski sud u Čakovcu je pod brojem Ovrv-6963/2023 dana 20. prosinca 2023.god. donio privremenu mjeru na način da se zabranjuje protivnicima osiguranja ( ovdje tuženicima ) da onemogućavaju predlagatelju osiguranja (ovdje tužitelju ) radnju obustave isporuke plina na adresi [adresa].

2. Nadalje tužitelj u podnesenoj tužbi navodi da opskrbljuje plinom krajnjeg kupca na adresi [adresa]. Kao krajnji kupac evidentiran je SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je preminuo. Člankom 13. Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22, 68/23) propisano je: "U slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe, fizička ili pravna osoba pravni sljednik koja je u posjedu građevine ili samostalne uporabne cjeline dužna je u roku od 60 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe obavijestiti o tome opskrbljivača plinom." O činjenici smrti tužitelj nije obaviješten dok je na lokaciji nastavljena potrošnja plina. Tužitelj je pribavio Uvjerenja o prebivalištu PU međimurske, klasa:

220-01/23-02/97 od 27.11.2023. godine iz kojih je vidljivo da na adresi [adresa], prebivaju SP BP i SP FP, ovdje tuženici. Tužitelj je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i Prijepis posjedovnog lista br. 2066 k. o. [katastarska općina] iz kojih je vidljivo da je nekretnina u vlasništvu FP (Rješenje o nasljeđivanju O-237/15, 13.03.2015.). Zatim navodi da je uvidom u dokumentaciju za krajnjeg kupca EP – Izjavu o priznanju duga dana 15.02.2018. godine, kojom BP priznaje dugovanje prema tužitelju za potrošnju plina na adresi [adresa], šifra partnera: 39117. Uvidom u dokumentaciju za krajnjeg kupca EP – uplatnice od 15.02.2018., 19.04.2018. i 03.05.2018. godine izvršne na blagajni tužitelja od strane uplatitelja ( tuženika ) EP BP, tj. osobe koja prebiva na navedenoj adresi i stvarni je potrošač plina. Nadalje tužitelj navodi da iz popisane dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je po smrti krajnjeg kupca EP SP trošen od strane ovdje tuženika EP BP i EP FP. Da su neregistrirani potrošači plina ujedno i tuženici dodatno potvrđuje i činjenica da je BP osoba koja je potpisnik mjerodavne dokumentacije, uključujući tehničku dokumentaciju – ispitni izvještaj i nalog korisniku (vlasniku) plinske instalacije, dok je FP jedini vlasnik cijele nekretnine, a time i priključka koji je pripadak nekretnine. Tužitelj, neobaviješten o odgovarajućoj promjeni potrošača/korisnika, nastavio je isporučivati plin na lokaciji te ispostavljati račune, dok novi potrošači uopće ne ispunjavaju svoje obaveze i ne podmiruju dugovanje za utrošeni plin. Na taj način potrošnja plina nastavljena je u izvanugovornom odnosu, što znači da I. i II.tuženici nemaju pristanak druge strane odnosno tužitelja. Članak 69. stavak 1. Zakona o tržištu plina (NN 18/18, 23/20) propisuje da je dužnost krajnjeg kupca imati važeći ugovor o opskrbi plinom za svako pojedino obračunsko mjerno mjesto. Ugovor o opskrbi plinom tužitelj uputio je krajnjem kupcu tijekom 2018. godine, te u listopadu 2022. godine. Ugovori nisu sklopljeni, niti je tužitelj obaviješten o kakvoj promjeni.

3. Tužitelj u podnesenoj tužbi još ističe da je dana 11.07.2023. godine na adresi I i II.tuženika u [adresa], obračunsko mjerno mjesto: 017777, djelatnici tužitelja izvršili su redovnu zamjenu plinomjera tv. broj [tvornički broj] te proveli ispitivanje nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija. Tom prilikom utvrđen je niz nepravilnosti, između ostalog: da investitor (vlasnik) ima ugrađena tri plinska trošila za koje nije dokumentiran izvođač ili montažer, što se smatra bitnom promjenom na plinskoj instalaciji, a koje promjene je vlasnik (investitor) bio obvezan prijaviti tužitelju, da su nedostaci koje je vlasnik (korisnik) bio dužan otkloniti utvrđeni još prilikom redovnog pregleda obavljenog dana 02.10.2014. godine, a isti nisu otklonjeni, da vlasnik (korisnik) nema dokaz o servisiranju plinskih trošila, dokaz o održavanju sustava za odvod produkata izgaranja (nalaz, izvješće, zapisnik, potvrda) i dr. Nadalje, dana 11.07.2023. godine na adresi [adresa] utvrđeno je stanje plinomjera od 21.090 m3, dok je prema evidenciji tužitelja (Potrošnja plina po korisniku i mjesecima) posljednje zabilježeno stanje plinomjera od dana 31.01.2018. godine iznosilo 10.450 m3. Dakle, otkrivena je i potvrđena neevidentirana potrošnja od 10.640 m3 (111.375 kWh), za što je tužitelj ispostavio račun br. 104300935117 na iznos od 4.965,81 EUR s datumom dospijeća 28.08.2023. godine. Navedene količine plina su ovdje I.tuženiku i II.tuženiku su isporučene, dok račun nije podmiren. Navodi da potrošnja plina u razdoblju od 01/2018. do 07/2023 nije uopće bilježena, a razlog tome je što tužitelju na adresi [adresa], nije omogućen odnosno dozvoljen pristup plinomjeru radi očitovanja stanja brojila, a u više navrata niti radi isključenja potrošača zbog neplaćanja dospjelih novčanih obveza. Isto tako, ovdje tužitelju nije bio dozvoljen pristup niti radi redovne zamjene brojila i ispitivanja nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija, što je obaveza prema članku 9. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 108/95, 56/10, 114/22). Tužitelj je prije konačnog pristupa plinomjeru radi provjere ispravnosti i zamjene brojila dana 11.07.2023. godine nekoliko puta bezuspješno pokušao pristupiti lokaciji radi provedbe neophodnih i zakonom propisanih radnji. Obavijest radi najave provjere ispravnosti plinske instalacije dostavljena je potrošaču/korisniku plinske instalacije dana 18.10.2022., 28.10.2022., 01.03.2023., 22.05.2023., 23.05.2023. godine. Pristup lokaciji nije bio omogućen tj. dozvoljen niti radi isključenja potrošača zbog neplaćanja – neizvršeni nalazi na obustavu isporuke plina/demontažu plinomjera od dana 29.01.2014., 09.11.2015., 08.12.2015., 01.02.2016., 12.04.2016., 19.05.2017., 05.09.2018., 11.10.2018., 15.10.2018., 30.10. 2018., 17.12.2018., 09.11.2019., 25.10. 2023., 06.11.2023. i 10.11.2023. godine. Uz navedeno krajnjem kupcu upućen je gotovo identičan broj opomena i opomena pred isključenje i demontažu, također bez ikakve reakcije potrošača/korisnika. Opisani postupci I i II.tuženika ne samo da su krajnje neodgovorni i neprihvatljivi, protivni načelu savjesnosti i poštenja, već i protivni odredbama Zakona i podzakonskih propisa. Tužitelj je proveo sve propisane radnje koje prethode obustavi isporuke plina (višestruko), no i dalje pristup lokaciji u [adresa] nije dozvoljen odnosno nije omogućen, niti radi isključenja iz distribucijskog sustava i obustave isporuke plina, niti očitanja stanja plinomjera. Posljednji bezuspješan pokušaj isključenja potrošača bio je 29.11.2023. godine, uz sudjelovanje djelatnika Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, te je sljedećeg dana i pismeno upućen zahtjev za pružanje asistencije.

4. Tako tužitelj svojom tužbom broj PS-T 1/2024. od 03.01.2024. godine predlaže donošenje presude kojom se I.tuženoj FP i II.tuženiku BP nalaže da tužitelju solidarno isplate na ime naknade imovinske štete iznos od 5.205,83 EUR. Od navedenog ukupnog iznosa, iznos od 4.965,81 EUR odnosi se na račun br. 104300935117 s datumom dospijeća 28.08.2023. godine i to za utrošene količine plina u razdoblju od 01/2018 do 07/2023, kada potrošnja nije evidentirana.

5. Tada I.tužena BP FP i II.tuženik BP u odgovoru na tužbu navodi da tuženi sumnjaju u nepristranost sudaca Općinskog suda u Čakovcu iz razloga što pretpostavljaju da su svi suci tog suda kao i sam Općinski sud u Čakovcu u ugovornom odnosu sa tužiteljem koji je i monopolista isporuke plina za Međimursku županiju te da bi se svaka sumnja na nepristranost otklonila predlažu da u ovoj stvari sudi koji drugi stvarno nadležni Općinski sud. Prvotužena osporava navod tužitelja da bi išta dugovala tužitelju. Veći dio potraživanja koje ističe tužitelj je u zastari. Drugotuženi se pridružuje istaknutom odgovoru na tužbu prvotužene time da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nema nikova stvarna prava u predmetnoj kući na koju je bila priključena plinska instalacija. Prigovara se istaknutoj pravnoj osnovi tužbe, koja nikako ne može biti naznačena kao naknada štete, jer nikakovu štetu tuženi nisu uzrokovali tužitelju već je i iz same tužbe razvidno da se radi o potraživanju s osnova navodno isporučivanog plina ,te ugovorni odnosi stranka podliježu normama Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog predlaže se tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom i obvezati ga na snašanje troškova ovog postupka.

6. Sud je Rješenjem o dana 12. veljače 2024.god. zahtjev tuženika za svrhovitu delegaciju tj. da se za postupanje odredi drugi stvarno nadležni sud, utvrdio kao neosnovan, a temeljem čl. 68. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23- koji se primjenjivao s obzirom kada je tužba zaprimljena ). Protiv toga rješenja nije dopuštena žalba.

7. Tužitelj je dana 12. travnja 2024.god. dostavio podnesak u kojem obrazlaže zbog čega smatra da je postupanjem I.tužene i II.tuženika njemu nastupila imovinska šteta. Osim toga preinačuje tužbu na način da ističe drugi zahtjev uz postojeći i to na način da u točki tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dug za potrošnju plina sada potražuje viši ukupan iznos od 5.439,25 EUR i to iz razloga jer potražuje i iznos od 453,42 EUR s dospijećem 28. veljače 2024.god., te dodaje i točku tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izvršene usluge i radove u ukupnom iznosu od 1.873,00 EUR. Tako sada od I. II.tuežnika solidarno potražuje iznos od ukupno 7.361,51 EUR, te tužbeni zahtjev glasi kao u izreci ove presude.

8. Tuženici su se usprotivili i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu.

9. Tužitelj je sukladno čl. 190. i čl. 191. Zakona o parničnom postupku mogao preinačiti tužbu prije zaključenja prethodnog postupka ( čl. 190. st. 1. ZPP-a ) u ovom sporu i to isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, a prethodni postupak je zaključen nakon tog podnesak tužitelja na ročištu održanom dana 03. listopada 2024.god.

10. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda.

11. Sud je u ovom postupku sukladno prijedlogu I.tuženika i II.tuženika Rješenjem od dana 27. svibnja 2025.god. odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Kako I. i II.tuženici nisu podmirili troškove predujma za to vještačenje, to je sud dana 07. srpnja 2025.god. donio rješenje da se isto vještačenje neće provoditi.

12. Na ročištu održanom dana 01. listopada 2025.god. sud je tuženicima dao dodatni rok od 8 dana da plate trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

13. Tuženici su nakon ročišta održanog dana 01. listopada 2025. u spis dostavili podnesak dana 08. listopada 2025. i potvrde o uplatama, što je dostavljeno na očitovanje tužitelju koji se očitovao dana 16. listopada 2025. koji podnesak je uredno uručen pun. tuženika uz dopis suda od 17. listopada 2025. i isti se nije očitovao.

14. Međutim, provjerom u računovodstvu suda, sud je utvrdio da tuženici nisu uplatili iznos predujma sukladno čl. 153. Zakona o parničnom postupku za to vještačenje sve do dana 05. prosinca 2025.god. kada je određeno i održano ročište za glavnu raspravu u ovom postupku.

15. Na to zakazano ročište za glavnu raspravu dana 05. prosinca 2025.god. nije pristupio punomoćnik tuženika odvjetnik Tihomir Rožmarić, niti I.tužena i II. tuženik koji su uredno pozvani, uz napomenu saslušanja I. i II. tuženika ( sukladno čl. 268. ZPP-a), a koji poziv za ročište je punomoćnik tuženika zaprimio 03. studenog 2025. i svoj nedolazak nisu opravdali. Stoga je to ročište održano u odsutnosti nepristupjelih punomoćnika tuženika i I.tužene i II.tuženika.

16. Punomoćnik tužitelja je na ročištu 05. prosinca 2025.god. ostao kod svega iznesenog u tijeku postupka, te kod tužbe, tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga. Nije imao daljnjih dokaznih prijedloga osim uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu, te je predložio da sud na tom ročištu zaključi glavnu raspravu

17. Sud je na tom ročištu donio rješenje da s obzirom da na to ročište koje je zakazano uz napomenu da će se provesti dokaz saslušanjem I. i II. tuženika nije pristupio niti pun. tuženika, niti I. i II. tuženici koji su uredno obaviješteni o ročištu te svoj nedolazak nisu opravdali, a sud smatra da se odluka može donijeti na temelju dokumentacije koje su stranke predale u spis, to će sud na tom ročištu izvršiti uvid u dokumentaciju, te će nakon toga glavnu raspravu zaključiti.

18. Stoga je sud na tom ročištu održanom dana 05. prosinca 2025.god. nakon donošenja prednjeg rješenja, izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu.

19. Nakon toga je Općinski sud u Čakovcu pod brojem P-9/2024 dana 15. siječnja 2026.god. donio Presudu kojom je naložio tada tuženima BP FP i BP da tužitelju Međimurje plin d.o.o. solidarno isplate na ime naknade imovinske štete iznos od 7.361,51 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to s osnova - dug za potrošnju plina u iznosu od ukupno 5.439,25 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i dug za izvršene usluge i radove u iznosu od ukupno 1.873,00 EUR , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Dakle, na plaćanje tog potraživanja tužitelja su solidarno obvezani i tužena FP i tuženik BP.

20. Po žalbi tuženika donesena je presuda i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-211/2026 od 10. ožujka 2026. te i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-211/26 od 2. travnja 2026. (ispravak ranije presude i rješenja ). II.stupanjski sud je donio odluku i to pod toč. I. Žalba I. tužene FP odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu od 15. siječnja 2026, poslovni broj: P-9/2024-33, pod toč. II. Žalba II. tuženika BP djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Čakovcu od 15. siječnja 2026 poslovni broj P- 9/2024 - potvrđuje u dijelu prvostupanjske presude kojom je II. tuženik dužan tužitelju na ime duga za izvršene usluge i radove isplatiti iznos od ukupno 1.873,00 EUR sa zateznim kamatama, - ukida u odnosu na obvezu II. tuženika da na ime isplate duga za potrošnju plina isplati ukupno 5.439,25 EUR sa zateznim kamatama (alineja 1. izreke) te u odluci o troškovima postupka (alineja 3) te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. U tom ukinutom dijelu spis je dobio novi broj sukladno Sudskom poslovniku, te s eovaj ponovljeni postupak provodi pod brojem P-96/2026.

22. Sukladno tim drugostupanjskim odlukama ovosudna presuda potvrđena je u odnosu na tuženu FP, dok je djelomično ukinuta u odnosu na tuženika FP BP te se stoga ovaj ponovljeni postupak vodi samo protiv tuženika ZP.

23. U ovom ponovljenom postupku stoga u odnosu na tuženika sada samo BP odluku treba donijeti u odnosu na obvezu II. tuženika da na ime isplate duga za potrošnju plina isplati ukupno 5.439,25 EUR sa zateznim kamatama.

24. Na ročištu održanom dana 18. lipnja 2026.god. je naveo da je drugo tuženik BP je u navedenom periodu tj. od 2.11.2018, bio korisnik nekretnine i stvarni potrošač plina. I prema tome uz 1. tuženu također pasivno legitimiran u predmetnom sporu. Pasivno legitimiran je i 2. tuženik jer iz dokaza u spisu nedvojbeno proizlazi da je i on pored 1. tužene trošio plin u spornom razdoblju. Tužitelj i tuženici nalazili se u izvanugovornom obvezom odnosu i na temelju č. 1045. st. 1. ZOO-a dužni su tužitelju nadoknaditi štetu koju su prouzročili. Stoga u odnosu na tuženika ZP u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

25. Pun. tuženika je naveo da tužitelj nije pružio niti jedan valjani dokaz da bi 2. tuženi BP ne samo bio stvarno pravni neovlaštenik u odnosu na predmetnu nekretninu, a pošto se instalacija plinske mreže smatra nekretninom, a kuća na kojoj je taj plinovod priključen je na nedvojbeno nekretnina dakle odnosi stranaka se mogu odnositi samo kao odnosi koji su regulirani zakonom o vlasništvu i stvarnim pravima. Dakle, kako drugo tuženik nikada nije bio stvarno pravni titular predmetne nekretnine ne može biti ni pasivno legitimiran. Kako tužitelj nije nijednim valjanim dokazao da bi mu 2. tuženik nanio štetu za što su zakonom predviđene sve pravo relevantne činjenice koje oštećeni mora dokazati a naročito štetnu radnju koja mora biti protupravna to je po mišljenju tuženika provođenje odnosno zahtjev tužitelja za isporučeni plin sasvim drugačiji pravni institut od instituta naknade štete. To predlaže da se tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika odbije u cijelosti.

26. Pun. tuženika je još naveo da tuženik BP u spornom razdoblju nije cijelo vrijeme živio u toj kući već je bio po par mjeseci izvan RH na privremenom radu u inozemstvu. Jednako tako je jedan dio spornog razdoblja živio u [adresa] sa izvanbračnom suprugom a jedno vrijeme i kod njezinih roditelja.

27. Pun. tužitelja je predložio da se zaključi glavna rasprava jer se ovdje radi o pravnom pitanju te da 1. stup. sud sukladno presudi i rješenju Žup. suda u Slavonskom Brodu ponovnom analizom provedenih dokaza dade jasne razloge za odluku o prigovoru promašene pasivne legitimacije. Pun. tuženika se nije složio da se na tom ročištu zaključi glavna rasprava.

28. Sud je stoga na ročištu održanom dana 18. lipnja 2026.god. donio Rješenje da s obzirom na uputu II. stupanjskog Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž- 211/2026 te iznijete navode toga suda ovaj sud smatra da se odluka može donijeti na temelju stanja spisa te će sud na tom ročištu izvršiti uvid u dokumentaciju te će glavnu raspravu u ovom ponovljenom postupku zaključiti, a sve temeljem čl. 10 ZPP- a i kao se ne bi stvarali daljnji troškovi postupka.

