Poslovni broj: Povrv-3221/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista FČ, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 31. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, Draškovićeva 13, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-193/2024 od 05. travnja 2024. godine pod točkom I.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 47,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,97 EUR od 16.03.2023. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16.04.2023. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16.05.2023. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16.06.2023. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16.07.2023. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16.08.2023. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16.09.2023. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 16.10.2023. godine do isplate,

kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 60,52 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2026. godine do isplate, sve po stopi određenoj za od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena , a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 129,95 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

5,94 EUR od 15.08.2021. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.09.2021. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.10.2021. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.11.2021. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.12.2021. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.01.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.02.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.03.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.04.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.05.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.06.2022. pa do isplate,

0,87 EUR od 15.06.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.07.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.08.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.09.2022. pa do isplate,

7,09 EUR od 15.10.2022. pa do isplate,

5,97 EUR od 15.11.2022. pa do isplate,

5,97 EUR od 15.12.2022. pa do isplate,

5,97 EUR od 15.01.2023. pa do isplate,

5,97 EUR od 15.02.2023. pa do isplate.

IV Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troška postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 04. ožujka 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 177,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 14,65 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g., (što ukupno iznosi 192,36 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Ivica Vuković donio rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-193/2024 dana 05.04.2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da osporava predmetno rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na glavnično potraživanje u iznosu od 129,95 eur te pripadajuće kamate i troškove, a koje se sastoji od pojedinačnih potraživanja dospjelih prije 4.3.2023. godine. U odnosu na navedeni dio potraživanja ističe prigovor zastare, obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 4.3.2024. pa je, u odnosu na sporna potraživanja, nastupila zastara istekom zastarnog roka od jedne godine, a sukladno čl.232. st.1. Zakona o obveznim odnosima. Preostali iznos potraživanja u glavničnom iznosu od 47,46 eur tuženik priznaje. Predlaže se predmet dostaviti nadležnom sudu, donijeti rješenje kojim se platni nalog stavlja van snage, a postupak nastavlja kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 3221/2024 od 09.06.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-193/2024 od 05.04.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 09.06.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Naime, obzirom na tuženikov zastarni prigovor, tužitelj je tijekom postupka, podneskom od 05.12.2025.g. iskazao kako snižava tužbeni zahtjev za iznos od 129,95 eura u odnosu na račune dospjele u razdoblju od mjeseca srpnja 2021.g. do mjeseca siječnja 2023.g., dok je ostao kod tužbe u dijelu koji se odnosi na račune za razdoblje za mjesec veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. temeljem kojih potražuje od tuženika isplatu iznosa od 47,76 eura sa zateznom kamatom kao u izreci presude, uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

8. Tužitelj ujedno istim podneskom uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na platež zatezne kamate na način da istim potražuje zateznu kamatu tekuću od slijedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa (umjesto isplate iznosa od 14,65 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g. kako je to potraživao ovršnim prijedlogom). Kako sud nalazi primjenom odredbi čl. 29 st. 1 i 183 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO) da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos, a kako se niti tuženik nije usprotivio takvom zahtjevu na platež zatezne kamate u daljnjem tijeku postupka, valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-193/2024 od dana 05.04.2024. godine pod točkom I. i odlučiti kao u točci I izreke presude.

9. Povodom podneska tužitelja od 05.12.2025.g. tuženik je u daljnjem tijeku postupka iskazao izričito protivljenje snižavanju tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izvršio podneskom od 05.12.2025.g.

10. Kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 47,76 eura sa pripadajućom kamatom, dok je tužbom potraživao iznos od 177,71 eura, tuženik je u daljnjem tijeku postupka izrijekom iskazao protivljenje snižavanju tužbenog zahtjeva, smatrajući da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i za koju je radnju potreban pristanak tuženika. Obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi.

11. Nadalje, valja istaknuti da je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca srpnja 2021.g. do rujna 2023.g., te da tuženik nije platio račune za navedeno razdoblje, u sveukupnom iznosu od 177,71 eura. Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

12. Tuženik do okončanja postupka nije osporio činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga.

13. U odnosu na tuženikov zastarni prigovor, sud isti ocjenjuje djelomično osnovanim u dijelu za koji je tužitelj snizio tužbeni zahtjev. Kako se u ovoj pravnoj stvari potraživanje tužitelja odnosi se na usluge odvoza komunalnog otpada, a koja je usluga obavljena za potrebe kućanstva, slijedom čega se primjenjuje odredba čl. 232. st. 1 toč. 1. ZOO-a, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu odvoza komunalnog otpada za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja.

14. Kako je iz e-spisa razvidno da je ovršni prijedlog podnijet dana 04.03.2024.g., to sud nalazi da računi za period od mjeseca srpnja 2021.g. do siječnja 2023.g., a koji su računi dospijevali 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec zastarjeli. Nadalje, u odnosu na račune za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. u mjesečnim iznosima od 5,97 eura (za koje tužitelj nije snizio tužbeni zahtjev), a koji su računi dospjeli na platež na dane 15.03.2024.g., 15.04.2023.g., 15.05.2023.g., 15.06.2023.g 15.07.2023.g., 15.08.2023.g., 15.09.2023.g. i 15.10.2023.g. nisu zastarjeli.

15. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Sud polazi i od čl. 2. Pravilnika, kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge.

16. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

17. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

18. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

19. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja neprijeporno utvrdio da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa] za utuženo razdoblje (a koju činjenicu tuženik nije niti osporio do okončanja ovog postupka), to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku (a koji nisu zastarjeli).

20. Slijedom iznijetoga, uzevši u obzir činjenicu da tuženik nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njegovom prostoru (niti se je pozvao na činjenicu da je podnosio takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, već je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi iskazao kako priznaje dugovanje koje nije u zastari, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja.

21. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva.

22. Kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, dok je tužitelj za razliku od njega dostavio izvod iz poslovnih knjiga u prilog svojih tvrdnji, to je sud utvrdio da je tuženik sukladno odredbi čl. 20. ZKG-a u obvezi platiti iznos od 47,76 eura (po osnovi računa koji nisu zastarjeli), a na što ga također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je sud odlučio kao u točci II izreke presude.

23. Zatezne kamate dosuđene su tužitelju temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO - a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je stopa zateznih kamata dosuđena na temelju odredbe čl.29.st 2. ZOO-a, počev od slijedećeg dana od dana njihovog dospijeća do isplate, a imajući u vidu da tuženik nije niti osporio tijek utužene kamate. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u točci II izreke presude u odnosu na kamatu kao akcesorno potraživanje.

24. Tuženiku je priznat trošak ovršnog postupka obzirom na zastarni prigovor u smislu čl. 154 st. 2 ZPP-a prema uspjehu u sporu od 46,24%. Naime, tužitelj je u ovršnom postupku uspio u sporu s 26,88% a tuženik s 73,12%, slijedom čega je sud primjenom odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a utvrdio da tuženik ostvaruje pravo na ovršni trošak u omjeru od 46,24%. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tuženiku je također priznat trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 6,64 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što ukupno iznosi 69,14 eura. Sud je stoga sukladno uspjehu u ovršnom postupku od 46,24% dosudio tuženiku iznos od 31,98 eura.

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kojeg je precizirao u odnosu na zastarni prigovor odmah po prelasku u parnicu. Naime, iako se tuženik usprotivio snižavanju tužbenog zahtjeva te je potraživao parnični trošak uslijed odbijanja dijela tužbenog zahtjeva kojem se usprotivio u odnosu na zastarjelo potraživanje, sud nalazi da tuženik nije uspio u sporu na način da bi ostvarivao pravo na parnični trošak, obzirom da dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na platež iznosa od 47,76 eura nije podmireno, odnosno prema stanju spisa tuženik ga sve do danas nije podmirio. Prema stavu ovog suda, jedino u slučaju da je tuženik podmirio dugovanje koje nije zastarjelo, tada bi tuženik ostvarivao pravo na trošak postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, no to nije slučaj u konkretnom predmetu.

26. Trošak dosuđen tužitelju odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 05.12.2025.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 92,50 eura.

27. Kako je tužitelj u parničnom postupku ostvario pravo na trošak u iznosu od 92,50 eura, a tuženik u ovršnom postupku u iznosu od 31,98 eura, valjalo je prebiti navedene iznose, slijedom čega sud nalazi da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 60,52 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki II izreke presude u odnosu na trošak postupka.

28. Obzirom na uspjeh stranaka u sporu za vrijeme trajanja postupka, valjalo je odbiti njihov zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu. Ovdje također valja napomenuti da tužitelju nije priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni parnični postupak budući da se tuženik usprotivio snižavanju tužbenog zahtjeva slijedom čega je sud nastavio postupak po tužbenom zahtjevu iz ovršnog prijedloga kojim je potraživao platež iznosa od 177,71 eura, a u kojem slučaju nema mjesta primjeni jednokratne nagrade u smislu Tbr 7 toč. 8. Tarife. Stoga je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 31. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna: 1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 30,00 eura 2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 31. srpnja 2026. godine