REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2570/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bruni Milinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Zrnetićeva 7, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćniku Tamari Stanić Sertić, odvjetniku iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Andreje Milinković, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika, radi naknade štete, 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.171,31 EUR uvećan za zatezne kamate od 13. srpnja 2022. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 4.171,31 EUR od 8. ožujka 2022. pa do 12. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 24. srpnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 naknaditi tužitelju FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.977,44 EUR uvećan za zatezne kamate od 31. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21. listopada 2023. navodi da je tužitelj 28. studenog 2021. u [adresa] sudjelovao u prometnoj nezgodi kao pješak, a da je za prometnu nezgodu odgovoran RD koji je kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] naletio na tužitelja koji je prelazio preko obilježenog pješačkog prijelaza, dok je vozilo koje je prouzročilo prometnu nezgodu osigurano kod tuženika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti policom broj [broj police]. Za pretrpljenu povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te potrebu za tuđom pomoći i njegom, a vodeći računa o svim okolnostima slučaja, napose pretrpljenim bolovima i strahu, trajnom smanjenju životne i radne aktivnosti te zaostaloj naruženosti, potražuje pravičnu novčanu naknadu i naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.500,00 EUR a s obzirom na to da je tuženik u mirnom postupku isplatio 3.328,69 EUR (od čega na tuđu pomoć i njegu otpada 155,29 EUR), tužbom se potražuje isplata daljnjih 2.171,31 EUR. Predlaže saslušanje tužitelja, službenim putem pribavu sudskog kaznenog spisa, spisa PP Đakovo i spisa nadležnog ODO-a, prometno vještačenje s uviđajem, kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje, uvid u zaostalu naruženost, medicinsko vještačenje, financijsko vještačenje.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 24. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio s osnove neimovinske štete (povreda prava osobnosti) te imovinske štete (tuđa pomoć i njega) ukupno 7.500,00 EUR, a budući je tuženik prije sudskog postupka tužitelju uplatio 3.328,69 EUR, to tužitelj potražuje iznos od 4.171,31 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2022. do isplate.

1.2. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), u točci I. izreke rješenja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a koju je tužitelj učinio podneskom od 24. srpnja 2025. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isti mogao preinačiti tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnom navodi da ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao niti odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, dok spori visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 3.328,69 EUR, a koji iznos ne spori ni tužitelj u tužbi te navodi da je isplaćenim iznosom tuženik u cijelosti naknadio štetu tužitelju povodom predmetnog štetnog događaja. Predlaže pribavu cjelokupne medicinske dokumentacije u izvorniku, pribavu cjelokupne preslike osobnog zdravstvenog kartona tužitelja od izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite radi točnog utvrđivanja zdravstvenog stanja prije i poslije nezgode, kao tijeka i završetka liječenja, medicinsko vještačenje po jednom liječniku vještaku, uvid u eventualno zaostalu naruženost. Osporava i tijek kamata.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja od 28. studenog 2021.

4. U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu MUP-a, KLASA: 211-04/21-K/1187 od 25. veljače 2022. (list 4-5), obavijest žrtvi kaznenog djela, broj: 511-07-27-02-KU- 249/21 od 13. prosinca 2021. (list 6-7), medicinsku dokumentaciju (list 8-24), odštetni zahtjev (list 25), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 26), pregledao fotografije (list 23-24) te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika i da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku koji mu je na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) isplatio ukupan iznos od 3.328,69 EUR (od čega na tuđu pomoć i njegu otpada 155,29 EUR).

6.1. S obzirom da između stranaka nisu sporne gore navedene činjenice, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.

6.2. Tužitelj je u tijeku postupka odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem tužitelja i provođenja financijskog vještačenja (list 147).

7. Raspravnim rješenjem ovog suda od 26. svibnja 2026. utvrđeno je da su predočeni izvornici medicinske dokumentacije istovjetni preslikama u spisu na listu 8- 22.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Miljenka Franića od 15. svibnja 2025. (list 124- 126) proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju lom desne nadlaktične kosti (višeiverni uz dislokaciju, angulaciju), da je po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, ortopedu, fizijatru, da je tužitelj operacijski liječen i da je provedena fizikalna terapija u više navrata. Vještak drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo 12. srpnja 2022. nalazom ortopeda obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Vještak navodi da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 13% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a da je strah, tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, dok je tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana. Vještak je mišljenja da je tužitelj bol jakog intenziteta imao 3 dan, srednje jakog intenziteta trajanja 20 dana, a manjeg intenziteta kumulativno trajanja još 40 dana, dok su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Vještak navodi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 20 dana liječenja, dok je u narednom periodu od 40 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...), a da je naruženje slabijeg stupnja zaostalo obzirom na opisane ožiljke na desnom ramenu.

10. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kao i da stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje (list 152 i 196).

11. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Miljenka Franića nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lom desne nadlaktične kosti (višeiverni uz dislokaciju, angulaciju); da se zdravstveno stanje stabiliziralo 12. srpnja 2022.; da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 13%; da je tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, da je tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana; da je tužitelj bol jakog intenziteta imao 3 dan, srednje jakog intenziteta trajanja 20 dana, a manjeg intenziteta kumulativno trajanja još 40 dana; da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 20 dana liječenja, a u narednom periodu od 40 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno; da je naruženje slabijeg stupnja zaostalo obzirom na opisane ožiljke na desnom ramenu.

12. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22. - dalje ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

13. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda, sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

14. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (liječenje po liječnicima različite specijalnosti, fizikalna terapija), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV 47/2020-5), uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir navedene učinke koji su uslijedili nakon 2020. i prethodili donošenju ove presude (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice ŽS u DU u odluci poslovni broj Gž-546/2023- 2 od 6. studenog 2024., ŽS u ZG u odlukama poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Također, napominje se da Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 1100. ZOO-a prema kojom se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.).

15.1. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 7.100,00 EUR, a koji iznos je potrebno umanjiti za iznos koji je tuženik po osnovi neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja već ranije platio tužitelju (3.173,40 EUR), a što je među strankama nesporno. Stoga je tužitelju temeljem čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a dosuđena novčana naknada s osnove neimovinske štete u iznosu od 3.926,60 EUR.

16. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO- a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, dok je među strankama nesporno da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružena od strane ukućana. Stoga se predmetna naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1053/2025-2 od 3. prosinca 2025.). Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 5,00 EUR te u trajanju od ukupno 80 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

16.1. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada naknada s osnove imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 400,00 EUR (80 sati x 5,00 EUR), a koji iznos je potrebno umanjiti za iznos koji je tuženik po osnovi neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja već ranije platio tužitelju (155,29 EUR), a što je među strankama nesporno. Stoga je tužitelju temeljem čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a dosuđena novčana naknada s osnove imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 244,71 EUR.

17. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Glede zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete tužitelju je priznat isti s danom 13. srpnja 2022., polazeći od utvrđenja vještaka da je liječenje završeno 12. srpnja 2022., pa se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete do isplate temeljem čl. 1103. st. 1. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a jer je riječ o novčanoj tražbini, dok je za preostale zatražene kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen. Naime, ako je šteta nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 2476/2016-2 od 6. rujna 2023.).

18. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na tuđu pomoć i njegu valja napomenuti da je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje ZOOP) propisano da, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovoga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, dužan je sukladno odredbi st. 4. istog članka tužitelju na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zateznu kamatu od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u predmetnom slučaju od dana nakon dana završetka liječenja tužitelja s obzirom da se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete, do isplate, dok je za preostale zatražene zatezne kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen.

19. S tim u vezi, sud ističe da tužitelj nije dokazao (postavljanjem pitanja vještaku i sl.) je li se u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, mogao i u kojoj mjeri predvidjeti obim svih štetnih posljedica bez obzira na tijek liječenja te tako nije dokazao da je u tom trenutku šteta već nastala, odnosno da je u tom trenutku po redovnom tijeku stvari cjelokupna šteta bila predvidiva. Kako isti to nije dokazao, to proizlazi da je na naknadu sveukupne štete tužitelju valjalo dosuditi zateznu kamatu od dana nakon dana završetka liječenja.

20. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje ZOO/23).

21. U odnosu na tuženikovo osporavanje zatraženog tijeka kamate u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva jer je tužitelj podneskom od 24. srpnja 2025. preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva, valja navesti da je isto neosnovano. Naime, tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što je u konkretnom predmetu slučaj (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-54/2023-3 od 10. travnja 2024.). Odštetnim zahtjevom (list 25), tužitelj je potraživao od tuženika s naslova neimovinske štete te imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 18.581,19 EUR (140.000,00 kn), pa kako je tužitelju dosuđen manji iznos to mu pripada zatezna kamata od dana završetka liječenja i na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

22. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, valja navesti da je isti također neosnovan. Naime, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:„ U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

22.1. Obzirom je zahtjev za isplatu novčane svote po osnovi naknade štete tužitelj podnio prije isteka zastarnog roka, a tijekom postupka je, nakon provedenog medicinskog vještačenja, preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev, koji se i dalje temelji na istoj činjeničnoj osnovi (dakle radi se o tzv. nepravoj preinaci), za preinačeni dio tužbe odnosno povećani dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, jer je za ocjenu zastare i njena prekida u smislu čl. 241. ZOO-a odlučan trenutak podnošenja tužbe, a ne trenutak njene preinake povećanjem tužbenog zahtjeva (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-449/2024-2 od 8. siječnja 2025.).

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

23.1. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč 1. OT) i tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 24. srpnja 2025. i 15. listopada 2025. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 12. rujna 2024. i 26. svibnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Tužitelju je također primjenom Tbr. 8. toč. 4. OT dosuđen trošak podneska od 4. prosinca 2024. jer po nalogu suda (list 36) dostavlja zdravstveni karton tužitelja, odnosno za navedenu radnju 25 bodova. Dakle, ukupno 625 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 1.562,50 EUR.

23.2. Tužitelju primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 14. listopada 2024. jer istim dostavlja potvrdu uplate predujma medicinskog vještačenja što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da tužitelj dostavlja potvrde u spis, pa predmetni podnesak nije bio potreban za postupak.

23.3. Tužitelju nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 17. travnja 2026., već je isti dosuđen tuženiku, a iz razloga opisanih u točci 24. obrazloženja ove presude.

23.4. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev 994/2021 i Rev 1265/2022).

23.5. Tužitelju je dosuđen plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,08 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 80,86 EUR prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/26.) jer tužitelj može platiti polovicu sudske pristojbe u roku od 3 dana.

23.6. Dakle, ukupno 1.977,44 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO/23.

24. Odluka o troškovima postupka u odnosu na tuženika temelji se na čl. 156. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, slijedom čega sud istome priznaje trošak koji istome ima platiti tužitelj, s obzirom da je ročište od 17. travnja 2026. (list 196-197) bilo odgođeno krivnjom tužitelja jer tužitelj nije postupio sukladno raspravnom rješenju od 12. rujna 2024. (list 37) te na ročište od 17. travnja 2026. nije dostavio izvornike medicinske dokumentacije radi sravnjivanja s preslikama u spisu, već je isto učinio tek na ročištu od 26. svibnja 2026. radi čega je ročište od 17. travnja 2026. moralo biti odgođeno. Tuženiku je primjenom Tbr. 9. toč. 1. OT, priznat trošak zastupanja na ročištu od 17. travnja 2026., u visini 100 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 250,00 EUR.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 31. srpnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika