Poslovni broj Ovr-1397/2026-2
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste ČK, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Lipovljani Lignum d.o.o. Lipovljani, Industrijska ulica 24, OIB: 49775985272, protiv ovršenika Evolen d.o.o. Rijeka, Strossmayerova 16, OIB: 75974843041, zastupani po punomoćniku Adrianu Paolo Marcotulli, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marcotulli & partneri O.D. d.o.o. Rijeka, radi isplate, odlučujući o prijedlogu po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 31. srpnja 2026. godine
r i j e š i o j e
I -Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od 30.srpnja 2026.godine za donošenje rješenja kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnom naplatom od 12.lipnja 2026.godine temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra pod brojem Ovrv-8258/2026 od 22.travnja 2026.godine.
II-Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 30.srpnja 2026.godine za odgodu prijenosa po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnom naplatom od 12.lipnja 2026.godine temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra pod brojem Ovrv-8258/2026 od 22.travnja 2026.godine.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 30.srpnja 2026.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa temeljem čl. 210 Ovršnog zakona. Navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji (FINA) zahtjev za izravnu naplatu temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-8258/2026 te iz specifikacije FINE od 29.srpnja 2026.godine proizlazi da je provedena blokada i zapljena sredstava na poslovnim računima ovršenika u ukupnom iznosuod 21.722,25 EUR, radi namirenja navodnog duga od 21.955,93 EUR. Ovršenik smatra da je predmetna izravna naplata, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava, u cijelosti nedopuštena jer se ovršna isprava na temelju koje je zatražena naplata temelji na postupovnim povredama i nepostojanju zakonite dostave. Ukazuje da je u postupku izdavanja rješenja o ovrsi počinjena povreda odredbi o dostavi pismena, uslijed koje je ovršeniku onemogućeno pravo na obranu i podnošenje pravovremenog prigovora. Ovršenik navodi da nije zaprimio nikakvu obavijest niti dostavu odnosno putem pošte nikada nije zaprimio nikakvu pošiljku niti pismeno od javnog bilježnika, suda niti od nadležnih dostavnih službi, a niti je putem sustava elektroničke dostave (e-komunikacija) zaprimio bilo kakvu obavijest o pokretanju postupka ili o samom rješenju na službenu adresu elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] koja je upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci. Pregledom pretinca elektroničke pošte i pripadajućeg sustava e-komunikacije utvrdio je da nikakva obavijest niti sudsko/javnobilježničko pismeno vezano za ovaj postupak nije pristiglo na navedenu službenu elektroničku adresu društva. Zbog toga dostavu smatra neurednom i smatra da postoji bitan nedostatak dostave jer se dostava mora izvršiti na registrirano sjedište pravne osobe ili putem sustava e -komunikacije, sukladno čl. 141. i 142 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 117/03.,84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Ukazuje na odredbu čl. 50 st. 1 toč. 2 Ovršnog zakona prema kojoj ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, što smatra da nije jer dostava predmetnog rješenja o ovrsi nikada nije uredno izvršena pa rok za prigovor ovršeniku nije počeo teći. Nadalje, ukazuje da odredbu čl. 50. st. 1. toč. 3 OZ-a i odredbu čl. 50 st. 1 toč. 1 OZ-a u skladu s kojom ističe da ovršenik može podnijeti žalbu jer isprava na temelju koje je zatražena naplata, uslijed nedostatka zakonite i uredne dostave, ne može predstavljati valjanu i podobnu ovršnu ispravu na temelju koje se može dopustiti i provesti prisilna naplata. Smatra da nedostatak uredne i zakonite dostave, uslijed kojeg je onemogućeno pravo na obranu, predstavlja razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti. Predlaže se pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim te je ujedno predlaže i odgoditi izdavanje naloga bankama za provedbu prijenosa. U svezi navedenog, ističe se da bi provođenje prijenosa novčanih sredstava ovršeniku nanijelo nenadoknadivu i teško popravljivu štetu, dok ovrhovoditelj odgodom ne bi trpio nikakav gubitak s obzirom na to da