REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1753/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Marangunić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kišu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orehovec & Partneri d.o.o., protiv tuženika

HRVATSKI POSLOVNI CENTAR-STAMBENO POSLOVNO GOSPODARSTVO d.o.o., Srebrnjak 55, Zagreb, OIB: 45026196523, zastupanog po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika EZ, te zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice PZ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anite Škurjanec iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 76913/2023, UPP/OS-Ovrv-1103/2023 od 3. svibnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku HRVATSKI POSLOVNI CENTAR-STAMBENO POSLOVNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB: 45026196523, Srebrnjak 55, 10000 Zagreb, isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, iznos od 617,02 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 43,95 EUR od 02.10.2020.,

-na iznos od 71,20 EUR od 03.11.2020.,

-na iznos od 21,98 EUR od 02.12.2020.,

-na iznos od 45,52 EUR od 05.01.2021.,

-na iznos od 43,84 EUR od 02.02.2021.,

-na iznos od 21,30 EUR od 02.03.2021.,

-na iznos od 31,67 EUR od 02.04.2021.,

-na iznos od 27,18 EUR od 04.05.2021.,

-na iznos od 35,17 EUR od 02.06.2021.,

-na iznos od 38,90 EUR od 02.07.2021.

-na iznos od 34,66 EUR od 03.08.2021.,

-na iznos od 62,35 EUR od 02.09.2021.,

-na iznos od 42,10 EUR od 02.10.2021.,

-na iznos od 49,50 EUR od 03.11.2021.,

-na iznos od 47,70 EUR od 02.12.2021., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena do 29.12.2023., a od 30.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anite Škurjanec iz Zagreba poslovni broj Ovrv-76913/2023, UPP/OS- Ovrv-1103/2023 od 3. svibnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku HRVATSKI

POSLOVNI CENTAR-STAMBENO POSLOVNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB: 45026196523, Srebrnjak 55, 10000 Zagreb, naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku POSLOVNI CENTAR-STAMBENO POSLOVNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB: 45026196523, Srebrnjak 55, 10000 Zagreb, naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, trošak parničnog postupka u iznosu od 460,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika POSLOVNI CENTAR-STAMBENO POSLOVNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB: 45026196523, Srebrnjak 55, 10000 Zagreb, za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Anita Škurjanec iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-76913/2023, UPP/OS-Ovrv-1103/2023 od 3. svibnja 2024. koijm je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 617,02 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 43,95 EUR od 02.10.2020.,

-na iznos od 71,20 EUR od 03.11.2020.,

-na iznos od 21,98 EUR od 02.12.2020.,

-na iznos od 45,52 EUR od 05.01.2021.,

-na iznos od 43,84 EUR od 02.02.2021.,

-na iznos od 21,30 EUR od 02.03.2021.,

-na iznos od 31,67 EUR od 02.04.2021.,

-na iznos od 27,18 EUR od 04.05.2021.,

-na iznos od 35,17 EUR od 02.06.2021.,

-na iznos od 38,90 EUR od 02.07.2021.