29. Stranke nakon donošenja tog rješenja nisu imale daljnje dokazne prijedloge.

30. Sud je ujedno na ročištu utvrdio da se sukladno II. stup. odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-211/2026 je postupak temeljem čl. 377 Zakona o parničnom postupku vraćen u fazu glavne rasprave.

31. Ovaj sud još utvrđuje da tuženik u ovom ponovljenom postupku sada navodi nove činjenice i nove dokaze koji se odnose na njegovo življenje u spornoj nekretnini na adresi [adresa], što nije isticao tijekom prethodnog postupka, a kako je spis u ukidnom dijelu vraćen u fazu glavne rasprave temeljem čl. 377. ZPP-a sada ne može isticati isto.

32. Sud je stoga na tom ročištu održanom dana 18. lipnja 2026.god. izvršio uvid u dokumentaciju, te je glavnu raspravu zaključio.

33. U ponovljenom postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ovosudno rješenje broj Ovrv-6963/2023 od 20. prosinca 2023. (list 7-22 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 23 i 24 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 25 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 26 spisa), izjavu (list 27 spisa), preslik vozačke dozvole (list 28 spisa), uplatnicu (list 29 spisa), specifikaciju (list 30 spisa), salda konti otvorenih stavaka (list 31 i 32 spisa), uplatnice, specifikacije i salda konti otvorenih stavaka (list 33-40 spisa), nalog korisniku (list 41 spisa), potvrdu (list 42 spisa), ispitni izvještaj (list 43-45 spisa), nalog korisniku, potvrdu i ispitni izvještaj (list 47-50 spisa), potrošnju plina po korisniku i mjesecima (list 51-53 spisa), račun (list 54 spisa), zahtjev za pružanje asistencije (list 55 spisa), dopis PUM (list 56 spisa), račun (list 57 spisa), nalog za obustavu isporuke prirodnog plina iz distributivnog sustava (list 58 spisa), nalog za demontažu plinomjera (list 59-60 spisa), nalog za obustavu isporuke prirodnog plina iz distributivnog sustava (list 61 i 62, te 63 i 64 spisa), nalog za demontažu plinomjera (list 65 spisa), nalog za rezanje plinskog priključka (list 66-68 spisa), nalog za demontažu plinomjera (list 69-71 spisa), nalog za obustava plina (list 72 spisa), opomenu (list 73 i 74 spisa), opomenu pred isključenje i demontažu (list 75-78 spisa), opomenu (list 79 spisa), opomenu pred isključenje i demontažu (list 80 i 81 spisa), opomenu (list 82 i 83 spisa), opomenu pred isključenje i demontažu (list 84 i 85 spisa), opomenu pred obustavu isporuke plina (list 86 i 87 spisa), opomenu (list 88 i 89 spisa), opomenu pred obustavu isporuke plina (list 90 i 91 spisa), opomenu (list 92 i 93, te 94 i 95 spisa), obavijest o obustavi isporuke plina (list 96 i 97 spisa), preslik ovosudnog spisa Ovrv-6963/2023 (list 113-124 spisa), potrošnju plina po korisniku i mjesecima (list 128-131 spisa), račun (list 132 spisa), dnevnik održavanja plinskog distribucijskog sustava (list 133 spisa), račune (list 134 i 135 spisa), dopise (list 143-145 spisa), ispise e-pošte (list 146-149 spisa), podatak o uplati (list 150 spisa), salda konti karticu (list 151-154 spisa), preslik ovosudnog spisa Ovrv- 6963/2023 (list 164-181 spisa), podatke o uplatama (list 203-211 spisa), salda konti kartice (list 216-224 spisa), te je izvršen uvid u cjelokupni ovosudni spis broj Ovrv- 6963/2023 i svu dokumentaciju koja je u istome navedena.

34. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja ( u ranijem spisu broj P-9/2024 i sada pod brojem P-96/2026 ) je novčano potraživanje s osnova naknade imovinske štete, te isplata s osnova nastalih troškova u poduzetim radnjama na nekretnini u kojoj su u spornom razdoblju živjeli u ovom postupku ranije I.tužena i sada tuženik ( ranije II.tuženik).

35. U ovom ponovljenom postupku broj P-96/2026 valja odlučiti samo još o ukinutom dijelu po II.stupanjskom sudu koji se odnosi na tuženika BP i to u odnosu na obvezu II. tuženika da na ime isplate duga za potrošnju plina isplati ukupno 5.439,25 EUR (pettisućačetiristotridesetidevet eura i dvadesetipet centi ) zajedno sa zateznim kamatama u razdoblju od 25. siječnja 2023.god. do 28. veljače 2024.god. koji se odnosi na dug za potrošnju plina.

36. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja o kojemu je preostalo odlučiti u ovom ponovljenom postupku osnovan.

37. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

38. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

39. Sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

40. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, pa će ovaj sud dalje obrazložiti s kojeg osnova eventualno tužitelj ima pravo na isplatu i kojeg iznosa.

41. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupno spis Općinskog suda u Čakovcu broj Ovrv-6963/2023, te je izvršio uvid u dokumentaciju u ovom spisu.

42. Uvidom u ovosudni spis broj Ovv-6963/2023 sud je utvrdio da je po prijedlogu ovdje tužitelja kao predlagatelja osiguranja, u hitnom postupku u postupku izdavanja privremene mjere, Općinski sud u Čakovcu donio odluku sukladno odredbama Ovršnog zakona i to čl. 340- 343, te čl. 346 i čl. 347. Ovršnog zakona (Narodne novine RH broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – koji se tada primjenjivao), a prema ovdje ranije I.tuženoj i tuženiku, ranije II.tuženiku kao protivnicima osiguranja.

43. Ovaj sud je dana 20. prosinca 2023.god. donio Rješenje kojim je radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja MEĐIMURJE-PLIN d.o.o., Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600, prema protivnicima osiguranja 1. BP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BP FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odredio privremenu mjeru kojom se zabranjuje protivnicima osiguranja 1. BP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BP FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da onemogućavaju predlagatelju osiguranja radnju obustave isporuke plina na adresi [adresa], obračunsko mjerno mjesto 017777, zatim da se dozvoljava predlagatelju osiguranja da u slučaju ponovnog onemogućavanja poduzimanja radnji obustave isporuke plina, isključenje obavi uz suradnju Policijske uprave međimurske. Određeno je u tom rješenju i da je predlagatelj osiguranja dužan je pokrenuti drugi postupak radi opravdanja ove privremene mjere u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja. Zatim je određeno da ta privremena mjera traje do isteka 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem odluke nadležnog suda u parnici koju će predlagatelj osiguranja pokrenuti radi opravdanja ove privremene mjere, kao i da ako protivnici osiguranja ne postupe po navedenoj obvezi iz točke 1. ove privremene mjere sud im zaprječuje novčanom kaznom od 500,00 EUR (petsto eura) / 3.767,25 kuna (tritisuće-sedamstošezdesetisedam kuna i dvadesetipet lipa ) za svaki dan kašnjenja u izvršenju obveze. Naloženo je protivnicima osiguranja da predlagatelju osiguranja solidarno nadoknade troškove u visini sudske pristojbe na prijedlog i rješenje u iznosu od 53,10 EUR (pedesetitri eura i deset centi ) / 400,00 kuna (četiristo kuna ), temeljem članka 342. stavka 1., u svezi članka 263. stavak 1. i članka 16. Ovršnog zakona (Narodne novine RH broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 ). Novčanu kaznu kojom je zaprijetio sud će izreći na prijedlog predlagatelja osiguranja ukoliko se I.protivnik osiguranja i/ili II. protivnik osiguranja i nakon primitka ovog rješenja budu ponašali suprotno navedenoj zabrani. Određeno je da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere i da se zabrana iz točke I. ovog rješenja smatra se provedenom s danom dostave ovog rješenja I.protivniku osiguranja i II.protivniku osiguranja.

44. Po žalbi tamo I i II.protivnika osiguranja ( ovdje tuženika ) Županijski sud u Zagrebu je pod brojem Gž Ovr-161/2024-2 dana 29. siječnja 2024.god. donio Rješenje da se odbija žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda Čakovcu, poslovni broj Ovrv-6963/23 od 20. prosinca 2023. U obrazloženju toga Rješenja II.stupanjski sud navodi da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim svoju tražbinu, a to je pristup plinomjeru, čime je ostvarena prva pretpostav-ka određivanja privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine iz čl. 346. st. 1. OZ-a. 11. Navedeno je u obrazloženju suda da je ostvarena i druga pretpostavka iz čl. 346. st. 1. OZ-a, koja mora biti kumulativno ispunjena s prvom pretpostavkom, a to jest vjerojatnost postojanja opasnosti da će bez takve mjere protivnici osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine jer su i do sada, unatoč mnogobrojnim pokušajima, onemogućavali predlagatelja osiguranja pristupu plinomjeru. II.stupanjski sud navodi i da su privremene mjere sredstva kojima se tražbine osiguravaju, a ne realiziraju se, i cilj je stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje tražbina vjerovnika na temelju odluke koja će biti ili koja je već donesena o glavnom pitanju, dakle sredstva kojima se eliminira ili umanjuje mogućnost sprječavanja ili otežavanja takvog ostvarenja.

45. Tako je to rješenje o određivanju privremene mjere u ovršnom postupku postalo pravomoćno i ovršno.

46. Sud je na osnovu dokumentacije u spisu utvrdio da je privremena mjera u tom sudskom postupku po prijedlogu predlagatelja osiguranja ( ovdje tužitelja ) određena zbog tog onemogućavanja po protivnicima osiguranja (ovdje tuženicima ) ZP i ZP FP i to radnji na licu mjesta po ovlaštenom distributeru plina (ovdje tužitelju ) čime po mišljenju suda postoji opasnost od nastanka kako štete većih razmjera, tako i daleko ozbiljnijih posljedica npr. trovanja plinom u samoj toj kući, odnosno eksplozije plina u toj kući, a čime je ugroženo zdravlje i život, te imovina većih razmjera ne samo kod vlasnika te nekretnine (tamo protivnika osiguranja, odnosno ovdje tuženika ZP ), već i za susjedstvo te nekretnine ( kuće ).

47. Sud je također utvrdio da se ovakvim postupanjem samih vlasnika predmetne nekretnine (kao krajnjih korisnika plinske instalacije ) očito krše odredbe Zakona i podzakonskih propisa koje se odnose na isporuku plina u konkretno kućanstvo i to sprječavanjem pristupa radi očitanja plinomjera, sprječavanja pristupa radi provjere i zamjene plinskih instalacija, zbog čega postoji opasnost od trovanja plinom ili od eksplozije zbog plina, o čemu ovaj sud mora voditi računa, a ne radi se isključivo o nepodmirenju novčane obveze s osnova potrošnje plina.

48. Ističe se da je iz dokumentacije u spisu jasno vidljivo da su i ranije I.tužena FP i sada tuženik (ranije II.tuženi) FP BP upoznati sa pokušajima Međimurje plina d.o.o. da se te plinske instalacije provjere, a da oni isto ne dozvoljavaju i to već duže vrijeme, te je zbog toga na lice mjesta bila pozvana i policija (Policijska uprava međimurska – list 82 i 83 tog ovršnog spisa ), a isto tako o svemu imaju saznanja budući da su već opunomoćili odvjetnicu Kalda Leu iz Zagreba koja je kontaktirala samog tužitelja ( list 106 i 107 tog ovršnog spisa ).

49. I u ovom parničnom postupku sud je utvrdio isto na temelju sve predane dokumentacije.

50. Sud smatra da je tužitelj proveo sve propisane radnje koje prethode obustavi isporuke plina i to u više navrata, no da i dalje pristup lokaciji u [adresa] nije dozvoljen odnosno nije omogućen, i to niti radi isključenja iz distribucijskog sustava niti radi obustave isporuke plina, a niti radi očitanja stanja plinomjera.

51. Posljednji takav bezuspješan pokušaj isključenja potrošača bio dana 29. studenog 2023. godine, gdje su bili pozvani radi sudjelovanja djelatnika Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec.

52. Sud je također iz dokumentacije utvrdio da ovdje ranije I.tužena i sada tuženik (ranije II.tuženi ) za nekretninu na adresi [adresa] nemaju propisanu i neophodnu tehničku dokumentaciju i to dokaz o servisiranju plinskih trošila od ovlaštenog montažera i potvrdu ovlaštenog dimnjačara, odnosno dokaze o korištenju plina na siguran način.

53. Iz Zahtjeva za pružanje asistencije od dana 30. studenog 2023.god. i Obavijesti Policijske uprave međimurske od dana 01. prosinca 2023.god., sud je utvrdio da je tužitelja sljedećeg dana i pismeno uputio zahtjev za pružanje asistencije.

54. Uvidom u dokumentaciju sud je utvrdio da tužitelj Međimurje-plin d.o.o. [adresa] kao ovlašteni distributer plina opskrbljuje plinom krajnjeg kupca na adresi [adresa].

55. Utvrđeno je da je kao krajnji kupac kod tužitelja (kao ovlaštenog distributera plina) još uvijek evidentiran SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je preminuo i to dana 16. prosinca 2014.god., a što je utvrđeno uvidom u Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marodi Ivana iz [adresa], kao povjerenika Općinskog suda u Čakovcu broj O-237/15 ( UPP/OS-27/15 ).

56. Kao nasljednica pokojnog EP je utvrđena ovdje ranije I.tužena EP FP. Iz Smrtovnice u tom ostavinskom spisu, kao i iz obrazloženja tog Rješenja o nasljeđivanju je vidljivo da je ovdje sada tuženik (ranije II.tuženik) BP sin pokojnog SP.

57. Uvidom u zemljišno-knjižni izvadak Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i Prijepis posjedovnog lista br. 2066 k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je nekretnina u utuženom razdoblju koje je predmet ovog spora ) vlasništvu SP FP (ovdje ranije I.tužena ) koja je upisana kao vlasnica (predbilježba prava vlasništva jer je nekretnina u fiducijarnom vlasništvu banke radi osiguranja novčane tražbine ), a temeljem tog Rješenje o nasljeđivanju O-237/15, na suvlasničkom dijelu pokojnog SP, te je u ovom postupku ranije I.tužena sada upisana u cijelosti kao vlasnica te nekretnine (kao predbilježba prava vlasništva).

58. Iz podataka Jedinstvenog registra osoba ( JRO ) MUP RH, kao i iz Uvjerenja o prebivalištu Policijske uprave međimurske od dana 27. studenog 2023. god. sud je utvrdio da u utuženom razdoblju na adresi [adresa], imaju prijavljeno prebivalište i ovdje ranije I.tužena SP FP i ovdje sada tuženik (ranije II.tuženik) BP, a sukladno Zakonu o prebivalištu ( Narodne novine RH broj 144/12, 158/13, 114/22).

59. Člankom 13. Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine RH broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22, 68/23) je određeno da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe, fizička ili pravna osoba pravni slijednik koja je u posjedu građevine ili samostalne uporabne cjeline dužna je u roku od 60 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe obavijestiti o tome opskrbljivača plinom.

60. Nesporno je da tuženici i to i ranije tužena FP i tuženik BP nisu postupili po navedenoj odredbi.

61. Nadalje, odredbom članka 8. Općih uvjeta opskrbe plinom propisano je da ako krajnji kupac nije ujedno i i vlasnik građevine ugovor o opskrbi plinom može se sklopiti isključivo uz suglasnost vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline.

62. U ovom ponovljenom postupku ponovnom analizom provedenih dokaza se navode razlozi za odluku o prigovoru promašene pasivne legitimacije i to u odnosu na obvezu tuženika BP da naknadi troškove opskrbe plina tužitelju.

63. S obzirom na predanu dokumentaciju u spis sud je utvrdio da o činjenici smrti BP SP koji je evidentiran kao krajnji korisnik na adresi [adresa] tužitelj Međimurje-plin d.o.o. nije obaviješten.

64. Dakle, ranije I.tužena FP je sukladno rješenju o nasljeđivanju naslijedila spornu nekretninu na adresi [adresa], a II.tuženik, sada tuženik BP živi u toj nekretnini od 2018.god., a oni sve do 2023.god., pa i nadalje, tužitelja kao distributera plina sukladno navedenoj zakonskoj odredbi nisu obavijestili o promjeni krajnjeg korisnika plinskog priključka.

65. Sud je već i u ranijem tijeku postupka obrazložio, a sada se dodatno obrazlaže sva dokumentacija iz spisa i što je iz iste utvrđeno, a s obzirom da se dokumentacija i utvrđenja odnose i na raniju tuženu FP, ali i na sada tuženika ( ranije II.tuženika ) BP.

66. Tako je iz računa, uplatnica i opomena utvrđeno da je očito da je na toj adresi [adresa], koja nekretnina je sada u cijelosti u vlasništvu ranije I.tužene FP, a prebivalište na istoj imaju prijavljeno i ovdje II. tuženik, sada tuženik BP i ranije I. tužena FP, nastavljena potrošnja plina sve ove godine tj. od kraja 2014.god. kada je umro SP do danas.

67. Dakle nasljednica pokojnog SP, ovdje ranije I.tužena SP FP se ne pridržava jasno određenih odredbi Općih uvjeta opskrbe plinom koje su objavljene u Narodnim novinama RH i koje su u obvezi poštivati svi na području Republike Hrvatske tim više što se radi o opskrbi plinom, dakle energentom čija distribucija i korištenje su izričito propisani upravo zbog opasnosti koje isporuka i korištenje istog predstavlja za građane.

68. Međutim, usprkos tome što nije na vrijeme prijavljena promjena krajnjeg korisnika na toj adresi ovdje ranije I.tužena, ali i sada tuženik (ranije II.tuženik) SP BP su se obratili tužitelju što je utvrđeno uvidom u Izjavu o priznanju duga dana 15. veljače 2018. godine, kojom ovdje tuženik (ranije II.tuženik) SP BP priznaje dugovanje prema tužitelju za potrošnju plina na adresi [adresa], šifra partnera: 39117.

69. Uz tu Izjavu je tužitelju Međimurje plin d.o.o. upravo ovdje tuženik (ranije II.tuženik) BP predao preslik svoje Vozačke dozvole sa svojom fotografijom, dakle službeni dokument MUP RH kojim je potvrdio svoj identitet prilikom davanja i potpisivanja te izjave ovdje tužitelju Međimurje-plin d.o.o.

70. Uvidom u tu izjavu od dana 15. veljače 2018.god. je također utvrđeno da je u istoj navedeno stanje dugovanja u iznosu od čak 87.357,56 HRK ( što je sada 11.594,34 EUR sukladno fiksnom tečaju konverzije iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH ).

71. Upravo je ovdje tuženik (ranije II.tuženik) BP je u toj izjavi pristao taj dug pomiriti u mjesečnim ratama po 8.700,00 HRK (što je sada 1.154,69 EUR).

