REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5022/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženice, dana 31. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.broj: Ovr-2058/22 od 03.08.2022. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: Ps - 22/19 od 23.04.2021.g. kojim se određuje ovrha iseljenjem tužitelja i uklanjanjem svih njegovih stvari iz nekretnine upisne u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada [adresa] (pov. 217 m2) i dvorište (pov. 123 m2), površine 340 m2, a koja je u naravi 14. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-14) 1. stan na IV (četvrtom) katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 56,94 čm, slobodnu od osoba i stvari i predajom stana slobodnog od osoba i stvari u posjed RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj].“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 1.062,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Ovr-2058/22 od 21.09.2022. upućena u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz razloga iz čl. 50. st.1. toč. 7 i toč. 10. Ovršnog zakona , a koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi naslovnog suda, posl.broj: Ovr-2058/22 od 03.08.2022. Rješenjem o ovrsi naslovnog suda, posl.broj: Ovr-2058/22 od 03.08.2022. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: Ps -22/19 od 23.04.2021.g. kojim se određuje ovrha iseljenjem tužitelja i uklanjanjem svih njegovih stvari iz nekretnine pobliže opisane u petitu. Tuženik sukladno odredbi čl. 50. st.1. toč. 7. Ovršnog zakona nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju ovršne isprave na koju se poziva tražiti ovrhu protiv tuženika iz razloga jer tužitelj više nije legitimiran u svojstvu stranke, a sve obzirom da tužitelj više nije vlasnik nekretnine opisane u predmetnoj presudi. Tuženik je 09.07.2021. temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva istu nekretninu otuđio trećoj osobi SČ. Tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: Ps-22/19 od 23.04.2021.g. kao ovršne isprave s obzirom da tuženik u skladu s odredbom čl. 32. Ovršnog zakona ničim nije dokazao da je ishodio suglasnost od vlasnika predmetne nekretnine radi predaje u posjed i da je tražbina kao takva prenesena na ovdje tuženika. Tužiteljica ističe kako je sporan identitet predmetne nekretnine čija se predaja u posjed traži pobijanim rješenjem o ovrsi posl.broj: Ovr-2058/22 od 03.08.2022., tj. opis nekretnine kako je navedeno u rješenju u ovrsi više ne postoji obzirom da je utrnut zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a rješenje o ovrsi ne sadrži novi broj zemljišnoknjižne čestice niti zemljišnoknjižni uložak u kojem bi bila upisana predmetna nekretnina . Primjenom odredbe čl. 50 st.1. t. 10. Ovršnog zakona pobijano rješenje o ovrsi radi iseljenja je neosnovano tužitelj kao predmnijevani vlasnik ima valjani pravni temelj za korištenje predmetne nekretnine, a obzirom da ima pravo kao zakonski nasljednik na predmetnoj nekretnini stekao i to iz razloga što predmetna nekretnina čini ostavinu u ostavinskom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br.: O-2358/18. Iz navedenih razloga tužitelji predlažu prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Kasnije u tijeku postupka ističe da tužiteljica nema pravni interes u ovom postupku s obzirom da je ovršni postupak u povodu kojeg je upućena ovdje pokrenuti parnicu pravomoćno obustavljen. Stoga predlaže da se tužba odbaci, podredno odbije kao neosnovana, te naloži tužiteljima da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis ovog suda broj Ovr- 2058/22 (u priklopu), spis ovog suda broj O-737/2023 (preslika u priklopu), Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 9. srpnja 2021. (listovi 22-30), zk izvadak (listovi 20-21), uvid u spis ovog suda broj P- 2871/24 (preslike dijela spisa na listovima 72-147). Sud nije izveo dokaz saslušanjem stranaka na okolnost da tužiteljica nema pravni interes voditi ovaj postupak i da nije aktivno legitimirana s obzirom da se odluka o osnovanosti navedenih prigovora može donijeti na temelju provedenih dokaza.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitel jice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodila kod ovog suda pod brojem Ovr-2058//22 temeljem ovršne isprave – presude ovog suda broj Ps-22/19-75 od 23. travnja 2021.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tuženica 11. srpnja 2022. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave presude ovog suda broj Ps-22/19-75 od 23. travnja 2021. ovom sudu radi iseljenja,

- da je sud u postupku koji se vodio pod brojem Ovrv-2058/22 donio rješenje o ovrsi kojim se određuje ovrha udaljenjem ovršenika, ovdje tužiteljice iz nekretnine pobliže opisane u petitu prijedloga,

- da je tužiteljica zaključkom ovog suda upućena pokrenuti parnicu iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 dalje OZ) u roku 15 dana od dostave zaključka,

- da je tužiteljica unutar navedenog roka pokrenula ovaj postupak, s obzirom da je postupak pokrenut 22. rujna 2022, a tužiteljica je zaključak zaprimila 21. rujna 2022.,

- da je predmetni postupak pravomoćno obustavljen rješenjem ovog suda od 22 . studenog 2022. jer ovrhovoditelj nije uplatio predujam za izlazak sudskog ovršitelja,

- da je tuženica pokrenula novi ovršni postupak na temelju ovršne isprave presude ovog suda broj Ps-22/19-75 od 23. travnja 2021. ovom sudu radi iseljenja, koji postupak se vodi pod brojem Ovr-1248/2023.

7. U konkretnom je predmetu sporno ima li tužiteljica i nadalje pravni interes tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom. Pored navedenog sporno je jesu li ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ-a.

8. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa valja reći da tužitelj koji je pravomoćnom odlukom suda donesenom u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može u skladu s navedenom odlukom podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i sud može po toj tužbi provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena odnosno pravomoćno obustavljena. Niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ili obustave ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena (tako i VSRH u odluci broj Rev-244/2023-2 od 6. lipnja 2023.).

9. U odnosu na tužbene navode kako je sporan identitet predmetne nekretnine čija se predaja u posjed traži pobijanim rješenjem o ovrsi jer je utrnut zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a rješenje o ovrsi ne sadrži novi broj zemljišnoknjižne čestice niti zemljišnoknjižni uložak u kojem bi bila upisana predmetna nekretnina, valja reći da je ovaj sud ispitivao samo tužbene navode zbog kojih je tužiteljica kao ovršenik upućena u parnicu s obzirom da prema čl. 55. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Tako da je navode u odnosu na identifikaciju nekretnine u pogledu koje se određuje ovrha ovlašten ispitivati prvostupanjski ovršni sud te drugostupanjski sud u povodu žalbe, a u okviru ovršnog postupka.

10. U odnosu na navode tužiteljice da tuženica kao ovrhovoditelj nije ovlaštena na temelju ovršne isprave i to presude ovog suda broj Ps-22/19-75 od 23. travnja 2021. zahtijevati provedbu ovrhe, jer je došlo do promjene vlasnika nekretnine, pa da bi time bio ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, valja reći sljedeće.

10.1. Iz presude ovog suda broj Ps-22/19-75 od 23. travnja 2021. proizlazi da je ista donesena povodom tužbe RČ, ovdje tuženice i ovrhovoditeljice, protiv ĆČ, ovdje tužiteljice i ovršenice, radi predaje u posjed nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada [adresa] (pov. 217 m2) i dvorište (pov. 123 m2), površine 340 m2, a koja je u naravi 14. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-14) 1. stan na IV (četvrtom) katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 56,94 čm, slobodnu od osoba i stvari.

10.2. Iz navedenog slijedi da je kao vjerovnik tražbine u ovršnoj ispravi navedena tuženica koja je pokrenula ovršni postupak i to protiv tužiteljice kao ovršenice, a koja je u ovršnoj ispravi označena kao dužnik predmetne tražbine . Prema tome kako iz same ovršne isprave proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na temelju iste tražiti provedbu presude i to predaju u posjed upravo u odnosu na tuženicu to nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Okolnost što je u međuvremenu došlo do promjene upisanog vlasnika predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na način da je umjesto ranije upisane ovdje tužiteljice sada upisana treća osoba ni na koji način ne utječe na ovlaštenje ovrhovoditelja pokrenuti ovršni postupak. Ovršenik koji je u posjedu nekretnine i prema kojemu je donesena pravomoćna presuda na predaju u posjed ne može uspješno isticati nedopuštenost ovrhe pozivajući se na naknadnu promjenu knjižnog vlasnika (upis fiducijarnog vjerovnika). Ta promjena vlasnika može biti razlog koji treća osoba (novi vlasnik) može eventualno istaknuti na temelju odredbe čl. 59. OZ-a. Prigovor nedopuštenosti ovrhe iz čl. 59. OZ-a pravo je koje pripada osobi koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima pravo koje sprječava ovrhu, a ne ovršeniku kao dužniku iz ovršne isprave, koji je ovlašten istaknuti žalbene razloge propisane čl. 55.– 58. OZ-a.

11. U odnosu na navode tužiteljice da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a jer tužitelj kao predmnijevani vlasnik ima valjani pravni temelj za korištenje predmetne nekretnine, a obzirom da ima pravo koje je kao zakonski nasljednik na predmetnoj nekretnini stekao i to iz razloga što predmetna nekretnina čini ostavinu u ostavinskom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br.: O - 2358/18, valja reći sljedeće.

11.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a propisano je ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Navodi tužiteljice da je kao nasljednik stekla predmnijevano vlasništvo nekretnine čiju predaju u posjed traži tuženica ne predstavljaju žalbeni razlog iz točke 10. niti su od utjecaja na dopuštenost provedbe ovrhe i iz istih razloga koji su već ranije navedeni. Tuženica raspolaže pravomoćnom presudom protiv tužiteljice radi predaje u posjed nekretnine, koja tražbina – predaje u posjed nije ni na koji način odgođena, izmijenjena ili onemogućena zbog navoda tužiteljice da se vodi ostavinski postupak O-737/2023 u kojem je istaknula da u sastav ostavinske imovine valja ući i njeno pravo predmnijevanog vlasnika nekretnine u pogledu koje tuženica traži iseljenje, temeljem Ugovora o darovanju nekretnine od 5. lipnja 1998. Navedeni postupak je obustavljen zbog nedostatka ostavinske imovine, a pozivanje na predmetni darovni ugovor koji je bio predmetom raspravljanja i u postupku u kojem je donesena ovršna isprava nije od utjecaja na dopuštenost ovrhe.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ- a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 151. st. 1. ZPP-a tuženica ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) i vrijednosti predmeta spora te troškovniku od 7. srpnja 2026., i to za sastav odgovora na tužbu u iznos od 200,00 eura, za sastav podneska od 24. rujna 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 24. rujna 2024. i 8. srpnja 2026., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife) te zastupanje na ročištu 16. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.5.), ukupno 850,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.062,50 eura. Tuženici nije dosuđen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom da obveza plaćanje navedene pristojbe nastaje tek po pravomoćnosti i to razmjerno uspjehu u sporu.

14. Slijedom navedenog, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 1.062,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 31. srpnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelji po pun.

- tuženik