Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-904/2024-9

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, kao predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Parlovu, odvjetniku u Splitu i 2. FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja, rješavajući žalbe 1. i 2.tužitelja i tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5744/2019-56 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1.tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5744/2019-56 od 26. veljače 2024.u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe 1.tužitelja ZF i 2. tužitelja FF i tuženice [adresa], ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5744/2019-56 od 26. veljače 2024. u točkama III. IV., V. i VI. izreke i predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je glavni tužbeni zahtjev

1.tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je isključivi vlasnik poslovnog prostora caffe bara smještenog u poslovnoj zgradi anagrafske oznake ..., ..., označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] položenog u prizemlju, ukupne površine 122,25 m2, koji se sastoji od caffe bara, garderobe, hale, dva WC-a i skladišta, pa je tuženica dužna trpjeti upis posebnih dijelova zgrade opisane u Elaboratu etažiranja tvrtke ... ..., broj 64/07 od prosinca 2007. i potvrde ..., Odsjeka za graditeljstvo Klasa: 361 -08/08-01/0002, Ur.broj: 2181/01 -03-03/19-08-0003 od 23. siječnja 2008. i to posebnog dijela koji se sastoji od poslovnog prostora u prizemlju ukupne površine 122,25 m2, caffe bara, garderobe, hale, dva WC-a i skladišta, za cijelo na ime i u isključivo vlasništvo 1. tužitelja.

2. U točki II. izreke odbijen je glavni tužbeni zahtjev 2.tužitelja FF, kojim je tražio da se utvrdi da je isključivi vlasnik poslovnog prostora "ABC" smještenog u poslovnoj zgradi anagrafske oznake ..., ..., označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to skladišnog prostora označenog oznakom 2. koji se sastoji od skladišta pića ukupne površine 24,84 m2, a koji predstavlja idealni dio od 23/6737 dijela zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , te poslovnog prostora označenog oznakom 1.koji se sastoji od restorana, kuhinje, otvorene terase, dvije garderobe sa sanitarnim čvorom, pet skladišnih prostora, plinske stanice, tri hodnika, lifta, dva sanitarna čvora, stubišta i tri predulaza ukupne površine 1935,83 m2, a koji predstavlja idealni dio od 1815/6736 dijela zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa je tuženica dužna trpjeti upis posebnih dijelova zgrade opisane u Elaboratu etažiranja tvrtke ... ......, broj 64/07 iz prosinca 2007. i potvrde ..., ... Klasa: 361 -08/08-01/0002, Ur.broj: 2181/01-03-03/19-08-0003 od 23. siječnja 2008. i to posebnog dijela poslovnog prostora u prizemlju ukupne površ ine 24,84 m2, koji u naravi predstavlja skladišni prostor, poslovni prostor na 2.katu, ukupne površine 1421,63 m2, koji se sastoji od kuhinje, restorana, dvije garderobe i WC -a, skladišta i WC-a, pet skladišnih prostora, plinske stanice, tri hodnika, lifta, dva WC-a, stubišta i tri predulaza, te pripadajuće otvorene terase površine 514,20 m2, za cijelo na ime i u isključivo vlasništvo 2.tužitelja.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženici da 1.tužitelju isplati iznos od 800.000,00 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

4. U točki IV. izreke naloženo je tuženici da 2.tužitelju isplati iznos od 9,260.000,00 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

5. U točki V. izreke naloženo je tuženici da 1.tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 83.584,77 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

6. U točki VI. izreke naloženo je tuženici da 2. tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 116.008,02 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

7. Protiv te presude žale se 1. tužitelj, 2.tužitelj i tuženica.

8. Prvotužitelj presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP),nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, a pobijana presuda nema uopće razloga, posebno nema razloga koji se tiču karaktera spora, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, a oni koji su navedeni su nejasni proturječni sami sebi i sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Prvotužitelj ne smatra da je pravomoćno odlučeno o njegovom pravu iz glavnog tužbenog zahtjeva, jer iako je zgrada res extra commercio, to nije slučaj s posebnim dijelovima nekretnine. Navodi da je predmetni poslovni prostor stekao na temelju valjanog pravnog posla, kupoprodajnog ugovora od 30. ožujka 2007. i to poslovni prostor koji predstavlja 116/6736 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], I. zk.tijelo, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], položenog u prizemlju zgrade u [adresa]., koji u naravi predstavlja snack bar "...", površine 124,37 m2. Predmetni poslovni prostor je isključivo ugostiteljsko turističkog sadržaja i od izgradnje do danas nalazi se u prostoru zgrade koja može biti u režimu pomorskog dobra, no kao posebni dijelovi samostalne uporabne cjeline koji nisu vezani za luku i lučku djelatnost i sadržajno mogu biti u pravu vlasništva kako fizičkih, tako i pravnih osoba i mogu biti izuzeti iz režima pomorskog dobra i imati status prava vlasništva. Navedeno tim više,što je ovo utvrđeno Zakonom o pretvorbi i privatizaciji koji je u vrijeme stjecanja bio lex specialis i u odnosu na Zakon o vlasništvu, kao i u odnosu na propise o pomorskom dobru.

