REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-477/2026-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja TERMO SERVIS d.o.o., OIB: 48671346974, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vidmar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri u Zagrebu, protiv tuženice ERT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, dana 31. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia u Zagrebu poslovni broj Ovrv-23465/2023 od 25.04.2023. u dijelu kojim je tuženici ERT, OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju TERMO SERVIS d.o.o., OIB: 48671346974 tražbinu u iznosu od 424,70 eura uvećanu za zatezne kamate koje teku:

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.04.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.05.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.06.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.07.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.08.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.09.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.10.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.11.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.12.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur počevši od 06.01.2023.g.,

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia u Zagrebu poslovni broj Ovrv-23465/2023 od 25.04.2023., u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju zatezne kamate na

- iznos od 42,47 eur za dan 5.04.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.05.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.06.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.07.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.08.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.09.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.10.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.11.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.12.2022.g.,

- iznos od 42,47 eur za dan 5.01.2023.g., te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia u Zagrebu poslovni broj Ovrv-23465/2023 od 25.04.2023., u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 397,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3.4.2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika povodom kojeg je javni bilježnik Jelena Maržić Benzia donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-23465/2023., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 424,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi im trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik ističe nedostatak aktivne legitimacije tužitelja, a temeljem činjenice da tuženik plaća predmetnu pričuvu Upravitelju pričuve Zagreb-Metro, Sesvete-Popovec, Varaždinska 49a kojeg zastupa ER a po sklopljenom Međuvlasničkom ugovoru od 27. 11. 2014. te po Ugovoru o upravljanju od 28. 11. 2014. Ističe da tužitelj nije priložio uredno potpisani Međuvlasnički ugovor niti Ugovor o upravljanju kao ni izvod iz zemljišne knjige kojom bi se dokazala eventualna kvalificirana većina koju propisuje čl. 75. st. 3. ZVDSP, te ukupna površina upisanog kompleksa te površina suvlasničkih dijelova. Tužitelj nije dokazao potraživanje odnosno priložio račune navodne pričuve. Tuženik upire i da po prijedlog za ovrhu nije razvidno koga i u čije ime tužitelj je predmetni prijedlog podnio. Naime iz prijedloga proizlazi da je prijedlog podnesen u ime upravitelja pričuve, a ne u ime navodnih suvlasnika, a kao njihov zakonski zastupnik. Slijedom gore rečenog predlaže da sud odbaci tužbu odnosno odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti te naloži tužitelju plaćanje svih troškova proizašlih iz ovog postupka.

2.1. Kasnije u tijeku postupka tužena kao nasljednica iza ranijeg tuženika i nadalje prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja te navodi da kao nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine, a naslijedila je dosuđene troškove po pravomoćnoj presudi koji nisu nikada dobrovoljno isplaćeni, kao i da je društvo koje je u obvezi isplatiti troškove u likvidaciji, od HZMO-a iznos od 386,11 Eur, dok ništa nije primila s osnove dopunskog osiguranja jer je pokojni bio 100 % invalida pa mu je isto bilo besplatno.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-2014/23-2 od 30. listopada 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U tijeku postupka tužitelj je naveo da je tuženik vlasnik poslovnog prostora L-26, površine 32 m2, u poslovnom kompleksu [adresa] u [adresa] i time obveznik plaćanja određenih sredstava u korist zajedničke pričuve. Prethodno navedeno razvidno je iz kupoprodajnog ugovora zaključenog između PR kao prodavatelja i ERT i OR kao kupaca dana 09.05.1995.g. kojim su kupci stekli vlasništvo poslovnog prostora oznake L-26. Sukladno zakonu gosp. CR je solidarni dužnik kao suvlasnik poslovnog prostora oznake L-26, te time obveznik plaćanja određenih sredstava u korist zajedničke pričuve. Suvlasnici poslovnog kompleksa [adresa] u prosincu 2011.g. zaključili su Međuvlasnički ugovor koji je na snazi od dana 01.01.2012.g., a kojim ugovorima je, između ostaloga, regulirano pitanje uvjeta i načina prikupljanja, te raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve. Odredbama čl. 23. i 24. navedenih Međuvlasničkih ugovora osnovan je Savjet suvlasnika, koji savjet ima sedam članova, a koji donose odluke o iznosu sredstava zajedničke pričuve koju svaki suvlasnik uplaćuje na poseban račun. Nadalje, suvlasnici poslovnog kompleksa [adresa] i društvo Termo servis d.o.o. (kao upravitelj) u prosincu 2011.g. zaključili su Ugovor o upravljanju poslovnim kompleksom Ksaver, koji je također na snazi od dana 01.01.2012.g., a kojim je također regulirano pitanje zajedničke pričuve, i to na način da je odredbom čl. 30. navedenih Ugovora o upravljanju propisano da suvlasnici nekretnine istom upravljaju preko zajedničkog tijela – Savjet suvlasnika, a koje tijelo, između ostaloga, donosi odluke o iznosu sredstava zajedničke pričuve. Upravitelj zgrade ima zakonsko ovlaštenje da u ime i za račun suvlasnika pokreće sudske postupke za naplatu zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Isto proizlazi iz odredbe čl. 93 st. 1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da upravitelj upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom. Slijedom svega prethodno navedenog razvidno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4.1. Kasnije u tijeku postupka tužitelj navodi da više nije ugovorni upravitelj Poslovnog kompleksa Ksaver u Zagrebu, s obzirom na to da su suvlasnici s danom 01.01.2024.g. izabrali novog upravitelja – društvo Stambeni Zg d.o.o., Zagreb, Savska cesta 183, OIB: 43118119983. Međutim, navodi da kada je upravitelj zgrade pokrenuo sudski postupak naplate zajedničke pričuve koja je dospjela prije raskida ugovora o upravljanju zgradom i u kojem nastupa kao stranka u ime i za račun suvlasnika zgrade, upravitelj u odnosu na takvu pričuvu i dalje zadržava procesnopravnu legitimaciju u postupku. Naime, sudska praksa zauzela stajalište kako je nakon promjene ugovornog upravitelja nekretnine raniji upravitelj i nadalje aktivno legitimiran nastaviti voditi sudske postupke radi naplate zajedničke pričuve koje je isti pokrenuo a koji se odnose na napla tu zajedničke pričuve za razdoblje u kojem je isti bio ugovorni upravitelj nekretnine. Naime, u protivnom, ukoliko bi u parnice koje su u tijeku umjesto ranijeg upravitelja kao tužitelja želio stupiti novi upravitelj, sukladno odredbama ZPP-a bio bi potreban pristanak tuženika, a nije za očekivati da bi traženi pristanak tuženici doista i dali, slijedom čega bi došlo do obustave navedenih sudskih postupaka, a potencijalno i do zastare utuženih potraživanja, odnosno nemogućnosti naplate zajedničke pričuve.. Iz naprijed navedenog razvidno je kako je prigovor nedostatka aktivne legitimacije promašen i neosnovan. Nadalje, vezano za vrijednost naslijeđene imovine pok. CR, ističemo kako iz rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-7123/2024 od dana 25.11.2024. proizlazi da je nakon smrti njegova supruga, sada tužena ERT naslijedila: - pravo temeljem presude Trgovačkog suda u Varaždinu pod posl.br. P - 30/22 donesene dana 30.prosinca 2022.g., a koja presuda je postala pravomoćna 15.02.2023.g. - potraživanje prema HZMO-u s osnova dospjele neisplaćene mirovine, - potraživanje prema HZZO s osnova preplaćenog dopunskog osiguranja. Također, tužena u podnesku od dana 05.03.2025.g. tek paušalno i nedokazano navodi kako, dosuđeni troškovi po pravomoćnoj presudi nisu nikada dobrovoljno isplaćeni, kao i da je društvo koje je u obvezi isplatiti troškove u likvidaciji, a što je irelevantno s obzirom na to da je predmet nasljeđivanja, između ostalog prava, odnosno potraživanje temeljem presude P-30/22. Navodi kako je od HZMO-a zaprimila iznos od 386,11 Eur, tužitelj, također smatra paušalnim iz razloga što tužena nije dostavila dokaz na koji se poziva i kojim bi potkrijepila svoje navode. Imajući u vidu navedeno, prigovori tužene su paušalni i nedokazani. Slijedom navedenog, s obzirom na to da glavnica u ovom predmetu iznosi 424,70 eur, a da sukladno čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, tužitelj predlaže da Naslovni sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te obveže tuženika na isplatu parničnog troška tužitelja.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o upravljanju Poslovnim kompleksom Ksaver iz prosinca 2011. (listovi 13-67 spisa), Međuvlasnički ugovor iz prosinca 2011. (listovi 128-227), izvatka iz poslovne knjige (list 68 spisa), Međuvlasnički ugovor sa prilozima zgrade-objekta STPK Ksaver od 27. studenog 2014. (listovi 90-99), Ugovor o upravljanju zgradom od 28. studenog 2014. (listovi 100-105), Kupoprodajni ugovor od 9. svibnja 1995. (listovi 125-127 spisa), Odluku o visini pričuve za 2022. godinu (listovi 228-229 spisa) i preslike računa (listovi 230-239 spisa), izvadak iz sudskog registra (listovi 240-246), bonitetno izvješće (listovi 247-270), preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnina (listovi 271-484), Rješenje o nasljeđivanju od 25. studenog 2024. (listovi 565-567) i Obavijest o mirovinskim primanjima (list 569).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8 . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu neplaćenih troškova pričuve za razdoblje od travnja 2022. do siječnja 2023. u ukupnom iznosu 424,70 eura za poslovni prostor na adresi [adresa].

8. Prema odredbi članka 89. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

9. Kako tuženik u prigovoru ne spori da je suvlasnik predmetnog prostora, već upravo suprotno navodi da pričuvu za navedeni prostor plaća drugom upravitelju, to sud zaključuje da je tuženik u utuženom razdoblju bio suvlasnik zgrade u [adresa], i to poslovnog prostora L26 površine 32 m2. Navedeno je u skladu i sa dostavljenim Kupoprodajnim ugovorom iz 1995. godine kojim ERT i CR kupuju predmetni prostor od PR.

10. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije valja reći da su suvlasnici sklopili Međuvlasnički ugovor u prosincu 2011. godine te je temeljem članka 22. i 23. tog Ugovora osnovan Savjet koji ima sedam članova koji donose odluke o iznosu sredstava zajedničke pričuve koji je svaki suvlasnik dužan uplaćivati na poseban račun. Dakle, suvlasnici upravljaju nekretninom prema čl. 30 Međuvlasničkog ugovora putem savjeta suvlasnika koji je donio i odluku o visini pričuve za sporno razdoblje. Taj Ugovor obvezuje sve suvlasnike pa tako i tuženu jer ga je potpisalo preko 50% suvlasnika. Ugovorom o upravljanju je za upravitelja određen Termo servis d.o.o te su obveze i ovlasti upravitelja određene predmetnim ugovorom i to konkretno odredbom čl. 5. kojom je upravitelj, između ostalog, ovlašten zastupati suvlasnike pred sudom i drugim tijelima. Navedeno ovlaštenje upravitelja proizlazi i iz odredbe čl. 93. st. 2. ZVDSP-a prema kojoj je upravitelj ovlašten voditi u ime suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za provođenje tih postupaka, u upravljanju nekretninom. Na aktivnu legitimaciju tužitelja ne utječe ni činjenica da je tijekom ovog postupka došlo do promjene upravitelja zgrade jer je tužitelj kao raniji upravitelj pokrenuo postupak radi naplate pričuve za razdoblje za koje je to bio ovlašten temeljem Ugovora o upravljanju.

10.1. Na ovakav zaključak suda ne utječe ni prigovor tuženika da pričuvu plaća drugom upravitelju s obzirom da iz dostavljenog Međuvlasničkog ugovora sa prilozima zgrade- objekta STPK Ksaver od 27. studenog 2014 . sud ne može zaključiti da su itsi potpisali većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, s obzirom da u priloženom popisu nisu naznačeni suvlasnički dijelovi nekretnine.

11. Pritom valja ukazati na odredbu čl. 375. st. 1. ZVDSP-a, kojom je propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Dok je odredbama st. 3. i 4. propisano da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora. Slijedom navedenog, da bi sukladno citiranim odredbama međuvlasnički ugovor i odluka o upravljanju bila obvezujuća za suvlasnike isti mora biti sklopljen većinom suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Kako iz popisa suvlasnika proizlazi da je navedeni Međuvlasnički ugovor donijela većina suvlasnika prema suvlasničkim omjerima, on kao takav obvezuje tuženika kao suvlasnika predmetne zgrade.

12. Prema tome, za tuženika je nastala obveza platiti doprinose za zajedničku pričuvu, a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 16. i 17. Međuvlasničkog ugovora.

13. Prema čl. 23. Međuvlasničkog ugovora savjet suvlasnika donio je odluku o visini zajedničke pričuve te je za 2022. godinu ista određena u visini 10,00 kn po m2 za poslovni prostor, dok je iz preslika računa razvidno da je tuženiku za poslovni prostor površine 32,00 m2 zaračunat mjesečni iznos pričuve od 320,00 kn, što odgovara iznosu od 42,47 eura slijedom čega je sud navedene iznose dosudio tužitelju i to sukladno izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga.

14. Tuženik je u obvezi platiti i zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a. Dan dospijeća mjesečne obveze određen je čl. 17. Međuvlasničkog ugovora i to do 5-og u mjesecu za protekli mjesec. Slijedom navedenog, tužitelju su dosuđene zatezne kamate od sljedećeg dana od dana dospijeća svake mjesečne obveze do isplate. Stoga je potraživanje zateznih kamata za dan dospijeća svake mjesečne obveze neosnovano pa je u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev.

15. Radi ocjene osnovanosti prigovora tuženice da kao nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine valja reći da ista nije dokazala osnovanost svojih navoda odnosno kolika je točno vrijednost imovine koju je naslijedila . Pored navedenog tuženica ne odgovara za naplatu zajedničke pričuve samo kao nasljednica s obzirom da je i prije smrti ranijeg tuženika bila upisana kao suvlasnica predmetnog poslovnog prostora. Naime, odredbom čl. 70. st. 1. ZVDSP-a, propisana je solidarna odgovornost više suvlasnika posebnog dijela nekretnine prema trećima i prema suvlasnicima iste nekretnine u pogledu prava i dužnosti u svezi s vlasništvom tog posebnog dijela nekretnine. Iz navedene odredbe proizlazi da suvlasnici posebnog dijela nekretnine solidarno odgovaraju, između ostalog i za troškove zajedničke pričuve. Prema odredbi čl. 43. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga god hoće sve dok dug ne bude potpuno ispunjen. Prema tome, suvlasnici nekog posebnog dijela nekretnine (stana ili poslovnog prostora), prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine predstavljaju jednu osobu i dužnosti u svezi sa svojim suvlasništvom izvršavaju samo solidarno, što znači da su suvlasnici nekretnine ovlašteni cijeli iznos tražbine koji se odnosi na doprinose zajedničke pričuve s osnove posebnog dijela nekretnine potraživati ili samo od jednog suvlasnika ili samo od drugog (ili više) suvlasnika ili pak od svih suvlasnika tog posebnog dijela nekretnine (tako i VSRH u odluci broj Revt-315/16 od 22. veljače 2017). Prema tome, kako iz gore provedenih dokaza slijedi da su u utuženom razdoblju tuženica i njezin prednik bili suvlasnici poslovnog prostora u odnosu na koji se potražuje pričuva, to isti solidarno odgovaraju za ispunjenje predmetne obveze, slijedom čega je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa zajedničke pričuve.

16. Prema tome, a sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 424,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i VSRH u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. godine, broj Su-IV- 204/17), to je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka te je odlučeno kao u točki III. izreke.

18. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka i to trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura (čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, Narodne novine, br. 9/2021 i 18/2022).

19. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) prema troškovniku predanom na ročištu održanom 8. srpnja 2026., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav podneska od 30. studenog 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 6. svibnja 2024. iznos od 25,00 eura (Tbr.8.4.), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 8. srpnja 2026. iznos od 100,00 eura (Tbr. 9.1.), te na ročištu 16. rujna 2025. iznos od 25,00 eura (Tbr. 9.5.), ukupno 250,00 eura, što uvećano za PDV (25%), iznosi 312,50 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 60,00 eura.

20. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka (ovršni + parnični) u iznosu od 397,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 31. srpnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP - a.

DNA:

- tužitelj po punomoćniku

- tuženica