72. Nakon toga je upravo tuženik (ranije II.tuženik) BP uplatio tužitelju 1.000,00 EUR, što je već obrazloženo.

73. Isto je utvrđeno u uvidom u uplatnice od dana 15. veljače 2018., 19. travnja 2018. i 03. svibnja 2018. godine gdje su uplate za potrošnju plina na toj adresi izvršene na blagajni tužitelja od strane uplatitelja, upravo ovdje tuženika (ranije II.tuženika) ZP, dakle osobe koja očito prebiva na navedenoj adresi gdje i kod MUP RH ima prijavljeno prebivalište sukladno Zakonu o prebivalištu.

74. Iz navedenog sud zaključuje da je očito onda i stvarni je potrošač plina na toj adresi, i ovdje tuženik (ranije II.tuženik) BP koji je potpisao tu Izjavu i izvršio određena plaćanja s osnove potrošnje plina na toj adresi, tako i ranije I.tužena FP jer je ta nekretnina u spornom utuženom razdoblju u cijelosti upisana kao vlasništvo ovdje ranije I.tužene FP koja se kao vlasnica nekretnine sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima mora brinuti o svojoj nekretnini, pa tako i priključcima na istoj, te ispunjavaju obveza koje se odnose na tu nekretninu.

75. Tako je sud utvrdio u ovom ponovljnom pstupku koji se sada vodi samo protiv tuženika BP da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije za ovdje tuženika (ranije II.tuženika).

76. Sud zaključuje da je nakon smrti krajnjeg kupca EP plin na ovoj adresi trošen od strane ovdje tuženih i EP BP i EP FP, a da su neregistrirani potrošači plina ujedno i ovdje tuženici pa i BP vidljivo je iz dokumentacije gdje je ovdje tuženik (ranije II.tuženik) BP potpisao mjerodavnu dokumentaciju kod tužitelja Međimurje-plin d.o.o., i to posebice tehničku dokumentaciju, konkretno ispitni izvještaj i nalog korisniku (vlasniku) plinske instalacije. Ranije I.tužena BP FP pak je kao jedini vlasnik cijele te nekretnine u utuženom razdoblju onda vlasnica i plinskog priključka koji je pripadak upravo te nekretnine.

77. Sud je utvrdio da ovdje tuženik (ranije II.tuženik) BP zna za problem s tužiteljem i to uvidom u poruke e-pošte (e-maila ) od dana 05. prosinca 2023.god. koje je kao njegova punomoćnica poslala odvjetnica Lea Kalda iz Zagreba tužitelju u kojima se između ostalog poziva na zastaru tražbine tužitelja, smatra da je dug previsoko utvrđen, traži da ga se izvijesti o stvarnom stanju dugovanja kako bi ga mogao podmiriti i traži da se obustave sve radnje u pogledu obustave plina, te da se radnici tužitelja suzdrže od nezakonitih radnji, kao što je prošlotjedni pokušaj nasilne provale u njegovo dvorište što je zabilježeno na nadzornim kamerama.

78. Osim toga su u ovaj parnični spis predane poruke e-pošte (e-mail ) gdje je upravo ovdje tuženik (ranije II.tuženik) BP tužitelju istu poruku poslao dana 30. studenog 2023.god. i gdje navodi "da su gospoda pokušala neovlašteno i silom ući na privatni posjed, a mi kao uzgajivaći Rottweiler pasmine iste imamo u svojem posjedu ", dakle tuženik (ranije II.tuženik) BP priznaje da nije dopustio pristup nekretnini po ovlaštenim osobama tužitelja Međimurje-plin d.o.o., te je još iznio i prijetnje opasnom pasminom pasa ( Rottweiler ). Osim toga time je priznao i da živi na toj nekretnini – kući na adresi [adresa] i to upravo u spornom utuženom razdoblju.

79. U poruci e-pošte od dana 01. prosinca 2023.god. koju je upravo tuženik (ranije II.tuženik ) BP uputio tužitelju, isti navodi "da se ne misli da se dugovanje ne podmiri, nego da se utvrdi stvarno činjenično stanje dugovanja".

80. Dakle, sud je utvrdio da tuženici, ranije I-tužena BP FP i tuženik (ranije II.tuženik ) BP nisu imali nikakvu namjeru dopustiti tužitelja da napravi potrebne radnje na nekretnini gdje oni žive, i u tome su oba ta tuženika sprječavali tužitelja. Zbog toga je tužitelj od ovog suda zatražio i sudsku zaštitu.

81. Isto tako tuženici u ovom postupku, ranije I.tužena i tuženik (ranije II.tuženik ) BP nisu pristupili pokušaju dogovora oko plaćanja nastalog dugovanja, a koje dugovanje je nastalo potrošnjom plina kroz više godina.

82. Štoviše, sud je utvrdio da su i ranije I.tužena i II.tuženik, sada tuženik BP su živjeli u toj kući, očito su koristili plin u toj kući, a nisu poduzeli nikakve zakonom određene radnje, niti su očito smatrali da bi potrošnju tog plina trebalo i platiti i to nisu učinili više godina, sve od smrti pokojnog BP SP.

83. Ističe se još odredba čl. 67. st. 1. Zakona o tržištu plina koji određuje tko je krajnji kupac plina. Naime, čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15 sada i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) je određeno da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik, smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan, očito ne proizlazi što drugo.

84. Stoga ovaj sud smatra da činjenica što stranke nisu zaključile pisani ugovor, a koji ugovor nije zaključen zbog naprijed obrazloženog ponašanja i ranije tužene FP i sada tuženika BP, nije po mišljenju suda relevantna da li je i ovdje tuženik BP u obvezi tužitelju platiti potrošnju plina jer je sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj na adresu [adresa], gdje su živjeli i FP i sada tuženik BP u spornom razdoblju od 25. siječnja 2023.god. do 28. veljače 2024.god. temeljem dokaza priloženih i provedenih u spis prije zaključenja prethodnog postupka, kako je već obrazloženo, isporučio plin ( uslugu ) i očito je da su i FP i sada tuženi BP koristili tu uslugu (trošili plin ) na toj adresi, pa se onda i ovdje tuženik BP smatra krajnjim kupcem sukladno čl. 67. st. 1. Zakona o tržištu plina.

85. U konkretnom slučaju tuženici BP ( i FP i BP ) su očito izbjegavali plaćanje troškova korištenja plina, iako su oboje živjeli u toj nekretnini, što je vidljivo iz svih provedenih dokaza, kao i radnji koje je čak i putem suda morao poduzeti tužitelja kao ovlaštenog distributera plina kako bi zaustavio neovlašteno korištenje plina na toj adresi i neplaćanje trošenja plina u vrlo visokim iznosima jer se nije potrošnja plaćala više godina, pa se onda kao korisnik plina ne može tumačiti samo onaj koji je ugovor s tužiteljem kao distributerom potpisao kada se ovdje očito radilo o situaciji da stvarni krajnji korisnici uopće nisu htjeli niti prijaviti promjenu korisnika (zbog smrti SP ), a onda posljedično očito nisu niti htjeli potpisati nikakav ugovor s tužiteljem kao distributerom plina. Međutim, plin su na toj adresi očito koristili kroz cijelo sporno razdoblje, a nisu plaćali potrošnju toga plina.

86. Drugačijim tumačenjem tko je krajnji korisnik i tko je pasivno legitimiran u ovom postupku došlo bi to situacije da tužitelj kao distributer plina ne može naplatiti potrošnju plina u slučaju kada potrošač plina odbija potpisivanje ugovora i onda odbija i plaćanje potrošenog plina.

87. Na osnovu dopisa od dana 30. studenog 2023.god. i dopisa od dana 01. prosinca 2023.god. sud je utvrdio da je tužitelj Međimurje-plin d.o.o. pokušao s tuženicima i to i ranije I.tuženom FP i sada još tuženim BP dogovoriti mirno rješenje spora i plaćanje nastalog dugovanja, ali to očito nije postignuto, prvenstveno jer tuženici očito smatraju da dugogodišnjom potrošnjom plina u njihovoj nekretnini nije mogao nastati tako visok iznos dugovanja.

88. Tužitelj je krajnjem korisniku na adresi [adresa] slao i brojne Opomene za neplaćeno dugovanje i Opomene pred isključenje i demontažu, koje su sve predane u spis, a to iz razloga jer je dugovanje bilo u visokom iznosu.

89. Tužitelj Međimurje plin d.o.o. je imao i Nalog za obustavu isporuke plina i nalog za demontažu plinomjera, kao i nalog za rezanje plinskog priključka, sve u razdoblju od 2018.god. do kraja 2023.god., odnosno izdavanje rješenje o privremenoj mjeri u sudskom ovršnom postupku i u svakom tom Nalogu je naveden iznos dugovanja zbog kojeg se i temeljem kojih propisa ( zakonskih i drugih ) isto nalaže na toj nekretnini u kojoj nesporno u spornom razdoblju žive i ranije I.tužena i ovdje tuženik (ranije II.tuženik).

90. Ovdje tuženici i to ranije I.tužena i tuženik (ranije II.tuženik ) BP tužitelju sve te radnje očito nisu dozvolili ili je tužitelju plinomjer na njihovoj nekretnini

– kući bio nedostupan, dakle tužitelj kao ovlašteni distributer plina je sve do izdavanja privremene mjere u sudskom postupku bio onemogućen u provođenju tih radnji, a koje radnje je morao poduzeti, sve sukladno propisima koji se dalje obrazlažu.

91. Distribucija i korištenje plina je u RH propisana na temelju određenih propisa.

92. Tako je u čl. 40. st. 2. i st. 3. Zakona o energiji (Narodne novine RH broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18) u st. 2. određeno da su pravne i fizičke osobe dužne energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav. U st. 3. pak je određeno da su pravne i fizičke osobe dužne energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava.

93. Nadalje, u čl. 69. st. 1. Zakona o tržištu plina (Narodne novine RH broj 18/18, 23/20) je u st. 1. je određeno da je krajnji kupac dužan: 2. omogućiti operatoru transportnog ili distribucijskog sustava na čiji sustav je krajnji kupac priključen ugradnju uređaja za mjerenje potrošnje plina i nesmetani pristup plinskoj instalaciji i plinskom priključku radi održavanja i očitovanja uređaja za mjerenje potrošnje plina te izvršenje obustave isporuke plina.

94. Zatim je u čl. 107. st. 1. i st. 3. Zakona o tržištu plina (Narodne novine RH broj 18/18, 23/20) u st. 1. određeno da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit za prekršaj krajnji kupac pravna osoba koja: ne omogući operatoru transportnog ili distribucijskog sustava na čiji sustav je krajnji kupac priključen ugradnju uređaja za mjerenje potrošnje plina i nesmetani pristup plinskoj instalaciji i plinskom priključku radi održavanja i očitovanja uređaja za mjerenje potrošnje plina te izvršenje obustave isporuke plina, sukladno članku 69. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona, a u st. 3. da za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se krajnji kupac fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 15.000,0 kuna.

95. I u čl. 51. st. 3. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (Narodne novine RH broj 50/18, 88/19, 36/20, 100/21 i 106/21) je u st. 3. određeno da je krajnji kupac dužan : omogućiti ovlaštenoj osobi operatora distribucijskog sustava ugradnju, održavanje i očitovanje plinomjera, omogućiti ovlaštenoj osobi operatoru distribucijskog sustava ograničenje i obustavu isporuke plina u slučajevima kada se korisnik sustava ili krajnji kupac ne pridržava svojih ugovornih obveza.

96. Očito je da je tužitelj Međimurje-plin d.o.o., ako ovlašteni distributer plina, nastavio isporučivati plin na toj adresi [adresa], te ispostavljati račune za potrošnju plina, u razdoblju od kraja 2014.god. nadalje, sve do danas, dok novi potrošači, ovdje ranije I.tužena i sada tuženik (ranije II.tuženik) očito uopće ne ispunjavaju svoje obaveze i ne dopuštaju nikakav pristup toj plinskoj instalaciji na toj kući, niti pak podmiruju dugovanje za utrošeni plin.

97. Važno je istači da niti ranije I.tuženik, niti sada tuženik (ranije II.tuženi) nemaju sukladno čl. 2. Zakona o tržištu plina status ugroženog kupca.

98. U čl. 69. stavak 1. Zakona o tržištu plina je određeno da je dužnost krajnjeg kupca imati važeći ugovor o opskrbi plinom za svako pojedino obračunsko mjerno mjesto.

99. Iz predane dokumentaciju uz prijedlog je vidljivo da je tužitelj Međimurje plin d.o.o. uputio Ugovor o opskrbi plinom krajnjem kupcu tijekom 2018. godine, te u listopadu 2022. godine.

100. Očito je da ti Ugovori nisu sklopljeni, niti je tužitelj obaviješten o kakvoj promjeni na toj nekretnini u pogledu krajnjeg korisnika isporuke plina.

101. Zatim je utvrđeno uvidom u Ispitni izvještaj broj 04942/2022 da su dana 11. srpnja 2023. godine na adresi i ranije I.tužene i sada tuženika (ranije II.tuženika ) u [adresa], obračunsko mjerno mjesto: 017777, djelatnici tužitelja izvršili su redovnu zamjenu plinomjera tv. broj [tvornički broj] te proveli ispitivanje nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija.

102. Iz tog Izvještaja proizlazi da su tom prilikom radnici tužitelja kao ovlaštenog distributera plina utvrdili niz nepravilnosti, između ostalog: da investitor (vlasnik) ima ugrađena tri plinska trošila za koje nije dokumentiran izvođač ili montažer, što se smatra bitnom promjenom na plinskoj instalaciji, a koje promjene je vlasnik (investitor) bio obvezan prijaviti tužitelju, da su nedostaci koje je vlasnik (korisnik) bio dužan otkloniti utvrđeni još prilikom redovnog pregleda obavljenog dana 02. listopada 2014. godine, a isti nisu otklonjeni, da vlasnik (korisnik) nema dokaz o servisiranju plinskih trošila, dokaz o održavanju sustava za odvod produkata izgaranja (nalaz, izvješće, zapisnik, potvrda) i dr.

103. Osim toga je toga dana 11. srpnja 2023. godine na toj adresi [adresa] utvrđeno stanje plinomjera od 21.090 m3, dok je prema evidenciji tužitelja (Potrošnja plina po korisniku i mjesecima) posljednje zabilježeno stanje plinomjera od dana 31. siječnja 2018. godine iznosilo 10.450 m3.

104. Iz tog se utvrđuje da je toga dana po tužitelju kao ovlaštenom distributeru plina otkrivena neevidentirana potrošnja od 10.640 m3 (111.375 kWh), za što je onda tužitelj ispostavio račun br. 104300935117 na iznos od 4.965,81 EUR s datumom dospijeća 28. kolovoza 2023. godine.

105. Sud je još utvrdio da potrošnja plina na toj adresi očito u razdoblju od mjeseca 01/2018. do mjeseca 07/2023 nije uopće bilježena.

106. Prema članku 9. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (Narodne novine RH broj 108/95, 56/10, 114/22) obveza je dopustiti tužitelju kao distributeru plina pristup radi redovne zamjene brojila i ispitivanja nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija.

107. Očito je da tužitelj na adresi [adresa], nije omogućen odnosno dozvoljen pristup plinomjeru radi očitovanja stanja brojila, a u više navrata niti radi isključenja potrošača zbog neplaćanja dospjelih novčanih obveza. To proizlazi iz dokumentacije i to konkretno Obavijest radi najave provjere ispravnosti plinske instalacije dostavljena je potrošaču/korisniku plinske instalacije dana 18. listopada 2022., 28. listopada 2022., 01. ožujka 2023., 22. svibnja 2023., 23. svibnja 2023. godine.

108. Pristup toj lokaciji nije bio omogućen odnosno dozvoljen niti radi isključenja potrošača zbog neplaćanja o čemu je tužitelj u spis predao neizvršene naloge na obustavu isporuke plina / demontažu plinomjera od dana 29. siječnja 2014., 09. studenog 2015., 08. prosinca 2015., 01. veljače 2016., 12. travnja 2016., 19. svibnja 2017., 05. rujna 2018., 11. listopada 2018., 15. listopada 2018., 30. listopada 2018., 17. prosinca 2018., 09. studenog 2019., 25. listopada 2023., 06. studenog 2023. i 10. studenog 2023. godine.

109. Tužitelj je osim toga prije konačnog pristupa plinomjeru radi provjere ispravnosti i zamjene brojila dana 11. srpnja 2023. godine nekoliko puta bezuspješno pokušao pristupiti lokaciji radi provedbe neophodnih i zakonom propisanih radnji, te je krajnjem kupcu upućen veći broj opomena i opomena pred isključenje i demontažu, o čemu je u spis dostavljena dokumentacija.

110. Na tu svu upućenu dokumentaciju potrošači, korisnici plina na toj adresi tj. ranije I.tužena i sada tuženik (ranije II.tuženik ), očito nisu reagirali, a niti su dozvoljavali radnicima tužitelja pristup tim plinskim instalacijama.

111. Opći uvjeti opskrbe plinom (Narodne novine RH broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22, 68/23), doneseni na temelju Zakona o tržištu plina, člankom 22. detaljno propisuju postupak koji je potrebno provesti prije obustava isporuke plina u slučaju nepodmirivanja obveza za isporučeni plin.

112. U Zakonu o tržištu plina je točno u čl. 49. u svezi s čl. 83. Zakona određeno u kojim slučajevima tužitelj kao distributer plina može prekinuti distribuciju plina krajnjem korisniku.

113. U članku 50. stavak 1. točka f. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava propisano je da operator distribucijskog sustava ima pravo krajnjem kupcu ograničiti ili obustaviti isporuku plina odnosno ugovorenu uslugu distribucije plina kada se krajnji kupac ne pridržava svojih ugovornih obveza.

114. Sukladno članku 51. stavak 3. alineja 8. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava krajnji kupac dužan je omogućiti ovlaštenoj osobi operatora distribucijskog sustava obustavu isporuke plina u slučajevima kada se korisnik sustava ili krajnji kupac ne pridržava svojih ugovornih obveza.

115. Zatim, prema odredbi članka 74. Mrežnih pravila, stavak 1. pod neovlaštenom potrošnjom plina razumijeva se samovoljno priključenje na distribucijski sustav, preuzimanje plina mimo obračunskog mjernog mjesta ili putem plinomjera za koji je dokazano da je onesposobljen za ispravan rad te preuzimanje plina putem plinomjera kod kojega je ovjerena oznaka Državnog zavoda za mjeriteljstvo, ovlaštenog mjeritelja Državnog zavoda za mjeriteljstvo, proizvođača plinomjera, operatora distribucijskog sustava uništena, promijenjena, uklonjena ili na bilo koji drugi način oštećena. Zatim je u st. 5. određeno da u slučaju nastupa okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, operator distribucijskog sustava ima pravo obustaviti isporuku plina krajnjem kupcu, bez prethodne obavijesti, i o tome u roku od 24 sata obavijestiti korisnika sustava koji ga opskrbljuje plinom.

116. U čl. 74. st. 8. Mrežnih pravila u slučaju onemogućavanja postupka kontrole radi utvrđivanja neovlaštene potrošnje plina, operator distribucijskog sustava može primijeniti mjeru obustave isporuke plina.

117. I prema članku 50. stavak 1 točka d. Mrežnih pravila operator distribucijskog sustava ima pravo krajnjem kupcu ograničiti ili obustaviti isporuku plina odnosno ugovorenu uslugu distribucije plina kada uređaji priključeni na distribucijski sustav preuzimaju plin na način koji bi mogao ugroziti život i zdravlje ljudi ili imovinu.

118. Navedene su odredbe u skladu s člankom 49. stavkom 1. toč. 4. Zakona o tržištu plina prema kojem operator distribucijskog sustava ima pravo ograničiti ili prekinuti ugovorenu distribuciju plina d) kada uređaji priključeni na distribucijski sustav preuzimaju plin na način koji bi mogao ugroziti život i zdravlje ljudi ili imovinu, e) u slučaju neovlaštene potrošnje i neovlaštene distribucije plina.

119. U konkretnom slučaju I i II.tuženici nisu uopće omogućili pristup radnicima tužitelja radi provjere tehničke ispravnosti plinskih instalacija, nisu omogućili očitanje plinomjera, nisu omogućili provjeru plinskih trošila i da li su prilikom priključenja novih plinskih trošila provjerene plinske instalacije po ovlaštenim osobama, nisu omogućili pristup radi redovne zamjene brojila i ispitivanja nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija.

120. Osim toga očito je da nisu niti podmirili dospjele novčane obveze za isporučeni plin.

121. Ovdje I. i II.tuženici stoga nisu niti postupili sukladno članku 51. stavka 3. alineja 8. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, tj. nisu omogućili tužitelju obustavu isporuke plina.

122. U Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima je točno određeno kada se vrše preventivni pregledi i to u čl. 9., a to je kod prvog puštanja plina, kod rekonstrukcije unutarnje plinske instalacije i kod redovnog pregleda kod zamjene plinomjera, te kod ponovnog puštanja plina.

123. Kako I.tužena i II.tuženik tužitelju kao ovlaštenom distributeru plina na toj adresi već godinama ne omogućuju nikakav pristup radi redovne provjere plinskih instalacija, tako u skladu s navedenim citiranim odredbama Zakona i podzakonskih akata nisu redovno i na vrijeme na toj kući izvršene sve provjere plinskih instalacija.

124. Stoga sud smatra da je tužitelj kao operator distribucijskog sustava, sukladno u sudskom postupku izdanoj privremenoj mjeri temeljem sada pravomoćnog i ovršnog sudskog rješenja, imao pravo prekinuti distribuciju plina na temelju Zakona o tržištu plina i to temeljem čl. 49. st.1. točke 4. i to. d), e) i f) toga Zakona. Sukladno citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama se može zabraniti isključenje plinske instalacije, odnosno obustava isporuke plina iz kuće – nekretnine I.tužne i II.tuženika u slučaju neovlaštenog korištenja plina

125. Valja istači da se I i II.tuženici se niti ne mogu pozivati da nisu znali da se plin u njihovoj nekretnini konkretno kući čiji je vlasnik u spornom razdoblju I.tužena, dok i I.tužena i II.tuženik tu imaju prijavljeno prebivalište, očito neovlašteno koristi, s obzirom da se tužitelju kao distributeru plina već godinama uopće ne dopuštaju pristup niti unutarnjim niti vanjskim instalacijama plina jer svaki vlasnik ili suvlasnik nekretnine sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( čl. 30. i čl. 31. ) ima i određene obveze i odgovornosti u pogledu svoje nekretnine kojoj je vlasnik ( ili suvlasnik ) i ne može pravo vlasništva koristiti na način da time ugrožava ili dovodi u opasnost druge osobe ili imovinu.

126. Takvo trošenje plina na nekretnini – kući u kojoj imaju prijavljeno prebivalište i I.tužena i II.tuženik, a I.tužena je u spornom razdoblju i vlasnica iste, je nezakonito i sa sigurnosnog aspekta, jer kada distributer otvara, odnosno pušta plin u sustav to radi nakon što provede preventivni pregled plinskih instalacija, a što mu se u konkretnom slučaju već godinama onemogućava.

127. Tako je nesporno u ovom parničnom postupku utvrđeno da je ispred I. tužene i II.tuženika tužitelj (kao ovlašteni distributer plina ) spriječen u pokušaju obustave isporuke plina, a sve temeljem citiranih propisa.

128. S obzirom da je tužitelju kao ovlaštenom distributeru plina onemogućen ulazak do same nekretnine u kojoj žive I. i II.tuženici, a na kojoj nekretnini se nalazi plinomjer koji je trebalo provjeri, servisirati i učitati stanje potrošnje, i to sve u razdoblju od nekoliko godina tj. od 2018.god. do 2023.god., te je tužitelj tek u srpnju 2023.god. tj. 11. srpnja 2023.god. uspio na tom obračunskom mjestu i na tom plinomjeru izvršiti redovnu zamjenu plinomjera i provesti ispitivanje nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija i utvrditi stanje potrošnje na tom plinomjeru, koje nije bilo očitano sve od 31. siječnja 2018.hgod. nadalje, tako sud smatra da je tužitelj tek 11. srpnja 2023.god. saznao da se na tom mjernom mjestu trošio plin i utvrđeno je stanje potrošnje, odnosno neevidentirana potrošnja od čak 10.640 m3 ( što je 111.375 kWh).

129. To takvog stanja na tom mjernom mjestu i na tom plinomjeru je došlo isključivo zbog radnji ovdje ranije I.tužene i sada tuženika (ranije II.tuženika) koji nisu pristupili sukladno naprijed citiranim propisima koji se odnose na korištenje plinskih instalacija, potrošnju plina, evidenciju potrošnje, brigu u samom plinskom priključku i sigurnosti istog, pa onda i o neovlaštenoj i neplaćenoj potrošnji toga plina u tako visokom iznosu.

130. Tužitelj svojom podnesenom tužbom dana 04. siječnja 2024.god. zaprimljenu pod brojem P-9/2024 u ovom parničnom postupku predlaže da sud naloži tuženicima i FP i BP da tužitelju solidarno isplate na ime naknade imovinske štete iznos od 5.205,83 EUR.

131. Od navedenog ukupnog iznosa, iznos od 4.965,81 EUR odnosi se na račun br. 104300935117 s datumom dospijeća 28.08.2023. godine i to za utrošene količine plina u razdoblju od 01/2018 do 07/2023, kada potrošnja nije evidentirana.

132. Već je obrazloženo da je i u tom dijelu ovosudna presuda broj P-9/2024 od 15. siječnja 2026.god. postala pravomoćna u odnosu na tuženu FP, pa u ovom ponovljenom postupku broj P-96/2026 treba odlučiti samo o tom postavljenom tužbenom zahtjevu još i u odnosu na tuženika BP.

133. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 sada i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

134. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta).

135. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

136. Sud smatra da u ovom postupku tužitelj ima pravo tražiti naknadu imovinske štete od tuženika ( i ranije I.tužene i sada tuženika, ranije II.tuženika ) kako to navodi tijekom postupka.

137. U ovoj pravnoj stvari činjenice i dokazi nedvojbeno upućuju na zaključak da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu.

138. Imovinska šteta učinjena je tužitelju od strane ranije I.tužene FP i sada tuženika (ranije II.tuženika) BP time što su trošili plin u izvanugovornom odnosu, bez pristanka druge strane odnosno tužitelja, što je naprijed obrazloženo.

139. Dakle, tužitelj i ranije I.tužena FP i sada tuženik (ranije II.tuženi) BP nalazili su se u utuženom razdoblju od siječnja 2023.god. do zaključno za mjesec veljaču 2024.god. u izvanugovornom obveznom odnosu i temeljem članka 1045. Zakona o obveznim odnosima dužni su naknaditi tužitelju prouzročenu štetu.

140. Temeljem članka 1107. Zakona o obveznim odnosima sud smatra da su ranije I.tužena i tuženik (ranije II.tuženik) solidarni dužnici jer su štetu prouzročili zajedno.

141. Tužitelj je dokazao u ovom postupku da se uslijed nemogućnosti pristupa lokaciji na adresi [adresa] u kuću u kojoj žive ovdje ranije I.tužena i tuženik (ranije II.tuženik), potrošnja plina na tom mjernom mjestu nije uopće evidentirala u razdoblju od 31. siječnja 2018.god. do 11. srpnja 2023.god., međutim da se ista ne evidentira niti od mjeseca srpnja 2023. pa nadalje.

142. Međutim, po određivanju privremene mjere u ovosudnom ovršnom postupku broj Ovrv-6963/2023 nalogom tamo protivnicima osiguranja ( ovdje ranije I.tuženoj i sada tuženiku, ranije II.tuženiku ) da dozvole radnju obustave isporuke plina, tužitelj (kao predlagatelj osiguranja ) je dana 21. prosinca 2023. godine pristupio privremenim radovima radi isključenja potrošača iz distribucijskog sustava.

143. Tom prilikom djelatnici tužitelja su na plinomjeru, zamijenjenom dana 11. srpnja 2023. godine očitali stanje od 1004 m3. Očitanje se uspjelo izvršiti putem susjedne nekretnine obzirom da je pristup na nekretninu ranije I.tužene i sada tuženika (ranije II.tuženika), te plinomjeru i dalje bio onemogućen.

144. Za razdoblje od 31. siječnja 2018.god. do 11. srpnja 2023.god. je evidentirana potrošnja plina od 10.640 m3 za što je tužitelj izdao račun broj 104300935117 na iznos od 4.965,81 EUR s datumom dospijeća 28. kolovoza 2023.god. i taj račun nije podmiren po ranije I.tuženoj i ovdje tuženiku (ranije II.tuženiku ).

145. Za isplatu dugovanja u mjesečnim iznosima od 1,82 EUR je tužitelj dostavio dokaze i da su isti neplaćeni.

146. Zatim za razdoblje od 11. srpnja 2023. god. do 21. prosinca 2023. god. utvrđena je potrošnja od 1004 m3, za što je tužitelj ispostavio novi račun br. 104400066143 s dospijećem dana 27. veljače 2024. god. u iznosu od 453,42 EUR i koji Račun nije podmiren.

147. Te sve iznose s osnove neplaćene potrošnje plina na tom mjernom mjestu sada tužitelj potražuje od ranije I.tužene i sada tuženika (ranije II.tuženika) u svojem specificiranom tužbenom zahtjevu od 12. travnja 2024.god.

148. Sud je temeljem predane dokumentacije utvrdio da je tužitelj dana 03. siječnja 2024. god. isključio potrošača tj. ovdje ranije I.tuženu i tuženika (ranije II.tuženi) iz distributivnog sustava, presijecanjem plinovoda na javnoj površini, a sukladno izdanoj privremenoj mjeri ovoga suda, koja provedba mjere prekida opskrbe plinom je bila je neophodna kako je naprijed već obrazloženo.

149. Prilikom tih radnji su za tužitelja nastali znatni troškovi jer je morao angažirati vanjskog izvođača te izvesti radove za koje je potrebna mehanizacija i oprema kojom tužitelj ne raspolaže i to rezanje, odvoz i dovoz asfalta i ostalog materijala, strojni iskop i dr. Ti ukupni troškovi prema računima izvođača radova Frančić j.d.o.o. koje je tužitelj nesporno podmirio iznose 1.653,00 EUR prema računu broj 1/01/1 od dana 08. siječnja 2024.god. na iznos od 1.113,00 EUR (odnosi se na rezanje asfalta,odvoz asfalta na deponij, strojni iskop materijala, dovoz pijeska za zaštitu plinske cijevi, zasivanje rova sa nabijanjem, betoniranjem kompletnog dijela iskopa, dovoz i odvoz stroja na gradilište), kao i račun broj 3/01/1 od dana 26. siječnja 2024.god. u iznosu od ukupno 540,00 EUR (koji se odnosi na dovoz i ugradnju finog asfalta ), koji je predan u spis. Troškove isključenja iz distributivnog sustava dužni su snositi ovdje i I. tužena i II.tuženici, obzirom da je njihov nastanak isključivo prouzročen djelovanjem odnosno nedjelovanjem ovdje i I.tužene i II.tuženika (nedozvoljavanjem i sprečavanjem pristupa plinomjeru), te su ih stoga dužni naknaditi tužitelju. Osim toga tužitelj je morao platiti i trošak za uredovanje dana 29. studenog 2023.god. kada su morali biti prisutni i policijski službenici iz Policijske uprave međimurske za što je tvrtka Frančić j.d.o.o. izdao račun broj 15/01/1 od 04. prosinca 2023.god. u iznosu od 220,00 EUR (odnosi se na izlazak dva radnika, bagera i kamiona ) koji je podmirio tužitelj, a sada mu isti I. i II.tuženici moraju naknaditi kao imovinsku štetu koja je nastala njihovim postupanjem.

150. O tim troškovima naznačenim u tužbenom zahtjevu kao "na ime duga za izvršene usluge i radove u iznosu od 1.873,00 EUR je ovosudna presuda broj P- 9/2024 od dana 15. siječnja 2026.god. potvrđena Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-211/2026 i u odnosu na I.tuženu FP, ali i u odnosu na tada II.tuženika (sada tuženika ) BP, te o tom dijelu tužbenog zahtjeva ovaj sud u ovom ponovljenom postupku više ne odlučuje.

151. Zatim je ponovno u odnosu na sada tuženika BP potrebno odlučiti o istaknutom prigovoru zastare koji su istakli tuženici.

152. Da se radi o naknadi imovinske štete tužitelju potvrdio je i II.stupanjski Županijski sud u Slavonskom Brodu u svojoj odluci broj Gž-211/2026.

153. Isto tako je potvrdio da sud primjenjuje odredbu članka 1107. Zakona o obveznim odnosima zaključujući da su štetu tuženici BP FP (ranije I.tužena ) i tuženik (ranije II.tuženik ) BP prouzročili tužitelju zajedno te da su solidarno odgovorni za istu.

154. U ovom slučaju se primjenjuje zastarni rok iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima. Zastara imovinske štete iznosi 3 godine (subjektivni rok, od saznanja za štetu i štetnika) i 5 godina (objektivni rok, od nastanka štete), prema Zakonu o obveznim odnosima (ZOO).

155. Tako prigovor zastare niti za jednu utuženu tražbinu tužitelja nije osnovan, s obzirom na datume dospijeća pojedine tražbine, kako je naprijed navedeno.

156. Uplatnice na koje se pozivaju ovdje tuženici (i ranije I.tužena i sada tuženik, ranije II.tuženik ) i koje su predali uz podnesak od dana 08. listopada 2025.god. se odnose na plaćanje tijekom 2021.god. i 2022.god.. Uvidom u cjelokupnu dokumentaciju tužitelja i to predane Salda konti kartice sud je utvrdio da su te uplatnice proknjižene i priznate tuženicima još prije pokretanja ovog postupka tj. iste nisu niti utužene. Osim toga tuženici dostavljaju za iste uplate dvije identične kopije za isto razdoblje, a što je tiče uplate od 1.000,00 EUR tu su dostavili tu uplatu čak u tri kopije. A dostavili su uz taj podnesak i potvrdu o uplati sudske pristojbe u ovom postupku koju je platio sam tužitelj i koja uplata nema nikakve veze s utuženim potraživanjem niti se odnosi na tuženike.

157. Sud utvrđuje da tim predanim uplatnicama i potvrdama niti ranije I.tužena, niti tuženik (ranije II.tuženik ) JP nisu dokazali da bi platili bilo koji iznos od upravo utuženog potraživanja u ovom postupku.

158. Tako je u ovom ponovljenom postupku u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete koja mu je nastala u odnosu na i tuženika BP koja se odnosi na "ime isplate duga za potrošnju plina u iznosu od 5.439,25 EUR ", zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kako je pobliže navedeno u izreci, te je odlučeno da je sada tuženik BP taj iznos dužan solidarno podmiriti sa ranije tuženom FP, za koju je ovosudna presuda broj P-9/2024 i u tom dijelu postala već pravomoćna i ovršna, te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

159. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj Međimurje-plin d.o.o. u ovom postupku sa svojim specificiranim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti.

160. Trošak tužitelja priznaje trošak u skladu s vrijednošću predmeta spora i temeljem i čl. 164. Zakona o parničnom postupku.

161. Tužitelju se priznaje trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 49,26 EUR i s osnova sudskih pristojbi na ovu presudu u iznosu od 49,26 EUR koji iznos je odmjeren temeljem tada važećih Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23 ). Na ovu presudu u ponovljenom postupku tužitelj ne plaća nikakvu pristojbu. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 98,52 EUR.

162. Sukladno II.stupanjskoj odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž- 211/2026-3 ovosudna presuda broj P-9/2024-33 od 15. siječnja 2026.god. je potvrđena u odnosu na tuženu FP, pa tako i u odluci o troškovima, dok je u odnosu na tuženika BP ukinuta i u odluci o troškovima.

163. Stoga sada u ovom ponovljenom postupku u pogledu tih troškova postupka valja odlučiti da je i tuženik BP dužan solidarno s tuženom FP BP dužan tužitelju naknaditi taj trošak ovog postupka u iznosu od 98,52 EUR, te je stoga odlučeno kao u izreci.

164. Što se tiče sudskih pristojbi u ovosudnom spisu broj Ovrv-6963/2023, kako je već obrazloženo u ranije donesenoj Presudi, u istome je rješenjem od dana 20. prosinca 2023.god., a koje rješenje je sada postalo i pravomoćno i ovršno naloženo tamo protivnicima osiguranja (ovdje tuženicima ) da tamo predlagatelju osiguranja ( tužitelju) solidarno nadoknade troškove u visini sudske pristojbe na prijedlog i rješenje u iznosu od 53,10 EUR (pedesetitri eura i deset centi ) / 400,00 kuna (četiristo kuna ), dakle za te troškove ovdje tužitelj već ima ovršnu ispravu temeljem koje može pokrenuti postupak naplate.

165. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Čakovcu, 31. srpnja 2026. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud u Slavonskom Brodu sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ) pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Važno : Temeljem čl. 348. st. 5. Zakona o parničnom postupku rokovi za žalbu ne teku od 01. kolovoza do 15. kolovoza 2026.god.

O tom obavijest:

1. tužitelj Međimurje-plin d.o.o.

2. punomoćnik tuženika Rožmarić Tihomir, odvjetnik iz Varaždina