10.1. Navodi da je savjestan stjecatelj prava vlasništva na predmetnoj nekretnini koji je ostao bez ikakve krivnje bez vrijedne nekretnine. Prvotuženik ustraje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a koji je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, navodeći da je vještak vještačio prostor i kao takav njegov položaj "gole zidove" istovremeno zanemarujući uređeni štekat koji kao takav pripada i služi predmetnom poslovnom prostoru. Navodi da predmetni poslovni prostor i dalje prometuje te služi za poslovno ugostiteljsku djelatnost, pa izvlaštenjem osim prostora 1.tužitelj gubi posao i svoju primarnu ugostiteljsku djelatnost koju obavlja tvrtka koja je u posjedu prostora. Slijedom navedenog, vještak je predmetni uslužni prostor "štekat" u cijelosti zanemario i nije se nijednom riječju očitovao. Pri tom naglašava kako je tužitelju oduzeto i 180,92 m2 zajedničkog prostora u hodniku (kvadratura vidljiva u priloženom primopredajnom zapisniku), a koji je također izgradio prednik tužitelja ..., a vještak nije uzeo u obzir. Jednako tako, da je vještak zanemario ulaganje tuženika u predmetni poslovni prostor, budući da navedena ulaganja tužitelj nije izvršio kao i poslovodstvo bez naloga, već kao pošteni stjecatelj i stoga ima pravo na naknadu nužnih, korisnih i luksuznih troškova.

11. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev 1.tužitelja u cijelosti.

12. Drugotužitelj presudu pobija u dijelu točke IV izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. U žalbi navodi da je predmetnu nekretninu na kojoj nije bilo upisano pomorsko dobro kupio od stvarnog i upisanog vlasnika, te uložio enormna sredstva i koristio je godinama, pa je savjesni stjecatelj i tuženik mora platiti naknadu. Navodi da sud nije na pravilan i zakonit način utvrdio vrijednost nekretnine, jer poredbenom metodom se sukladno čl. 24. st.1. Zakona o vrijednosti nekretnina određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina, dok se prema st.3. istog propisa broj kupoprodajnih cijena (transakcija) iz st.1. ovog članka utvrđuje na temelju broja kupoprodajnih ugovora, ako kupoprodajni ugovor sadrži katastarske čestice iz samo jednog zemljišnoknjižnog tijela na istom lokalitetu (...) ima pet realiziranih kupoprodajnih ugovora u vremenu koje se uzima kao vrijeme vrednovanja (posljednje četverogodišnje razdoblje), pa je nejasno zašto vještak kao temelj procjene po poredbenoj metodi nije uzeo navedenih pet kupoprodajnih ugovora i na temelju tih podataka uz uvaženje i primjenu ostalih predviđenih Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnine ("Narodne novine" broj 105/15 - dalje Pravilnik) utvrdio vrijednost poslovnog prostora 2.tužitelja. Da je vještak postupio na opisan način utvrdio bi da je prosječni m2 ovih poslovnih prostora 16.000,00 eura što bi u konačnici bilo potvrđeno kao i da poslovni prostor i 2.tužitelja vrijedi danas dvostruko više od iznosa koji se tužbom potražuje (13,724.690,00 eura).

13.1. Navodi da je vještak postupio protivno zakonu i Pravilniku tako što je nepotrebno naveo kupoprodaju prostora na ..., ..., ... i .... Stoga da je trebalo u cijelosti prihvatiti zatraženi iznos od 13,724.690,00 eura i dosuditi zateznu kamatu od 3. srpnja 2014., kao dana kada se 2.tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku,pa sve do isplate.

14. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. Tuženica presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama,a razlozi koji su navedeni međusobno su proturječni, jer sud najprije ističe da u konkretnom slučaju se radi o situaciji kao da su predmetni poslovni prostori izvlašteni, a nakon toga utvrđuje da je sasvim jasno da predmetne nekretnine nisu trebale biti procijenjene u vrijednost društvenog kapitala i na temelju takve pretvorbe nije bilo moguće steći pravo vlasništva predmetnih poslovnih prostora od strane tužitelja.

16.1. Navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi da podredni tužbeni zahtjev predstavlja potraživanje s naslova naknade štete zbog činjenice što je tužiteljima pravo vlasništva na predmetnim nekretninama brisano temeljem pravomoćne sudske presude, pa su tužitelji trebali dokazati sve relevantne materijalnopravne pretpostavke koje bi rezultirale odgovornošću tuženika za štetu, a naročito pretpostavku protupravnosti, a koja pretpostavka nije dokazana. Također navodi da tužitelji, kao ni njihovi pravni prednici nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini koja predstavlja pomorsko dobro koje je opće dobro i ne može biti objektom prava vlasništva ni bilo kojeg drugog stvarnog prava. Navodi da zaključak suda prvog stupnja, da su tužitelji prilikom kupnje nekretnine postupili u dobroj vjeri, nema uporište u spisu, jer se predmetni poslovni prostori nalaze u objektu izgrađenom i označenom kao kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je od prvog upisa u zemljišne knjige 1885. godine pod upravom ..., a od 1950. pod upravom [obrt].

16.2. Nadalje, iz odluke o osnivanju poduzeća ... od 23. rujna 1962. proizlazi da je predmetna nekretnina i tada bila unutar lučkog područja, pa sukladno Odluci o osnivanju lučke uprave Split ("Narodne novine" broj 45/97), predmetna nekretnina u cijelosti se nalazi unutar granica lučkog područja [obrt] ... ..., a odredbom čl. 2. st.1. toč. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03,56/16) propisano je da je granica lučkog područja ujedno i granica pomorskog dobra, što znači da sve nekretnine unutar granice lučkog područja po samom zakonu predstavljaju pomorsko dobro. Iz navedenog proizlazi da je predmetna nekretnina oduvijek imala status pomorskog dobra, jer je bila sastavni dio lučkog područja, a luke su u pravnom kontinuitetu oduvijek predstavljale pomorsko dobro na kojem se nije moglo stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj drugoj osnovi.

16.3. Tuženica smatra da tužitelji uopće nisu bili savjesni i u dobroj vjeri prilikom kupnje predmetnih poslovnih prostora jer su znali ili barem s obzirom na sve okolnosti koje su im bile poznate, mogli znati da predmetni poslovni prostor predstavlja pomorsko dobro. Na navedeno upućuju svi upisi predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi koji su prethodili upisu prava vlasništva tužitelja i njihovih prednika, zatim činjenica da je objekt u kojem se nalazi predmetni poslovni prostor, nalazi uz sam rub morske obale, kao i činjenice navedene u elaboratu o procjeni vrijednosti nekretnina društvenog poduzeća "Transjug" ... u kojem je izričito navedeno da se "... ... nalazi na pomorskom dobru kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da tužitelji nisu bili savjesni i u trenutku vršenja ulaganja, jer je tada bila u tijeku parnica po tužbi Republike Hrvatske protiv tužitelja, radi utvrđenja da predmetne nekretnine predstavljaju pomorsko dobro.

16.4. Tuženica u žalbi ponovno ukazuje na sudsku praksu i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev-2482/11, rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-3249/06 i odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2899/04. Navodi da vještak nije dao odgovor na ključna pitanja koja su posebno važna za pravilnu i zakonitu odluku. Prije svega, vještak je za izračun vrijednosti poslovnog prostora "..." uzeo površinu od 1812,25 me, a da pri tom nije ničim potkrijepio i obrazložio je li uistinu taj prostor u trenutku kupnje od strane 2.tužitelja imao toliku neto građevinsku površinu ili je površina nastala prilikom adaptacije i rekonstrukcije tog prostora tijekom 2009. i 2010. godine.Također,vještak prilikom procjene vrijednosti predmetnih poslovnih prostora nije razmatrao pitanje amortizacije te vrijednosti, imajući u vidu godinu izgradnje, kao i vrijeme korištenja istih od strane tužitelja i njihovih prednika. Obzirom da se radi o pomorskom dobru, sva ulaganja tužitelja i njegovih prednika u predmetni poslovni prostor trebalo bi se tretirati kao ulaganje u opće dobro, te je vrijednost ulaganja zasigurno do danas u značajnoj mjeri amortizirana. Posebno ističe da vještak po prijedlogu tuženika nije utvrdio što iz izvršenih ulaganja predstavlja nužne troškove, a što korisne, a što luksuzne, u smislu odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZV). Međutim, sve da su ulaganja koja su izvršili tužitelji pravno kvalificirani kao nužni, odnosno korisni troškovi, smatra da je trebalo od utvrđenih iznosa troškova odbiti vrijednost plodova i drugih koristi koje su tužitelji kao njihovi pravni prednici dobili od korištenja predmetnog prostora. Na kraju ističe da potraživanje nužnih i korisnih troškova od strane tužitelja još uvijek nije dospje lo.