-na iznos od 34,66 EUR od 03.08.2021.,

-na iznos od 62,35 EUR od 02.09.2021.,

-na iznos od 42,10 EUR od 02.10.2021.,

-na iznos od 49,50 EUR od 03.11.2021.,

-na iznos od 47,70 EUR od 02.12.2021., pa do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojem prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja za račune broj 36026349, 36288718, 36555098, te 3680002. Nadalje ističe da osporava pobijano rješenje o ovrsi u cijelosti i to glede osnova i visine potraživanja, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da tuženik nije vlasnik niti jednog prostora koji se nalaze na adresi [adresa], stoga nije vlasnik ni jednog priključka za struju koji se nalazi na prethodno naznačenoj adresi, pa ne može niti biti obveznik plaćanja potrošnje vode. Nastavno ističe prigovor nepodobnosti prijedloga za ovrhu, te navodi da se datumi izdavanja računa ne podudaraju s datumima fakture koji su navedeni u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja, a na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, te takav izvadak ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu podobnu za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sukladno čl. 31. Ovršnog zakona. Nastavno ističe da je tužitelj kao pružatelj usluga, dužan potrošnju vode obračunavati u skladu s propisima, te stvarnom potrošnjom vode, te za utvrđeno ispostaviti ispravne i pravilne račune u kojima će biti navedeni svi potrebni podaci kao što su broj mjernog mjesta, brojila i stvarnoj potrošnji u pojedinom razdoblju. Međutim, iz računa, na kojima tužitelj temelji svoj prijedlog za ovrhu nije razvidno na koje se mjerno mjesto isti odnose, a nije naznačen niti broj ili stanje vodomjera, odnosno stvarna potrošnja, već na mjestima gdje bi navedeno trebalo biti naznačeno stoji oznaka „xxxxxxxxxx“. Stoga, navodi da je potrošnja koju je utvrdio tužitelj paušalno navedena u računima, kao i da ne postoji ikakva mogućnost provjere istinitosti i točnosti utvrđenja potrošnje obzirom na nedostatak bitnih podataka. U prilog svojim tvrdnjama ukazuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2689/2018 od 30. siječnja 2020. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 2692/18 od 22. veljače 2019. u postupcima koji su se vodili između istih parničnih strana, ali za drugo razdoblje. Slijedom toga predlaže sudu u cijelosti ukinuti pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-1753/2024-3 od 22. srpnja 2024. stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj ističe da je tuženik kao korisnik usluga tužitelja za mjerno mjesto 1010078 uz šifru kupca 3284601 evidentiran od 27.09.2016. temeljem uvida stručnih službi tužitelja povodom ugradnje internih vodomjera na nekretnini u Vlaškoj 125, Zagreb, te priložene dokumentacije suvlasnika zgrade prilikom ugradnje vodomjera, te spisu prilaže dokaze Uvid u kupca 3284601, Uvid u mjerno mjesto 1010078, te zbirno dokumentaciju za adresu [adresa] (Uvid u mjerno mjesto 00005970, popis stanova 0211091 od dana 09.09.2016. godine, potpisi stanara za ugradnju vodomjera, aneks međuvlasničkog ugovora, ugovor o ugradnji i daljinskom očitanju vodomjera od dana 14.06.2016. godine, e-mail društva GRABAR d.o.o. od dana 26.09.2016. godine,). Navodi da iz svega proizlazi da je tuženik zaveden kao korisnik usluga tužitelja, tj. da je tuženik ušao u ugovorni odnos kao korisnik usluga tužitelja, čime je jasna pravna osnova predmetnih potraživanja. Nadalje ističe da tužitelj nije vlasnik, nema pristup, niti provodi očitanja internih brojila koji su ugrađeni sukladno međuvlasničkom ugovoru, već su vlasnici suvlasnici a očitanje vrši društvo GRABAR d.o.o. Tužitelj ispostavlja račune na temelju dojavljenih stanja potrošnje od strane GRABAR d.o.o., na način da na svakom pojedinačnom računu je istaknuta ukupna potrošnja nakon što GRABAR d.o.o. očita brojilo krajem istog i početkom novog mjeseca te potrošnju dojavi tužitelju. Sukladno međuvlasničkom ugovoru i aneksu ugovora, tužitelj od GRABAR d.o.o. dobiva očitanu potrošnju za svako mjerno mjesto, za što onda izdaje račune korisnicima. Iz navedenih razloga na izdanim računima kod stavke „Broj VDM“ i „Stanje VDM“ stoje „XXXXXXXXXX“ znakovi. Tako dojavljen iznos potrošnje tužitelj prilaže spisu u dokumentu „Potrošnja“. Slijedom navedenog i iz priloženih računa razvidno je kako se brojilo redovito očitavalo, te su sukladno istome tuženiku bili ispostavljani računi. Na iste tuženik nikada nije uložio prigovor, iako je imao pravo kao korisnik usluge prigovoriti na ispostavljeni račun u roku od 8 dana od primitka istog ukoliko je smatrao da ispostavljeni utuženi računi ne odgovaraju stvarnoj potrošnji. Tužitelj je obradu očitovanja vršio sve u skladu s čl. 32. Općih uvjeta koji regulira ugradnju internih vodomjera. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi da tuženik pogrešno navodi da je tužiteljev prijedlog za ovrhu podnesen 12.02.2024. godine, toga dana da je tužitelj postupajući po rješenju javnog bilježnika Anite Škurjanec od dana 23.01.2024. godine (a koje je tužitelj zaprimio 06.02.2024. godine) podnio dopunu prijedloga za ovrhu, koji je prvotno podnesen 29.09.2023. godine, te se u navedenom slučaju uzima se u obzir da ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude ispravljen i/ili dopunjen u roku određenom za ispravak i/ili dopunu, smatrat će se da je podnesen onoga dana kada je prvi put bio podnesen. Budući da je najraniji datum dospijeća za utužene račune 01.10.2020. godine te zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prijedlog za ovrhu je bio podnesen 29.09.2023. godine te zastara se prekida svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, tužiteljevo potraživanje nikako ne može biti zastarjelo. Glede prigovora nepodobnosti prijedloga za ovrhu ističe da je odredbom članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona propisano da je ovjerovljeni Izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava na temelju koje je moguće pokrenuti ovrhu pred javnim bilježnikom. Na navode neurednog vođenja poslovnih knjiga očituje se na način da datum fakture s izvatka je datum kada je račun kreiran u elektroničkim poslovnim knjigama tužitelja, a datum u gornjem desnom kutu računa uz tekst „U Zagrebu,“ odnosi se na datum kada je račun fizički kreiran na papiru te spremljen za slanje korisniku, tj. tuženiku. Svakako, da datumi dospijeća i novčani iznosu su istovjetni i na računima i na izvatku. U prilog svojim navodima poziva se na odredbe članaka 3. i 42. Zakona o vodnim uslugama te članke 3. i 11. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. Ističe kako između stranaka nedavno pravomoćno okončan raniji sudski postupak koji se odnosi na činjenično i pravno ista pitanja, radi neplaćenih računa za isporučene vodne usluge i naknade za mjerno mjesto br. 1010078. Prijašnji spor se odnosi na račune od 01.12.2017. do 01.08.2018. godine, te da je Općinski građanski sud u Zagrebu, u presudi poslovni broj Povrv- 5160/2021 20 od dana 07.02.2024. našao je da je tužiteljev zahtjev osnovan, a po neuspješnoj žalbi tuženika, navedeno je potvrdio Županijski sud u Karlovcu u presudi poslovni broj Gž 260/2024-2 od dana 21.05.2024.

5. Tuženik se dalje tijekom postupka očitovao na način da ističe da je bio korisnik prostora na adresi [adresa], međutim, Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. travnja 2012. sklopljen između Grada Zagreba i tuženika raskinut je po sili zakona rješenjem od 28. rujna 2012., dakle prije razdoblja na koje se odnosi utuženo potraživanje, te je nad predmetnim poslovnim prostorom utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske. Nadalje da nije osnovan navod tužitelja da ga tuženik nije obavijestio o promjeni korisnika predmetnog prostora, obzirom je tuženik ispostavljanju računa u više navrata prigovorio, navodeći kako isti više nije korisnik prostora te da bi se predmetni računi trebali dostavljati vlasniku i korisniku predmetnog prostora, a na koje se prigovore tužitelj oglušio. Suprotno navodima tužitelja, da iz dostavljenih računa nije razvidno koje je parametre tužitelj uzimao u obzir prilikom utvrđenja stvarne potrošnje. Naime, u predmetnim računima navedena je ukupna potrošnja iskazana u m3, međutim, nije jasno otkuda ista proizlazi, odnosno temeljem čega je ista izračunata. Obzirom da na mjestima gdje bi trebao biti naznačen broj i stanje vodomjera stoji oznaka „xxxxxxxxxx“, izvodi se zaključak kako je tužitelj sam procijenio stvarno stanje potrošnje te na temelju takve procjene izdao predmetne račune. Ističe da iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta ne proizlazi da je GRABAR d.o.o. očitavao brojilo, kao niti da je javljao tužitelju stanje pojedinog internog brojila. Također, ističe se da je na predmetnim računima navedena ukupna potrošnja iskazana u m3, međutim, nije jasno otkuda ista proizlazi, odnosno temeljem čega je ista izračunata.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 15 spisa), prijepise utuženih računa (list 80 – 110 spisa), uvid u kupca (list 123- 124 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 125 spisa), potrošnju (list 126 – 127 spisa), stanje kupaca (128 – 132 spisa), uvid u mjerno mjesto ( list 133 spisa), popis stanova na šifri kupca 0211091 (list 134 spisa), potpisnu listu suvlasnika i punomoć (list 135-136 spisa), Aneks međuvlasničkog ugovora stambene zgrade [adresa] ( list 137 spisa), Ugovor o ugradnji i daljinskom očitanju vodomjera (list 138 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 139,141, 142 spisa), e-mail prijepis (list 140 spisa), dopis od 3. lipnja 2013. (list 155 spisa), rješenje od 28. rujna 2012. (list 156 – 160 spisa), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 161 – 163 spisa), reklamacije na račune ( list 180- 186 spisa), te sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis predmeta.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu opskrbe vodom na adresi [adresa], za mjerno mjesto 1010078, šifru kupca 3284601, s datumima dospijeća računa od 1. listopada 2020. do 1. prosinca 2021.

9. U postupku se, obzirom na prigovore tuženika spornim ukazuje je li tuženik korisnik predmetnog prostora te obveznik plaćanja utuženog potraživanja, kao i zastara potraživanja, dakle osnova tužbenog zahtjeva, a posljedično tomu i visina istog.

10. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 13. rujna 2023. (list 15 spisa) i prijepisa računa (list 80 – 110 spisa) sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik pod šifrom dužnika 3284601, za mjerno mjesto 1010078, te da postoji nepodmireno dugovanje u ukupnom iznosu od 617,02 EUR, i to po računima s datumima dospijeća računa od 1. listopada 2020. do 1. prosinca 2021.

11. Čitanjem uvida u kupca i uvida u mjerno mjesto ( list 123 – 125 spisa) sud je utvrdio da je kao kupac zaveden tuženik pod šifrom kupca 3284601 za prostor na adresi [adresa], šifra mjernog mjesta 1010078, te su uvidom u mjerno mjesto (list 133 i 142 spisa) utvrđeni podaci o glavnom vodomjeru te podaci o sporednim mjernim mjestima (list 139 spisa).

12. Čitanjem lista "potrošnje" (list 126 spisa) utvrđena je dinamika potrošnje i očitanja s naznačenim datumima izvršenih očitanja za mjerno mjesto 1010078.

13. Čitanjem popisa stanova na šifri kupca 0211091 (list 134 spisa) utvrđeno je da je pod rednim brojem 8. naveden tuženik uz naznaku da je prostor na 1. katu, te je uvidom u potpisnu listu suvlasnika i punomoć (list 135-136 spisa) i Aneks međuvlasničkog ugovora stambene zgrade [adresa] ( list 137 spisa) utvrđeno da su suvlasnici stambene zgrade na adresi [adresa] zaključili dana 14. lipnja 2016. Aneks međuvlasničkog ugovora stambene zgrade kojim su izrazili suglasnost sa ugradnjom i obračunom potrošnje vode prema internim vodomjerima, te je ugovoreno da će se utrošak vode dijeliti prema raspodjeli koju će Grabar d.o.o. mjesečno dostavljati Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (ovdje tužitelju) te je u članku 3. Aneksa utvrđena i dinamika očitanja.

14. Čitanjem Ugovora o ugradnji i daljinskom očitanju vodomjera od 14. lipnja 2016. utvrđeno je da je predmet istog ugovora ugradnja internih vodomjera od strane Grabar d.o.o. te pružanja usluge mjesečnog očitanja potrošnje za stambenu zgradu [adresa] te je utvrđena i dinamika tog očitanja.

15. Čitanjem dopisa Grada Zagreba od 3. lipnja 2013. utvrđeno je da je tuženik bio korisnik predmetnog poslovnog prostora temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između Grada Zagreba i tuženika, a koji je raskinut po sili zakona rješenjem od 28. rujna 2012.

16. Iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 28. rujna 2012. razvidno je da je utvrđeno vlasništvo Republike Hrvatske u odnosu na poslovne prostore navedene pod točkom I. izreke rješenja koji se nalaze na adresi [adresa], sagrađenoj na nekretnini oznake zk.č.br. 2431/1 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (povijesni prikaz) sa stanjem na dan 20. ožujka 2025. proizlazi da je vlasnik svih posebnih dijelova – poslovnih prostora upisanih u navedeni zemljišnoknjižni uložak Republika Hrvatska.

17. Prvenstveno valja otkloniti osnovanost prigovora neurednosti prijedloga za ovrhu koji je istaknuo tuženik. Naime odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) propisano da su račun i izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojne isprave. Računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. istog članka određeno da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Tužitelj svoj prijedlog za ovrhu, odnosno tužbu temelji na izvatku iz poslovnih knjiga, a koji se sukladno OZ-u smatra vjerodostojnom ispravom i sadrži sve potrebne sastojke, te iz u uvida spis proizlazi da je navedeni izvadak dostavljen tuženiku zajedno sa prijedlogom za ovrhu.

18. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o isporuci vode za kućanstvo, već za poslovni prostor, stoga se primjenjuje odredba članka 228. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO) prema kojoj zastara tražbina iz trgovačkih ugovora nastupa nakon tri godine. Na temelju odredbe članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom na to da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dana 29. rujna 2023.a da najstariji utuženi račun dospijeva na naplatu dana 1. listopada 2020. to je razvidno kako tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Treba napomenuti da pogrešno tuženik smatra da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen tek dana 12. veljače 2024., jer je uvidom u sustav eSpis utvrđeno da je isti podnesen dana 29. rujna 2023., ali je kao takav rješenjem javnog bilježnika od 23. siječnja 2024. bio vraćen tužitelju (ranije ovrhovoditelju) na dopunu, a dopunjen prijedlog za ovrhu zaprimljen je 12. veljače 2024., te se sukladno članku 109. stavak 1. i 3. ZPP-a i članka 21. stavak 1. OZ-a ima smatrati da je isti podnesen dana kada je prvi put bio podnesen. Budući da je navedeno sud utvrdio uvidom u eSpis nije bilo potrebno izvršiti priklop javnobilježničkog spisa kako predlaže tuženik.

19. Odredbom članka 39. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19, dalje: ZVU) je propisano da je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom, a promjenu korisnika u istom roku može prijaviti i novi korisnik vodne usluge. Novi korisnik vodne usluge dužan je prijaviti promjenu korisnika u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik. U tom smislu je člankom 11. stavkom 2. Općih uvjeta propisano da korisnik usluge može otkazati korištenje vodnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnoga prestanka korištenja stana odnosno poslovnoga prostora. Stavkom 3. istog članka propisano je da za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novoga obračunskoga razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni korisnika, dok je stavkom 4. propisano da su korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe stavka 3. ovog članka dužni o nastaloj promjeni obavijestiti isporučitelja usluge u roku od 8 dana te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika. Ako korisnik usluge, kojeg isporučitelj usluge vodi u evidenciji korisnika odnosno s kojim je isporučitelj usluge sklopio Ugovor o korištenju vodne usluge, pravodobno ne dostavi isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz stavka 3. ovog članka ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene.

20. Iz prethodno navedene dokumentacije proizlazi da je upravo tuženik zaveden kao korisnik usluge tužitelja za utuženo razdoblje, a tuženik, na kojemu je prema pravilima dokazivanja teret dokaza te odlučne činjenice, tijekom postupka ne navodi niti dokazuje da bi o nastaloj promjeni na propisima predviđen način obavijestio tužitelja, iz čega proizlazi da tuženik temeljem odredbe članka 11. stavka 3. Općih uvjeta ostaje u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, te sud ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. (Tako i Županijski sud u Karlovcu u odluci broj Gž-260/2024-2 od 21. svibnja 2024.)

21. Nadalje je uvidom u izvod iz poslovnih knjiga te utuženih računa, utvrđena visina cijene vodne usluge i datumi dospijeća za svaki pojedini račun u utuženom razdoblju. Iz Ugovora o ugradnji i daljinskom očitanju vodomjera od 14. lipnja 2016. proizlazi da su za zgradu na adresi [adresa] ugrađeni vodomjeri te je utvrđena dinamika očitanja potrošnje, na način da očitanje brojila vrši društvo Grabar d.o.o. krajem istog i početkom novog mjeseca te slati potrošnju/stanje internih vodomjera stanara i potrošnju glavnog vodomjera Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. (ovdje tužitelju).

22. Odredbom članka 42. stavaka 1. – 5. ZVU-a propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Osnovica varijabilnog dijela cijene vodne usluge javne vodoopskrbe je količina (kubni metar) vode isporučene korisnicima. Osnovica varijabilnog dijela cijene vodne usluge javne odvodnje i/ili pročišćavanja otpadnih voda, osim cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje, je količina (kubni metar) ispuštene otpadne vode. Količina ispuštene otpadne vode utvrđuje se na način kako se prema zakonu kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva ona utvrđuje za potrebe obračuna naknade za zaštitu voda. Fiksni dio cijene vodne usluge plaća se u fiksnom iznosu i mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga propisane uredbom iz članka 43. stavka 5. Zakona.