su sredstva već zaplijenjena i osigurana na računima ovršenika. Nenadoknadivom i teško popravljivom štetom smatra prijenos cjelokupnog iznosa od 21.722,25 EUR, odnosno ukupno 21.955,93 EUR s poslovnih računa ovršenika čime bi došlo do potpune financijske i operativne blokade poslovanja ovršenika. Iako ovršenik nema zaposlenih radnika, zapljena i nepovratni prijenos navedenih znatnih sredstava bi u potpunosti onemogućila podmirivanje osnovnih tekućih troškova poslovanja, kao što su obveze prema ključnim poslovnim partnerima i dobavljačima, te tekuće porezne obveze i javna davanja što bi dovelo do trajnog zastoja u poslovanju, nemogućnosti sklapanja novih ugovora i izvršavanja preuzetih ugovornih obveza, odnosno uzrokovalo bi teške i nepopravljive posljedice i pokretanjem stečajnog postupka ili prisilne likvidacije društva. U slučaju uspjeha ovršenika u postupku ukidanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, naknadni povrat sredstava putem protuovrhe, smatra ovršenik da bi bio iznimno otežan, dugotrajan i neizvjestan. Ponovno ukazuje da dostavu rješenja o ovrsi smatra neurednom, odnosno zbog postojanja bitnog nedostatka dostave, rješenje ne može proizvoditi pravne učinke u pogledu ovršnosti zbog čega je podnio obrazloženi prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-8258/2026 kako bi mu se omogućilo podnošenje pravovremenog prigovora. Predlaže odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te postupka za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi.
2.Uz prijedlog je dostavljeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra pod poslovnim brojem Ovrv-8258/2026 od 22.travnja 2026.godine opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti rješenja o ovrsi i prigovor protiv rješenja o ovrsi predan dana 30.srpnja 2026.godine te specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje pod brojem Ovrv-8258/2026 od 29.srpnja 2026.godine iz koje je razvidno da je temeljem predmetne osnove izvršena zapljena novčanih sredstava u visini od 21.722,25 eura.
3.Prema odredbi čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/2024, dalje: OZ-a) ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljen idba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a), dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe. Ako Agencija u roku od 60 dana od kada joj je dostavljena ovršna odluka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenos zaplijenjenih sredstava, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja (čl. 209 st. 7 OZ-a).
4.O ovom prijedlogu ovršenika nije dana mogućnost ovrhovoditelju da se o njemu očituje jer su okolnosti slučaja tako zahtijevale (čl. 65 st. 2 OZ-a) budući je ovršenikov prijedlog zaprimljen na sud dana 31.srpnja 2026.godine, sve zbog kratkoće roka jer u protivnom sud ne bi mogao ispoštovati zakonski rok od 8 dana u kojem je dužan odlučiti o prijedlogu za prijenos prema odredbi čl. 210 st. 3 OZ-a, kao i činjenici da 60.-ti dan za prijenos zaplijenjenih sredstava nastupa 12.kolovoza 2026.godine. Stoga će se ovrhovoditelju uz ovo rješenje dostaviti i prijedlog ovršenika.
5.Nadalje, prema citiranoj odredbi čl. 210 st. 1 u svezi s čl. 209 st. 1 OZ-a pravno sredstvo ovršenik može podnijeti isključivo u slučaju kada je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186 a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine.
6.U konkretnom slučaju Financijskoj agenciji je dana 12.lipnja 2026.godine dostavljeno na provedbu pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika ( kojem ovršenik osporava urednost dostave), što ustvari znači da se ne radi o traženju izravne naplate tražbine na temelju jedne od isprava taksativno navedenih u čl. 209 st. 1 OZ-a. Naime, kako rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne ulazi u kategoriju isprava iz odredbe čl. 209 st. 1 OZ-a, već je postupak izvansudske ovrhe temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi propisan odredbom čl. 284 OZ-a kojom je, između ostalog, odredbom st. 5 propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka iz čl. 53 OZ-a. Budući je ovršenik izričito podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim će sud pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, što proizlazi iz sadržaja samog prijedloga, prijedlog ovršenika ne može se smatrati žalbom nakon proteka roka.
7.Stoga ovršeniku ovdje nisu na raspolaganju specifična pravna sredstva iz čl. 210. OZ-a, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u toč. I izreke ovog rješenja (tako i Županijski sud u Rijeci pod poslovnim brojem Gž Ovr-731/2020 od 20.svibnja 2021.godine, Županijski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž Ovr-1370/2021 od 28.srpnja 2021.godine).
8.Uzgred rečeno, iz aplikacije e spis, iz predmeta pod poslovnim brojem Ovrv - 8258/2026 proizlazi da je ovršeniku dana 22.travnja 2026.godine poslana dostava rješenja o ovrsi od istog dana, pa kako primatelj nije u roku od 15 dana od dana dostave u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac preuzeo pismeno, smatra se da je dostava izvršena dana 7.svibnja 2026.godine na temelju čl. 143c st. 5 Zakona o parničnom postupku (list 27 spisa).
9. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe valja reći da je odredbom čl. 65 st. 1 OZ-a propisano da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu ovrhe, ovršenik mora učiniti na jasan i određeni način. Mora se raditi o okolnostima koje na vjerojatnost opasnosti konkretno ukazuju, pri čemu mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe. Činjenica da bi se naplatom po ovršnoj ispravi ugrozilo poslovanje ovršenika i podmirenje redovitih obveza iz djelatnosti koju obavlja ovršenik, nije dovoljna za odgodu predmetne ovrhe, budući da je upravo svrha zatražene izravne naplate tražbine kod FINE izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja sa računa ovršenika. Navodi da je ovršenik trgovačko društvo i da će mu blokada računa i prijenos sredstava ovrhovoditelju izvjesno onemogućiti poslovanje, nisu od značaja glede dokazivanja činjenice odnosno utvrđenja vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu odredbe čl. 65 OZ-a u konkretnom slučaju gdje ovrhovoditelj raspolaže valjanom ovršnom ispravom i ima pravo na prisilno namirenje. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj.mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) i isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja ili druge podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja, u smislu da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. U odnosu na navode ovršenika da bi provedbom ovrhe bilo narušeno njegovo poslovanje, valja reći da, kao što je već navedeno, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, a ne o imovinskim prilikama ovršenika. Osim toga, provedba ovrhe mora omogućiti ostvarenje prava vjerovnika (ovrhovoditelja) u razumnom roku ostvariti svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom, a okolnost što će provedba ovrhe negativno utjecati na poslovanje ovršenika ne predstavlja razlog zbog kojeg ovrhovoditelj ne bi trebao ostvariti svoju tražbinu u razumnom roku. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena i da će se provedba ovrhe negativno odraziti na poslovanje ovršenika. Međutim, način na koji će se provedba ovrhe odraziti na poslovanje ovršenika nije šteta u smislu čl. 65 st. 1 OZ-a, obzirom na činjenicu da provedba ovrhe uvijek ima negativan učinak na poslovanje ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom prema čl. 65 st. 1 OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelj nikada ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik koji posluje tada imao razlog za odgodu ovrhe.
10.Stoga je valjalo odlučiti kao u toč. II izreke sukladno odredbi čl. 65. st. 1. u svezi s čl. 210 st. 2 OZ-a.
U Rijeci, 31. srpnja 2026.
S u d a c :
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA: 1. ovrhovoditelju uz prijedlog ovršenika sa svim prilozima
2. pun ovršenika uz pristojbu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim 340,00 eura (Tar.br.3 t.3 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN 50/26) i na prijedlog za odgodu prijenosa 40,00 eura (Tar.br. 1 t. 3)
