Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-635/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Komorski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, IR, CR, Marko Komorski, ŠR i GRČ, [adresa], protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Agronomski Fakultet, Zagreb, Svetošimunska cesta 25, OIB: 76023745044, kojeg zastupa Irena Čaček, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52/2, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7701/2024-6 od 23. veljače 2026., 31. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja GR kao osnovana, preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7701/2024-6 od 23. veljače 2026. u točki II. i III. izreke i za navedeno rješava:

1. Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 EUR.

2. Nalaže se tužitelju GR da tuženiku Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, naknadi troškove postupka u iznosu od 281,25 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet da tužitelju GR naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu 93,75 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke), određena je vrijednost predmeta spora u iznosu 100.000,00 EUR (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.843,66 EUR, u roku 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv dijela navedenog rješenja pod točkama II. i III. izreke tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga ističući da je u ovom slučaju riječ o tužbi za utvrđenje postojanja određenog prava te da je vrijednost predmeta spora trebalo utvrditi u skladu s odredbom čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23). Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i sudsku pristojbu, ne navodeći određeno trošak za koji traži naknadu.

3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) u vezi čl. 381. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Iako tužitelj navodi da žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se bitna povreda odredaba parničnog postupka konkretno sastojala pa u odnosu na taj žalbeni razlog pobijana odluka nije mogla biti ispitana.

6. Iz spisa proizlazi:

- da je tužitelj podnio tužbu 27. prosinca 2024. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini - stanu u [adresa], površine 22,34 m2 te je naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 1.000,00 EUR,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora navodeći da bi ista trebala biti 100.000,00 EUR,

- da je tuženik u prilog gore navedenih tvrdnji dostavio Internet oglas za prodaju garsonjere u strogom centru Grada Zagreba,

- da je tužitelj podneskom od 18. veljače 2026. povukao tužbu,

- da je 23. veljače 2026. održano zakazano ročište na kojemu je tuženik pristao na povlačenje tužbe i predložio da sud odluči o njegovom prigovoru naznačenoj vrijednosti predmeta spora te je zatražio troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate,

- da na gore navedeno ročište nije pristupio tužitelj za kojeg je dostava poziva uredno iskazana.

7. Na temelju naprijed navedenog, sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 EUR te na temelju čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. st. 1. ZPP odlučio o troškovima postupka.

8. Takva odluka nije pravilna te je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kao što je to ovdje slučaj, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Prema st. 3. toga članka, ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

10. Tužitelj u žalbi osnovano ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o tužbi za utvrđenje prava vlasništva. U tom slučaju, vrijednost predmeta spora ne mora nužno odgovarati protuvrijednosti imovine koja je predmet spora, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud (Rev-785/2010-2, Rev-x 284/11-2, Rev 944/05-2 i dr).

11. Stoga je neosnovan prigovor tuženika, iznesen u odgovoru na tužbu, kojim ističe da je tužitelj vrijednost predmeta spora suviše nisko naznačio te da je treba odrediti u visini vrijednosti nekretnine u odnosu na koju tužitelj zahtijeva utvrđenje prava vlasništva, odnosno u iznosu od 100.000,00 EUR. Zbog navedenoga je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 40. st. 3. ZPP kada je prihvatio prigovor tuženika i vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 100.000,00 EUR, već je, s obzirom na razloge iznesene u prigovoru, kao mjerodavnu, trebalo prihvatiti vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

12. Budući da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 EUR, tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 EUR (tbr. 8/1 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'', broj 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), kao i trošak pristupa na ročište 23. veljače 2026. u iznosu od 75,00 EUR (tbr. 9/2 i tbr. 54. Tarife) ili ukupno 225,00 EUR odnosno 281,25 EUR, nakon uvećanja za 25 % PDV (tbr. 46. Tarife). Na dosuđen trošak, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP, tuženiku pripada zatezna kamata od donošenja ove odluke do isplate.

12.1. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i presudu jer iz stanja spisa proizlazi da navedene pristojbe nije platio pa mu taj trošak nije ni nastao (čl. 166. st. 2. ZPP).

13. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti pobijano rješenje u točki II. i III. izreke i odlučiti kao u točki I. stavak 1. i 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

14. Tužitelj je uspio sa žalbom pa mu je kao opravdan dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 75,00 EUR (tbr. 10/4 Tarife), odnosno 93,75 EUR, nakon uvećanja za 25 % PDV (tbr. 46. Tarife), s time da nije određeno naveo trošak pristojbe za koji traži naknadu pa mu isti nije dosuđen (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP).

15. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP).

U Velikoj Gorici 31. srpnja 2026.

Sudac

Adela Turkalj