23. Iz utuženih računa razvidne su pojedine stavke računa, te se na računima jasno navodi iznos fiksnog dijela, te je na istima iskazana ukupna potrošnja, kao i ukupni obračun pojedinih stavki računa te njihov zbroj. Naime, na svakom pojedinačnom računu je istaknuta ukupna potrošnja koja je dobivena na način da je tvrtka Grabar d.o.o. očitala brojilo krajem istog i početkom novog mjeseca te stanje odnosno potrošnju dojavila tužitelju koja je po dojavljenom stanju ispostavila račun za ukupnu potrošnju. Obzirom na to da iz dokumentacije proizlazi da tužitelj nije vlasnik, nema pristup, niti provodi očitanja internih brojila koji su ugrađeni sukladno Međuvlasničkom ugovoru, već su vlasnici suvlasnici a očitanje vrši tvrtka Grabar d.o.o., tužitelj nema podatke o broju vodomjera, prethodnoj potrošnji, stanju vodomjera, već sukladno međuvlasničkom ugovoru i Aneksu ugovora, od društva Grabar d.o.o. dobiva očitanu potrošnju za svako mjerno mjesto, za što onda izdaje račune korisnicima, kako je to utvrđeno člankom 3. Aneksa. Zbog toga je jasno zašto na izdanim računima kod stavke „Broj VDM“ i „Stanje VDM“ stoje „XXXXXXX“ znakovi, a potrošnja se unosi onako kako je dostavi Grabar d.o.o. pod stavkom „potrošnja“, što onda u odnosu sa ostalim parametrima i njihovom cijenom čini ukupni iznos na svakom računu. (Tako i Županijski sud u Karlovcu u odluci broj Gž-260/2024-2 od 21. svibnja 2024.). Opisano postupanje u skladu je sa člankom 32. Općih uvjeta koji propisuje da se Međuvlasničkim ugovorom uređuju se odnosi vezani iz raspodjelu potrošene vode na temelju očitanja internih vodomjera ugrađenih u zasebne cjeline (stan, poslovni prostor). Dodatno valja naglasiti da je tužitelj u spis predmeta dostavio popis potrošnje (list 126 – 127 spisa) iz kojeg je također razvidna potrošnja tj. obračun potrošnje u periodu očitanja od 2. rujna 2016. do 29. kolovoza 2023. i to upravo za mjerno mjesto broj 1010078 za koje je kao korisnik zaveden tuženik, stoga nisu osnovani navodi tuženika da je potrošnja paušalno navedena bez mogućnosti provjere.

24. Nadalje se ukazuje da tuženik dostavlja reklamacije na račune upućene tužitelju, no čitanjem istih sud utvrđuje da se isti odnose na račune izdane 2017. i 2018. dakle niti jedan od dostavljenih prigovora ne odnosi se na utuženi vremenski period. Prigovori iz ranijih i kasnijih razdoblja ne mogu se izjednačiti s propisanom obaviješću o promjeni korisnika u smislu članka 11. st. 3. i 4. Općih uvjeta, a niti jedan prigovor ne sadrži vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi se dokazala promjena korisnika u smislu navedenih odredaba.

25. Dakle, imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu članka 219. stavka 1. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik podmirio u cijelosti utuženu obvezu i/ili obavijestio tužitelja o izvršenoj promjeni korisnika prije nego li su predmetne usluge pružene, to je sud utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku pa je sud na temelju članka 42. ZVO-a, članka 11. Općih i tehničkih uvjeta, članka 9. ZOO-a te primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP- a, održao na snazi predmetni platni nalog u točki I. izreke presude.

26. Zaključno treba otkloniti osnovanost prigovora tuženika da se datumi izdavanja računa i datumi faktura navedeni u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ne podudaraju, budući da računi nose oznaku datuma kada su kreirani, dok je na izvatku iz poslovnih knjiga naznačen dan fakturiranja, a koje razlike predstavljaju administrativnu kategoriju vođenja evidencije tužitelja, dok su za istovjetnost računa odlučni datumi dospijeća, brojevi računa i iznosi, koji se u konkretnom slučaju podudaraju.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 183. stavka 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od sljedećeg dana od dana dospijeća, a kamatna stopa određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, kao u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

28. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 50 bodova prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje Tarifa), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za zatraženi PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR, kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.). Tužitelju je dalje priznat trošak sastava podneska od 24. listopada 2024. u visini 50 bodova prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, te trošak pristupa na ročište dana 7. srpnja 2026. u visini 50 bodova prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, odnosno ukupno iznos od 100 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za zatraženi PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 250,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu i to u iznosu od 60,00 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. NN 50/26). Slijedom navedenog, tužitelju je ukupno priznat iznos troška od 460,00 EUR te odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

30. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 31. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Pun. tuženika