Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1531/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u parničnom postupku tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ..., ..., ..., ..., zastupan po punomoćnici FČJ dipl. iur., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-267/2024 od 23. kolovoza 2024., 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-267/2024 od 23. kolovoza 2024. u točki I i II izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu iznosa od 41,21 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate na način kako je to navedeno u točki 1. izreke, kao i da tuženik tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. U točki II izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i dalje ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i da se obveže tuženika da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka kao i troškove žalbenog postupka.

4. Tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV), jer kad dužnik obaveze plaćanja električne energije nije neka druga osoba, suvlasnik, odnosno vlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima, odnosno davateljima usluge, kao i odredbu čl. 30. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energihom u kojoj je propisano da krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijesiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora uz predočenje odgovarajuće isprave.

5. Naime, tužitelj obrazlaže da je tuženik trebao obavijesiti tužitelja odmah bez odgode o promjeni korisnika na obračunskom mjernom mjestu jer da tužitelj nije dužan provjeravati takve promjene imajući u vidu veliki broj korisnika usluga. Stoga smatra da je o promjeni korisnika kupca električne energije tužitelja trebao obavijestiti tuženik.

6. Stoga da je trebalo udovoljiti postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja na način da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 41,21 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu potrošene električne energije za razdoblje od siječnja do kolovoza 2023. u ukupnom iznosu od 41,21 eur za nekretninu upisanu na k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time da je tuženik suvlasnik te nekretnine, a krajnji kupac električne energije je bio korisnik nekretnine FČ koji je preminuo u siječnju 2023. Temeljem provedenog dokaznog postupka i to uvidom u povijesni z.k. izvadak, izvod iz poslovnih knjiga i ispis računa sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj traži naknadu za isporučenu električnu energiju za razdoblje od siječnja 2023. do kraja kolovoza 2023., da je tuženik suvlasnik nekretnine, da je raniji kupac električne energije bio FČ koji je umro u siječnju 2023. i da tuženik nije u posjedu nekretnine. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja utvrđuje da se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 35. Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/2020 i 80/2021 – u daljnjem tekstu Opći uvjeti) i Pravilnik o općim uvjetima za korištenju mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 100/2022 – u daljnjem tekstu Pravilnik) i Zakon o tržištu električnom energijom („Narodne novine“ broj 111/2021), da je u čl. 35. st. 1. Općih uvjeta propisano da se u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom, u skladu s čl. 33. Općih uvjeta. Zatim da je u st. 2. istog članka propisano da ako se u roku od 90 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili za prestanak pravne osobe ne sklope ugovori iz st. 1. i 2. tog članka, operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu.

10. Nadalje, da je u čl. 24. st. 1. Pravilnika propisano da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odlaganja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz čl. 8. st. 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu, dok da je Zakonom o tržištu električkom energijom u čl. 3. st. 1. toč. 10. propisano da je krajnji kupac ona osoba koja kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da čl. 35. Općih uvjeta ne propisuje obavezu pravnog sljednika, a niti nasljednika da obavijestiti o činjenici smrti korisnika tj. kupca električne energije davatelja usluge već da odredba propisuje posljedicu propuštanja sklapanja novog ugovora nakon smrti ranijeg korisnika kupca električne energije, a to je mogućnost obustave isporuke električne energije.

11. Nadalje navodi da čl. 24. Pravilnika propisuje da će novi vlasnik bez odlaganja zatražiti zaključenje ugovora ali za propuštanje zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže nije predviđena sankcija.

12. Zaključuje sud prvog stupnja da tuženik kao suvlasnik nije imao obavezu obavijestiti tužitelja o činjenici smrti krajnjeg kupca niti je za to postala obaveza tuženika kao suvlasnika već da je tužitelj mogao nakon saznanja za smrt korisnika obustaviti isporuku električne energije. Stoga kako tuženik nije u posjedu nekretnine na kojoj je mjesto isporuke električne energije, smatra da nije moglo niti doći do stjecanja bez osnove na strani tuženika.

13. Stoga primjenom čl. 3. st. 1. toč. 40. Zakona o tržištu električnom energijom u kojoj je propisano da je krajnji kupac onaj koji električnu energiju kupuje za vlastitu uporabu, zaključuje da tuženik nije koristio električnu energiju odnosno nije ju kupio za vlastitu uporabu jer nije bio u posjedu nekretnine.

14. Stoga zaključuje da se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da iz same činjenice suvlasništva proizlazi obveza plaćanja isporučene električne energije trećim osobama, jer da nema uporište u navedenim Općim uvjetima niti Pravilniku . Stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti te sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga Zakona, te je u st. 2. istog članka propisano da u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. toga Zakona, što znači da se žalbom ne može osporavati presuda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Stoga ispitujući presudu o okviru navedene odredbe čl. 467. st. 1. ZPP -a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi, jer presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati te nema proturječnosti u utvrđenjima suda prvog stupnja sa dokumentacijom koja prileži spisu.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je trebao primijeniti odredbu čl. 84. st. 2. ZV -a i čl. 30. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električne energije jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio čl. 35. st. 1. i čl. 33. Općih uvjeta te čl. 24. st. 1. navedenog Pravilnika u vezi s čl. 3. st. 1. toč. 4. Zakona o tržištu električnom energijom kada je utvrdio da tuženik kao suvlasnik predmetne nekretnine nakon smrti krajnjeg kupca električne energije FČ koji je prema sadržaju zemljišnoknjižnog izvatka bio nositelj prava osobne služnosti na suvlasničkom dijelu drugog suvlasnika ĐČ, nije u obvezi platiti potrošenu električnu energiju, koja je nastala nakon smrti navedene osobe pravilno utvrđujući da račune za potrošnju nakon smrti terete nasljednike pokojnog kupca električne energije sukladno čl. 33. Općih uvjeta. Budući da je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik nije u posjedu nekretnine, da je treća osoba koristila predmetnu nekretninu temeljem kojeg korištenja su i nastali sporni računi sukladno čl. 84. st. 2. ZV-a ne postoji obaveza tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine da plati naknadu potrošene električne energije, a to posebno ako se uzme u obzir sadržaj zemljišnoknjižnog izvatka iz kojeg proizlazi da je navedeni FČ bio nositelj osobne služnosti na suvlasničkom dijelu OČ, a ne na suvlasničkom dijelu tuženika.

18. Također se napominje da su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 30. Općih uvjeta jer u konkretnom slučaju nije preneseno vlasničko pravo na predmetnoj nekretnini već je krajnji kupac električne energije koji je koristio suvlasnički dio drugog suvlasnika umro.

19. S obzirom na izloženo žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u ovom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 31. srpnja 2026.

Sudac

Filka Pejković