REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U
POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-92/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi isplate, 31. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 028-50-4073718, zaključenog dana 30. travnja 2007. god. između tužitelja FV i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „Naknada 1.00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 243,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.05.2007. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je sa tuženikom dana 30. travnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 028-50-4073718., a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita i davatelju osiguranja, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja.Gore navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 3. ugovorena je jednokratna naknada za korištenje kredita u visini od 1,00 % od cjelokupnog iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. S obzirom da je predmetni Ugovor zaključen 30.04.2007. god. tužitelju je na dan realizacije istoga 15.05.2007. god. naplaćen iznos od 220,00 CHF kao naknada za korištenje kredita, a što je i vidljivo iz same otplatne tablice, informativnog izračuna tuženika od dana 30.04.2007. god. Tužitelj ističe kako se toj ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika (banke) te implementirana u tipski ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Isto tako, tužitelj ističe kako mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje.Prema odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca , a što je u konkretnom slučaju i riječ. Ujedno, navedena odredba (čl. 3.) je i ništetna jer je nedopuštena po čl. 269., 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima, sve to u svezi s čl. 322., 323. i 324. ZOO-a. Stoga je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a i istu naknadu mora vratiti. Tome u prilog govori i čl. 96. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (nepoštena i ništetna ugovorna odredba) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, a ujedno je takvo formuliranje nepoštena poslovna praksa, konkretno zavaravajuća poslovna praksa pobliže opisana u čl. 107. do 110. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07). Dakle, navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Za napomenuti je kako je na dan utuženja iznos naplaćene naknade u CHF po srednjem tečaju tuženika iznosio 243,52 EUR, stoga ovim putem tužitelj upravo taj iznos potražuje od tuženika.Opreza radi, tužitelj napominje i kako se protiv tuženika pred Općinskim sudom u Požegi već vodio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi koje se odnose na jednostrano povećanu kamatnu stopu i tečaj HRK vezan uz CHF te isplatu pretrpljene štete i stečenog bez osnove na temelju toga, a koji je pravomoćno završen.
1.1.Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 028-50-4073718, zaključenog dana 30. travnja 2007. god. između tužitelja FV i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „Naknada 1.00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ i naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 243,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.05.2007. pa do isplate.
2. Sud je dopisom od 17. ožujka 2026. pozvao tuženika da podnese pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je tuženik upozoren da ako ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe). Tuženik je poziv na davanje odgovora na tužbu primio 31. ožujka 2026.
3. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a udovoljeno je uvjetima iz članka 331. b Zakona o parničnom postupku – dalje ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) jer iz činjenica navedenih u tužbi i priloženih dokaza i to Ugovora o kreditu broj 028-50-4073718. zaključenog između tužitelja i tuženika i otplatne tablice – informativnog izračuna Raiffeisenbank Austria d.d. od 30.4.2007. proizlazi da je tužitelj platio naknadu za obradu kredita temeljem ništetne odredbe u iznosu 220,00 CHF a što odgovara 1% od cjelokupnog iznosa kredita i ovdje utuženom iznosu od 243,52 eura ( obračunato iz CHF u EUR po srednjem tečaju tuženika na dan utuženja) i da je ova naknada naplaćena 15.5.2007., proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci.
4. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 250,00 eura ( obračunat PDV od 25%) koji se odnosi na trošak sastava tužbe (sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, TBR 7.t.1.) sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate.
5. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Požega, 31. srpnja 2026.
Sudac:
Anamarija Kovačević Turac
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. Odvjetnik Tomislav Bogdan, Osijek
2. Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69
