REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2563/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Mihanovićeva 20, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja KO, odvjetničkog vježbenika iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o. u Zagrebu i tuženika, radi naknade štete, 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.600,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.600,00 EUR od 12. srpnja 2024. do 22. svibnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 250,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 23. rujna 2025.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tužitelju CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.947,23 EUR zajedno sa kamatama tekućim od 31. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. prosinca 2024. navodi da je 16. travnja 2024. u [adresa] na kolniku ŽC-3152, stradao u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], dok je za nezgodu odgovoran RO iz [adresa], koji je vozilom registarske oznake [registarska oznaka] oduzeo prednost prolaska vozilu u kojem se nalazio tužitelj te je na taj način izazvao nezgodu, a da je vozilo štetnika u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Navodi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Karlovac, u Karlovcu, kao i da se zbog posljedica štetnog događaja nalazio na bolovanju od 17. travnja 2024. do 31. srpnja 2024., što je razvidno iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu, a da je iz platnih lista tužitelja vidljivo kako je isti za vrijeme redovnog rada imao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 784,22 EUR (768,31+795,45+788,90/3), dok mu je za vrijeme bolovanja, isplaćena manja naknada plaće. Temeljem odredbe čl. 1085., čl. 1095. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 4.100,00 EUR, neto izgubljenu zaradu za mjesec travanj 2024. 73,48 EUR, neto izgubljenu zaradu za mjesec svibanj 2024. 175,89 EUR, neto izgubljenu zaradu za mjesec lipanj 2024. 320,54 EUR, neto izgubljenu zaradu za mjesec srpanj 2024. 250,99 EUR, ukupno 4.920,90 EUR. Tužitelj navodi da se u mirnom postupku dana 11. srpnja 2024. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, temeljem kojeg joj je tuženik isplatio nesporan iznos od 3.569,91 EUR, a od toga iznos od 3.000,00 EUR na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, a iznos od 569,91 EUR na ime izgubljene zarade, slijedom čega potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.100,00 EUR, a za neto izgubljenu zaradu za mjesec srpanj 2024. iznos od 250,99 EUR, sa zateznom kamatom na neimovinsku štetu od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev (12. srpnja 2024.) i zateznom kamatom na izgubljenu zaradu od 15. kolovoza 2024.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 23. rujna 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio naknadu štete, umanjenu za nesporno isplaćeni iznos, u sljedećem iznosu: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 1.400,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 200,00 EUR, na ime neto izgubljene zarade za mjesec srpanj 2024. iznos od 250,99 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

1.2. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), u točci I. izreke rješenja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a koju je tužitelj učinio podneskom od 23. rujna 2025. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isti mogao preinačiti tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnom čini nespornim nastanak štetnog događaja od dana 16. travnja 2024. a u kojem štetnom događaju je tužitelj sudjelovao kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], da je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] kojim je prouzročena šteta i kojim je upravljao RO na dan nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016250147900 i da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom te da je tuženik zahtjev tužitelja na ime ukupno pretrpljene imovinske i neimovinske štete našao osnovanim do iznosa od 3.569,91 EUR a koji iznos je u konačnici i isplaćen tužitelju dana 29. srpnja 2024. Protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu smatrajući isti previsoko postavljenim i neprimjerenim pretrpljenoj ozljedi kod tužitelja, kao i posljedicama istih. Navodi da je po primitku odštetnog zahtjeva tužitelja postavljenog u mirnom postupku svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju dao pregledati po liječniku cenzoru te je uvažavajući dostavljenu medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje liječnika cenzora kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja utvrdio visinu odštete u naprijed navedenom iznosu. Ne protivi se predloženom medicinskom vještačenju od strane tužiteljice kao ni drugim predloženim dokazima ali predlaže da sud službenim putem od liječnika obiteljske medicine, a prije određivanja vještačenja, zatraži presliku zdravstvenog kartona za tužitelja.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade) koju je pretrpio zbog štetnog događaja od 16. travnja 2024.

4. U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu MUP-a, KLASA: 211-08/24-4/11719 od 24. travnja 2024. (list 6-7), medicinsku dokumentaciju (list 8-16, 42-44), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 17-21), isprave o obračunu plaće (list 22-25), ispis elektroničke poruke od 11. srpnja 2024. (list 26 spisa) te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) te opravdanosti bolovanja za srpanj 2024.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- nastanak štetnog događaja,

- pasivna legitimacija,

- odgovornost tuženika,

- da se tužitelj, dana 11. srpnja 2024., odštetnim zahtjevom obratio tuženiku u mirnom postupku,

- da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 3.000,00 EUR na ime neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega), a iznos od 569,91 EUR na ime imovinske štete (izgubljena zarada),

- da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani (list 184),

- visina tužbenog zahtjeva s osnove izgubljene zarade za mjesec srpanj 2024. (list 187).

6.1. S obzirom da između stranaka nisu sporne gore navedene činjenice, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega), kao i opravdanosti bolovanja tužitelja za srpanj 2024., proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću Čugura.

8.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure od 19. kolovoza 2025. (list 171-172) proizlazi da je tužitelj 16. travnja 2024. stradao u štetnom događaju i da je pri tom zadobio sljedeće ozljede: prijelom prsne kosti i iščašenje palca lijeve šake. Vještak navodi da su se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevo palca ruke u lakom stupnju, te po prijelomu prsne kosti i da isto proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Vještak također navodi da je liječenje završeno 22. svibnja 2025., da je zdravstveni karton od 28. prosinca 2009. do 7. srpnja 2025. bez osobitosti za predmetni spis i da je bolovanje za srpanj 2024. opravdano. Mišljenja je da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 6-7%, da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 55 dana – kumulativno, da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta bio u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 45 dana – kumulativno, da je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2h dnevno kroz 45 dana – kumulativno i da naruženje ne postoji.

9. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kao i da stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje (list 175).

10. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom prsne kosti i iščašenje palca lijeve šake; da je liječenje tužitelja završeno 22. svibnja 2025.; da je bolovanje tužitelja za srpanj 2024. opravdano; da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 6-7%; da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 55 dana – kumulativno, da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta bio u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 45 dana – kumulativno, da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2h dnevno kroz 45 dana – kumulativno i da naruženje ne postoji.

11. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22. i 155/23.- dalje ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

12. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda, sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

13. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (analgetska terapija, fizikalna terapija), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV 47/2020-5), uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir navedene učinke koji su uslijedili nakon 2020. i prethodili donošenju ove presude (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice ŽS u DU u odluci poslovni broj Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., ŽS u ZG u odlukama poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Također, napominje se da Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 1100. ZOO-a prema kojom se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.).

14.1. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 4.150,00 EUR.

15. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO- a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, dok je među strankama nesporno da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružena od strane ukućana. Stoga se predmetna naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1053/2025-2 od 3. prosinca 2025.). Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 5,00 EUR te u trajanju od ukupno 90 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada naknada s osnove imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 450,00 EUR (90 sati x 5,00 EUR).

16. Slijedom navedenog, tužitelju pripada naknada s osnove neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u ukupnom iznosu od 4.600,00 EUR, a koji iznos je potrebno umanjiti za već nesporno isplaćeni iznos tužitelju (3.000,00 EUR), pa je tužitelju dosuđen iznos od 1.600,00 EUR temeljem čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a.

17. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Glede zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete tužitelju je priznat isti s danom 23. svibnja 2025., polazeći od utvrđenja vještaka da je liječenje završeno 22. svibnja 2025., pa se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete do isplate temeljem čl. 1103. st. 1. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a jer je riječ o novčanoj tražbini, dok je za preostale zatražene kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen. Naime, ako je šteta nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 2476/2016-2 od 6. rujna 2023.).

17.1. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na tuđu pomoć i njegu valja napomenuti da je odredbom čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje ZOOP) propisano da, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 5. ovoga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, dužan je sukladno odredbi st. 6. istog članka tužitelju na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zateznu kamatu od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u predmetnom slučaju od dana nakon dana završetka liječenja tužitelja s obzirom da se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete, do isplate, dok je za preostale zatražene zatezne kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen.

17.2. S tim u vezi, sud ističe da tužitelj nije dokazao (postavljanjem pitanja vještaku i sl.) je li se u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, mogao i u kojoj mjeri predvidjeti obim svih štetnih posljedica bez obzira na tijek liječenja te tako nije dokazao da je u tom trenutku šteta već nastala, odnosno da je u tom trenutku po redovnom tijeku stvari cjelokupna šteta bila predvidiva. Kako isti to nije dokazao, to proizlazi da je na naknadu sveukupne štete tužitelju valjalo dosuditi zateznu kamatu od dana nakon dana završetka liječenja.

18. Tužitelj je radi liječenja od posljedica ovog štetnog događaja bio na bolovanju u razdoblju od 17. travnja 2024. pa do 31. srpnja 2024., a što među strankama nije sporno, a tijekom postupka je postala nesporna i visina izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio (list 187). Tužitelj je svoj zahtjev za izgubljenu zaradu umanjio za razmjerni iznos nesporne isplate (569,91 EUR), tražeći isplatu daljnjeg iznosa od 260,99 EUR za mjesec srpanj 2024. sa zateznom kamatom od 15. kolovoza 2024.

18.1. Sud je na okolnost opravdanosti bolovanja tužitelja za srpanj 2024. izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipovići Čuguri (točka 9. - 11. obrazloženja presude) te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i našao utvrđenim da je bolovanje tužitelja za srpanj 2024. bilo opravdano. Također, napominje se da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega nije provedeno vještačenje po vještaku medicine rada (list 46 u svezi sa listom 172).

18.2. Iz gore navedenog proizlazi da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade, a koja nakon umanjenja nesporno isplaćenog iznosa, iznosi 250,99 EUR za mjesec srpanj 2024.

18.3. Na naknadu izgubljene zarade koja po svojoj prirodi predstavlja novčanu imovinsku (materijalnu) štetu kamate teku od dana nastanka štete kada se šteta smatra dospjelom, tj. kada su dospjeli pojedini iznosi zarade (tako i VSRH u Rev 484/2024-2 od 7. svibnja 2024. i Rev 460/2006- 2 od 25. rujna 2007.). Stoga je sud tijek zateznih kamata dosudio od 15. -og sljedećeg mjeseca pa je odlučeno primjenom čl. 1095. st. 1. u vezi sa čl. 1086. ZOO-a kao u točci III. izreke presude.

19. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

20.1. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč 1. OT) i tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 13. veljače 2025. i 23. rujna 2025. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 3. srpnja 2025. i 19. svibnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Tužitelju je također primjenom Tbr. 8. toč. 4. OT dosuđen trošak podneska od 15. siječnja 2025. jer njime traži odobrenje za pisano očitovanje sukladno čl. 299.a st. 2. ZPP-a, trošak podneska od 26. svibnja 2025. jer njime dostavlja medicinsku dokumentaciju koju nije mogao ranije dostaviti, kao i trošak podneska od 8. srpnja 2025. jer njime dostavlja presliku zdravstvenog kartona sukladno nalogu suda, za svaku radnju 25 bodova. Dakle, ukupno 675 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 1.687,50 EUR.

20.2. Tužitelju primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 6. ožujka 2026. jer njime požuruje postupanje suda, a što nije bilo potrebno za postupak.

20.3. Tužitelju je priznat trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev 994/2021 i Rev 1265/2022). Tužitelju je također dosuđen plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 33,18 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) jer tužitelj može platiti sudsku pristojbu u polovici iznosa u roku od 3 dana.

20.4. Dakle, ukupno 1.947,23 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.

21. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 31. srpnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku