Republika Hrvatska
Repubblica di Croazia
Općinski sud u Puli - Pola
Tribunale comunale di Pula – Pola
Stalna služba u Rovinju – Rovigno
Sezione distaccata di Rovinj - Rovigno
52210 Rovinj-Rovigno, Obala/Riva P. Budicin 4
Posl.br. P-287/2025-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Robertu Uggeriju, u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz ZOU mr. sc. Emira Kulenovića i Alme Kulenović, odvjetnici u Puli, protiv tužene Općine Žminj, Žminj, Pazinska 2/G, OIB: 55323221255, koju zastupa opunomoćenica KĐĆ, dipl. iur., djelatnica tuženice, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 2. srpnja 2026. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 31. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti stekao pravo vlasništva nekretnina označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rovinj-Rovigno Općinskog suda u Puli Pola da dopusti uknjižbu prava vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti na ime i u korist tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.374,41 eura u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dane nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3% poena; u preostalom se dijelu troškovi tužitelja do iznosa od 6.408,01 eura odbijaju.
Obrazloženje
1. Tužitelj svojom tužbom tvrdi: da je osobno i putem svojih pravnih prednika dugogodišnji, samostalni, istiniti i pošteni posjednik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oranice i k. č. br. [katastarska čestica] oranice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; da na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama je upisana Općina Žminj (ovdje tuženica); i da u vlasništvu ima i susjednu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], a i druge nekretnine u neposrednoj blizini predmetnih čestica među kojima k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; tako i zgrč.br. 751/4 kuća i dvorište, k. o. [katastarska općina]; te i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] livada, k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, sve k. o. [katastarska općina]; da se njegova nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] neposredno i cijelom svojom dužinom graniči s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; koja je u zemljišnim knjigama upisana na tuženicu; te (kao što je vidljivo u katastarskom planu) da nekretnine u njegovom vlasništvu zajedeno sa predmetnim nekretninama koje glase na ime tuženice (predmetom spora) čine jednu jedinstvenu poljoprivrednu i posjedovnu cjelinu; u potpunosti okruženoj neobrađenim i šumovitim zemljištem; da se na njegovoj nekretnini zgrč.br. 751/4, k. o. [katastarska općina] nalazi kuća; i da je ista smještena sjeveroistočno od spornih nekretnina; a jugozapadno od predmetne nekretnine da se nalazi njegovo imanje tj. sve preostale nekretnine. Da su poljoprivredna zemljišta u njegovom posjedu više desetljeća, računajući dakle i mirni posjed pravnih prednika; da se mirni posjed nekretnina vremenski odnosi na cijelo prošlo stoljeće; da su i prije toga njegovi pravni prednici obrađivali nekretnine kao jedinstvenu poljoprivrednu i posjedovnu cjelinu i to dakle kroz dugi niz desetljeća; da su svi njegovi pravni prednici mirno uživali i posjedovali sve te nekretnine kao jedinstvenu poljoprivrednu i posjedovnu cjelinu unutar koje se nalaze sada sporne nekretnine; da osobno mirno uživa sve te nekretnine, kao što su to činili prije njega njegovi pravni prednici; te slijedom predlaže udovoljiti postavljenom tužbeno zahtjevu jer je dosjelošću stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].
2. Tuženica se odgovorom na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i tvrdi: da tužitelj nije mogao steći dosjelošću sada sporne nekretnine jer ni on, a niti njegovi pravni prednici nisu koristili u opisanom vremenskom periodu te nekretnine, tj. onako kako to tvrdi tužitelj; u svakom slučaju da posjed nisu viršli na pošten, a niti istinit način; svakako da nisu protekli propisani zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću; jer da su tužitelj i njegovi pravni prednici znali da im posjed nekretnina ne pripada; da se tužitelj nekoliko godina unazad obratio tuženici s prijedlogom da mu tuženica proda iste nekretnine (sada predmetom postupka) navodeći da nema pristupa do javno prometne površine; da je zato zatražio i ostvario prolaz puta preko utuženih nekretnina Ugovorom o ustanovljenju prava služnosti pristupnog puta zaključenog dana 26. svibnja 2015. godine; da ta okolnost samo po sebi ukazuje: da je tužitelj znao od početka da mu posjed nekretnina ne pripada; da su u međuvremenu navedene nekretnine uslijed izmjene Prostornog plana uređenja (tuženice) promijenile status jer su sada iste sastavni dio građevinskog područje [adresa]; te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jer neosnovan; između ostaloga jer njegove nekretnine ne čine jednu jedinstvenu poljoprivrednu i posjedovnu cjelinu; obzirom se zapravo radi o dva susjedna kompleksa.
3. U ponovljenom dokaznom postupku izveden je dokaz čitanjem: priloga uz tužbu; odgovora na tužbu sa prilozima; zapisnika od 29. rujna 2020. godine; ugovora o ustanovljenju prava služnosti pristupnog puta od 26. svibnja 2015. zaključenog između tužitelja i ovdje tuženice; skice izmjera (list 56 predmeta); zapisnika do 2. veljače 2021. sastavljenog na licu mjesta tijekom održanog uviđaja; priloga uz navedeni zapisnik (izvod iz katastarskog plana, prijepis posjedovnog lista, mapa); nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke sa zapisnika od 2. veljače 2021. godine; razgledane su fotografije foto priloga dopune nalaza vještaka mjerničke struke (list 81-83 te 112-113 predmeta); povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka; izvadaka iz Matice umrlih; smrtnih listova i rodnih listova pravnih prednika tužitelja. Te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka CĐ (rođene 1937. godine); ŠĐ (rođen 1956. godine); ČĐ (rođena 1952. godine); JĐ (rođenog 1951. godine); VĐ (rođene 1935. godine); UĐ (rođen 1973. godine); ĐĐ (rođen 1989. godine); a na kraju dokaznog postupka je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke u postupku. Tijekom postupka je održan uviđaj na licu mjesta uz nazočnost stranaka i mjerničkog vještaka Milke Kosanović; kada se pristupilo identifikaciji čestica; te je sudski vještak iznio svoj nalaz i mišljenje; i predmetu priložio prijepis posjedovnih listova i ortofoto snimke iz 1968. godine i 2011. godine; kao i foto priloge predmetnih nekretnina. Radi potrebe postupka sudski je vještak mjerničke struke nadopunio svoj nalaz i mišljenje dana 24. svibnja 2022., kada je održano ročište na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; i kada je izveden dokaz saslušanjem prije navedenih svjedoka.
4. Među strankama nije sporno da je tuženica zemljišnoknjižna vlasnica nekretnina sada predmetom ovog postupka; sporno je i valja utvrditi je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina i po kojoj osnovi.
5. Na okolnosti posjedovnog stanja predmetnih nekretnina iskazivali su tijekom uviđaja svjedoci: CĐ; AĐ, ČĐ; JĐ; VĐ: UĐ; ĐĐ.
6. Iz iskaza svjedokinje CĐ proizlazi: da je rođena 1937. godine u mjestu [adresa] na kućnom broju 13; da poznaje tužitelja; da je rođena u istom selu [adresa], na kilometar udaljenosti od kuće tužitelja; da je u dobrim odnosima sa svim susjedima mjesta [adresa]; da je poznavala oca tužitelja (IĐ), djeda tužitelja (IĐ) kao i pradjeda tužitelja (K); da je pradjed tužitelja K preminuo kada je ona imala 3 godine; da kao dijete pamti: da su članovi obitelji tužitelja koristili sada sporne nekretnine kao jedan kompleks; da je te nekretnine mirno posjedovao pradjed tužitelja pok. K, djed tužitelja pok. IĐ, otac tužitelja pok. IĐ i tužitelj osobno (a on i sa svojim pravnim prednicima, članovima obitelji tj. sa ocem i djedom); da dobro pamti: da su sporne parcele u mirnom i neometanom posjedu tužitelja, kao i ranije njegovih pravnih prednika; da su oni ovisno o godišnjoj dobi mirno uživali i koristili i obrađivali raznim kulturama svo to imanje; dakle različitim kulturama, sve ovisno o godišnjoj dobi (žito, krumpir i dr.). Ista je dodatno navela: da je na predmetnim terenima viđala pradjeda tužitelja, oca tužitelja i tužitelja osobno s obitelji kako obrađuju zemlju; da su samo oni posjedovali to imanje i predmetne čestice.
7. Iz iskaza svjedoka ŠĐ (rođen 1956. godine u Milanesima) proizlazi: da su sporne terene posjedovali oduvijek tj. od kada pamti, članovi obitelji tužitelja; da je poznavao oca tužitelja i njegovog djeda; da su oni zajedno i mirno posjedovali te terene; da im nitko nije osporio posjed; da su svi članovi njegove obitelji i obitelji tužitelja bili u jako dobrim i prijateljskim donosim; da su njegove nekretnine u neposrednoj blizini spornih nekretnina; i da mu je zato poznato (od kada pamti) da su sporne nekretnine oduvijek koristili tužitelj i njegovi pravni prednici; da su tužitelj i njegovi pravni prednici mirno posjedovali i uživali imanje u sklopu kojega se nalaze sporne nekretnine, i to dugi niz godina; i da nikad nije čuo da bi dio terena u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika bio nazvan kao "komunal" tj. kao društveno vlasništvo Općine Žminj. Te nadodao: da je poznavao djeda tužitelja koji se zvao IĐ, kao i otac tužitelja; da je samo njih viđao na tim terenima s članovima obitelji; da je njegova zemlja udaljena od predmetnih nekretnina u zračnoj liniji oko 150 metara.
8. Iz iskaza svjedokinje ČĐ (rođena 1952. godine) proizlazi: da poznaje tužitelja; da je poznavala i oca tužitelja pok. IĐ; tako i baku tužitelja pok. H; da je njezina svekrva pok. NĐ bila prva susjeda obitelji HĐ; da je njezina svekrva posjedovala zemlju, koja se graniči sa spornim česticama tj. sa nekretninama u posjedu obitelji HĐ; da je njezina svekrva preminula i da su imovinu pok. NĐ naslijedili sin JĐ (suprug svjedokinje), i njegova sestra EĐ; stoga da je dobro upoznata o tome da su sporne čestice u stalnom, mirnom posjedu članova obitelji tužitelja i da takva saznanja ima od 1976. godine. Ista je nadodala: da je njezina svekrva pok. NĐ bila prva susjeda obitelji HĐ; koja je obitelj živjela u drugom dijelu iste zgrade; da predmetna kuća ima više od 200 godina; da je poznavala baku tužitelja pok. H i da su samo tužitelj i njegovi pravni prednici posjedovali predmetno imanje, preko puta kuće, u sklopu kojeg se nalazi sporna čestica; da je na predmetnim terenima i predmetnom imanju viđala samo članove obitelji tužitelja i njegovih pravnih prednika; da su sve te parcele, tj. tog imanja, omeđene suhozidom prema cesti i u nastavku sve okolo tih terena; da su stari suhozidi vidljivi i lako uočivi.
9. Iz iskaza svjedoka JĐ (rođen 1951. godine) proizlazi: da je odrastao u objektu u nastavku kuće tužitelja; da je dobro upoznat s time da su nekretnine, kao i one predmetom ovog postupka, u stalnom i mirnom posjedu tužitelja, a ranije u mirnom posjedu tužiteljevih pravnih prednika; da je sve te nekretnine u sklopu svog imanja ranije koristio i posjedovao otac tužitelja pok. IĐ; a prije njega isto tako tu zemlju posjedovao djed tužitelja pok. IĐ; da ih je dobro poznavao jer su bili njegovi prvi susjedi; da je djed tužitelja IĐ preminuo 1974. godine; da su i njegovi pravni prednici posjedovali imali u vlasništvu nekretnine u mjestu [adresa], do imanja obitelji tužitelja; da je nekretnine naslijedio od svojih pravnih prednika; i da ih posjeduje još uvijek; da se njegove nekretnine nalaze do spornih; da se u nastavku njegovih nekretnina nalaze sporne čestice u mirnom posjedu tužitelja, a ranije i u posjedu njegovih pravnih prednika; da su tužitelj i njegovi pravni prednici (tj. članovi obitelji tužitelja) obrađivali imanje pa tako i sporne nekretnine sukladno godišnjim kulturama; da itko nije tužitelju niti njegovim pravnim prednicima osporio mirni posjed, a niti vlasništvo nekretnina; da nije nikad čuo od mještana da bi se te čestice nazivale kao "komunal" (tj. kao društveno vlasništvo Općine Žminj); da je o posjedovnom stanju okolnih terena jako dobro upoznat; da su svi susjedi i mještani bili u dobrim odnosima i da su si svi međusobno pomagali u poljoprivrednim poslovima; da su svi mještani mjesta [adresa] živjeli od poljoprivrede; i da je dobro upoznat sa posjedovnim stanjem okolnih terena. Te nadodao: da kuća u kojoj oni žive se nalazi preko zida tužitelja; da kuća na toj lokaciji postoji sigurno nekoliko stotina godina; pogledom iz pravca te kuće da se preko puta ceste nalazi predmetno imanje; da i on tamo posjeduje svoje nekretnine, a da u nastavku postoje parcele tužitelja, tako i sporne parcele, sve u sklopu imanja tužitelja; da je na tim terenima viđao isključivo članove obitelji tužitelja; da su samo oni dugi niz godina obrađivali tu zemlju.
10. Iz iskaza svjedokinje VĐ proizlazi: da je rođena 1935. godine u Rožima; da su oduvijek, sada sporne čestice, bile u posjedu tužitelja, njegovog oca i djeda; da ih je dobro poznavala; da su tužitelj i njegovi pravni prednici, od kada pamti, posjedovali predmetne nekretnine; da je naselje Roži udaljeno od predmetnih nekretnina samo 500 m; da je i njezina obitelj imala nekretnine u blizini nekretnina tužitelja; da su oni zapravo, bili prvi susjedi do nekretnina tužitelja (i njegovih pravnih prednika); jer je samo jedan suhozid dijelio njihova imanja i posjede; da još uvijek obrađuje nekretnine u neposrednoj blizini spornih nekretnina; da su joj oni zapravo prvi susjedi na terenima; da su svi članovi obitelji tužitelja, tako i pravni prednici tužitelja živjeli uvijek u istoj kući u [adresa] (gdje je sastavljen zapisnik dana 24. svibnja 2022.); da su članovi obitelji JĐ i njihovi pravni prednici živjeli u kući u nastavku kuće tužitelja; da itko nije osporio posjed tužitelju, niti njegovim pravnim prednicima; da sporne nekretnine nisu nikad bile nazivane kao "komunal"; da su sporne nekretnine oduvijek koristili i obrađivali članovi obitelji HĐ, u sklopu njihovog imanja; da sve navedeno vrlo dobro pamti.
11. Iz iskaza svjedoka UĐ proizlazi: da poznaje tužitelja i da je poznavao njegovog pok. oca IĐ; da obnaša dužnost pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine Žminj; da je kroz rad saznao da su predmetne čestice, (sada sporne), vlasništvo Općine Žminj; da je to utvrdio unazad pet ili šest godina kada je kroz razgovor sa tužiteljem saznao, da tužitelj želi riješiti status predmetnih nekretnina; da mu je tada tužitelj dao do znanja, da bi kupio te dvije čestice ili da se na neki drugi način riješi status tih čestica; da mu je tužitelj tada objasnio, da koristi predmetne čestice koje se nalaze do ostalih njegovih nekretnina tj. u sklopu njegovog imanja; da mu je tužitelj rekao, da te nekretnine nisu upisane u zemljišnim knjigama na ime oca i da mu se iz tog razloga obratio; nakon toga, da su riješili pitanje služnosti puta, preko čestica vlasništvo Općine Žminj, u korist čestica vlasništvo tužitelja; i tako tužitelju riješili, u zemljišnoknjižnom smislu, pristup do njegovih čestica; upisom služnosti prolaza u zemljišne knjige, na nekretninama Općine Žminj. Te nadodao: da je tužitelj pristupio u prostorije Općine Žminj 2015. godine; da je društveno vlasništvo i Općina Žminj, upisana u zemljišnim knjigama (na predmetnim parcelama) godine 2007. ili 2008.; da Općina Žminj nije izradila geodetski elaborat za potrebe predmetnih nekretnina, u svezi predmetnog priloženog ugovora.
12. Iz iskaza svjedoka ĐĐ (načelnik Općine Žminj) proizlazi: da tužitelja poznaje i da su u korektnim odnosima; da mu nije poznato tko koristi i posjeduje sporne čestice; da je upoznat s time da je tužitelj prije njegovog mandata zasnovao služnost prolaza, preko čestica vlasništvo Općine Žminj (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) za korist k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; da je to ostvareno 2015.; da mu se tužitelj nikada nije obratio za kupnju predmetnih nekretnina. Isti je nadodao: da je preuzeo mandat načelnika Općine Žminj tek 2017. i da je sva saznanja o predmetnim nekretninama stekao nakon što je preuzeo mandat i to kroz razgovor s djelatnicima Općine [adresa]; da kod Općine Žminj nije nikada zaprimljen pismeni zahtjev tužitelja za otkup tih parcela; da se sve to rješavalo osnovom usmenog zahtjeva tužitelja; da je za navedeno saznao kroz razgovor s djelatnicima Općine Žminj.
12.1. Ovaj sud drži, da navodi ĐĐ, nisu odlučni u ovom postupku, jer isti nema osobnih, niti neposrednih saznanja o posjedovnom stanju predmetnih nekretnina, niti o razlozima zaključenja ugovora 2015; jer je preuzeo mandat načelnika Općine Žminj tek 2017.
13. Iz iskaza tužitelja (od dana 24. svibnja 2022. godine) proizlazi: da je rođen u mjestu [adresa], u kući uličnog broja 12 (gdje je sastavljen zapisnik dana 24. svibnja 2022.); da su u toj istoj kući rođeni i živjeli njegov pok. otac IĐ (koji je rođen 1935. godine u mjestu [adresa]), njegov djed pok. IĐ (koji je rođen 1910. godine); da je oduvijek koristio sporne čestice u sklopu njegovog imanja; isto tako prije njega njegov otac, njegov djed i svi njegovi pravni prednici; da je njegov otac preminuo 2016. godine; a da je njegov djed preminuo 1974. godine; da su oni preminuli u rodnoj kući u [adresa] uličnog broja 12; da su do njihove stare kuće živjeli članovi obitelji JĐ; tako dakle i pravni prednici svjedoka JĐ; da je poznavao majku svjedoka JĐ tj. NĐ; da oni posjeduju nekretnine do njegovih; da se njegove nekretnine graniče sa nekretninama u vlasništvu obitelji NĐ; da je nastavio mirno posjedovati imanje nakon smrti oca; tako i mirni posjed predmetnih (sada) spornih nekretnina; jer nekretnine u njegovom posjedu čine zapravo jednu posjedovnu poljoprivrednu cjelinu, unutar koje se nalaze sporne čestice sve potpuno omeđene suhozidom; da je nastavio posjedovati sve te nekretnine, na jednak način kao i njegovi pravni prednici; da koristi istu zemlju koju su ranije mirno posjedovali i obrađivali njegovi pravni prednici; da je zemlju obrađivao zajedno sa ocem i sa djedom (a tužitelj je rođen 1965. godine); da je svu zemlju mirno posjedovao kao i njegov otac, djed i svi njegovi pravni prednici.
13.1. Da je 2015. utvrdio, uvidom u zemljišne knjige, da te dvije čestice ne glase u zemljišnim knjigama na ime sada pok. oca; slijedom toga da se počeo raspitivati u svezi statusa tih nekretnina i pristupnog puta; da iza kako je utvrdio: da te dvije čestice ne glase na ime oca u zemljišnim knjigama; da se (iz tog jedinog razloga) obratio pročelniku Općine Žminj; da bi se nekako riješio status pristupa i puta za nekretnine.
13.2. Tužitelj je dodatno objasnio: da nije nikada rekao predstavniku Općine Žminj, da bi otkupio sada sporne čestice tuženice; nego samo tražio od Općine Žminj, da se nekako riješi status tih nekretnina u njegovom posjedu; sve obzirom je njegova obitelj koristila i mirno posjedovala predmetne čestice od pamtivijeka, kao i prolaz za pristupiti imanju; i da odgovara istini, da je potpisao Ugovor sa Općinom Žminj, 26. svibnja 2015. u svezi pristupnog puta do čestica; nešto prije potpisa Ugovora od 26. svibnja 2015., da je saznao da sporne nekretnine nisu upisane u zemljišnim knjigama na ime oca. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da nije nikada predao Općini Žminj pisani zahtjev radi otkupa spornih parcela; da je 2015. godine osnovana služnost prolaza putom, koja je navedena u priloženom ugovoru; da je to usmeno riješeno, jer su tako riješili ljudi iz Općine Žminj, jer je tražio da se taj status prolaza do nekretnina riješi; da su djelatnici Općine pripremili taj ugovor i da ga je on potpisao; da on nije izradio geodetski elaborat za potrebe tog ugovora; da on ne pamti da je taj elaborat bio priložen uz ugovor; da on nije naručio nikakav posao kod geodeta.
13.3. Da se njegov pradjed zvao LĐ i da je preminuo 40-ih godina prošlog stoljeća, možda u ratnim okolnostima; da je posjedovao i da posjeduje predmetne terene, na jednak način kao što je to činio njegov otac, njegov djed i pradjed; da itko nije ikada osporio njihov posjed, niti vlasništvo; da ranije nisu imali nikakva saznanja, da te dvije čestice nisu njihove; da im to itko nije ukazao; da je bio uvjeren da su sada sporne nekretnine njegove, jer su u oduvijek u naravi bile sastavni dio njihovog imanja. Da su čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] njegove (tj. u njegovom vlasništvu); a da je k. č. br. [katastarska čestica] vlasništvo obitelji NĐ kao i k. č. br. [katastarska čestica]; a da je k. č. br. [katastarska čestica] vlasništvo ŽĐ; a k.č.br,. 4022/1, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] vlasništvo obitelji NĐ.
13.4. Dana 26. lipnja 2022. u ovoj pravnoj stvari je glavna rasprava ponovno otvorena radi dopune postupka i razjašnjenja pojedinih važnih pitanja osnovom čl. 305. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05., 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP); a osnovom čl. 7. st. 2. istog Zakona izvedeni su dokazi, koje stranke nisu predložile, radi provjere navoda stranaka (u svezi čl. 3. st. 3. istog Zakona); pa su zato pribavljeni zemljišnoknjižni povijesni izvadci i izvadci iz Matice umrlih, rodni listovi i smrtni listovi pravnih prednika tužitelja.
13.5. Dana 16. studenoga 2022. tužitelj je svom ranijem iskazu nadodao: da odgovara istini: da je njegov otac IĐ rođen **.**.1935., u mjestu [adresa] gdje je i preminuo **.**.2016.; da je za života njegov otac bio u braku sa RĐ; da je otac njegovog oca tj. djed bio OĐ; a njegova baka HĐĆ; da je njegov djed IĐ odnosno OĐ (radi se o istoj osobi) rođen **.**.1910. (i to od oca TĐ i majke H) i da je preminuo **.**.1974. u mjestu [adresa], gdje je i rođen; da je njegov djed bio u braku sa DĐ (HĐĆ); da je njegov pradjed SĐ tj. LĐ preminuo **.**.1941. i da je za života bio u braku sa PĐ; te da je njegov pradjed u trenutku smrti imao 60 godina života; stoga da osobno drži, da je njegov pravni prednik tj. pradjed SĐ odnosno LĐ rođen 1881. godine; da su roditelji njegovog prapradjeda bili otac FĐ (GĐ) i majka MĐ i da su svi njegovi pravni prednici redom bili zemljoradnici, rođeni i odrasli, u istoj kući.
13.6. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi: da iz naprijed navedenih razloga, a s obzirom da se on putem svojih pravnih prednika nalazi u nesmetanom, mirnom posjedu predmetnih nekretnina od početka 20. stoljeća; stoga drži da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, jer je dokazao rodoslovlje prednika i mirni i pošten posjed čestica; dakle sve jer su svi članovi njegove obitelji i njegovi pravni prednici živjeli u istoj kući u kojoj je i on odrastao sa članovima svoje obitelji; stoga drži da njegov posjed čestica, računajući i posjed njegovih pravnih prednika, traje više od 100 godina; jer su svi članovi njegove obitelji i njegovi pravni prednici oduvijek posjedovali iste nekretnine tj. isto imanje, istu posjedovnu poljoprivrednu cjelinu, kao i on sada; da su njegovi pravni prednici mirno uživali i posjedovali predmetne čestice u sklopu njihovog imanja; da su isključivo on i njegovi pravni prednici posjedovali te terene; koji tereni u naravi predstavljaju jednu cjelinu; da im itko nije branio mirno posjedovanje i uživanje čestica; i zato drži, da su te nekretnine njegove; da te čestice predmetom spora čine jednu poljoprivrednu cjelinu omeđenu sa svih strana suhozidom; te da su oduvijek izgledale kao i na dan uviđaja; da su njegovi pravni prednici posjedovali to imanje i druge nekretnine u njihovom vlasništvu, pa i na drugim lokacijama.
14. Iz nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke Milke Kosanović proizlazi: da su tijekom uviđaja identificirane sporne nekretnine; da su predmetne nekretnine (nakon što je tužitelj pokazao sporne nekretnine u svom posjedu), u naravi ograđene suhozidom sa svih strana; da su identificirane nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 1406 m2 (oranica koja se obrađuje), i nastavno na nju k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] evidentirana kao oranica površine 669 m2 (u naravi oranica koja se obrađuje); koja je čestica posljednja u smjeru jugozapada prema k. č. br. [katastarska čestica] i službeno evidentirana kao oranica površine 615 m2 (u naravi oranica koja se obrađuje sa drvoredom stabala i nekoliko maslina); da predmetne čestice identificirane tijekom uviđaja i u posjedu tužitelja, nisu međusobno vidljivo odijeljene; jer da se koriste kao jedinstvena posjedovna cjelina; da uvidom u priloženu arhivsku građu predmetnih čestica proizlazi: da su se obrađivale kao cjelina 1968. godine (list 63 predmeta) na kojem snimku je žutom bojom istaknut suhozid zatečen na licu mjesta tijekom uviđaja; da je posjed neizmijenjen isto tako u odnosu na ortofoto snimak iz 2011., (list 64 predmeta); na kojem terenu 2011., nije bilo maslina; pa da su u nastavku isto tako nekretnine obrađivane 2019. (list 65 predmeta); i da sve to zorno proizlazi iz ortofoto snimaka. Da k. č. br. [katastarska čestica] su u krajnjem sjeverozapadnom dijelu deformirane u odnosu na katastarski plan (dakle, utvrđen je pomak na licu mjesta). Da iz ortofoto snimka iz 1968., proizlazi (jer je vidljivo): da su se predmetne nekretnine i tada obrađivale kao i sada tj. kao jedna jedinstvena poljoprivredna cjelina. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dodatno proizlazi: da se nekretnine u posjedu tužitelja obrađuju kao jedinstvena posjedovna cjelina tj. k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], i na njih nastavno k. č. br. [katastarska čestica]; da je posjed tužitelja ograđen suhozidom i definiran; s time da je duž jugoistočne međe izdvojen dio pod putom na nasipu; da između ceste i predmetnih nekretnina (preko puta ceste nalazi se kuća tužitelja), se nalazi nogometni mini gol, na terenu u vlasništvu svjedoka JĐ; da je sjeverozapadna susjedna k. č. br. [katastarska čestica], vlasništvo svjedokinje ŽĐ (sve gledano iz pravca dvorišta tužitelja sa k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao list 83 predmeta); u smjeru jugozapada, da se sve naredne nekretnine nakon predmetnih, obrađuju i da su u vlasništvu tužitelja.
14.1. Na foto-prilogu uz nalaz vještaka mjerničke struke (list 81-83 te list 112-113 predmeta), i na priloženim fotografijama prikazane su sporne čestice u posjedu tužitelja i to: pogledom sa jugoistoka na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sa desna u lijevo; te i sa pogledom sa sjeveroistoka; koje fotografije zorno prikazuju čestice u posjedu tužitelja, među kojima se nalaze i sporne; a iz kojih razvidno proizlazi: da nisu međusobno odijeljene; te da se obrađuju kao jedinstvena posjedovna cjelina; da su i ograđene suhozidom kao poljoprivredna cjelina; na tim fotografijama (u nastavku list 82-83 predmeta), je prikazan i dio suhozida (koji je identificiran na licu mjesta), na sjeverozapadnoj strani posjedovne cjeline tužitelja, te je na fotografijama prikazan postojeći put, koji prolazi preko navedenih čestica i to njihovom krajnjom jugoistočnom stranom, u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Fotografije dakle, da vjerno prikazuju i put koji se proteže preko predmetnih (prije gore navedenih čestica), i to iz pravca smjera asfaltirane k. č. br. [katastarska čestica] (preko puta asfaltirane ceste, nalazi se kuća i dvorište tužitelja list 83 predmeta, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]). Fotografije prikazuju (prilog list 112-113 predmeta), cestu koja vodi prema predmetnim nekretninama (i koja u nastavku vodi do kuće tužitelja s desne strane ceste). Priložene fotografije prikazuju: da se predmetne nekretnine nalaze u nastavku suhozida, koji je posebno označen crvenom strelicom (suhozid koji se proteže sa svih strana posjeda tužitelja, s desne strane suhozida je prikazana k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu JĐ); fotografije (list 112-113 predmeta), prikazuju k. č. br. [katastarska čestica], te k. č. br. [katastarska čestica], koje se inače obrađuju; a na fotografijama prikazan je i put (koji se navodi u Ugovoru koji je zaključen između tužitelja i tuženice 26. svibnja 2015. godine), koji vodi do predmetnih nekretnina i koji se proteže na istim česticama, njihovom cijelom jugoistočnom stranom (točka 5 list 113 predmeta); fotografije pokazuju da se k. č. br. [katastarska čestica] (sa drvoredom stabala i maslina), i k. č. br. [katastarska čestica], te k. č. br. [katastarska čestica], obrađuju i čine jednu cjelinu omeđenu sa svih strana; na fotografiji prikazan je u točki 3 foto-priloga, dio puta gledano iz pravca k. č. br. [katastarska čestica] (cesta); koji se dalje proteže preko predmetnih čestica, koje su prikazane, u točki 4 istog lista spisa.
14.2. Dakle, predmetom ovog spora jesu nekretnine koje su identificirane kao: k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 1406 m2, i nastavno na nju k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], evidentirana kao oranica površine 669 m2, i utvrđeno je da se oranice obrađuju.
15. Dakle, nakon održanog održanog ročišta za glavnu raspravu i uviđaja na licu mjesta, uz nazočnost stranaka i svjedoka; zaprimljenog nalaza i dopunskog nalaza vještaka geodetske struke Milke Kosanović, koja je identificirala predmetne nekretnine i posjedovnu cjelinu tužitelja; a nakon zaprimljenih iskaza svjedoka i tužitelja, te nakon izvedenih ostalih dokaza prikupljenih tijekom postupka, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
16. Na osnovu uviđaja, foto-priloga i fotografija priloženih u ovom predmetu, te nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka, koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan (a stranke u postupku na isti nisu imale primjedbi), utvrđeno je: da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u mirnom dugogodišnjem posjedu tužitelja i da čine u naravi, jednu gospodarsku i posjedovnu, poljoprivrednu cjelinu; koja je vidljivo ograđena sa svih strana suhozidom; u naravi, da na terenu te tri gore opisane nekretnine nisu međusobno vidljivo odijeljene i da se slijedom koriste kao jedinstvena posjedovna cjelina; koja se redovito obrađuje raznim kulturama; što je i prikazano na ortofoto snimcima od 1968., do 2011., te i do 2019.; da se navedene čestice nalaze jedna do druge; da između istih nije prepoznatljiva međa; da se iste dodiruju po dužini. Na osnovu neposrednog opažanja suda (tijekom održanog ročišta na licu mjesta, radi saslušanja svjedoka), ovaj sud drži: da priloženi nalaz i dopuna nalaza i foto-prilozi vještakinje mjerničke struke, vjerno prikazuju stanje terena zatečeno na dan uviđaja i ročišta za glavnu raspravu; stoga je ovaj sud u potpunosti prihvatio nalaz i dopunski nalaz vještaka mjerničke struke, jer je logičan, uvjerljiv, podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih svjedoka i podudaran sa navodima iz iskaza tužitelja; slijedom je sud zaključio da je nalaz sastavljen sukladno Zakonu, a na isti stranke nisu imale primjedbi (tijekom postupka razgledani su i foto- prilozi nalaza vještaka).
17. Cijeneći podudarne iskaze saslušanih svjedoka na licu mjesta, ovaj je sud utvrdio i zaključio da su navodi iz iskaza saslušanih svjedoka, istiniti, logični i uvjerljivi te međusobno podudarni te i podudarni sa navodima iz iskaza tužitelja; stoga je ovaj sud u potpunosti prihvatio navode saslušanih svjedoka i navode iz iskaza tužitelja; jer se njihovi navodi između ostaloga međusobno upotpunjavaju. Osim toga valja nadodati, da niti jedan od saslušanih svjedoka nije u srodstvu s tužiteljem, a s druge strane sud nije stekao dojam da su na bilo koji način zainteresirani za ishod postupka. Valja naglasiti da su svi neposredno saslušani svjedoci iskazivali međusobno sukladno i podudarno sa preostalim izvedenim dokazima, a po ocjeni ovoga suda na objektivan i uvjerljiv način. Njima su s obzirom na vrijeme rođenja i mjesta prebivanja poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku; a i posebne okolnosti vezane za posjedovno stanje i način korištenja predmetnih nekretnina. Također, riječ je o osobama koje o posjedovnom stanju predmetnih nekretnina (imanja tužitelja) imaju neposredna saznanja; jer su njihove nekretnine u neposrednoj blizini predmetnih. Kako se u konkretnom slučaju radi o maloj sredini u kojoj su mještani međusobno povezani, životno je i logično da je saslušanim svjedocima, kako na temelju vlastitog opažanja, tako i na temelju pričanja članova njihovih obitelji, dobro poznato posjedovno stanje spornih čestica. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tužitelja jer je isti iskazivao neposredno uvjerljivo i logično, te jer se njegovi navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka kojima ovaj sud vjeruje; te jer se (između ostaloga), prihvaćeni navodi tužitelja u potpunosti podudaraju sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka; pa osnovom navedenog ovaj sud drži dokazanim: da su predmetne čestice oduvijek posjedovali pravni prednici tužitelja, a nakon toga tužitelj osobno; da su posjedovali više nekretnina među kojima se nalaze i sporne čestice; da su predmetne čestice omeđene suhozidom sa svih strana; da itko ikada nije osporio tužitelju, a niti njegovim pravnim prednicima mirni, pošten, savjestan posjed čestica; da su tužitelj i njegovi pravni prednici isključivi posjednici predmetnih nekretnina, a u naravi kompleks čestica zaokružene suhozidom unutar velikog imanja tužitelja; tako i posjednici jedne jedinstvene posjedovne cjeline, koja nije vidljivo odijeljena, a i okružena suhozidom.
18. Iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi: da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice, a k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, kao i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; kao i kuća na zgr.č. 751/4 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke, kao i iz priloženih izvoda iz katastarskog plana (foto-priloga i neposrednim opažanjem), ovaj je sud utvrdio: da se nekretnine predmetom tužbenog zahtjeva, s južne strane graniče sa ostalim nekretninama u vlasništvu tužitelja tj. šest nekretnina; koje se nastavljaju do spornih čestica koje su upisane na tuženicu; pa je ovaj sud zaključio i drži dokazanim: da se sve čestice u posjedu tužitelja, koriste kao jedna jedinstvena posjedovna poljoprivredna cjelina tj. kao jedno gospodarsko imanje. Isto tako sud drži dokazanim: da čestice k. č. br. [katastarska čestica] međusobno nisu vidljivo odjeljenje i da su omeđene sa svih strana suhozidom; da se te nekretnine koriste kao jedinstvena poljoprivredna posjedovna cjelina i da su se uvijek tako obrađivale dugi niz desetljeća raznim kulturama, uvijek kao jedna jedinstvena cjelina.
19. Iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi da Odjel za katastar nekretnina Rovinj- Rovigno, od 1953. ima evidentirane sporne čestice kao: društveno vlasništvo s nosiocem prava korištenja Općine Žminj, i posjednika općenarodna imovina; pa je ovaj sud cijeneći sve izvedene dokaze tijekom postupka zaključio: da taj katastar ne iskazuje godinama stvarno stanje posjeda spornih čestica; da katastarsko stanje posjeda nije godinama usklađeno sa postojećim stanjem na terenu.
19.1. Iz priloženog Ugovara o ustanovljenju prava služnosti pristupnog puta od 26. svibnja 2015. (između tužitelja i tuženice), proizlazi: da je tada ugovoren prolaz, kroz sporne čestice, za korist tužiteljeve čestice k. č. br. [katastarska čestica].
19.2. Iz navoda saslušanih svjedoka proizlazi: da su pravni prednici tužitelja i tužitelj osobno mirno posjedovali terene kao što i sada izgledaju na licu mjesta; slijedom toga je ovaj sud dodatno utvrdio, te zaključio: da su tužitelj, kao i njegovi pravni prednici prije njega, koristili i posjedovali, taj jedini pristupni put (prolaz), gledano iz pravca ceste, do svojih čestica; jer je to razvidno i iz priloženih ortofoto snimaka od 1968. do 2011.; na kojima je zorno prikazan taj put; inače prikazan i u foto prilogu vještakinje geodetske struke (list 113 predmeta, točka 3), gledano iz pravca ceste k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
19.3. Inače, iz ovosudnog predmeta proizlazi: da je taj put, gledano iz pravca ceste, jedini postojeći i mogući prolaz do imanja tužitelja, u naravi da je prolaz postojao dugi niz desetljeća, kako je i zatečen na licu mjesta, tijekom održanih ročišta; a što proizlazi i iz prihvaćenih navoda svjedoka koji osnovano i podudarno sa ostalim izvedenim dokazima tvrde: da su i pravni prednici tužitelja koristili i posjedovali te iste nekretnine na jednak način, kao i tužitelj sada; slijedom dakle: mirno i faktično posjedovali taj predmetni jedini mogući prolaz; zapravo, kao jedini pristupni put do imanja tužitelja i za pristupiti svim nekretninama, u njegovom mirnom posjedu.
19.4. Cijeneći navode iz iskaza tužitelja i navode iz iskaza svjedoka UĐ, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da je Ugovor u svezi osnivanja služnosti, sastavljen bez ikakvog pisanog traga tužitelja; da su predstavnici Općine Žminj, tada imali saznanja, da su predmetne čestice ranije bile u vlasništvu "optanata" i da su postale društveno vlasništvo; da djelatnici Općine nisu provjerili na terenu posjedovna stanja nekretnina, uz nazočnost vještaka geodetske struke; da nekretnine nisu identificirane na licu mjesta, tako niti mirni posjed terena tužitelja; da nije izrađen geodetski elaborat, stanja nekretnina i prolaza. Da tužitelj nije htio ni usmeno, a niti pismeno otkupiti, te dvije sada sporne parcele od Općine Žminj; jer da o tome nema nikakvog pisanog traga; te jer je svjedok UĐ naveo: da je tužitelj htio riješiti status predmetnih nekretnina misleći na status prolaza i puta; da se na neki način riješi status istog puta; i da je svjedok imao saznanja: da tužitelj posjeduje predmetne čestice u sklopu svog imanja; i jer je tužitelj zapravo htio riješiti pristup prema česticama svog imanja. Ovaj sud nije prihvatio navod tog svjedoka kada tvrdi, da je tužitelj htio otkupiti predmetne parcele, jer o tome ne postoji pisani trag i jer nije pokrenut odgovarajući propisani zakonski postupak u svezi prodaje nekretnine u društvenom vlasništvu; a s druge strane je utvrđeno, da su predmetne nekretnine postale vlasništvo tuženice odlukom od dana 15. svibnja 1981., što proizlazi iz zemljišnih knjiga; s druge strane, tužitelj osporava navode navedenog svjedoka. U tom dijelu dakle, sud nije prihvatio navode tog svjedoka jer su neuvjerljivi, nelogični i nepodudarni u odnosu na preostale prihvećene dokaze tijekom postupka. Ovaj sud drži, da navedeni Ugovor od 2015., nije od značaja za ovaj postupak, iz razloga navedenih, kao u nastavku ovog obrazloženja.
20. Uvidom u povijesne zemljišnoknjižne izvatke k. o. [katastarska općina] proizlazi: da je kuća i dvorište tužitelja, od osnutka zemljišnih knjiga upisana u vlasništvu GĐ pok. GĐ iz [adresa]; i na kraju na pravne slijednike, tako da je ta imovina sada upisana na ime tužitelja KĐ, sina pok. IĐ.
21. Slijedom svega navedenoga i nakon pročitanih osobnih podataka pravnih prednika tužitelja i zaprimljenih navoda iz iskaza tužitelja i svjedoka, ovaj sud drži utvrđenim i dokazanim: da je tužitelj sa članovima obitelji, osobno i putem mirnog posjeda pravnih prednika u posjedu spornih parcela dugi niz desetljeća; jer su predmetne nekretnine prije tužitelja mirno posjedovali i uživali prednici tužitelja.
21.1. Naime sud drži dokazanim, da je prapradjed tužitelja GĐ od oca GĐ iz [adresa] posjedovao, kupljenu kuću i dvorište, u neposrednoj blizini, spornih parcela; koji je inače i upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik kuće i dvorišta, od osnutka zemljišnih knjiga, k. o. [katastarska općina]; u kojoj su svi njegovi pravni slijednici rođeni i odrasli; i da je on prvi poznati, zemljišnoknjižni pravni prednik tužitelja.
21.2. Dodatno sud drži utvrđenim i dokazanim: da su predmetne nekretnine, prije tužitelja mirno posjedovali i uživali prednici tužitelja i to: pradjed tužitelja SĐ, od oca C i majke BĐ, poljoprivrednik, koji je preminuo **.**.1941., u 60-oj godini života, u kući u [adresa]; slijedom sud drži, da je rođen godine 1881; a koji je postao punoljetan, prema pravilima OGZ-a, godine 1905. (24 godina nakon rođenja). Da je zatim, predmetne sporne nekretnine posjedovao djed tužitelja ĆĐ rođen **.**.1910. u [adresa], od oca LĐ i majke H, koji je preminuo **.**.1974. u kući u [adresa]. Da je potom, predmetne nekretnine posjedovao IĐ otac tužitelja, rođen **.**.1935. u [adresa], sa adresom [adresa], od oca ZĐ, koji je preminuo **.**.2016., u istoj kući u [adresa].
21.3. Dakle, iz navedenog utvrđenog rodoslovlja proizlazi: da je prvi poznati prednik tužitelja imao upisanu kuću u zemljišnim knjigama, i to na oko pedesatak metara od spornih nekretnina i to GĐ od oca GĐ iz [adresa]; koji je inače i upisan kao vlasnik imovine, na kojoj je evidentirana kuća i dvorište, u [adresa] (i to od osnutka zemljišnih knjiga); a u kojoj kući sada živi tužitelj sa obitelji; koji posjeduje poljoprivrednu cjelinu, koja se nalazi preko ceste k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tj. preko ceste u nastavku k. č. br. [katastarska čestica] (na kojoj se nalazi malo nogometno igralište sa mini golom u vlasništvu obitelji JĐ, kako je to i prikazano u foto-prilogu vještakinje geodetske struke).
22. Kako je dakle utvrđeno da je predmetna kuća i dvorište, sada vlasništvo obitelji tužitelja, od osnutka upisana u zemljišnim knjigama još od godine 1888., na ime pravnog prednika tužitelja; to ovaj sud drži dokazanim: da je pravni prednik tužitelja GĐ pok. GĐ stekao pravo vlasništva tih nekretnina, na kojoj je evidentirana kuća i da je ista evidentirana prilikom osnutka zemljišnih knjiga; da je isti pravni prednik pravnim poslovima stekao pravo vlasništva i drugih nekretnina na kojima je uknjižen, sve k. o. [katastarska općina], i da je iste nekretnine mirno uživao i koristio. Slijedom toga ovaj sud drži dokazanim: da je isti pravni prednik živio u neposrednoj blizini predmetnog imanja; i da mirni i savjestan posjed imanja tužitelja (i njegovih pravnih prednika), računajući pri tome i savjestan posjed, njegovih pravnih prednika, traje od početka 20 stoljeća. Pri tome valja nadodati, da se kuća tužitelja nalazi pravolinijski na oko 50-ak metara (preko ceste), od imanja tužitelja i predmetnih spornih nekretnina.
23. Sve gore navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, iskaza tužitelja, iz povijesno zemljišnoknjižnih izvatka i drugih izvedenih dokaza tijekom postupka; a uvažavajući sve izvedene dokaze i iskaze svih saslušanih svjedoka i tužitelja, koji iskazuju da su tužitelj i njegova obitelj oduvijek u posjedu spornih nekretnina k. o. [katastarska općina]; to da ih desetljećima nesmetano koriste; pri čemu ih nitko nikada nije sprječavao; te obzirom da je sud tijekom postupka na licu mjesta neposrednim opažanjem utvrdio: da je tužitelj i danas u posjedu spornih nekretnina koje su potpuno omeđene; da tužitelj posjeduje jednu neodvojivu poljoprivrednu cjelinu na terenu, do koje se može pristupiti samo iz pravca prije navedene ceste i puta; tj. sa prikazanog pristupnog prolaza-puta na fotografijama (put na nasipu kojega tako opisuje sudski vještak mjerničke struke); dakle pristupnog puta sa ulične strane, to ovaj sud drži utvrđenim i dokazanim: da je tužitelj (računajući i mirni posjed njegovih pravnih prednika) stekao pravo vlasništva dosjelošću predmetnih čestica; koje na terenu nisu međusobno vidljivo omeđene jer čine jednu poljoprivrednu cjelinu u posjedu tužitelja; do obližnje kuće, preko puta ceste (naslijeđene po tužitelju, od svojih prednika), a u kojoj kući sada živi tužitelj sa obitelji, kao i svi pravni prednici prije njega, koji su očito rođeni u istoj kući; na maloj udaljenosti od imanja. Dodatno sud drži utvrđenim i dokazanim: da je posjed tužitelja odvojen od ostalih susjednih nekretnina u vlasništvu saslušanih svjedoka; da su predmetne nekretnine u posjedu tužitelja omeđene sa svih strana starim suhozidom (o kojem je iskazivao u svom nalazu sudski vještak mjerničke struke, a u što se uvjerio i sud naporednim opažanjem na licu mjesta); da je suhozid prikazan na ortofoto planovima; da je i identificiran po vještaku mjerničke struke te i zorno prikazan u priloženom nalazu sa ortofoto snimcima (o čemu se i sud uvjerio neposrednim opažanjem tijekom ročišta kada su saslušani svjedoci pred sudom). Kako je tužitelj (a prije njega njegovi pravni prednici) u posjedu spornih nekretnina sve do danas i iste desetljećima koristio (računajući i mirni posjed pravnih prednika), nesmetano, mirno, savjesno, pošteno i istinito, posjedovao i uživao predmetne nekretnine, kao dio svog poljoprivrednog imanja. Ovaj sud drži dokazanim: da tužitelj nije imao ikakvog razloga posumnjati, da nije upisan na spornim česticama (kao zemljišnoknjižni vlasnik), sve do godine 2015.
24. Dakle, na osnovu svih izvedenih dokaza (pa i neposrednim opažanjem suda) ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da predmetne utužene nekretnine zajedno sa nekretninama u vlasništvu tužitelja, čine jednu posjedovnu neodvojivu poljoprivrednu cjelinu; jer tako posjedovno stanje izgleda na licu mjesta, tj. kao jedna cjelina okružena sa svih strana starim suhozidom; da to imanje (u posjedu tužitelja), je zapravo fizički odvojeno od njegove kuće samo cestom; sa koje jedine ceste tužitelj može pristupati svom posjedu i to jedinim mogućim pristupnim identificiranim putem, obzirom, je to jedini mogući prolaz prema mirnom, i poštenom posjedu tužitelja (kao prije njega i njegovi pravni prednici); te, da je sve opisano i prikazano, na fotografijama nalaza vještaka mjerničke struke.
25. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti navodeći da je gotovo 100 godina u mirnom, nesmetanom i savjesnom posjedu predmetnih nekretnina računajući mirni posjed pravnih prednika, a ovaj je sud utvrdio: da je tužitelj u posjedu spornih parcela računajući svakako i mirni posjed njegovih pravnih prednika, više od 100 godina; imajući na umu, da je prvi upis nekretnina u zemljišnim knjigama k. o. [katastarska općina], na ime prvog poznatog pravnog prednika tužitelja, uslijedilo još 1888. godine; to, da taj datum, ukazuje sudu, da je isti pravni prednik tužitelja upisan kao punoljetna osoba, to sud zaključuje: da je isti imao najmanje 24 godina, u trenutku upisa; to sud drži: da je navedeni pravni prednik tužitelja, prapradjed GĐ, živio u neposrednoj blizini spornih nekretnina i posjedovao svoju kuću i dvorište s članovima obitelji, u kojoj su rođeni i odrasli svi njegovi poznati, pravni slijednici.
25.1. Sud drži dokazanim, da je pradjed tužitelja SĐ (rođen godine 1881.), postao punoljetan godine 1905. (kada je imao 24 godina), i da preminuo 1941.); i da je navedeni pravni prednik tužitelja živio u neposrednoj blizini spornih nekretnina i posjedovao tu kuću s članovima obiteli, u kojoj su rođeni svi njegovi pravni slijednici; te da je posjedovao sporne nekretnine; kao i njegovi pravni slijednici, nakon njega. U nastavku, da je i tužiteljev djed IĐ rođen **.**.1910., posjedovao sporne nekretnine u sklopu tog imanja, (sa ocem i sinom), do dana kada je preminuo (3. srpnja 1974.), u mjestu [adresa], gdje je i rođen; da je potom, predmetne nekretnine posjedovao IĐ otac tužitelja, rođen **.**.1935., (sa ocem i sinom) do dana kada je preminuo **.**.2016., (u kući u [adresa]); i da predmetne nekretnine po smrti oca posjeduje tužitelj osobno, s članovima svoje obitelji.
26. Računajući mirni posjed pravnih prednika tužitelja ovaj sud drži dokazanim: da je nakon mirnog i poštenog posjedovanja nekretnina svakako protekao zakonski rok dosjedovanja i da su pravni prednici tužitelja od početka 20 stoljeća, pa i u nastavku mirno, pošteno i savjesno posjedovali sporne nekretnine, kao i do sada, do podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj stvari; time da je rok dosjedovanja u ovoj pravnoj stvari mirno protekao svakako, daleko prije podnošenja tužbe u ovom predmetu.
27. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva kroz Zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničko pravni učinak, čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog stanja. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću važno je utvrditi dan početka posjedovnog stanja odnosno od kada je posjednik stupio u samostalni posjed i od kojeg počinje teći vrijeme potrebno za dosjelost. Sud je utvrdio da su tužitelj i njegovi pravni prednici više od 100 godina u posjedu spornih nekretnina od početka 20 stoljeća, pa se od tada računa rok za dosjelost; jer svi izvedeni dokazi ukazuju, na mirni posjed pravnih prednika tužitelja koji su živjeli od poljoprivrede i koji su rođeni, odrasli i živjeli u istoj kući (sada u vlasništvu tužitelja), a na maloj udaljenosti od imanja tužitelja; dakle ovaj sud drži: da se od tada računa rok za dosjelost jer tužitelj tvrdi, kao i saslušani svjedoci: da su svi njegovi pravni prednici mirno uživali i posjedovali predmetne nekretnine tj. Imanje, na kojem se nalaze i predmetne, sada sporne, nekretnine; dakako je ovaj sud pri tome posebice cijenio iskaze svjedokinja KE rođene 1937. godine, u [adresa] i VĐ rođena 1935. godine, u Rožima; koje su svojim navodima u potpunosti potvrdile navode iz iskaza tužitelja.
28. Dakle ovaj sud nakon svih izvedenih dokaza tijekom postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti drži dokazanim: da je tužitelj u mirnom, poštenom, istinitom i faktičnom posjedu predmetnih čestica dugi niz desetljeća, računajući i mirni posjed pravnih prednika tj. više od 100 godina mirnog posjedovanja; i da je vremenski, tj. zakonski rok dosjedovanja protekao; na način da je rok dosjedovanja svakako dovršen prije podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj svari. Slijedom, da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan; pri tome valja nadodati da je tužitelj i dan danas u posjedu istih nekretnina, sastavni dio svog poljoprivrednog imanja. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91) te odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima imaju se primjenjivati pravna pravila iz Austrijskog općeg građanskog zakona tj. OGZ-a 1452-1477. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenoj kvaliteti posjeda i proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama koje su u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba je 40 godina (paragraf 1472 OGZ-a). Obzirom da je tužitelj putem pravnih prednika u mirnom posjedu (dugi niz desetljeća), predmetnih nekretnina sve do 1954.; a i od te godine u nastavku do današnjeg dana; i da je njegov posjed miran, pošten i istinit; to ovaj sud drži dokazanim: da su ispunjenje sve pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; zato je presuđeno ako u izreci.
29. Ovaj je sud cijeneći sve izvedene dokaze zaključio da je tužitelj i njegova obitelj kao i njegovi pravni prednici oduvijek u posjedu spornih nekretnina; koji se nalaze u neposrednoj blizini kuće u kojoj sada stanuje tužitelj; da su svi oni nesmetano koristili predmetne nekretnine u čemu ih nitko nikada nije sprječavao; a kako je ovaj sud na uviđaju utvrdio da je tužitelj i dan danas u posjedu spornih nekretnina i da su iste potpuno omeđene i da predstavljaju zajedno jednu neodvojivu jedinstvenu poljoprivrednu cjelinu na terenu; do koje se može pristupiti s opisanog pristupnog prolaza s ulične strane, to ovaj sud drži nedvojbeno utvrđenim i slijedom dokazanim: da su tužitelj i njegovi pravni prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću predmetnih čestica; koje su potpuno omeđene i čine u naravi jednu cjelinu omeđenu sa svih strana starim suhozidom; sve unutar poljoprivrednog imanja u posjedu tužitelja. Kako su tužitelj i njegovi pravni prednici sporne nekretnine sve do danas nesmetano posjedovali i iskorištavali; to je ovaj sud zaključio: da isti nisu imali razloga posumnjati da nisu upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici istih; a s druge strane je ovaj sud prihvatio navode tužitelja, kada tvrdi: da je za navedeno saznao 2015.; pa kako je ovaj sud utvrdio da je tužitelj u mirnom, poštenom, istinitom i faktičnom posjedu navedenih čestica dugi niz desetljeća računajući i mirni posjed pravnih prednika dakle, više od 100 godina; to je ovaj sud zaključio da je rok dosjedovanja protekao svakako prije 1954. Slijedom toga je ovaj sud zaključio: da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava dosjelošću propisane važećim pravim pravilima iz paragrafa bivšeg Austrijskog općeg zakonika (paragraf 1472. OGZ-a), koja pravila se primjenjuju na temelju gore navedenih odredaba Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine; prema kojem se na državnoj imovini vlasništvo moglo steći dosjelošću posjedovanjem kroz period od 40 godina računajući do 6. travnja 1941. godine. Valja nadodati da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 1684/2017-2 od 8. lipnja 2021. godine proizlazi: da je odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenoga 1999. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine, bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. S toga, je sve do donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999., u vrijeme posjedovanja nekretnine u društvenom vlasništvu treba uzeti u obzir i vrijeme proteklo do 8. listopada 1991. godine; odnosno do 17. studenoga 1999. godine.
30. Valja napomenuti kako se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91 i 92/94 – dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću. Međutim ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis prema kojem je čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,073/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 96/17 – dalje ZV) propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ako i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklog prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i dr. protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske - Zahtjev br. 22768/12 zauzeto je shvaćanje koje je izrađeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2019. godine pod posl.br. Rev-x974/2017 prema kojem proizlazi: da se kod stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta pravu nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona; dodatno da rizik bilo kakve greška koja su počinila državna tijela mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinaca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju Zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi uspostavljeni privatni interes trećih osoba. Dakle, u ovom konkretnom slučaju, sud drži dokazanim: da je proteklo 40 godina savjesnog i mirnog posjedovanja potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; dakle, da je rok dosjedovanja protekao i da je svakako dovršen prije 1954.; a čime su ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću još od strane prednika tužitelja.
31. Valja napomenuti da čl. 1. Protokola broj 1 uz Konferenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda (u daljnjem tekstu EKJLP) potvrđenih Zakonom o potvrđivanju konvencije za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda i protokola broj 1, 4., 6., 7., i 11. uz Konferenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda (NN- Međunarodni ugovori 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, to se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima Međunarodnog prava, te kako sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti. Stoga je ovaj sud zaključio da je u ovom slučaju došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju Zakona dosjelošću jer vlasnik zemljišta uživa zaštitu imovine na temelju čl. 1., protokola 1.: iz EKLJP, a takav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama: Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i dr. protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske - Zahtjev br. 22768/12.
32. Obzirom da je ovaj sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj preko svojih prednika u isključivom, neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina; jer u posjedu tih nekretnina (računajući mirni posjed pravnih prednika), od početka 20 stoljeća, pa sve do danas; to je ovaj sud zaključio i drži dokazanim: da su se u ovom slučaju ispunili zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću "ex lege" osnovom prije navedenog paragrafa OGZ-a i odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a koji propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanaka stvarnih prava do stupanja na snagu spomenutog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka; slijedom je ovaj sud osnovom navedenog presudio kao u izreci; osnovom pravnih pravila paragrafa bivšeg Austrijskog općeg građanskog zakonika (paragraf 1472 OGZ-a); jer je rok dosjedanja svakako dovršen prije 1954.; a sve sukladno odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
33. Iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi, da predmetne čestice su evidentirane kao društveno vlasništvo sa nosiocem prava korištenja Općina Žminj; i to nepromijenjena načina uporabe i površine: društveno vlasništvo s nosiocem prava korištenja Općine Žminj i posjednika općenarodna imovina
34. Ovaj je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje Milke Kosanović (kao i dopune nalaza i iskaz), jer je logičan, stručan, uvjerljiv i sastavljen na osnovu Zakona, te podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih svjedoka (kojima ovaj sud vjeruje) i podudaran sa prihvaćenim navodima iz iskaza tužitelja, kao i sa preostalim materijalnim dokazima izvedenih tijekom postupka.
35. Dakle tužitelj tvrdi: da se on putem svojih pravnih prednika nalazi u nesmetanom, mirnom, neprekinutom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu predmetnih nekretnina od početka 20 stoljeća; stoga da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina u cijelosti; da je dokazao rodoslovlje prednika i njihov mirni i pošten posjed predmetnih nekretnina, koje se nalaze u sklopu njegovog imanja; dakle, jer su svi članovi njegove obitelji, kao i njegovi pravni prednici, rođeni u mjestu [adresa] (u kući u kojoj su rođeni i odrasli sa članovim svoje obitelji), i mirno uživali i posjedovali nekretnine tog imanja, tako i predmetne čestice; stoga da njegov posjed čestice (računajući i posjed njegovih pravnih prednika) traje više od 100 godina; jer su svi članovi njegove obitelji i njegovi pravni prednici oduvijek posjedovali i obrađivali iste nekretnine i isto imanje, odnosno istu posjedovnu poljoprivrednu cjelinu, kao i on osobno. Da su njegovi pravni prednici dugi niz desetljeća mirno uživali i posjedovali predmetne čestice u cijelosti i to u sklopu tog njihovog imanja, jer bili zemljoradnici; da su isključivo on i njegovi pravni prednici posjedovali te terene; koji tereni zapravo u naravi predstavlja jednu posjedovnu cjelinu zajedno sa terenom u njihovom vlasništvu, do obližnjeg puta; da im itko nije i kada branio mirno posjedovanje i uživanje čestica; i da zato drži: da su i predmetne nekretnine njegove; da čestice predmetom spora jesu zapravo, sastavni dio jedne poljoprivredne gospodarske cjeline, omeđene sa svih strana starim suhozidom, sa jednim ulazom, a sve gledano dakle, iz pravca obližnjeg puta; da je to imanje oduvijek izgledalo kao i na dan uviđaja, jer su i njegovi pravni prednici te nekretnine obrađivali i neprekidno posjedovali na jednak način, kao i on osobno.
36. Iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke Milke Kosanović iznijetog tijekom uviđaja proizlazi: da je ista tijekom uviđaja (kada su na licu mjesta saslušani svjedoci) identificirala predmetne nekretnine pokazane po svjedocima i po tužitelju; da se nekretninama pristupa iz pravca puta; da su parcele prepoznatljive prema načinu korištenja; sve jer su iste susjedne i jer se obrađuju i održavaju na prije opisani način (što je sud utvrdio tijekom uviđaja, neposrednim opažanjem).
36.1. Iz pismenog nalaza i mišljenja iste vještakinje proizlazi: da sporne nekretnine, čine jednu jedinstvenu posjedovnu i poljoprivrednu cjelinu zajedno sa ostalim nekretninama u vlasništvu tužitelja; da je pristup do istih moguć, ali na samo jedan jedini mogući i postojeći način, sa obližnjeg pristupnog puta, do kojeg se nalazi kuća tužitelja; jer da za iste čestice postoji samo jedan, jedini pristup (dakle, za obje nekretnine), i to gledano sve iz smjera asfaltirane ceste, jer su okružene starim suhozidom (a sve kako je i razvidno prikazano u nalazu vještakinje).
36.2. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještakinje mjerničke struke proizlazi: da su predmetne čestice tuženice identificirane tijekom uviđaja; da su u posjedu tužitelja; i da nisu međusobno vidljivo odijeljena od parcela u vlasništvu tužitelja; da iste čine jedinstvenu gospodarsku posjedovnu cjelinu; jer predmetne nisu vidljivo odijeljene od drugih susjednih nekretnina, te jer su omeđene sa svih strana starim suhozidom; da je moguć samo jedan pristup za te nekretnine (kao što je prije gore navedeno, iz smjera ceste); da se te pobliže navedene nekretnine sa predmetnim koriste, kao jedna i jedinstvena posjedovna cjelina (u što se i sud uvjerio neporedanim opažanjem tijekom uviđaja, a o čemu su iskazivali i saslušani svjedoci, na licu mjesta). Valja nadodati da sa ortofoto snimaka sa uklopom katastarskog plana, te snimka iz 1968., zorno proizlazi: da se predmetne sporne čestice zajedno sa susjednim česticama (obje k. o. [katastarska općina]) obrađuju kao jedna jedinstvena posjedovna cjelina; da je posjed zatečen na licu mjesta neizmijenjen u odnosu na godinu 1968.; da se iz snimke iz zraka, može jasno raspoznati vrsta kulture istih nekretnina; u foto prilogu (uz nalaz) je prikazan pristupni put i jedini ulaz za predmetno imanje; sve i razvidno prikazano na priloženim fotografijama, pogledom iz pravca puta prema parcelama u vlasništvu tužitelja; što dodatno ukazuje: da su navedene (sporne) nekretnine zajedno sa ostalim nekretninama, u mirnom posjedu tužitelja i da se obrađuju kao jedna, jedinstvena posjedovna cjelina; da je posjed tužitelja ograđen starim suhozidom i time jasno definiran; da se nekretnine obrađuju opisanim kulturama; i da iste dugi niz godina obrađuje i mirno uživa tužitelj. Na osnovu priloženih foto priloga, ovaj je sud utvrdio: da iste fotografije i snimci iz zraka, zorno prikazuju čestice u posjedu tužitelja; među kojima se nalaze i sporne nekretnine; a iz kojih razvidno proizlazi: da nisu međusobno odijeljene i da se obrađuju kao jedna, jedinstvena posjedovna cjelina; uz prikazani jedini mogući i postojeći pristupni put (gledano iz pravca ceste), kroz koji prolazi tužitelj sa strojevima i vozilima za pristupiti svojem imanju. Dakle, sud zaključno drži: da fotografije vjerno prikazuju put, stari suhozid, predmetne parcele i imanje tužitelja, a samim time i posjedovnu cjelinu tužitelja.
37. Ovaj sud cijeneći sve izvedene i prihvaćene dokaze drži: da snimak iz zraka od godine 1968., zorno prikazuje sporne parcele k. o. [katastarska općina], i da nisu međusobno odijeljene; da su zajedno okružene suhozidom kao jedna cjelina; da se koriste i održavaju (jer nisu zarasle) na isti način, bez razlike u obrađivanju; zbog čega sud zaključuje: da čine jednu jedinstvenu posjedovnu cjelinu, sa pristupnim putem. Dakle, da se jasno vidi na snimku 1968.: da se obje čestice koriste i održavaju, jer nema niti jedne naznake zapuštanja zemljišta, naročito u usporedbi sa okolnim terenima. Ovaj sud zaključno drži: da su se predmetne parcele koristile i održavale na jednak način kao i sada, a to svakako i prije osnutka katastarskog operata. Dakle, da su parcele bile u mirnom posjedu pravnih prednika tužitelja (a kasnije tužitelja osobno), i da su oni iste parcele kao poljoprivrednici obrađivali i održavali upravo na isti način, kao i tužitelj sada.
38. Iz povijesnih podataka zemljišnih knjiga proizlazi: da na predmetnim katastarskim česticama, provedena nacionalizacija 27. svibnja 1981 (Z-566/81); te da su sporne nekretnine prešle pod upravom, Općine Rovinj, kao Društveno vlasništvo; te pod upravom Općine Žminj; da je uslijedila promjena prema kojoj su parcele, upisane i to nepromijenjenog načina uporabe i površine, kao društveno vlasništvo s nosiocem prava korištenja Općine Žminj i posjednika općenarodna imovina.
38.1. Iz zemljišnih knjiga i Rješenja Općine Rovinj, službe za imovinsko-pravne i poslove broj Z-566/81 od dana 15. svibnja 1981. proizlazi: da je istim utvrđeno da su 1948. nacionalizirane i postale društveno vlasništvo sporne nekretnine i odlučeno da će se kao nositelj prava korištenja upisati tadašnja Općina Rovinj, odnosno Općina Žminj; jer su nekretnine obuhvaćene tim rješenjem i imale status "optantske" imovine (osnovom zahtjeva Ureda za zaštitu jugoslavenske imovine u inozemstvu); što je regulirano Ugovorom o miru s Italijom, temeljem kojeg je SFRJ, pripojilo i područje na kojem se nalaze predmetne nekretnine; a taj status je reguliran Sporazumom od 3. srpnja 1965. zaključenim između SFRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954.; osnovom kojih se propisa sva "optantska" imovina podvrgava nacionalizaciji i prijenosu u društveno vlasništvo, izuzev slobodnih dobara talijanskih "optanata" evidentiranih u Listu A i koja ostaju u vlasništvu "optanata".
39. Iz prihvaćenih navoda iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi: da su pravni prednici tužitelja (kao i tužitelj nakon njih) osobno i mirno posjedovali navedene nekretnine te ih obrađivali i održavali, onako kako su izgledale na dan uviđaja; pa je ovaj sud dodatno utvrdio i zaključio: da je i tužitelj, kao i njegovi pravni prednici, koristio i mirno posjedovao te nekretnine u cijelosti, na jednak način kao i njegovi pravni prednici prije njega; pa je slijedom navedenog ovaj sud utvrdio i dodatno drži dokazanim: da su pradjed, djed tužitelja sa članovima obitelji, te otac tužitelja sa svojim ocem i sa članovima obitelji, kao i tužitelj sa ocem i članovima obitelji pošteno koristili i mirno posjedovali te nekretnine u cijelosti; jer je utvrđeno u ovom postupku: da je ovdje tužitelj nastavio mirno posjedovati imanje njegovih prednika; pa tako i predmetne nekretnine; što sve proizlazi i iz prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka koji osnovano i podudarno sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka tvrde: da su pravni prednici tužitelja koristili, te pošteno i mirno posjedovali to imanje, pa i predmetne nekretnine, na jednak način i u istom obimu, kao i tužitelj do sada.
40. Dakle, nakon održanog uviđaja i ročišta za glavnu raspravu na licu mjesta uz nazočnost stranaka, svjedoka te vještaka mjerničke struke; te zaprimljenog nalaza, dopunskog nalaza, kao i iskaza vještakinje geodetske struke Milke Kosanović koja je identificirala predmetne nekretnine i posjedovnu cjelinu tužitelja; a nakon zaprimljenih iskaza svjedoka i tužitelja, te nakon izvedenih ostalih materijalnih dokaza prikupljenih tijekom postupka, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
40.1. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka i iskaza tužitelja, te na osnovu neposrednog opažanja suda na licu mjesta, foto-priloga i fotografija priloženih u ovom predmetu, te nalaza i mišljenja kao i iskaza sudske vještakinje, koji su u cijelosti prihvaćeni kao objektivni i stručni (a stranke u postupku nisu imale primjedbi), utvrđeno je: da predmetne parcele imanja tužitelja, nisu međusobno odijeljene, da su zajedno potpuno okružene suhozidom, kao jedna samostalna posjedovna cjelina i sa jednim pristupnim putem; da se koriste i održavaju (jer nisu zarasle) na istovjetan način dugi niz godina, bez ikakve razlike u obrađivanju, zbog čega je sud zaključio: da iste zajedno čine jednu jedinstvenu gospodarsku posjedovnu cjelinu. Zaključno, da su u mirnom, poštenom i dugogodišnjem posjedu tužitelja (kao i njegovih pravnih prednika), i da čine dakle, u naravi jednu gospodarsku posjedovnu i poljoprivrednu cjelinu; u naravi, da na terenu te dvije (gore opisane) nekretnine nisu međusobno vidljivo odijeljene; i da se slijedom koriste kao jedna jedinstvena posjedovna cjelina; koja se redovito obrađuje (što je i prikazano na ortofoto snimkama); da se navedene čestice nalaze jedna do druge; da između istih nije prepoznatljiva međa; i da se iste dodiruju po dužini. Na osnovu neposrednog opažanja suda (tijekom održanog ročišta na licu mjesta i saslušanja svjedoka) ovaj sud drži: da priloženi nalazi i foto-prilozi vještakinje geodetske struke vjerno prikazuju stanje tog terena, kako je zatečeno na dan uviđaja i ročišta za glavnu raspravu; stoga je ovaj sud u potpunosti prihvatio nalaz, dopunski nalaz i očitovanja te iskaz vještakinje geodetske struke, jer je logičan, uvjerljiv, podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih svjedoka i podudaran sa navodima iz iskaza tužitelja; slijedom je sud zaključio: da je nalaz sastavljen sukladno Zakonu, a na isti stranke nisu imale primjedbi (tijekom postupka razgledani su i foto-prilozi, te kopije snimaka iz zraka, iz nalaza vještakinje).
40.2. Cijeneći podudarne iskaze saslušanih svjedoka na licu mjesta, ovaj je sud utvrdio i zaključio da su navodi iz iskaza saslušanih svjedoka, istiniti, logični i uvjerljivi te međusobno i podudarni, te i podudarni sa navodima iz iskaza tužitelja; stoga je ovaj sud u potpunosti prihvatio navode saslušanih svjedoka i navode iz iskaza tužitelja; jer se njihovi navodi između ostaloga međusobno upotpunjavaju. Osim toga valja nadodati, da niti jedan od saslušanih svjedoka nije u srodstvu s tužiteljem, a s druge strane sud nije stekao dojam da su na bilo koji način zainteresirani za ishod ovog postupka. Valja naglasiti da su svi neposredno saslušani svjedoci iskazivali međusobno sukladno i podudarno sa preostalim izvedenim dokazima, a po ocjeni ovoga suda na objektivan i uvjerljiv način. Njima su s obzirom na vrijeme rođenja i mjesta prebivanja poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku; a i posebne okolnosti vezane za posjedovno stanje i način korištenja predmetnih nekretnina. Također, riječ je o osobama koje o posjedovnom stanju predmetnih nekretnina (imanja tužitelja), imaju neposredna saznanja. Kako se u konkretnom slučaju radi o maloj sredini u kojoj su mještani međusobno povezani, životno je i logično da je saslušanim svjedocima, kako na temelju vlastitog opažanja, tako i na temelju pričanja članova njihovih obitelji, dobro poznato posjedovno stanje sporne čestice. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tužitelja jer je isti iskazivao neposredno uvjerljivo i logično, te jer se njegovi navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka kojima ovaj sud vjeruje; te jer se (između ostaloga) prihvaćeni navodi tužitelja u potpunosti podudaraju sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka; pa osnovom navedenog ovaj sud drži dokazanim: da su predmetne čestice oduvijek posjedovali pravni prednici tužitelja, a nakon toga i tužitelj osobno; da su oni posjedovali više nekretnina, među kojima se nalaze i sporne čestice; da itko ikada nije osporio tužitelju, a niti njegovim pravnim prednicima mirni, pošten i savjestan posjed čestica; da su tužitelj i njegovi pravni prednici isključivi posjednici predmetnih nekretnina; u naravi kompleks čestica tj. imanje tužitelja; ujedno tako i posjednici jedinstvene posjedovne cjeline, koja nije vidljivo odijeljena. Zato je ovaj sud zaključio i drži dokazanim: da se navedene i identificirane čestice u posjedu tužitelja, koriste kao jedna jedinstvena posjedovna poljoprivredna cjelina, zapravo kao jedno gospodarsko imanje i to dugi niz godina. Isto tako sud drži dokazanim: da te čestice k. o. [katastarska općina], međusobno nisu vidljivo odijeljene i da su u potpunosti omeđene sa svih strana starim suhozidom sa samo jednim pristupom; da se te nekretnine koriste kao jedna jedinstvena poljoprivredna posjedovna cjelina; i da su se te nekretnine oduvijek tako obrađivale desetljećima raznim kulturama, ali uvijek kao jedna jedinstvena poljoprivredna cjelina, sa samo jednim mogućim pristupnim putem, kroz prije navedeni i opisani put.
40.3. Na osnovu priloženog nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke i foto priloga, te fotografija priloženih predmetu, kao nalaza i mišljenja vještakinje geodezije, koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan (a stranke u postupku na isti nisu imale primjedbi); ovaj sud drži dokazanim: da priloženi foto prilozi vještakinje vjerno prikazuju stanje nekretnina zatečeno na dan uviđaja, kao u ostalom i fotografije priložene predmetu po tužitelju. Ovaj je sud u potpunosti prihvatio nalaz vještakinje, jer je logičan, uvjerljiv i podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih svjedoka (kojima ovaj sud vjeruje) i podudaran sa navodima iz iskaza tužitelja. Nakon održanog uviđaja, zaprimljenih iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tužitelja, zaprimljenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje, dopune nalaza i iskaza, priloženih foto priloga i snimaka iz zraka, ovaj sud drži dokazanim: da je nalaz vještakinje sastavljen sukladno Zakonu.
40.4. Ovaj sud drži potrebitim ponoviti da, cijeneći podudarne navode iz iskaza saslušanih svjedoka, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da su navodi iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka, istiniti, logični i uvjerljivi te i međusobno podudarni, a i podudarni sa navodima iz iskaza tužitelja. Svi navedeni, neposredno saslušani svjedoci, iskazivali su međusobno sukladno i podudarno, u svezi predmeta ovog postupka, a po ocjeni ovoga suda na objektivan i uvjerljiv način. Njima su poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku, a i posebne okolnosti vezane za posjedovno stanje i način korištenja predmetne nekretnine, kroz dugi niz godina. Također, riječ je o osobama koje o posjedovnom stanju predmetne nekretnine imaju dugogodišnja osobna i naporedna saznanja. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza gore navedenih svjedoka, jer su isti iskazivali neposredno uvjerljivo i logično, koji svojim navodima u potpunosti potvrđuju navode iz iskaza tužitelja (i jer se ti njihovi navodi međusobno upotpunjavaju). Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tužitelja, jer je isti iskazivao neposredno uvjerljivo i logično, i jer se njegovi navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza svjedoka i sa ostalim prihvaćenim materijalnim dokazima tijekom postupka. Dakle, jer se njegovi navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje; te jer se (između ostaloga) prihvaćeni navodi tužitelja u potpunosti podudaraju sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka.
41. Osnovom čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja je tijekom postupka iznijela neku činjenicu, koja joj ide u prilog, dužna je predložiti i izvođenje dokaza kojom bi dokazala i postojanje te činjenice; stoga je tuženica dužna dokazati sve svoje tvrdnje pred sudom; to kako tuženica nije dokazala istinitost navedenih tvrdnji pred sudom; to je sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio kao u izreci.
42. Iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi: da Odjel za katastar nekretnina Rovinj- Rovigno ima evidentirane sporne čestice u katastarskom operatu; te da je došlo do primjene posjedovnog stanja u katastru osnovom Rješenja o nacionalizaciji (na dan 28. travnja 1948.), kada je došlo do promjene posjedovnog stanja (kroz katastar), tako da je evidentirano novo stanje posjednika: društveno vlasništvo s nosiocem prava korištenja Općine Žminj, i posjednika općenarodna imovina, dakle, kao društveno vlasništvo; da je evidentirano novo stanje tj. na tuženicu; što dodatno ukazuje sudu: da su mirni i pošteni posjednici tada bili, upravo pravni prednici tužitelja, koji su posjedovali predmetne čestice u cijelosti i to daleko prije godine 1953. (godina osnutka katastarskog operata); sve jer iz prihvaćenih navoda saslušanih svjedoka proizlazi: da su pravni prednici tužitelja, kao i tužitelj osobno nakon njih, mirno posjedovali navedene nekretnine, upravo na isti način kao i on sada; slijedom toga je ovaj sud dodatno utvrdio te i zaključio: a su predmetne nekretnine posjedovali, u sklopu njihova imanja pravni prednici tužitelja i to: pradjed, djed, otac tužitelja, te i tužitelj osobno; a što proizlazi dakle, i iz prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka koji osnovano i podudarno sa ostalim izvedenim dokazima tvrde: da su i pravni prednici tužitelja koristili i mirno posjedovali te iste nekretnine, na jednak način kao i tužitelj sada; slijedom dakle: da su pravni prednici tužitelja mirno, savjesno, zakonito, istinito i pošteno posjedovali i uživali u sklopu njihova imanja i predmetne nekretnine u cijelosti.
42.1. Kako je dakle, utvrđen slijed mirnog i poštenog posjeda predmetne nekretnine od strane pravnih prednika tužitelja, tj. djeda i oca tužitelja, to ovaj sud drži dokazanim: da je pravni prednik tužitelja, odnosno njegov pradjed, posjedovao predmetne nekretnine od početka 20 stoljeća (rođen 1881. i bio radno sposoban kada je imao 16 ili 17 godina, te i postao punoljetan, kada je imao 24 godina, dakle, godine 1905.); a zatim, da su pradjed i njegov sin, koji je rođen 1910., u nastavku i zajedno uživali predmetne nekretnine, a potom i njegov pravni slijednik (rođ.1935.), otac tužitelja. Da su iste ranije bile evidentirane u katastru, na ime treće osobe, koja je bila očito "optirala"; da su pravni prednici tužitelja nekretnine mirno uživali i koristili, dakle, pradjed sa članovima obitelji i sinom, te i djed sa članovima obitelji sa sinom, te otac tužitelja sa tužiteljem; pa slijedom toga ovaj sud drži dokazanim: mirni, neprekidan, istinit, pošten, savjestan i faktičan posjed predmetnih nekretnina, pravnih prednika tužitelja od tada tj. od početka 20 stoljeća; dakle, računajući savjestan, mirni posjed njegovih pravnih prednika od početka 20 stoljeća, pa nadalje, do sada; jer je nakon pradjeda i djed sa ocem tužitelja nastavio neprekidni mirni posjed sa članovima svoje obitelji; a nastavno i tužitelj osobno, nakon smrti djeda i oca.
43. Sve gore navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, iskaza tužitelja i iz drugih izvedenih materijalnih dokaza tijekom postupka; a uvažavajući sve izvedene dokaze i iskaze svih saslušanih svjedoka i tužitelja, ovaj je sud utvrdio: da su tužitelj i njegova obitelj (i pravni prednici tužitelja), oduvijek u posjedu spornih nekretnina k. o. [katastarska općina]; da ih desetljećima neometano koriste; u čemu ih itko i ikada nije sprječavao; da je tužitelj i danas u posjedu spornih nekretnina (što je sud tijekom postupka na licu mjesta neposrednim opažanjem i utvrdio); da tužitelj posjeduje jednu neodvojivu poljoprivrednu cjelinu na terenu, do koje se može pristupiti samo iz pravca prije navedenog i opisanog puta; tj. sa prikazanog pristupnog prolaza i puta na fotografijama vještakinje; dakle, iz pravca jedinog postojećeg pristupnog puta; to ovaj sud drži dokazanim: da je tužitelj (računajući i mirni posjed njegovih pravnih prednika) stekao pravo vlasništva dosjelošću predmetnih čestica; koja na terenu u naravi nije međusobno vidljivo odvojena od njegove parcele, jer zajedno zapravo čine jednu obrađenu poljoprivrednu cjelinu, omeđenu sa svih strana starim suhozidom, u neometanom, mirnom i dugogodišnjem posjedu tužitelja; zaključno dakle: da predmetne čestice čine jednu jedinstvenu poljoprivrednu cjelinu sa česticom u vlasništvu tužitelja; upravo onako, kako je to i zorno prikazano u kopiji snimke iz zraka iz godine 1968.
43.1. Ovaj sud drži dokazanim da: su pravni prednici tužitelja posjedovali sporne nekretnine neprekidno od početka 20. stoljeća; da su istu česticu desetljećima posjedovali neometano, neprekidno, mirno, savjesno, pošteno i istinito; i da su koristili te nekretnine u sklopu opisanog poljoprivrednog imanja.
43.2. Ovaj sud dodatno drži dokazanim: da tužitelj nije imao razloga posumnjati da nije upisan na spornim česticama, kao zemljišnoknjižni vlasnik; da je za navedeno saznao prije podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj stvari i to godine 2015.; pa je cijeneći navedeno ovaj sud zaključio: da je tužitelj tek tada utvrdio, da sporne nekretnine nisu uknjižene na ime oca u cijelosti. Dakle sud zaključno drži: da je tu činjenicu tužitelj utvrdio 2015.
43.3. Dakle, na osnovu svih izvedenih dokaza (pa i neposrednim opažanjem suda) ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da predmetne utužene nekretnine zajedno sa nekretninama u vlasništvu tužitelja čine jednu posjedovnu neodvojivu poljoprivrednu cjelinu; jer je tako posjedovno stanje zatečeno na licu mjesta, tj. kao jedna posjedovna cjelina; da do tog imanja (u posjedu tužitelja), tužitelj može pristupati isključivo pristupnim putem, kojeg je opisala vještakinja geodetske struke, u svom nalazu tj. kroz put zorno prikazan u snimci iz zraka, iz godine 1968. Da je to jedini mogući prolaz prema posjedu tužitelja, kojeg su koristili prije njega i njegovi pravni prednici.
44. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti navodeći da je gotovo 100 godina u mirnom, nesmetanom i savjesnom posjedu predmetnih nekretnina računajući mirni posjed pravnih prednika, a ovaj je sud utvrdio da je tužitelj u posjedu spornih parcela računajući svakako i mirni posjed njegovih pravnih prednika, više od 100 godina; jer navedeno proizlazi iz izvedenih dokaza tijekom postupka. Ovaj je sud zaključio: da se svakako (po OGZ-u), rok početka dosjedovanja računa od početka 20 stoljeća; dakle, da se od početka 20 stoljeća računa rok početka dosjedovanja, jer su pradjed i djed tužitelja tada bili punoljetni i bili radno sposobni i obrađivali zemlju zajedno; dakle, računajući svakako mirni posjed pravnih prednika tužitelja tj. pradjeda, djeda, zatim i posjed oca tužitelja svakako i nakon godine 1954.; kao i mirni posjed tužitelja, koji je nastavio mirno uživati iste nekretnine, kao i njegovi pravni prednici, Zato ovaj sud drži dokazanim: da je rok dosjedovanja predmetne nekretnine mirno protekao računajući od početka 20 stoljeća, svakako prije godine 1954.; do kada su u mirnom posjedu nekretnina bili pradjed (rođ.1881.), djed tužitelja (rođ.1910.) i otac tužitelja (rođ.1935.); a djed tužitelja sa sinom neprekidno i nakon godine 1954.; da su pravni prednici tužitelja, od tada dakle, i u nastavku mirno, savjesno, istinito i zakonito posjedovali sporne nekretnine, kao i tužitelj nakon njih, sve do sada; povijesno dakle: pradjed, djed tužitelja, zatim u nastavku djed tužitelja sa sinom (otac tužitelja), pa i tužitelj zajedno sa ocem, a zatim i tužitelj osobno sa obitelji; do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.
45. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva kroz Zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničko pravni učinak, čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog stanja. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću važno je utvrditi dan početka posjedovnog stanja odnosno od kada je posjednik stupio u samostalni posjed i od kojeg počinje teći vrijeme potrebno za dosjelost. Sud je utvrdio da su tužitelj i njegovi pravni prednici više od 100 godina u posjedu spornih nekretnina tj. prednik tužitelja od početka 20 stoljeća, pa se od tada računa rok za dosjelost; jer izvedeni dokazi ukazuju na miran, pošten, istinit, neprekidan, savjestan i zakonit posjed pravnih prednika tužitelja, od tada; koji su živjeli od poljoprivrede i koji su rođeni i živjeli u [adresa], a na maloj udaljenosti od imanja tužitelja. Dakle ovaj sud drži: da se od tada računa rok za dosjelost jer tužitelj tvrdi, kao i saslušani svjedoci: da su svi njegovi pravni prednici mirno uživali i posjedovali predmetne nekretnine tj. imanje u sklopu kojeg se nalaze i predmetne nekretnine; dakako je ovaj sud pri tome posebice cijenio iskaze svjedoka koji su svojim navodima u potpunosti potvrdili navode iz iskaza tužitelja (sve podudarno sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka).
46. Dakle ovaj sud nakon svih izvedenih dokaza tijekom postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti drži dokazanim: da je tužitelj u mirnom, poštenom, istinitom i faktičnom posjedu predmetnih čestica dugi niz desetljeća, računajući i mirni posjed pravnih prednika; svakako više od 100 godina, mirnog posjedovanja; tako da je rok dosjedovanja dovršen svakako prije godine 1954.; slijedom, da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan; pri tome valja nadodati da je tužitelj i dan danas u posjedu istih nekretnina, sastavni dio svog poljoprivrednog imanja. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91) te odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima primjenjivati pravna pravila iz Austrijskog općeg građanskog zakona tj. OGZ-a 1452-1477. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenoj kvaliteti posjeda i proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama koje su u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba je 40 godina (paragraf 1472 OGZ-a); time da paragraf 1468 OGZ-a propisuje rok od 30 godina. Obzirom da je tužitelj putem pravnih prednika u mirnom posjedu dugi niz desetljeća predmetnih nekretnina tj. od početka 20 stoljeća, te zatim neprekidno do godine 1954., a od te godine u nastavku do današnjeg dana; to ovaj sud drži dokazanim: da su ispunjenje sve pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; zato je presuđeno ako u izreci.
47. Ovaj je sud cijeneći sve izvedene dokaze zaključio: da su pravni prednici tužitelja u posjedu spornih nekretnina od početka 20 stoljeća; koje se nalaze u neposrednoj blizini mjesta i kuće gdje su rođeni i živjeli pravni prednici tužitelja, do njihove smrti; da su svi oni nesmetano koristili predmetne nekretnine u čemu ih itko ikada nije sprječavao; a kako je ovaj sud na uviđaju utvrdio da je tužitelj i dan danas u posjedu spornih nekretnina i da predstavljaju, zajedno sa drugim česticama tužitelja, zapravo jedinstvenu poljoprivrednu cjelinu na terenu; do koje se može pristupiti s opisanog (jedinog) pristupnog prolaza; to ovaj sud nedvojbeno drži utvrđenim i slijedom dokazanim: da su tužitelj i njegovi pravni prednici stekli pravo vlasništva navedenih čestica dosjelošću; koje čestice zajedno u naravi čine jednu posjedovnu cjelinu; sve dakle unutar poljoprivrednog imanja u posjedu tužitelja. Kako su tužitelj i njegovi pravni prednici sporne nekretnine sve do danas nesmetano posjedovali i iskorištavali; to je ovaj sud zaključio: da isti nisu imali razloga posumnjati da nisu upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici istih u cijelosti; a s druge strane je ovaj sud prihvatio navode tužitelja, da je za to navedeno saznao tek 2015.; pa kako je ovaj sud utvrdio, da su pravni prednici tužitelja u mirnom, poštenom, istinitom i faktičnom posjedu navedenih čestica dugi niz desetljeća tj. više od 100 godina, jer u posjedu istih nekretnina od početka 20 stoljeća, do sada; to je ovaj sud zaključio da je rok dosjedovanja svakako dovršen, (jer se rok početka dosjedovanja računa od početka 20 stoljeća), prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Slijedom toga je ovaj sud zaključio: da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava dosjelošću propisane važećim pravim pravilima iz paragrafa bivšeg Austrijskog općeg zakonika (paragraf 1468 i 1472. OGZ-a), koja pravila se primjenjuju na temelju gore navedenih odredaba Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine; prema kojem se na državnoj imovini vlasništvo moglo steći dosjelošću posjedovanjem kroz period od 40 godina; a paragraf 1468 propisuje rok dosjedovanja od 30 godina, kad posjednik nekretnine nije formalno upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama.
48. Valja nadodati da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 1684/2017-2 od 8. lipnja 2021. godine proizlazi: da je odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenoga 1999. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. S toga, je sve do donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999., u vrijeme posjedovanja nekretnine u društvenom vlasništvu treba uzeti u obzir i vrijeme proteklo do 8. listopada 1991. godine; odnosno do 17. studenoga 1999. godine.
49. Valja napomenuti kako se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91 i 92/94 – dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću. Međutim ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis prema kojem je čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,073/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 96/17 – dalje ZV) propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklog prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I-58/97 od 17. studenoga 1999., te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i dr. protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske - Zahtjev br. 22768/12 zauzeto je shvaćanje koje je izrađeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2019. godine pod posl.br. Rev-x 974/2017 prema kojem proizlazi: da se kod stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta pravu nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona; dodatno da rizik bilo kakve greška koja su počinila državna tijela mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinaca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju Zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi uspostavljeni privatni interes trećih osoba (iz čega proizlazi da se u roku dosjedovanja treba uračunati i vremenski period do 17. studenoga 1999. godine).
50. U ovom je postupku, cjenici sve izvedene dokaze nedvojbeno je utvrđeno: da je u ovom konkretnom slučaju protekao rok dosjedovanja savjesnog (u dobroj vjeri), poštenog, mirnog, istinitog, faktičnog, zakonitog i neprekidnog posjedovanja potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; jer sud drži dokazanim: da je rok dosjedovanja započet i dovršen još za vrijeme mirnog posjedovanja predmetne čestice po pravnim prednicima tužitelja, dakle, pradjeda, djeda i oca tužitelja; jer se rok računa od početka 20 stoljeća kako je gore navedeno; a čime su ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću još od strane prednika tužitelja.
51. Valja napomenuti da čl. 1. Protokola broj 1 uz Konferenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda (u daljnjem tekstu EKJLP) potvrđenih Zakonom o potvrđivanju konvencije za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda i protokola broj 1, 4., 6., 7., i 11., uz Konferenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda (NN- Međunarodni ugovori 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, to se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima Međunarodnog prava, te kako sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti. Stoga je ovaj sud zaključio, da je u ovom slučaju došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju Zakona dosjelošću jer vlasnik zemljišta uživa zaštitu imovine na temelju čl. 1., protokola 1.: iz EKLJP, a takav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama: Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i dr. protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske - Zahtjev br. 22768/12.
52. Obzirom da je ovaj sud nedvojbeno utvrdio: da je tužitelj preko svojih prednika u isključivom, neprekidnom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina daleko više od 100 godina; da su pravni prednici tužitelja neprekidno posjedovali te nekretnine i to od početka 20 stoljeća, sve do godine 1954., pa i u nastavku do danas; slijedom da su i u nastavku mirno posjedovali čestice, kao što je gore navedeno; to je ovaj sud zaključio i drži dokazanim: da su se u ovom slučaju ispunili zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću "ex lege" osnovom prije navedenog paragrafa OGZ-a i odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a koji propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanaka stvarnih prava do stupanja na snagu spomenutog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka; slijedom je ovaj sud osnovom navedenog presudio kao u izreci; osnovom pravnih pravila paragrafa bivšeg Austrijskog općeg građanskog zakonika (paragraf 1468 OGZ-a); jer je rok dosjedovanja dovršen svakako, i daleko prije godine 1954; a sve sukladno odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
52.1. Dakle, ovaj je sud cijeneći sve gore navedeno, u konkretnom slučaju utvrdio i drži dokazanim: da je rok dosjedovanja u ovom konkretnom svakako dovršen daleko prije podnošenja tužbe u ovom predmetu. Isto tako, cijeneći sve gore navedeno, ovaj sud drži: da se odluka donijeta Rješenjem Općine Rovinj, Službe za imovinsko pravne poslove o nacionalizaciji (spornih) nekretnina "optanata", ne odnosi na članove predmetne obitelji; i da nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.
52.2. Ovaj sud zaključno drži: da ta odluka nije od značaja u ovoj pravnoj stvari; jer je dosjedovanje u ovom konkretnom slučaju svakako dovršeno daleko prije godine 1954., po propisima koji su tada bili na snazi; jer je predmetna odluka donijeta, nakon što su pravni prednici tužitelja dosjedovali predmetne nekretnine; jer se zabrana stjecanja vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu ne odnosi na vlasništvo već stečeno dosjelošću; dakle, neovisno o tome što je nekretnina tijekom vremena upisana kao društveno vlasništvo; dakle, jer zabrana prava stjecanja vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu ne odnosi se na vlasništvo već stečeno dosjelošću, neovisno o tome što je zemljište poslije upisano kao društveno vlasništvo odnosno, vlasništvo Republike Hrvatske (VSH, Rev-253/90 od 21. ožujka 1990. godine); pa je slijedom presuđeno kao u izreci.
53. Dakle, predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnina k. č. [katastarska čestica], u naravi oranica i k. č. [katastarska čestica], u naravi oranica, obje k. o. [katastarska općina]; jer je osobno i putem svojih pravnih prednika, dugogodišnji, samostalni, istiniti, faktični i pošteni posjednik tih nekretnina, time da su u zemljišnim knjigama parcele upisane na tuženicu (u cijelosti). Da je tužitelj vlasnik susjednih nekretnina (od kojih predmetne nekretnine nisu vidljivo odijeljene), i da sve parcele zajedno, čine njegovu jedinstvenu gospodarsku i posjedovnu cjelinu, uz jedini mogući pristup za sve nekretnine, iz smjera jedinog identificiranog i postojećeg puta. Te da se sve parcele imanja obrađuju i obrađivale su se zajedno dugi niz desetljeća i to kroz cijelo prošlo stoljeće, kada su njegovi pravni prednici mirno i pošteno posjedovali te iste nekretnine, kao jednu jedinstvenu poljoprivrednu i posjedovnu cjelinu, te i on osobno u nastavku.
54. Ovaj je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio, saslušanjem tužitelja i svjedoka na licu mjesta te geodetskim vještačenjem, da je tužitelj preko svojih prednika u isključivom neprekidnom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina i to od početka 20. stoljeća, do 1954., zatim i u nastavku do sada, to da su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje dosjelošću na temelju odredbi pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. "Narodne novine" br. 73/91 – dalje: OGZ) u svezi odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), sa rokom dosjedovanja dovršenim svakako i dakako prije godine 1954; time da se rješenje Općine Rovinj, o nacionalizaciji istih nekretnina "optanata", ne odnosi na članove obitelji tužitelja, niti je ta odluka od značaja u ovoj pravnoj stvari, jer je predmetna odluka donijeta nakon što su pravni prednici tužitelja dosjedovali nekretnine, a zabrana stjecanja vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu, se ne odnosi na vlasništvo već stečeno dosjelošću do godine 1954.
55. Notorno je ovome sudu da su 18. prosinca 1954. nacionalizirane i prenijete u društveno vlasništvo predmetne nekretnine, prijašnjih vlasnika, te je naloženo zemljišnoknjižnoj službi Općinskog suda u Rovinju, izvršiti uknjižbu tog rješenja; na način da se briše pravo vlasništva, sa imena ranijih vlasnika "optanata".
56. Tako je na siguran način utvrđeno da je sukladno sporazumu između Republike Italije i bivše FNRJ od 18. prosinca 1954. "optantska" imovina koja je ostala u vlasništvu "optanata" u okviru tadašnjeg zakonodavstva prešla u društveno vlasništvo na dan 18. prosinca 1954., a ne nakon toga upisom društvenog vlasništva, općenarodne imovine u zemljišne knjige, pa su stoga te nekretnine već bile u društvenom vlasništvu, neovisno o upisu izvršenom, po donošenju rješenja od godine 1981.; pa stoga tuženica neosnovano upućuje, da su predmetne nekretnine bile u vlasništvu tzv. "optanata", osoba koje su nakon 1941., optirale za talijansko državljanstvo, te da se ne radi o imovini koja je odavno napuštena ili za koju stvarno zemljišnoknjižni vlasnici nisu znali.
57. Dakle, imovina "optanata" je prešla u društveno vlasništvo odnosno, općenarodnu imovinu danom sklapanja sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma s danom 18. prosinca 1954. (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-852/12 od 22. ožujka 2017. i Rev-752/2021-2 od 17. svibnja 2022.), te se stoga dosjelost računa do prelaska predmetnih nekretnina u društveno vlasništvo; to sud drži, da su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje dosjelošću prije prelaska nekretnina u društveno vlasništvo, jer je dakle, došlo do stjecanja prava vlasništva dosjelošću prije tog nadnevka; te jer je odlučujuće vrijeme prelaska nekretnina u društveno vlasništvo.
58. Prema odredbi paragrafa 1468. OGZ-a, su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja putem svojih prednika s obzirom da su do prelaska predmetnih nekretnina u društveno vlasništvo bili u poštenom posjedu (više od 40 godina), a najmanje 20 godina, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960., gdje je zauzeto stajalište da umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a, u trajanju od 30 godina, je dostatan pošteni posjed od 20 godina (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-51/13-2 od 23. srpnja 2014.).
59. U ovoj parnici je utvrđeno: da su prednici tužitelja bili u poštenom posjedu predmetnih nekretnina daleko duže od 20 godina, sve do 18. prosinca 1954., (a i nakon toga pravni slijednici sve do danas), kada je sklopljen Rimski sporazum, u svezi "optanske" imovine i kada su nekretnine osnovom Zakona, prešle u društveno vlasništvo.
60. Tuženica drži da ovu činjenicu sud ne može utvrditi saslušanjem svjedoka s obzirom da da su rođeni 1935.,1937.,1952.,1956.,1951., a da je tužitelj rođen 1965., što je točno za razdoblje kraja 19. stoljeća, i početka 20. stoljeća, prema utvrđenju ovoga suda, ali su za kasnije razdoblje (potrebno je 20 godina prije 1954.) svi svjedoci izrijekom i suglasno iskazali da je obitelj tužitelja oduvijek u posjedu predmetnih nekretnina, a ovaj je sud na licu mjesta neposrednim opažanjem utvrdio: da tužitelj nedvojbeno posjeduje jednu neodvojivu poljoprivrednu cjelinu na terenu, te da se do predmetne nekretnine može pristupiti samo iz pravca puta (gledano iz pravca ceste).
60.1. Valja ponoviti u svezi navedenog, da je svjedokinja CĐ (rođena 1937. godine u mjestu [adresa] na kućnom broju 13), navela: da poznaje tužitelja; da je rođena u istom selu [adresa], na kilometar udaljenosti od kuće tužitelja; da je u dobrim odnosima sa svim susjedima mjesta [adresa]; da je poznavala oca tužitelja (IĐ), djeda tužitelja (IĐ) kao i pradjeda tužitelja (Š); da dobro pamti: da su sporne parcele u mirnom i neometanom posjedu tužitelja, kao i ranije njegovih pravnih prednika. Da je svjedok AĐ (rođen 1956. godine u Milanesima), naveo: da su sporne terene posjedovali oduvijek tj. od kada pamti, članovi obitelji tužitelja; da je poznavao oca tužitelja i njegovog djeda; da su oni zajedno i mirno posjedovali te terene; da im nitko nije osporio posjed. Da je svjedok JĐ naveo: da su nekretnine predmetom ovog postupka, u stalnom i mirnom posjedu tužitelja, a ranije u mirnom posjedu tužiteljevih pravnih prednika; da je sve te nekretnine u sklopu svog imanja ranije koristio i posjedovao otac tužitelja pok. IĐ; a prije njega isto tako tu zemlju posjedovao djed tužitelja pok. IĐ; da ih je dobro poznavao jer su bili njegovi prvi susjedi (kuća do kuće); da je djed tužitelja IĐ preminuo 1974. godine; da su i njegovi pravni prednici posjedovali i mali u vlasništvu nekretnine u mjestu [adresa], do imanja obitelji tužitelja. Da je svjedokinja VĐ (rođena 1935. u Rožima); da su oduvijek, sada sporne čestice, bile u posjedu tužitelja, njegovog oca i djeda; da ih je dobro poznavala; da su tužitelj i njegovi pravni prednici, od kada pamti, posjedovali predmetne nekretnine; da je naselje Roži udaljeno od predmetnih nekretnina samo 500 m; da je i njezina obitelj imala nekretnine u blizini nekretnina tužitelja; da su oni zapravo, bili prvi susjedi do nekretnina tužitelja (i njegovih pravnih prednika); jer je samo jedan suhozid dijelio njihova imanja i posjede.
61. Kako su dakle pravni prednici tužitelja mirno uživali i koristili predmetne nekretnine sa obitelji, tužitelj je na siguran način dokazao poštenje svojih prednika u smislu odredbe čl. 326. OGZ-a, prema kojoj je pošteni posjednik onaj koji drži: da je stvar koju posjeduje njegova, a nepošten je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje; dok je odredbom paragrafa 328. OGZ-a, propisano da se poštenje posjeda presuđuje, a u dvojbi uzima: da je posjed pošten.
Dakle, zakonska predmnijeva je: poštenje posjednika.
62. Za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti odnosno dosjelosti, potrebno je dokazati da je prednik tužitelja bio posjednik sukladno odredbi paragrafa 309., neprekidno kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću, što je tužitelj u ovom slučaju i učinio i moguće je utvrditi, kako iz iskaza svjedoka i tužitelja, tako i položaja predmetnih nekretnina, a u odnosu na utvrđenja vještaka mjernika. Svi svjedoci, koji su poznavali djeda i oca tužitelja, su naime suglasno iskazivali i to na licu mjesta: da su još od vremena oca tužitelja i njegovog djeda, predmetne nekretnine oduvijek nesmetano i mirno, te pošteno posjedovali i koristili tužitelj, njegov otac i djed.
63. Budući da se poštenje posjednika predmnijeva, a tuženica nije dokazala nepoštenje prednika tužitelja do prelaska nekretnina u društveno vlasništvo, dok je ocjenom svih provedenih dokaza u njihovoj ukupnosti moguće utvrditi: da su prednici tužitelja bili u mirnom posjedu tih nekretnina dugi niz desetljeća; dakle, bili u posjedu spornih nekretnina najmanje 20 godina, prije prelaska u društveno vlasništvo godine 1954., kao "optanske" imovine, sukladno paragrafu 1468. OGZ-a, stečene su pretpostavke za stjecanje prava dosjelošću, jer su predmetne nekretnine bile u poštenom posjedu prednika tužitelja najmanje 20 godina; dakle, prije prelaska u društveno vlasništvo i nisu ostvareni razlozi tuženice, kojima upućuje na sadržaj povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka i upisanih promjena nakon 1954. godine.
64. Rok dosjedanja od 20 godina je tako sigurno dovršen, jer u vrijeme kada je imovina "optanata" prešla u društveno vlasništvo (18. prosinca 1954.), što predstavlja vrijeme poštenog posjedovanja predmetnih nekretnina po pravnim prednicima i to: pradjedu, djedu i ocu tužitelja, zemljoradnici iz IĐ; pa su ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, još po prednicima tužitelja, prije prelaska nekretnina u društveno vlasništvo (zbog "opcije" ranijih vlasnika); a koji prednici su svoje vlasništvo nesporno prenijeli na tužitelja i koji slijed tuženica nedokazano i neosnovano spori.
65. Ovaj je sud zaključio i temelji ovu odluku na utvrđenju da se tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika nalazi u poštenom posjedu spornih nekretnina od početka 20 stoljeća, kroz period svakako dulji od 40 godina, sve do kraja 1953., te i u nastavku sve do sada (2015.), pozivom na odredbe iz pravnog pravila paragrafa (1472. i 1468.) Austrijskog općeg građanskog zakonika.
65.1. Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održanoj 14. veljače 2019. pod brojem: Su-IV-56/19-2 izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.".
65.2. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1048/2023 od 3. siječnja 2024. (tužitelja protiv tuženice Republike Hrvatske), proizlazi da: na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999.
65.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske navedenom odlukom zaključno drži: da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenoga 1999.
65.4. Ugovor zaključen 2015. nije od značaja u ovoj pravnoj stvari, jer je predmetni Ugovor zaključen 2015., nakon što su pravni prednici tužitelja dosjedovali nekretnine do 1954.; a zabrana stjecanja vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu se ne odnosi na vlasništvo već stečeno dosjelošću do godine 1954.; stoga kada je Općina Žminj, definirala služnost tim ugovorom na predmetnim česticama, prekoračila je svoje zakonske ovlasti, jer nije identificirala nekretnine, niti posjedovno stanje terena, niti prava mirnih posjednika terena, niti je cijenila do tada stečena prava pravnih prednika tužitelja i prava tužitelja na istim nekretninama; pri tome imajući na umu da je tužitelj od Općine Žminj tražio samo rješavanje statusa pristupnog puta, a imajući i na umu da je predstavnik Općine znao da tužitelj posjeduje predmetne nekretnine; ovaj sud drži da upravo navedeno ukazuje sudu da je tužitelj tek 2015. saznao da te parcele nisu upisane u zemljišnim knjigama na njegova oca; te tražio pomoć od Općine isključivo u svezi pristupnog puta do tih parcela, što dodatno ukazuje ovome sudu, na njegovo poštenje, tako i na poštenje svih njegovih pravnih prednika, jer nisu znali niti mogli znati da te parcele glase na tuženicu. S druge strane, mada nije predmetom ovog postupka, ovaj sud drži, da cijeneći sve gore navedeno tužitelj je protekom roka dosjedovanja parcela, dosjedovao i služnost pristupnog puta do svojih parcela, kroz opisani period dosjedovanja kao gore.
66. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a; a u ovom je predmetu tuženica izgubila spor; dakle tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju Tbr. 7., 8., 10., 54. i dr.
66.1. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.272,28 eura (odnosno 100.000,00 kuna) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju pripada na temelju Tbr. 7.1. i Tbr. 42. i to: za sastav tužbe iznos od 500,00 eura; za sedam održanih ročišta (29. rujna 2020., 2. veljače 2021.; 12. travnja 2022., 24. svibnja 2022., 16. studenoga 2022., 13. ožujka 2026. i 2. srpnja 2026) ukupni iznos od 3.500,00 eura; za odgovor na žalbu iznos od 500,00 eura, ukupno iznos od 4.500,00 eura; PDV (25%) na navedeni iznos u iznosu od 1.125,00 eura, odnosno ukupno iznos od 5.625,00 eura; dodatno za pristojbu na tužbu u iznosu od 179,17 eura, za pristojbu na presudu u iznosu od 89,59 eura te za pristojbu na odgovor na žalbu u iznosu od 44,79 eura; tužitelju pripada i trošak utrošenog predujma za provedbu vještačenja i za izlazak suda na lice mjesta u iznosu od 410,86 eura; što sveukupno iznosi 6.374,41 eura. Dakle tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u ukupnom iznosu od 6.374,41 eura u roku od 15 dana od donošenja odluke; a osnovom čl. 151. st. 3. ZPP-a za zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude. U preostalom dijelu do iznosa 6.408,01 eura se zahtjev tužitelja za dosudom troškova odbija, jer je neosnovan.
67. Slijedom izloženog, valjalo je presuditi kao u izreci.
U Rovinju, 31. srpnja 2026.
Sudac:
Roberto Uggeri
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
- tužitelju po pun.
- tuženici po z.z.
