Posl. br. Psp-31/2024-44
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI
MATENAČKA 3/1, DONJA STUBICA
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ksenija Kantura, odvjetnica u Zaboku, protiv tuženika 1. SU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĐU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. ČU iz [adresa], vl. obrta „ [obrt]“, graditeljstvo, upravljanje zgradama i ugostiteljstvo, Oroslavje, Oro trg 2, OIB [osobni identifikacijski broj], kao upravitelja zgrade i zastupnika suvlasnika stambene zgrade u [adresa], kojeg zastupa Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, zbog smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 24.lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i zz punomoćnika tužitelja, odvjetnika Romea Hercega, prvo i drugo tuženih osobno, te punomoćnice treće tuženika, odvjetnice Sanje Barbarić, dana 31. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Tuženici SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ČU iz [adresa], vl. obrta „ [obrt]“, graditeljstvo, upravljanje zgradama i ugostiteljstvo, Oroslavje, Oro trg 2, OIB [osobni identifikacijski broj], smetali su tužitelja BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti kolnog puta preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dijelu te nekretnine označenom na skici očevida točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-L-M-N-O-P-R-S-T-A te u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti parkiranja motornih vozila na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenom na skici očevida točkama H-I-L-M, na način što su tuženici SU i ĐU dana 24. rujna 2024. na pravcu služnosti postavili prepreku u vidu automatske parkirne barijere, na skici očevida označene sa V i time onemogućili tužitelju pristup do njegove nekretnine i parkirnih mjesta, a trećetuženik pisanom zabranom od 13. listopada 2024. kojom je zabranio tužitelju da ubuduće koristi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kolne provoze i parkiranje vozila, sve za korist nekretnine tužitelja stana u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stan na I katu, ulaz I, stubište I koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, hodnika i sanitarnog prostora u ukupnoj površini od 85,50 m² te drvarnice, upisanog u [broj poduloška] zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se nalaže tuženima SU i ĐU uspostava ranijeg posjedovnog uklanjanjem automatske parkirne barijere iz točke V skice očevida ili predajom primjerka daljinskog upravljača automatske parkirne barijere tužitelju i nalaže se svim tuženima omogućavanje tužitelju nesmetanih kolnih provoza preko dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenom na skici očevida točkama A- B-C-D-E-F-G-H-I-L-M-N-O-P-R-S-T-A, kao i parkiranja vozila na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenom na skici očevida točkama H-I-L-M, te se zabranjuje tuženima SU, ĐU i ČU, vl. obrta „ [obrt]“, graditeljstvo, upravljanje zgradama i ugostiteljstvo, Oroslavje, svako takvo ili tome slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti kolnog puta i posjeda prava stvarne služnosti parkiranja osobnih vozila, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženici SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ČU iz [adresa], vl. obrta „ [obrt]“, GRADITELJSTVO, UPRAVLJANJE ZGRADAMA I UGOSTITELJSTVO, Oroslavje, Oro trg 2, OIB [osobni identifikacijski broj], dužni su tužitelju BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.077,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.srpnja 2026.g. do isplate u po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi da je vlasnik stana u stambenoj
– poslovnoj zgradi u [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stan na I katu, ulaz I, stubište I, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, hodnika i sanitarnog prostora u ukupnoj površini od 85,50 m2 te drvarnice, upisan u [broj poduloška] zk uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa starom adresom [adresa].
2.Navodi da on do navedene nekretnine nema drugog kolnog prilaza, osim kolnog puta preko susjedne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s njezine istočne strane, uz među k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se stoga tužitelj nalazi u posljednjem mirnom posjedu pješačkog i kolnog puta preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za korist svog stana, koji posjed je nesmetano izvršavao do čina smetanja.
3.Osim posjeda prava stvarne služnosti pješačkog i kolnog puta do svoje nekretnine preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj se nalazi i u posljednjem mirnom posjedu prava parkiranja dvaju osobnih vozila na jugoistočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz među sa susjednim k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji koja će biti precizno određena očevidom i geodetskim vještačenjem.
4.Navodi da je on posjed prava stvarne služnosti pješačkog i kolnog puta te prava parkiranja vozila nesmetano izvršavao od stjecanja svog stana, odnosno od 2020. i to u istom opsegu kao i njegova pravna prednica ĆU, a prije nje njezine pravne prednice njezina majka VU i BUO.
5.Nadalje navodi da su prvo i drugotuženici vlasnici posebnih dijelova/etažnih cjelina u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poslovna zgrada i dvorište u mjestu, površine 288 čhv-a, dok je trećetuženik upravitelj navedene zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
6.Tužitelj navodi da mu je trećetuženik 14. rujna 2024. u svojstvu upravitelja navedene poslovne zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] uputio zahtjev da nadalje više ne parkira svoja vozila na toj nekretnini, koji zahtjev je tužitelj otklonio kao neosnovan te je pravo stvarne služnosti kolnog i pješačkog puta i parkiranja vozila na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastavio izvršavati kao i do tada, sve do 24. rujna 2024., kada su prvo i drugotuženik na pravcu kolnog puta na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u blizini međe s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavili prepreku u vidu automatske parkirne barijere, čime su tužitelju onemogućili kolni pristup do stana te pristup do parkirnih mjesta. Uređajem koji je postavljen upravlja se putem daljinskog upravljača, a daljinski upravljač tužitelju nije uručen ,iako ga je tužitelj tražio.
7.Kako su tuženici dopisima od 14.,15.i 16.listopada 2024. otklonili tužiteljev pisani zahtjev da mu predaju primjerak daljinskog upravljača i osporili mu pravo služnosti kolnog puta i parkiranja vozila i zabranili mu dalje izvršavanje prava stvarne služnosti, a opisanim radnjama su mu onemogućili pristup parkirnim mjestima i kolni pristup do njegove nekretnine, to tužitelj predlaže da sud donese rješenje kojim će utvrditi da su ga tuženici smetali u njegovom posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti kolnog puta širine 4 m preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji pravac će biti točno određen na skici geodetskog vještaka po provedenom očevidu te u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti parkiranja motornih vozila na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji koja će biti točno određena na skici geodetskog vještaka po provedenom očevidu, na način što su prvo i drugo tuženici dana 24. rujna 2024. g. na pravcu služnosti postavili prepreku u vidu automatske parkirne barijere i time onemogućili tužitelju pristup do njegove nekretnine i parkirnih mjesta, a trećetuženik pisanom zabranom od 13. listopada 2024. g. da ubuduće koristi čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kolne provoze i parkiranje vozila, te im naložiti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem automatske parkirne barijere ili predajom primjerka daljinskog upravljača automatske parkirne barijere tužitelju i omogućavanjem tužitelju nesmetanih kolnih provoza i parkiranja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na lokaciji koja će biti točno određena na skici s očevida, te im zabraniti svako takvo ili tome slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti kolnog puta i posjeda prava stvarne služnosti parkiranja osobnih vozila i im naložiti da mu solidarno naknade troškove postupka, sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja pa do isplate.
8.Budući su opisanim činom smetanja tuženici tužitelju potpuno onemogućili kolni pristup do njegove nekretnine i parkiranje vozila, a koji pristup mu je neophodan za uobičajeno iskorištavanje nekretnine te je činom smetanja istovremeno onemogućen pristup do tužiteljeve nekretnine vatrogasnim vozilima, vozilima hitne pomoći i drugih službi, to tužitelj predlaže da sud radi sprečavanja nasilja te otklanjanja moguće teško nadoknadive štete hitno odredi privremenu mjeru kojom će naložiti tuženicima da solidarno u roku od 24 sata od primitka rješenja uklone automatsku parkirnu barijeru s pravca služnosti kolnog puta ili da u istom roku predaju tužitelju primjerak daljinskog upravljača automatske parkirne barijere, a u protivnom da sud ovlasti tužitelja da sam ili po trećim osobama, a na trošak tuženika, izvrši uklanjanje automatske parkirne barijere sa pravca služnosti kolnog puta.
9.Nakon provedenog očevida na licu mjesta te identifikacije nekretnina i predmeta spora, tužitelj je podneskom od 29.svibnja 2025.g. i na ročištu 18.ožujka 2026.precizirao tužbeni zahtjev u skladu s činjenicama utvrđenim prilikom očevida.
10.U odgovoru na tužbu tuženici su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu i prijedlogu za određivanje privremene mjere.
11.Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj kupnjom stana na k. č. br. [katastarska čestica] nije kupio parkirna mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], jer prijašnji vlasnici nisu to mogli ni prodati, budući se nigdje u dokumentima ne spominju kao vlasnici ili korisnici istog. Prvotuženik navodi da tužitelj prilaz svom stanu može ostvariti prednjim ulaznim vratima po zemljištu koje pripada Općini [adresa], kao i zgrada u kojoj je stan, dok je prilaz koji on zahtijeva sa stražnje strane, sporedna ulazna vrata. Kako si tužitelj samovoljno prisvaja prava koja mu ne pripadaju, to se prvotuženik protivi određivanju privremene mjere i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
12.Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije točno da je tužitelju onemogućen pristup do njegove nekretnine, jer njegova nekretnina ima direktan pristup na javnu površinu, odnosno na Trg pape Ivana Pavla II, jer se i glavni ulaz u zgradu u kojoj je stan tužitelja nalazi na istoimenom trgu, pa je stoga netočna tvrdnja tužitelja da mu je onemogućen pristup do njegove nekretnine, te osim tužitelja, njegovoj nekretnini s javne površine imaju pristup i vatrogasna vozila, vozila hitne pomoći i svih drugih službi, pa stoga nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za određivanje privremene mjere te drugotuženik predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Nadalje navodi da tužitelju nitko nije mogao dozvoliti parkiranje i prolaz kroz njihovu k. č. br. [katastarska čestica], a što znači da ako je on prolazio i parkirao na njihovoj parceli, da je to radio potajno i prevarom bez znanja i odobrenja od njih i da nema pravo na zaštitu te dodaje da ne postoji pravo služnosti koje se odnosi na parkiranje vozila na tuđoj čestici.
13.Trećetuženik u odgovoru na tužbu osporava da do predmetnih nekretnina tužitelja nema drugog kolnog puta, osim preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer stambeno- poslovna zgrada sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa tako i stan u vlasništvu tužitelja ima neposredan izlaz na javnu površinu – Trg pape Ivana Pavla II , pa time i kolni i pješački prilaz, kojim se služe i djelatnici Općine Marija Bistrica, djelatnici poslovnice Zagrebačke banke d.d. i FINA-e, čije poslovne prostorije se nalaze u istoj zgradi.
14.Nadalje navodi da je trećetuženik upravitelj poslovne zgrade u [adresa] te stoga nema neposrednih saznanja o tome da li je tužitelj za korist svog stana koristio pješački i kolni put preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da li je parkirao svoje vozilo na toj nekretnini. Navodi da odbor za upravljanje zgradom [adresa], u kojem su, između ostalog, i prvotuženi SU, koji je ujedno i predstavnik suvlasnik, te drugotuženi ĐU, već nekoliko godina raspravlja o potrebi postavljanja rampe kojom bi se uveo red na prostor iza zgrade, jer su stanovnici [adresa] i posjetitelji poslovnih prostora tu ostavljali svoja vozila usprkos postavljenom izričitom znaku zabrane zaustavljanja i parkiranja vozila osim u vlasništvu suvlasnika zgrade.
15.Stoga su suvlasnici, kad su se stekli financijski uvjeti, donijeli odluku o postavljanju parkirnog branika koji je postavljen 24.09.2024., a razlog postavljanja istog nije bio tužitelj i ometanje njegovih navodnih prava, već svi koji zaustavljanjem i parkiranjem vozila na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] onemogućuju pristup suvlasnicima i ostalim vozilima za potrebe poslovnih prostora u zgradi.
16.Prema saznanju trećetuženika, niti prvo, niti drugotuženik do postavljanja parkirnog branika nisu znali da tužitelj parkira na k. č. br. [katastarska čestica] te oni stoga nisu imali ni svijest o tome da tužitelj za parkiranje koristi njihovu nekretninu, što je nužna pretpostavka da bi njihov čin mogao predstavljati radnju smetanja.
17.Nadalje navodi da je on početkom rujna 2024. obaviješten od suvlasnika da tužitelj neovlašteno parkira svoje vozilo na dijelu dvorišta koje je u vlasništvu poslovne zgrade u [adresa] te se on, sukladno traženju suvlasnika, obratio tužitelju dopisom koji je tužitelj primio 14. rujna 2024. i zatražio od njega da ubuduće ne koristi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za parkiranje vozila, čime je postupio po ovlastima i obavezama koje ima kao upravitelj, a koje proizlaze iz zakonskih odredbi i ugovora o upravljanju kojeg ima sklopljenog sa suvlasnicima te stoga on navedenim dopisima od 14. rujna 2024. i 13. listopada 2024. nije tužitelju oduzeo navodni posjed za koji tvrdi da ga ima, niti ga je samovlasno uznemiravao, već je izvršavao svoje zakonom dopuštene ovlasti kao upravitelj.
18.Uz to, trećetuženik je odmah, a svakako unutar roka od 30 dana od saznanja da tužitelj parkira svoje vozilo na nekretnini kojom upravlja, postavio zahtjev da tužitelj sa time prestane, čime je štitio posjed suvlasnika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od samovlasnog, potajnog i prijevarnog postupanja tužitelja, a što predstavlja dopuštenu samopomoć. Stoga trećetuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i da mu naknadi parnični trošak.
19.U toku postupka sud je izvršio uvid u zk izvatke, izvode iz posjedovnog lista, izvode iz katastarskog plana, fotografije, dopis tužitelja tuženicima od 08. listopada 2024., odgovor na navedeni dopis od 13. listopada 2024., 15. listopada 2024. i 16. listopada 2024., ugovor o upravljanju zgradom [adresa] od 11. listopada 2004., dopis trećetuženika tužitelju od 02. rujna 2024., proveden je očevid na licu mjesta na kojem su identificirane nekretnine koje su predmetom postupka po mjerničkom vještaku Tomislavu Tuđi iz GEO-BT d.o.o. Zabok , saslušani su svjedoci ĆU, OU, GU, DU, AU, PU, ZU, CU, IU, LU, NU, JU, ŽU, EU, ŠU, RU, UU, KU, HU, TU, FU i MU i stranke.
20.Rješenjem posl.br.Psp-31/2024-27 od 19.rujna 2025. odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere.
21.Tužbeni zahtjev osnovan je način kako je to navedeno u izreci.
22.Nesporna je činjenica da je tužitelj vlasnik stana u stambeno – poslovnoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da on ulaz u navedenu zgradu i u svoj stan ima i s prednje strane s Trga Pape Ivana Pavla II i sa stražnje strane te da vrata sa stražnje strane izlaze na sporni prostor koji je prilikom očevida na licu mjesta 06. veljače 2025. označen sa A-B-C-D-E-F-G-H-I-L- M-N-O-P-R-S-T-A, a koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] poslovna zgrada i dvorište k. o. [katastarska općina], čiji su suvlasnici, između ostalih, i prvo i drugotuženici.
23.Nadalje, nije sporno da je trećetuženik upravitelj poslovne zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te da trećetuženiku u obavljanju poslova njegovog obrta pomaže njegov otac MU, koji poduzima radnje u ime upravitelja zgrade [obrt] u kojem svojstvu je poslao punomoćniku tužitelja e-mail 13.10.2024. kojim ga je obavijestio da tužitelj ne smije parkirati u predmetnom prolazu jer je isti vlasništvo suvlasnika poslovne zgrade [adresa].
24.Isto tako nije sporna činjenica da tužitelj ne živi u stanu u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se u navedenoj zgradi osim njegovog stana nalaze prostorije općine Marija Bistrica, poslovnica Zagrebačke banke i FINA-e te trgovina Trgostila.
25.Temeljem odredbe čl. 10. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06,146/08, 38/09, 151/09, 90/10, 143/12, 152/14, 146/18 – dalje Zakona o vlasništvu) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a prema st. 5. istog članka Zakona s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.
26.Temeljem odredbe čl.22 st.2 .Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
27.Nadalje, temeljem odredbe čl. 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/1991, 91/1992, 112/99, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022,114/2022,115/2023,146/2025)-u daljnjem tekstu ZPP-) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
28.U postupku smetanja posjeda pasivno je legitimirana osoba koja je poduzela čin smetanja, a što znači da u slučaju kada je čin smetanja posjeda poduzela jedna osoba u korist druge osobe, tužba zbog smetanja posjeda može se podnijeti protiv osobe neposrednog izvršitelja čina smetanja, ili protiv osobe po čijem je nalogu ta osoba postupala, ili protiv njih oboje. Kako je osoba koja je za drugoga izvršila čin smetanja posjeda pasivno legitimirana, to je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je podnio trećetuženik, jer je on predmetni dopis pun.tužitelja od 13.10.2024., kojim je tužitelju zabranio provoz i parkiranje po spornom prostoru podnio kao upravitelj zgrade, u ime i po nalogu suvlasnika zgrade. To stoga što je pasivno legitimirana u parnici zbog smetanja posjeda svaka osoba koja je posjednika uznemirila, odnosno oduzela mu posjed, pa tako i osoba koja je postupala po nalogu trećeg, ako je mogla biti svjesna da svojim postupanjem zadire u nečiji posjed.
29.Prilikom očevida na licu mjesta mjernički vještak Tomislav Tuđa identificirao je nekretnine koje su predmetom postupka te je utvrdio da nekretnina na kojoj se nalazi zgrada u kojoj se nalazi stan tužitelja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok nekretnine tuženika na kojima se nalazi sporni prostor odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na skici mjerničkog vještaka asfaltirani prostor koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen sa A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T- A, dok je sporni prostor za koji tužitelj tvrdi da po njemu ima pravo provoza označen sa A-B-C-D-E-F-G-H-I-L-M-N-O-P-R-S-T-A, a sporni prostor za koji tužitelj navodi da ima posjed služnosti parkiranja označen sa H-I-L-M.
30.Drugotuženik je prigovorio skici mjerničkog vještaka navodeći da je vještak u skici naveo približnu dužinu spornog prostora od 40 metara i približnu širinu 4 metra, a da takve mjere ne postoje te je naveo da je na krivome mjestu ucrtan prometni znak označen sa Z1.
31.Mjernički vještak Tomislav Tuđa na ročištu 10. prosinca 2025. naveo je da je došlo do pogreške u opisnom dijelu skice te da je greškom napisano da je "približna dužina spornog prostora 40 m, a približna širina 4 m", dok je trebalo pisati da "prosječna dužina iznosi 40 m, a prosječna širina iznosi 4 m" jer navedeni prolaz ima različitu širinu te je on napravio još jednu detaljnu skicu na kojoj je prikazan samo sporni prolaz te različite širine i dužine istog.
32.Nadalje, mjernički vještak Tomislav Tuđa ispravio je skicu na način da je u opisnom dijelu skice navedeno "prosječna dužina iznosi 40 m, a prosječna širina iznosi 4" te je prometni znak "zabrane zaustavljanja parkiranja, osim suvlasnika zgrade i dostavnih vozila i požarni put" na ispravljenoj skici zaprimljenoj u spis 21.siječnja 2026.g.prikazao na točnom položaju na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
33.Sud je prihvatio izvršenu identifikaciju po mjerničkom vještaku Tomislavu Tuđi te njegovu ispravljenu skicu koja je dostavljena u spis 21. siječnja 2026. jer je ista izrađena u skladu s podacima iz katastarskog operata, prema činjenicama utvrđenim na očevidu i pokazivanju stranaka, a mjernički vještak je u svom usmenom očitovanju i ispravljenoj skici otklonio sve prigovore stranaka.
34.Iz iskaza prvotuženika SU utvrđeno je da je tužitelj, otkad je kupio stan, znao svoj auto parkirati na spornom prostoru te da je počeo pozivati policiju ako bi netko od kupaca ili vlasnika lokala zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] parkirao na navedenom prolazu , pa je to potaknulo suvlasnike da postave spornu rampu, jer smatraju da tužitelj bez ikakvog prava parkira na njihovom te da ih ometa kad zove policiju ako se vlasnici lokala i njihove mušterije parkiraju na spornom prostoru.
35.Isto tako iz njegovog iskaza utvrđeno je da je i prijašnja vlasnica stana, gđa. ĆU , znala parkirati na spornom prostoru označenom sa H-I-L-M.
36.S obzirom na ovakav iskaz prvotuženika, sud vjeruje tužitelju te svjedocima, DU, GU, CU, IU, LU, NU, ŠU, UU, KU i HU da je tužitelj od kad je kupio stan pa sve dok prvo i drugotuženici nisu postavili spornu parkirnu barijeru koja je na skici s očevida označena sa V, provozio po spornom prostoru A-B-C-D-E-F-G-H-I-L-M-N-O-P-R-S-T-A i da je parkirao svoje vozilo na dijelu spornog prostora označenog sa H-I-L-M, te vjeruje svjedocima BŽ SŽ, da je ĆU prijelikom prodaje stana tužitelju rekla da može parkirati na prostoru označenom sa H-I-L-M, jer su i oni tu parkirali.
37.Nadalje, navode tužitelja i ovih svjedoka potvrdio je i svjedok PU koji je naveo da je on viđao tužitelja da parkira svoje vozilo na spornom prostoru označenom sa H-I-L-M te da je i njegova prednica, kćer gđe. VU parkirala na istome mjestu.
38.Nije sporno da su prvo i drugo tuženici 24. rujna 2024. postavili spornu parkirnu barijeru označenu sa V te da tužitelju nisu dali daljinski upravljač za istu. Prvotuženik je u svom iskazu naveo da je on kao predstavnik suvlasnika dao trećetuženiku nalog da pošalje tužitelju dopis u rujnu 2024. kojim je tražio od njega da više ne parkira svoje vozilo na spornom prostoru te je prvotuženik naveo da su o slanju tog dopisa i postavljanju rampe bili obaviješteni svi suvlasnici zgrade te da su se svi dogovorili da tužitelj ne smije parkirati na spornom prostoru.
39.Drugotuženik je u svom iskazu naveo da on nikada nije vidio ni tužitelja, ni njegovu prednicu ĆU da bi parkirali na spornom prostoru označen sa H-I-L-M, ali da je čuo od drugih suvlasnika da imaju problema s tužiteljem, jer im zove policiju ako parkiraju na spornom prostoru te da je i on bio suglasan da se tužitelju uputi zahtjev da prestane s parkiranjem, a kad se on na to oglušio, dogovorili su se da će postaviti predmetnu parkirnu barijeru koji su nabavili preko trećetuženika, a postavili su ju prvotuženik i on.
40.Iz navedenih iskaza prvo i drugotuženika sud je utvrdio da su u trenutku postavljanja parkirne barijere, prvo i drugotuženi znali da tužitelj provozi po spornom prostoru označenom sa A-B-C-D-E-F-G-H-I-L-M-N-O-P-R-S-T-A i da parkira svoje vozilo na spornom prostoru označenom sa H-I-L-M te je to znao i otac trećetuženika MU, koji je sa suvlasnicimaq komunicirao u ime trećetuženika, slijedom čega su neosnovani navodi iz odgovora na tužbu trećetuženika da tuženi do postavljanja parkirne barijere nisu znali da tužitelj parkira na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da nisu imali svijest o tome da tužitelj za parkiranje koristi njihovu nekretninu.
41.Naime, kao što je već rečeno, prvotuženik je u svom iskazu naveo da je on znao da tužitelj, otkad je kupio stan u zgradi, svoj auto parkira na spornom prostoru te da poziva policiju ako se netko od kupaca ili vlasnika lokala parkira na navedenom prostoru i izričito je naveo da je postupanje tužitelja potaknulo suvlasnike da postave spornu rampu, slijedom čega su svi tuženici, kako u trenutku postavljanja parkirne rampe, tako i u trenutku slanja dopisa tužitelju početkom rujna 2024. i 13. listopada 2024. bili svjesni da tužitelj provozi po spornom prostoru i parkira svoje vozilo na istome te da postavljanjem parkirne rampe i slanjem dopisa kojim se tužitelju zabranjuje parkiranje zadiru u njegov posjed, a pri tome je neodlučno što tuženi smatraju da tužitelj nema pravo provoza po spornom prostoru, niti parkiranja vozila na spornom prostoru jer, kao što je već naprijed rečeno, posjedovna zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
42.Neosnovani su navodi trećetuženika da on slanjem dopisa od 14.09.2024. i 13.10.2024. nije tužitelju oduzeo posjed te da ga nije samovlasno uznemiravao jer da je on unutar roka od 30 dana od dana saznanja da tužitelj parkira svoje vozilo na predmetnoj nekretnini postavio zahtjev da time prestane te da je time štitio posjed suvlasnika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od samovlasnog, potajnog i prijevarnog postupanja tužitelja, a što predstavlja dopuštenu samopomoć, budući je iz provedenog postupka, napose iskaza prvotuženika utvrđeno da je prvotuženik kao predstavnik suvlasnika znao da tužitelj provozi po spornom prostoru i na njemu parkira svoje vozilo otkad je stan kupio, a što je bilo 2020. te da je znao da je i njegova prednica od koje je tužitelj stan kupio provozila po spornom prostoru i parkirala na istome, a i svjedok PU, koji je načelnik općine [adresa], a koja je također suvlasnica zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica]. na kojoj se nalazi sporni prostor, naveo je da je viđao tužitelja da parkira na spornom prostoru kao i da je prednica tužitelja parkirala na spornom prostoru. Stoga se nije radilo o dopuštenoj samopomoći, jer je suvlasnicima bilo poznato da tužitelj od kad je kupio stan provozi po spornom prostoru i parkira na istom.
43.S obzirom na iskaz prvotuženika sud ne vjeruje svjedoku MU da su suvlasnici zgrade 2024. počeli razmišljati o tome da postave parkirnu barijeru te da su tada saznali da je upravo tužitelj vlasnik vozila koje se povremeno parkira u prolazu, budući je prvotuženik naveo da je on znao da tužitelj otkad je kupio stan, parkira na spornom prostoru, pa kako je upravo prvotuženik predstavnik suvlasnika zgrade, to sud ne vjeruje MU da su suvlasnici zgrade tek 2024. prije postavljanja rampe saznali da se tužitelj parkira na spornom prostoru, jer je to predstavniku suvlasnika, odnosno prvotuženiku bilo poznato još 2020.
44.Svjedoci ZU i RU nemaju saznanja o tome gdje tužitelj parkira svoje vozilo, ali znaju da su njegova prednica i njezin suprug parkirali svoje vozilo na spornom prostoru.
45.Iskazi svjedoka AU, JU, ŽU, EU i FU su neodlučni budući da ovi svjedoci nemaju saznanja o tome gdje je tužitelj parkirao svoje vozilo i da li je provozio po spornom prostoru.
46.Sud ne vjeruje svjedokinji TU da je parkirna rampa postavljena zbog problema s parkiranjem trećih osoba, budući je prvotuženik naveo da je parkirna rampa postavljena zbog parkiranja tužitelja.
47.Iz iskaza trećetuženika utvrđeno je da je on vlasnik obrta za upravljanje zgradama [obrt] i da je već dugi niz godina upravitelj zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da mu u njegovom radu pomaže otac MU koji se uglavnom bavi s upravljanjem sporne zgrade slijedom čega on nema saznanja o slanju zahtjeva tužitelju u rujnu 2024., ali dozvoljava mogućnost da je iste potpisao jer je sve vezano uz slanje zahtjeva i postavljanja rampe s predstavnicima suvlasnika dogovarao njegov otac.
48.S obzirom na iskaze prvo i drugotuženika te svjedoka MU, sud vjeruje trećetuženiku da je svjedok MU s njegovim odobrenjem, a na zahtjev suvlasnika zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] poslao tužitelju dopis u rujnu 2024. i dopis 13.10.2024. kojima zabranjuje tužitelju da ubuduće koristi sporni prostor na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kolne provoze i parkiranje vozila.
49.Stoga je sud ocjenjujući provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, na nedvojben način utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti kolnog puta preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na prostoru koji je na skici s očevida u ovom predmetu označen sa A-B-C-D-E-F-G-H-I-L-M-N-O-P-R-S-T-A, kao i u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti parkiranja motornih vozila na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici s očevida označen točkama H-I-L- M te da su ga tuženici smetali u tom njegovom posjedu na način da su prvo i drugotuženici 24. rujna 2024. na pravcu služnosti postavili prepreku u vidu automatske parkirne barijere koja je na skici s očevida označena s V, čime su mu onemogućili kolni pristup do njegove nekretnine i parkirnih mjesta, a trećetuženik pisanom zabranom od 13. listopada 2024. kojom mu je zabranio da ubuduće koristi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kolne provoze i parkiranje vozila, a sve za korist stana tužitelja koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je stoga valjalo riješiti kao u izreci i naložiti prvo i drugo tuženicima uspostavu ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem automatske parkirne barijere iz točke V ili predajom tužitelju primjerka daljinskog upravljača, te naložiti svim tuženima da omoguće tužitelju nesmetane kolne provoze po spornom prostoru na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i parkiranje vozila na dijelu navedene nekretnine koji je na skici s očevida označen točkama H-I-L-M i zabraniti im svako takvo ili tome slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti kolnog puta i posjeda prava stvarne služnosti parkiranja osobnih vozila.
50.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 161. st. 1. ZPP-a , jer tuženici nisu solidarno odgovorni u glavnoj stvari, pa stoga ne odgovaraju solidarno ni za troškove postupka, a troškovi tužitelja odnose se na trošak plaćenog predujma za izlazak sudske komisije i mjerničkog vještaka u iznosu od 379,61 eura, te na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i na rješenje 60,00 eura te troškove zastupanja.
51.Troškovi zastupanja odnose se na jednokratnu nagradu za zastupanje prema Tbr. 7. t. 2. OT-e u iznosu od 500,00 eura, za četiri radnje u postupku (sastav tužbe, zastupanje na pripremnom ročištu 13.11.2024. sastav podnesaka 21.11.2024. i zastupanje na pripremnom ročištu 11.12.2024.) , na trošak zastupanja na očevidu 06.02.2025. prema Tbr. 7. toč. 2. OT-e u iznosu od 100,00 eura, koji iznos je prema istom Tbr. tužitelju određen i za: sastav podnesaka 29.05.2025., 18.06.2025., 13.02.2026. te za zastupanja na ročištima 17.09.2025., 10.12.2025., 18.03.2026. i 24.06.2026. te su troškovi zastupanja ukupno 1.300,00 eura, na što je priznat PDV 325,00 eura pa su troškovi zastupanja odmjereni u iznosu od 1.625,00 eura, a ukupni troškovi tužitelju su dosuđeni u iznosu od 2.077,88 eura.
52.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
53.Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.
U Donjoj Stubici 31. srpnja 2026.
S U D A C :
Jelena Habulin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.
Rok za žalbu ne teče od 1. do 15.kolovoza 2026.g.( čl.348.st.5.ZPP-a).
DN-a:
1. pun. tužitelja
2. 1.-2. tuženici osobno
3. pun. 3. tuženika