17. Predlaže pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti na način da se eventualni tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

18. Drugotužitelj u odgovoru na žalbu tuženika u bitnom navodi da je 2.tužitelj 2007.godine kupio točno određene dijelove nekretnine upisanog vlasnika ... ..., da su prostori u vrijeme kupnje bili derutni, da ih je 2.tužitelj adaptirao i u cijelosti izvršio i u njih uložio enormna ulaganja, da se 2.tužitelj kao vlasnik kupljenih nekretnina u zemljišne knjige upisao temeljem posebnog rješenja koje je postalo pravomoćno, da u trenutku kupnje i upisa u zemljišne knjige nije bila evidentirana nikakva zabrana stjecanja, posebno ne ona da bi se radilo o pomorskom dobru.

19. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

20. Žalbe tužitelja i tuženice su osnovane.

21. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva poslovnih prostora smještenih u poslovnoj zgradi anagrafske oznake ..., ..., terminalu, te eventualni zahtjev za slučaj da sud odbije prvopostavljeni tužbeni zahtjev, kojim tužitelji traže isplatu naknade na ime gubitka tužitelja zbog okolnosti da je odlukom naloženo brisanje njihovog prava vlasništva nad tim prostorima u zemljišnim knjigama radi utvrđenja da su isti u objektu koje ima narav pomorskog dobra, koje predstavlja pomorsko dobro.

22. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je između društva Laurus d.d. ... i DF **.**.1994. zaključen Ugovor o prodaji poduzeća pod tvrtkom ... ..., sa svim pravima i obvezama, uključujući svu pokretnu i nepokretnu imovinu koja je u vlasništvu tog društva;

- da je između DF i 1.tužitelja dana 14. lipnja 1994. zaključen Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza suvlasnika poduzeća ..., a prema kojem ugovoru je ... raspisao natječaj za prodaju poduzeća ... ... u čijem sastavu su predmetni ugostiteljski objekti i prema kojem su zaključenjem tog pravnog posla ugovorne stranke postale suvlasnici udjela u kupljenom poduzeću ... za po ½ idealnog dijela;

- da je pregledom rješenja Trgovačkog suda u Splitu utvrđeno da je poduzeće ...

– ... [adresa] promijenilo tvrtku i sjedište tako da nova tvrtka glasi: ... ...;

- da je djelomičnim rješenjem ... Klasa: UP/I-943-01/03- 02/31, Ur. broj: 563-03-02/03-2003-5 od 28. svibnja 2003. u postupku pretvorbe društvenog poduzeća ..., temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91, 83/92, 94/93, 9/95 i 21/96) pored nekretnina utvrđenih djelomičnim rješenjem tog ... (rješenje od 29. lipnja 1999.) u vrijednost društvenog kapitala procijenjene su i predmetne nekretnine, restaurant "..." i buffet "...";

- da je dana 23. siječnja 2008. donesena Potvrda ..., ... kojom je potvrđeno da su svi posebni dijelovi zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa] izgrađeni na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], popisani i opisani u toj potvrdi, zajedno sa pripadajućim dijelovima, te da svaki za sebe predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu za koju je priložena građevinska dozvola od 18. srpnja 1979., da posebni dijelovi te zgrade sukladno navedenoj potvrdi su poslovni prostor u prizemlju ukupne površine 24,84 m2, poslovni prostor u prizemlju ukupne površine 122,25 m2 i poslovni prostor na II. katu ukupne površine 1421,63 m2 sa pripadajućom otvorenom terasom površine 514,20 m2;

- da je između društva ... ... i 2. tužitelja dana 7. travnja 2006. sklopljen ugovor o kupoprodaji, a prema kojem je to društvo kao prodavatelj, kao zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik za 1954/6736 dijela cjeline nekretnine upisane kao čest. zgr. [katastarska čestica]. zk. tijelo zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja restaurant ... u površini od 1954 m2 i skladišni prostor u površini od 40 m2 smješten u prizemlju na južnoj strani iste zgrade, prodao 2.tužitelju kao kupcu opisanu nekretninu, odnosno idealni dio cjelokupne nekretnine koji predstavlja realni dio, skladište u prizemlju objekta i prostor bivšeg restorana ..., na II katu objekta za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 400.000,00 eura, protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju ... na dan uplate;

- da je nesporno među strankama da je u vrijeme zaključenja ovog pravnog posla predmet kupoprodaje bio derutan prostor i da je 2. tužitelj tijekom vremena izvršio adaptaciju i uređenje cjelokupnog kupljenog prostora, a što je iskazao i sudski vještak za graditeljstvo dipl. ing. ... u svom nalazu i mišljenju prema fotografijama koje čine sastavni dio nalaza i mišljenja;

- da su iste ugovorne strane zaključile Ugovor o kupoprodaji dana 17. veljače 2006. te 8. siječnja 2007. godine Aneks Ugovoru o kupoprodaji od 17. veljače 2006. godine i 7. travnja 2006., a kojima je točno je određeno što je 2. tužitelj u predmetnoj zgradi – terminalu kupio od prodavatelja – društva ... ..., a što predstavlja idealni dio nekretnine na koji je bio upisan kao vlasnik, nakon tog pravnog posla;

- da je pregledom povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga na dan 16. studenog 2010. godine utvrđeno da je u vrijeme zaključenja opisanog pravnog posla sa 2.tužiteljem društvo ... Split bilo upisani vlasnik predmeta prodaje;

- da je 1.tuženik sa istim prodavateljem 30. ožujka 2007.godine zaključio Ugovor o kupoprodaji, idealnog dijela čitavog objekta od 116/6736 dijela, te je izvršen upis u zemljišnim knjigama 3. travnja 2007. (Z-5028/07);

- da je priložen elaborat etažiranja predmetnog objekta iz prosinca 2007.godine vezano za potvrdu glavnog projekta i priloženu građevinsku dozvolu od 22.lipnja 1978. iz kojeg proizlazi da čitav objekt predstavlja poslovnu građevinu katnosti P+2, a samostalne uporabne cjeline predstavljaju dijelovi: na etaži prizemlja, skladišni prostor ukupne neto površine 24.84 m2 (2.tužitelj) ; na etaži prizemlja poslovni prostor – caffe bar "..." (1.tužitelj) ukupne neto površine 122.25 m2 i na etaži II kata poslovni p rostor

("Imperium" 2.tužitelj) ukupne površine 1935,83 m2;

- da je 22. lipnja 1978. izdana građevinska dozvola poduzeću "..." za rekonstrukciju postojećeg objekta lučkog skladišta u poslovni objekt – ... putnički terminal prema tehničkoj dokumentaciji, dok je 18. srpnja 1979. izdana građevinska dozvola kojom se ranija citirana građevinska dozvola dopunjava na način da se investitoru ... "..." odobrava rekonstrukcija i nadogradnja postojećeg objekta lučkog skladišta;

-da je pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 20. prosinca 2007. utvrđeno da je stanje upisa vezano za pravo vlasništva bilo na društvo ... ... za 2510/6736; na 2. tužitelja za 1838/6736; na 1.tuž itelja za 116/6736, te kao općenarodnu imovinu za 2272/6736 sa nositeljem prava korištenja na ime ...;

-da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž St-221/10 kojom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice ovdje tuženica u tom predmetu i utvrđeno da je nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – terminal, pomorsko dobro, te je naloženo brisanje upisa prava vlasništva sa imena upisanih osoba i brisanje upisa općenarodne imovine sa pravom korištenja uz istodobni upis oznake pomorsko dobro,

- da je vještak Darko Smodlaka, stalni sudski vještak za graditeljstvo, u nalazu i mišljenju izračunao da prosječna procijenjena vrijednost poslovnog prostora po m2 za poslovni prostor ..." ( 141.10 m2 x 32.501,oo x 1,14 ) iznosi 5.227.915,85 kn ≈5.230.000,00 kn odnosno protuvrijednost 690.812,61 eura , te poslovni prostor ... ( 1837.09 m2 x 32.501,oo x 1,01 ) iznosi 60.304.334,71 kn ≈ 60.300.000,00 kn odnosno protuvrijednost 7.964.818,49 eura,

- da je vještak, dao i nalaz i mišljenje na okolnosti visine zakupnine koja se za predmetne poslovne prostore mogla ostvarivati prema redovnom tijeku stvari, navodeći u svom mišljenju da se procjenjuje očekivana i moguća mjesečna zakupnina za poslovni prostor ..." (141.10 m2 x 246,oo x 1,14 ) iznosi 39.570,08 kn ≈ 39.570,00 kn odnosno protuvrijednost 5.226,66 eura poslovni prostor ... ( 1837.09 m2 x 246,oo x 1,01 ) iznosi =456.443,38 kn ≈ 456.400,00 kn odnosno protuvrijednost 60.284,30 eura

-da je vještak je, vezano za procjenu građevinskih ulaganja tužitelja u predmetne poslovne prostore, naveo da zbog nedostatka tehničko-projektne dokumentacije, izvedbenih rješenja i detalja, troškovničkih opisnih stavki i dokaznice mjera, specifikacije izvedenih količina, a radi svođenja moguće greške na minimum, procjena građevinske vrijednosti izvedenih radova pri renoviranju i obnovi obavlja se sukladno udjelu troškova u ukupnim troškovima građenja poslovnog prostora standardnog nivoa opremljenosti i uređenosti

- da je vještak procijenio da sadašnja građevinska vrijednost izvedenih radova na renoviranju i obnovi, te djelomičnoj adaptaciji za poslovni prostor ..." (8.400,oo kn/m2 x 141.10 m2 x 0.5464 ) iznosi 647.615,14 kn ≈ 647.600,00 kn odnosno protuvrijednost 85.539,24 eura, te za poslovni prostor ... ( 8.400,00 kn/m2 x 1837.09 m2 x 0.6667 ) iznos 10.288.218,39 kn ≈ 10.300.000,00 kn odnosno protuvrijednost 1.360.491,38 eura

-da je vještak u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja, prema stavu suda prvog stupnja, otklonio primjedbe tužitelja vezano za način iskazivanja tržišnih cijena predmetnih prostora, to iscrpno obrazložio način pribave podataka i korištenje istih, te naveo da s obzirom na protek vremena od izrade njegovog nalaza i mišljenja iz travnja 2022.g. i promijenjenih tržišnih okolnosti, sve vezano za pribavljene podatke i primjenu propisa, obzirom na veličinu i položaj poslovnog prostora u čitavom objektu, procijenio prometnu vrijednosti za poslovni prostor ..." ( 141.10 m2 x 4.977,81,oo x 1,14 ) u iznosu od 800.700,65 eura ≈ 800.000,00 eura odnosno protuvrijednost 6.027.600,00 kn, te za poslovni prostor Imperium ( 24.84 m2 x 4.977,81 x 1,20 ) u iznosu od = 148.378,56 eura1812.25 m2 x 4.977,81 x 1,01 = 9.111.246,53 eura 9.259.625,10 eura ≈ 9.260.000,00 eura odnosno protuvrijednost 69.769.470,00 kn.

23. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je u predmetu istog suda poslovni broj P-1585/07 pravomoćno odlučeno da se izvrši brisanje upisa prava vlasništva na predmetnoj zgradi na ime 1. tužitelja i 2.tužitelja uz istodobni upis pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini, na koji način je pravomoćno odlučeno po pitanju prava vlasništva tužitelja. Stoga zaključuje da tužitelji ne mogu s uspjehom tražiti utvrđenje da su isključivi vlasnici predmetnih prostora u poslovnoj zgradi anagrafske oznake ... u ..., s obzirom da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je čitav objekt – terminal stvar izvan prometa, pomorsko dobro.

24. U odnosu na eventualni zahtjev utvrđuje da su tužitelji u trenutku stjecanja prava vlasništva na poslovnom prostoru, bili savjesni stjecatelji jer tuženica ni tada, a ni prije toga, nije tražila upis čitavog objekta kao pomorskog dobra u zemljišnim knjigama. Štoviše, ..., dao je suglasnost na čitav postupak pretvorbe društvenog poduzeća, dakle, pretvorba je provedena uz nadzor, znanje i u konačnici suglasnost ..., osnovanog od strane tuženice. Posljedica toga je da tužitelji ostaju bez prava vlasništva nad uredno kupljenim poslovnim prostorom, pa im pripada naknada kao da je provedeno izvlaštenje, a ta naknada se odražava u vidu tržišne vrijednosti predmetnog prostora po cijenama uporednih objekata u vrijeme presuđenja. Glede ulaganja navodi da su ista ukomponirana u dosuđenu naknadu u visini tržišne cijene prostora po cijenama u vrijeme presuđenja.

25. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tuženici ne mogu steći pravo vlasništva predmetne nekretnine zbog činjenice što je predmetna nekretnina pomorsko dobro-opće dobro i kao takva nije sposobna biti predmetom (objektom) prava vlasništva i drugih stvarih prava. Naime, odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15- pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZV ) nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što je atmosferski zrak voda u rijekama, jezerima i moru te morska obala (opća dobra).

26. Sukladno odredbi čl. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 - dalje ZPDML ) propisano je da se tim Zakonom uređuje pravni status pomorskog dobra, utvrđuju njegove granice, upravljanje i zaštita pomorskog dobra, upotreba i korištenje, razvrstaj morskih luka, lučko područje osnivanje lučkih uprava, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, gradnja i korištenje lučke nadgradnje i podgradnje te bitna pitanja o redu u morskim lukama.

27. Prema odredbi čl. 5. st. 1. ZPDML-a propisano je da građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom, smatraju se pripadnosti pomorskog dobra (st.1.); na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (st.2.).

28. Polazeći od nesporne činjenice da predmetna nekretnina na kojoj je podignut objekt u kojem se nalaze poslovni prostori ima status pomorskog dobra, to nije moguće steći pravo vlasništva na tom objektu ni po kojoj osnovi, slijedom čega se postavljeni zahtjevi ukazuju neosnovanim.

28.1. Stoga, neosnovano tužitelji ističu da predmetna čestica predstavlja njihovo vlasništvo s obzirom da je nesporno tijekom postupka utvrđeno da se radi o pomorskom dobru. Pomorsko dobro je opće dobro o kojem brigu vodi Republika Hrvatska te je u smislu odredbe čl. 3. ZV-a izvan pravnog prometa.

29. U odnosu na tvrdnje tužitelja o tome da im je predmetna nekretnina oduzeta i proglašena pomorskim dobrom prije svega treba reći da je pomorsko dobro određeno po samom zakonu, slijedom čega za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišne knjizi ili katastru jer se takvim upisom tek publicira i evidentira ta okolnost. Odlukom o utvrđivanju granica pomorskog dobra samo se utvrđuje da je neka nekretnina pomorsko dobro po samom zakonu i ona je deklaratoran, a ne konstitutivni akt, budući da pomorsko dobro status zaštićenog dobra stječe na temelju zakona u ovisnosti o tome ima li nekretnina obilježja koje zakon veže uz postojanje pomorskog dobra prema njegovom izgledu, postojanju i funkciji u prostoru.

30. Naime, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i njegovi prethodnici Opći građanski zakonik, Uredba sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru (ABC broj 104/39), Osnovni zakon o iskorištavanju luka i pristaništa (... 24/61, ... 10/65, 23/67, 2/68, Narodne novine broj 52/71, 52/73), Zakon o pomorskom i vojnom dobru i lučkim pristaništima ("Narodne novine" broj -19/84, 39/75, 17/77 i 18/81), Pomorski zakonik ("Narodne novine" broj – 17/94, 74/94 i 43/96, dalje PZ), i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine " broj – 158/03) imaju identična temeljna obilježja ovog pravnog uređenja, jer je pomorsko dobro u statusu općeg dobra, važi načelo pravnog jedinstva nekretnine te načelo zabrane pravnog prometa jer nije dopušteno stjecanje prava vlasništva.

31. Dakle, ostaje pitanje osnovanosti obveznog zahtjeva za isplatu naknade i po kojoj osnovi.

32.Prema odredbi čl. 33. ZV-a, pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.( stavak 1. ) Bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.(stavak 2.)

33.Odredbom čl. 170. ZV-a, propisano je da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

34.Navedene odredbe podrazumijevaju da je onaj koji pretendira naknadi (to je uvjet da bi se na njih s uspjehom mogao pozivati) prethodno bio vlasnik nekretnine - one, na kojoj mu je pravo vlasništva u interesu Republike Hrvatske bilo zakonom oduzeto ili ograničeno, ili one - kojoj je zakonom "oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva" i ne može više biti u vlasništvu. Tek takav ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju ili pravo na naknadu kao da je glede te nekretnine provedeno potpuno izvlaštenje.

35.S tim u vezi, odlučno je bilo, prije svega, utvrditi je li sporna nekretnina na kojoj je građenje, odnosno ulaganje izvršeno bila već i u vrijeme stjecanja, odnosno ulaganja ( kako tuženica tvrdi) pomorsko dobro - ili je bila (na što tužitelj ukazuje) u režimu po kojemu je tužitelj mogao steći pravo vlasništva.

36.Ako bi se utvrdilo da je sporna nekretnina bila pomorsko dobro u vrijeme stjecanja odnosno ulaganja izvršenih po tužiteljima, tada tužitelji ne bi imali pravo na naknadu prema tržišnoj vrijednosti nekretnine, već bi eventualno imali pravo na naknadu za izvršena ulaganja. U tom slučaju tužiteljima bi trebalo priznati vrijednost ulaganja u objekte na pomorskom dobru, jer i Ustav Republike Hrvatske jamči da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom ili drugim pravnim aktom ( članak 49. stavak 4. ).

37.Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda na povrat ulaganja izvršenih na pomorskom dobru primjenjuje se institut stjecanja bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), dok se odredbe čl. 164. i 165. ZV-a ne bi mogle primijeniti zbog specifičnosti pravnog statusa pomorskog dobra. S tim u vezi, pojam imovine u smislu članka 1111. ZOO-a, treba tumačiti u svjetlu obveznog prava. Pod imovinom ne smatra se samo pravo vlasništva i druga stvarna prava, već i svaka moguća korist ili mogućnost povećanja imovine ili prava jedne osobe. To slijedi iz odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da kada vraćanje imovine stjecatelju nije moguće, onaj koji ostvaruje neku korist dužan je naknaditi mu vrijednost ostvarene koristi. To također proizlazi i iz članka 1111. stavak 2. ZOO-a, kojom je propisano da se pod prijelazom imovine podrazumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

38.Tuženica upravlja pomorskim dobrom. Ona može dati pomorsko dobro na gospodarsko korištenje na temelju koncesije u svrhu ostvarivanja prihoda. Zato domašaj odredaba o stjecanju bez osnove u smislu prijelaza imovine i treba tumačiti u svjetlu obveznog prava. Pomorsko dobro daje se na korištenje na temelju odluke i ugovora o koncesiji za naknadu, a takva naknada predstavlja korist koju ostvaruje tuženica. Stoga bi tužitelji imali pravo na isplatu vrijednosti izvršenih ulaganja u pomorsko dobro, a koja su ulaganja izvršena radi iskorištavanja pomorskog dobra u ugostiteljske djelatnosti.

39.Uz sve navedeno, imajući u vidu da su tužitelji i tuženica prigovarali utvrđenjima vještaka, a tuženica je prigovorila procjeni vrijednosti ulaganja, da vještak nije razlučio nužne, korisne i luksuzne troškove, odnosno da je trebalo od utvrđenih iznosa troškova odbiti koristi koje su tužitelji imali, te da je tuženica istakla da potraživanje nužnih i korisnih troškova nije dospjelo, svakako je potrebno ispitati i te prigovore.

40. Dakle, u ponovljenom postupku sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ponovno utvrditi je li sporna nekretnina na kojoj je građeno (ulagano) bila već u vrijeme stjecanja odnosno ulaganja pomorsko dobro, obzirom da po sili zakona granica lučkog područja ujedno predstavlja granicu pomorskog dobra, neovisno o tome je li ona u zemljišnim knjigama upisana kao pomorsko dobro te je li evidentirana u katastru pomorskog dobra ili je bila u režimu u kojem su tužitelji mogli steći pravo vlasništva. Također, polazeći od uputa danih u ovom rješenju, sud prvog stupnja će utvrditi sve činjenice i izvesti sve potrebne dokaze kako bi ocijenio je li tužbeni zahtjev osnovan. Nakon svega će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.

41. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu 1. tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I izreke, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 368. stavak 1. ZPP-a. Istovremeno je uvaženjem žalbe tužitelja i tuženice presuda suda prvog stupnja u točkama III, IV, V i VI izreke ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a.

42. Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 31. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan