REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-49/2021-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja mlt. OB, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskom zastupniku Tomasu Laviću, zastupan po punomoćniku Mariji Maričević, odvjetniku u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, radi naknade štete, 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju mlt. OB, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskom zastupniku Tomasu Laviću, iznos od 7.724,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 16. rujna 2020. pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja mlt. OB, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskom zastupniku Tomasu Laviću u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 0,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba podneskom od 14. svibnja 2021. povučena za iznos od 3.889,61 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Dopušta se preinaka u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 28. travnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 naknaditi tužitelju mlt. OB, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskom zastupniku Tomasu Laviću trošak parničnog postupka u iznosu od 3.510,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. siječnja 2021. navodi da je dana 14. lipnja 2018. mlt. tužitelj stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa]., kao pješak, a da je do nezgode došlo zbog nepropisane vožnje te nepoštivanja prometnih pravila vozača EB koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] jer tom prilikom isti, ne postupa po prometnim propisima i prekomjernom brzinom nalijeće na mlt. tužitelja koji je prelazio preko kolnika, uslijed čega vozilo počinitelja udara mlt. tužitelja pri čemu isti pada na tlo. Navodi da je tom prilikom mlt. tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, a da je u trenutku nezgode vozilo počinitelja bilo osigurano kod tuženika. Ističe da je u opisanoj prometnoj nezgodi mlt. tužitelj zadobio potres mozga s kratkotrajnim gubitkom svijesti, prijelom dna očne šupljine lijevo uz denivelaciju, hematosinus lijevog maksilarnog sinusa, dislokacija gornja desna dva inciziva, prijelom alveolarnog nastavka gornje čeljusti u području dislociranih zuba, reducirana pneumatizacija mastoidnih celula, prijelom zuba, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke boli, prošao dugotrajno liječenje i terapije, trpio duševne boli zbog zadobivenih ozljeda, te je pretrpio strah, kao i da je mlt. tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega. Navodi da je primarni strah bio prisutan za vrijeme životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja i to, jakog, srednjeg i slabog intenziteta, a da je mlt. tužitelj trpio i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme sudjelovanja u prometu, da su fizičke boli bile jake i dugotrajne, da će mlt. tužitelj posljedice zadobivenih ozljeda osjećati trajno, kao i da je kao posljedica prometne nesreće kod mlt. tužitelja zaostalo naruženje. U tom smislu, mlt. tužitelj zahtijeva za duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti iznos od 25.000,00 kn, za pretrpljene tjelesne boli 16.000,00 kn, za pretrpljeni strah 15.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 3.200,00 kn, za naruženje 37.000,00 kn, za troškove liječenja 1.465,00 kn, dakle ukupno 97.665,00 kn (12.962,37 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2020.

1.1. Tužitelj podneskom od 14. svibnja 2021. čini nespornim svoju suodgovornost zbog neopreznog prelaska kolnika u omjeru od 30%, sukladno čemu umanjuje tužbeni zahtjev i potražuje 68.358,70 kn (9.072,76 EUR). Navedenom dispozicijom tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio i nije zahtijevao trošak u odnosu na povučeni dio (pravno shvaćanje sa treće sjednice Građanskog odjela VSRH-a održane 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8) pa je sud rješenjem utvrdio da je tužba povučena u opisanom dijelu temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a u točci I. izreke rješenja.

1.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 28. travnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio naknadu štete u sljedećem iznosu: za neimovinsku štetu 10.000,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu 840,00 EUR, za troškove liječenja 194,43 EUR, dakle ukupno 11.034,43 EUR, odnosno navedeno umanjeno za doprinos tužitelja od 30% iznos od 7.724,11 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama od 16. rujna 2020. te navodeći da je pri dosudi pravičnog iznos naknade potrebno uzeti u obzir da je mlt. tužitelj kao djevojčica od 7 godina zadobio višestruke prijelome u području lica, zbog čega je morao biti operiran, a unatoč dugotrajnoj rehabilitaciji istom je trajno umanjena životna aktivnost na tjelesnom i psihičkom planu te je naružen u području lica, što će trpjeti tijekom cijelog životnog i radnog vijeka.

1.3. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), u točci II. izreke rješenja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a koju je tužitelj učinio podneskom od 28. travnja 2025. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isti mogao preinačiti tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ističe da je tužba neuredna jer tužitelj uz istu nije dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju jer je tužitelju 6. srpnja 2020. preporučen početak terapije, a da se 6. srpnja 2020. nije javio liječnicima ili nije dostavio dokumentaciju o liječenju, pa da se tuženik ne može valjano očitovati o visini štete jer je općepoznato kako se liječenje i fizikalna terapija provodi radi poboljšanja funkcije nakon ozljede, olakšavanju tegoba te stabilizacije zdravstvenog stanja. Ističe kako tužitelj u mirnom postupku nije obavio pregled kod cenzora, a isto tako nije dostavio ni cjelokupnu medicinsku dokumentaciju pa da na taj način, tuženik ne može na točan način odrediti visinu štete, a očekivano je da ili će tužitelj dostaviti daljnju dokumentaciju ili je zbog samoinicijativnog prekida liječenja doprinio nastanku posljedica. Poziva tužitelja na medicinski pregled kod ovlaštenog cenzora tuženika, a sve kako bi se pokušao što točnije utvrditi opseg trajnih posljedica. Priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 14. lipnja 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen

– temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu. Navodi da se iz navoda u tužbi i dokumentacije koja priloži tužbi ne može utvrditi kako je osiguranik tuženika odgovaran za nesreću jer je nadležno Državno odvjetništvo utvrdilo kako nema elemenata kaznenog djela na štetu tužitelja te je stoga očito kako je on iznenada, naglo, krenuo prelaziti kolnik uske ceste te je nalet bio neizbježiv. Navodi da se tužitelj prije prelaska morao zaustaviti pred kolnik te je mogao uočiti da se vozilo osiguranika nalazi u neposrednoj blizini i propustiti ga (čl. 130 st. 3. ZOSPC-a). Navodi da osiguranik nije išao brzo te da je kontakt tužitelja s vozilom nastao naslanjanjem ruke tužitelja na vozilo, a ozljede su nastale ne udarcem u vozilo već padom na kolnik ili drugi tvrdi predmet pa da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete. Nadalje, ističe da je sporno je li liječenje tužitelja okončano, je li isti neliječenjem ili nepridržavanjem uputa liječnika doprinio nastanku štete i kolika je visina neimovinske štete. Osporava traženi tijek kamata navodeći u bitnom da se temeljem dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu ne može utvrditi odgovornost tuženika, da je očita isključiva odgovornost tužitelja, da nema ni dokumentacije kojom bi se utvrdilo kako je liječenje okončano i da na taj način odštetni zahtjev nije potpun te je usmjeren jedino na povećanje eventualnog iznosa naknade pod utjecajem kamata. Nadalje, u bitnom naglašava da postoji bitna razlika između odgovornosti štetnika i odgovornosti osiguravatelja - jedno je odgovornost štetnika, uređena ZOO-om, a drugo obveze osiguratelja koje na temelju i unutar okvira te odgovornosti nastaju, a propisane su ZOOP-on te ističe kako tužitelj netemeljno potražuje kamate na način označen u tužbi, a koje se primjenjuju samo ako osiguratelj nije udovoljio proceduri te navodi da ovdje navedeno očito nije slučaj. Poziva se na relevantnu sudsku praksu i propise.

3. U odnosu na tuženikov prigovor neurednosti tužbe valja navesti da je isti neosnovan jer tužba tužitelja sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti sukladno čl. 106. u svezi sa čl. 186. ZPP-a.

4. Predmet spora je zahtjev mlt. tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege i troškova liječenja) koju je pretrpio zbog štetnog događaja od 14. lipnja 2018.

5. U tijeku postupka sud je pročitao i pregledao potvrdu MUP-a od 16. siječnja 2019. (list 5-6), medicinsku dokumentaciju (list 7-21), fotografije (list 22-26), račune koji se odnose na troškove liječenja (list 27-31), ispis elektroničke poruke od 29. kolovoza 2018. (list 32), spis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj: KR-DO-700/18-XIV, saslušao svjedoke EB i CB kao svjedoka te tužitelja kao stranku, izveo dokaz kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po vještacima dipl.ing. Krešimiru Someku i dr. Vedrani Petrovečki, izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vješracima dr. Željku Orihovcu i dr. Anti Bagariću.

6. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika u smislu provođenja radiološkog vještačenja jer izvođenje navedenog dokaza prema ocjeni ovoga suda, upravo zbog toga što su relevantne činjenice utvrđene kroz medicinsko vještačenje, ne bi bilo niti ekonomično, niti svrsishodno za ovaj postupak.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je konačno postavljen, djelomično osnovan.

8. Nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija pa s obzirom da između stranaka nisu sporne navedene činjenice, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i odgovornost za nastali štetni događaj jer tužitelj priznaje svoj doprinos od 30%, dok tuženik ističe isključivu odgovornost tužitelja za nastali štetni događaj.

10. Radi utvrđenja odgovornosti u predmetnom štetnom događaju, sud je izveo dokaz čitanjem spisa Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj: KR-DO- 700/18-XIV, saslušanjem EB i CB kao svjedoka te tužitelja kao stranke, kao i izveo dokaz kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po vještacima dipl.ing. Krešimiru Someku i dr. Vedrani Petrovečki.

11. Iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj: KR-DO-700/18- XIV proizlazi da je 14. lipnja 2018. u [adresa], došlo do prometne nesreće u kojem je mlt. tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu kao pješak, a da je do prometne nesreće došlo na način da je vozač EB upravljao osobnim vozilom marke "Toyota" reg. oznake i broja [registarska oznaka] i kretao se u [adresa] namijenjenom za promet vozila u jednom smjeru, iz smjera istoka u smjeru zapada, a da je dolaskom kod kbr. 64 te ulaskom u blagi lijevo nepregledni zavoj, prednjim desnim dijelom vozila udario i oborio na kolnik mlt. tužitelja kao pješaka, a da je mlt. tužitelj prelazio kolnik na dijelu na kojem nema obilježenog pješačkog prijelaza, iz smjera juga, u smjeru sjevera, odnosno vozaču s lijeve na desnu stranu, kao i da je mlt. tužitelj prevezen u KBC Rijeka, lokalitet Sušak radi ukazivanja liječničke pomoći, kojom prilikom je utvrđeno da je zadobio teške tjelesne ozljede i to: otvorena rana glave, radi čega je zadržan na daljnjem liječenju. Vozač EB na mjestu događaja podvrgnut je ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu uređajem marke "Drager Alcotest 6820" kojom prilikom je utvrđena koncentracija 0,00 g/kg alkohola u organizmu.

12. Iz službene bilješke Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Rijeci od 17. srpnja 2018. proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o ostvarenju nekog od elemenata kaznenog djela koja se progone po službenoj dužnosti jer u konkretnom slučaju pored nastupjelih teških tjelesnih ozljeda kod mlt. tužitelja nije došlo do ozljeđivanja neke druge osobe, niti do prouzročenja imovinske štete velikih razmjera.

13. S tim u vezi, sud napominje da je građanska odgovornost šira od kaznene odgovornosti, pa je načelno moguće da tužbeni zahtjev bude osnovan, sve da u spornom postupanju osiguranika tuženika i nisu ostvarena obilježja kaznenog djela (tako i ŽS u SP u odluci poslovni broj Gž-1230/2023-2 od 5. lipnja 2023.)

14. Iz iskaza svjedoka EB od 7. rujna 2022. (list 80) proizlazi da je imenovani upravljao vozilom, na mjestu suvozača je bila njegova supruga CB, a na stražnjem sjedalu sin O, da tom cestom svakodnevno prolazi, da mu je ona poznata, a radi se o jednosmjernoj ulici. Ističe da uvijek jako pazi da mu netko ne podleti pod automobil, ima strah od toga, a da je inače njegovo vozilo na plin i dosta je nečujno. Svjedok navodi da je u jednom trenutku, odjednom, vidio dijete ispred automobila, da se tužitelj nalazio ispred desnog dijela njegovog vozila, da mu je tužitelj naišao s lijeve strane, prelazio je cestu, a s te lijeve strane je zid i ima zelenila. Nadalje, navodi da se kretao brzinom od najviše 30 km/h, vjerojatno i manjom brzinom, a kada je primijetio tužitelja odmah je stao na kočnicu i auto se ukopao. Nije siguran je li li udario tužitelja, misli da nije, a da je kasnije na automobilu na haubi uočio udubljenje i njegov je zaključak da je to od tužiteljeve ruke kojom se naslonio na haubu. Navodi da je odmah izletio iz automobila do tužitelja i podigao ga, da je njegova supruga otišla do prvih ljudi, došao je tužiteljev otac i uzeo ga sa sobom, ne sjeća se je li zvao policiju. Nadodaje da mu je jako žao zbog svega što se dogodilo. Na posebno pitanje pun. tužitelja kojim dijelom automobila je udario u tužitelja odgovara da prednjim desnim. Nakon toga tijelo tužitelja je bilo ispred automobila, a ne zna na kojoj udaljenosti. Kretao se sredinom ceste. Zelenilo o kojem je govorio nalazi se s unutarnje strane iza zida, na tom dijelu cesta ima lagani zavoj i rekao bi da je cesta pregledna, a da je tužitelj prelazio cestu s lijeve na desnu stranu gledajući u njegovom pravcu kretanja.

15. Iz iskaza svjedoka CB od 7. rujna 2022. (list 81) proizlazi da se svjedok nalazio na mjestu suvozača, automobilom je upravljao suprug, a sin je bio na stražnjem sjedalu, a da je tužitelja primijetio u istoj sekundi kada i suprug i sin, a to je bilo kad se tužitelj nalazio ispred vozila i to s desne strane točno ispred njega. Misli da je tužitelj došao s njima lijeve strane, da je pretrčavao, da je sa strane otkuda je dolazio tužitelj uz cestu grmlje. Navodi da je odmah izašao iz automobila i vidio tužitelja na cesti ispred automobila. Na posebno pitanje pun. tuženika odgovara da na mjestu nesreće ne postoji pješački prijelaz. Na posebno pitanje pun. tužitelja da opiše da li se grmlje nalazi unutar ili izvan ograde s lijeve strane odgovara da na tom mjestu nema ograde, da se nakon udara tužitelj nalazio odmah ispred vozila na cesti.

16. Iz iskaza mlt. tužitelja u prisutnost zakonskog zastupnika (list 81-82), proizlazi da je bio sa svojim prijateljima kod susjeda u dvorištu i da su se igrali. U jednom trenutku je primijetio da netko zvoni na vrata njegove kuće koja se nalazi točno nasuprot dvorišta u kojem su se igrali. Krenuo je prema kući, došao do ceste, pogledao lijevo i desno. Vidio je automobil njemu s desne strane, ali on je bio jako daleko i krenuo je prelaziti cestu. Nije trčao, već normalno hodao, kao i da mu za prelazak ceste treba par koraka, jer to nije široka cesta. Na tom mjestu nije iscrtan pješački prijelaz. Dalje se ničega ne sjeća, zadnje se sjeća da je krenuo prelaziti cestu, a sljedeće što se sjeća je da se probudio u krevetu u bolnici. Zadobio je ozljede glave, pukla mu je čeljust, misli da i nos i kost ispod lijevog oka. U bolnici je bio nekoliko dana, a onda je otpušten kući. Na posebni upit pun. tužitelja da pokaže naruženja sudu sud je utvrdio da mlt. tužitelj pokazuje, a sudac neposredno uočava deformaciju gornje lijeve i desne jedinice s time da se na desnoj jedinici vidi dogradnja, također je desna jedinica prekrila lijevu jedinicu, odnosno ne radi se o ravnici prednjih zubi. Tužitelj je pokazao i boricu neposredno ispod lijevog oka koja je malo svjetlije boje te ispod usne s lijeve strane ožiljak nepravilnog oblika te je također pokazao na lijevom boku blago ulegnuće promijenjene boje. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li mu smeta naruženje odgovara da mu smeta ovo sa zubima jer mu se neki od učenika rugaju zbog toga. Također mu smeta ožiljak na boku jer kad pocrni onda je on svjetlije boje, pa se to onda vidi kad nosi kupaći. Navodi da mu je bila potrebna pomoć i za njega su se brinuli mama i tata. Na posebno pitanje pun. tuženika navodi da mu zubari za sada nisu rekli da treba nešto sređivati oko zubi. Navodi da je redoviti učenik, da sada ide u šesti razred, peti razred je prošao s odličnim uspjehom i nije izgubio školsku godinu zbog ove ozljede.

17. Vještak Krešimir Somek u svojem nalazu i mišljenju od 26. travnja 2023. (list 104-108) navodi da se točka kontakta u vidu naleta prednje desne strane osobnog automobila Toyota RAV 4 registracije [registarska oznaka] kojim je upravljao EB na desnu stranu tijela mlt. tužitelja nalazila na kolniku [adresa] oko 1,8 m od lijevog ruba kolnika za smjer vožnje automobila Toyota, a da je brzina automobila u trenutku kontakta i neposredno prije bila oko 30 km/h. Vještak navodi da je tužitelj stupio na kolnik iz dvorišta s istočne strane ulice i trčao s lijeva na desno i niz kolnik u smjeru vožnje automobila, prešavši do naleta približno 2,7 m za oko 1,35 sekundi, a da je nakon naleta tužitelj odbačen u smjeru vožnje automobila i u smjeru trčanja i da je pao na kolnik desno od zahvata automobila. Nadalje, da vozač prije kontakta nije reagirao, da je nakon kontakta zaustavio automobil nekontroliranim kočenjem, da je zbog visine ograde dvorišta iz kojeg je vozač izašao mogao tužitelja uočiti tek u trenutku kada je tužitelj stupio na kolnik. Vještak također navodi da je vozač reagirao snažnim kočenjem kada je tužitelj stupio na kolnik, da tada do naleta ne bi došlo bez obzira što se automobil ne bi zaustavio prije točke kontakta jer bi tužitelj izašao izvan zahvata vozila u trenutku kada bi vozilo stiglo do točke kontakta.

18. Vještak Vedrana Petrovečki u svojem nalazu i mišljenju od 24. travnja 2023. (list 94-101) navodi da iz stanja spisa proizlazi da je mlt. tužitelj u predmetnom štetnom događaju stradao kao pješak dana 14. lipnja 2018. u [adresa], na kolniku [adresa], općina [adresa] u Primorsko goranskoj županiji, da je prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj zadobio višeiverni prijelom nosnih kostiju i nosne pregrade, prijelom dna očne šupljine lijevo, krv u lijevom sinusu gornje čeljusti, pomak gornja desna dva sjekutića (negdje se navodi prijelom krune zuba 11), prijelom alveolarnog nastavka (grebena) gornje čeljusti desno u području pomaknutih zuba, prijeloma donje čeljusti te potres mozga s kratkotrajnim gubitkom svijesti. Navodi da, uzimajući u obzir dinamiku odvijanja štetnog događaja iskazanu po prometnom vještaku, kao i usporedbom oštećenja na vozilu i ozljeda mlt. tužitelja, proizlazi da je u trenutku naleta tužitelj bio okrenut nadolazećem vozilu desnom stranom tijela, tj. kretao se od lijeva u desno za vozača nadolazećeg vozila. Do primarnog kontakta došlo je između desne strane lica i poklopca motora na mjestu gdje je na vozilu vidljivo neznatno udubljenje karoserije (prema prometnom vještaku bez pucanja laka, iznad desnog fara, ovalnog oblika cca 10 x 8 cm, oko 95 cm iznad tla i oko 40 cm od desne strane vozila). Nadalje, navodi da kako je prema prosječnim vrijednostima za visine tijela tužitelj u dobi od 8 godina, bio prosječne visine od oko 132 cm, za tužitelja je nalet osobnog vozila marke TOYOTA, tip RAV 4 predstavljao nalet sandučastog vozila. Vještak navodi da su primarnim kontaktom nastale ozljede desne strane lica – prijelom alveolarnog grebena gornje čeljusti desno uz pomak gornja, desna dva sjekutića. U nastavku odvijanja predmetnog štetnog događaja, tužitelj je bio odbačen u smjeru vožnje automobila i u smjeru trčanja i pao je na kolnik desno od zahvata automobila te je zadobio preostale ozljede koje proizlaze iz medicinske dokumentacije kao tercijarne ozljede. Vještak je mišljenja da obzirom na opseg i intenzitet ozljeda tužitelja TB proizlazi da se vozilo osiguranika tuženika moglo kretati brzinom koja je iskazana po prometnom vještaku, tj. dopuštenom brzinom od oko 30 km/h.

19. Obzirom na istaknute prigovore i primjedbe tuženika na provedeno kombinirano vještačenje, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka Krešimira Someka i vještaka Vedrane Petrovečki na ročištu održanom 10. lipnja 2024. (list 128-131).

20. Tako je vještak Krešimir Somek na poseban upit pun. tuženika naveo da je prema dinamici mlt. tužitelj istrčao na kolnik i koso nizbrdo prelazio preko kolnika, a da se ne može izjasniti da li se mlt. tužitelj ponašao u skladu sa svojom dobi, načinu kretanja i da nije kompetentan da se izjašnjava o ponašaju maloljetne osobe u trenutku kada ona izlazi na kolnik, odnosno ne zna da li je gledala lijevo ili desno u trenutku pretrčavanja na kolnik. Navodi da ako se tužitelj nakon izlaska iz dvorišta zaustavio, a onda započeo pretrčavati kolnik tada je vozaču ostalo više vremena i prostora za reagiranje snažnim kočenjem. Isto tako ne može se izjasniti da li je tužitelj nakon što je izašao iz dvorišta zastao pa onda počeo pretrčavati ili je samo istrčao. Na poseban upit pun. tuženika na temelju izostanka tragova kočenja i zaustavnog položaja automobila proizlazi da vozač prije kontakta i u trenutku izlaska tužitelja na kolnik nije reagirao kočenjem niti skretanjem, a na daljnji upit navodi pri brzini od 30 km/h pri snažnom kočenju ostaju tragovi pneumatika. Da je tužitelj ostao stajati na kolniku na manje od 60 cm od zida do kontakta ne bi došlo. Brzina kretanja tužitelja trčeći s obzirom na njegovu dob je oko 7,2 km/h a što je 2m u sec. Na poseban upit pun. tuženika vještak Krešimir Somek navodi da zaključak o trčanju tužitelja u trenutku kontakta proizlazi iz odnosa položaja točke kontakta prema mjestu odbačaja, te dodaje da se na prednjoj strani automobila ne nalaze oštećenja koja bi ukazivala na tu brzinu jer se radi o vrlo kratkom kontaktu i relativno maloj tjelesnoj težini tužitelja.

21. Vještak Vedrana Petrovečki na ročištu od 10. lipnja 2024. iskazivala je da su podaci o brzini kretanja prema dobi i spolu prikupljeni ispitivanjima i postoje u medicinskoj literaturi.

22. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni kombinirani nalaz i mišljenje po vještacima Krešimiru Someku i Vedrani Petrovečki budući su isti izrađeni po stručnim osobama nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalazi i mišljenja valjano su obrazloženi, dani u suglasju sa suvremenim dostignućima znanosti sudske medicine i prometne znanosti. Naime, vještaci su detaljno opisali dinamiku nastanka štetnog događaja kao i dinamiku zadobivanja ozljeda kod mlt. tužitelja te uzročno- posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda tužitelja i predmetnog događaja nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji tužitelja kao i priloženoj dokumentaciji (situacijski plan mjesta nesreće te presliku fotodokumentacije očevida, fotografije u boji) sastavljenoj po predmetnom događaju, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

23. Tuženik nakon saslušanja vještaka na ročištu od 10. lipnja 2024. nije predložio provođenje novog vještačenja, već je predložio obnovu prometnog vještačenja tek na ročištu od 11. svibnja 2026. (list 176). Stoga je sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja smatrajući da je nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Someka dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a pa sud smatra da u nalazu i mišljenju nema kontradiktornosti i proturječnosti s time da je vještak Krešimir Somek bio saslušan na ročištu te je prema ocjeni ovog suda otklonio sve primjedbe i prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, a koji su, prema mišljenju ovog suda, neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka.

24. Isto tako, sud je prihvatio iskaze svjedoka jer u bitnome iste navode te nisu u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima, a iz istih razloga je prihvaćen i iskaz mlt. tužitelja.

25. Analizirajući iskaze svjedoka, iskaz mlt. tužitelja, kao i cjelokupnu dokumentaciju u spisu te opisano kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje, sud utvrđuje da je dana 14. lipnja 2018., oko 18,10 sati, u [adresa], došlo do prometne nesreće u kojoj je mlt. tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, a da je do prometne nezgode došlo na način da je vozač EB upravljao osobnim vozilom marke "Toyota" reg. oznake i broja [registarska oznaka] i kretao se u [adresa] namijenjenom za promet vozila u jednom smjeru, iz smjera istoka u smjeru zapada, a da je dolaskom kod kbr. 64 te ulaskom u blagi lijevo nepregledni zavoj, prednjim desnim dijelom vozila udario i oborio na kolnik mlt. tužitelja kao pješaka, a da je mlt. tužitelj prelazio kolnik na dijelu na kojem nema obilježenog pješačkog prijelaza, iz smjera juga, u smjeru sjevera, odnosno vozaču s lijeve na desnu stranu. Sud također nalazi utvrđenim da vozač prije kontakta s mlt. tužiteljem nije reagirao, da je nakon kontakta zaustavio automobil, da zbog je zbog visine ograde iz koje je izašao mlt. tužitelj, svjedok EB mlt. tužitelja mogao uočiti tek u trenutku kad je stupio u kolnik. Pored navedenog, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da do opisanog naleta ne bi došlo da je vozač reagirao snažnim kočenjem kada je mlt. tužitelj stupio na kolnik jer bi mlt. tužitelj izašao izvan zahvata vozila u trenutku kada bi automobil stigao do točke kontakta.

26. Odredba čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17. - dalje ZSPC) propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, a što se tiče kretanja pješaka čl. 124. st. 1., čl. 129. st. 1., čl. 131. st 1. ZSPC-a, koja reguliraju da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku, da je dužan preko kolnika (…) prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način te da, ako namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka Krešimira Someka proizlazi da vozač EB prije kontakta na mlt. tužitelja nije reagirao, a da je reagirao snažnim kočenjem kada je mlt. tužitelj stupio na kolnik, da tada do naleta ne bi došlo jer bi mlt. tužitelj izašao van zahvata vozila u trenutku kada bi automobil stigao do točke kontakta.

28. Navedenim postupanjem vozač EB povrijedio je pravila iz odredbe čl. 51. st 1 ZOSPC-a, dakle postupio je tako da nije obratio pažnju na pješaka koji se nalazio na kolniku i koji je stupio na kolnik, odnosno tako da brzinu vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti i preglednosti tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti. Pri tome pješaci na kolniku, sigurno, nisu nešto što prosječni vozač bilo kojeg vozila ne bi mogao predvidjeti. Po odredbi čl. 2. st. 1. t. 68. ZSPC-a, pješaci su sudionici u prometu pa ih kao takve treba očekivati na prometnicama čak i onda kada se oni sami kreću protivno pravilima koja im nalažu oprezno postupanje u prometu (kao što je to, po mišljenju suda bio slučaj u odnosu na mlt. tužitelja). Pogotovo imajući uvidu da je iz zapisnika o očevidu od 2. srpnja 2018. (prilog spisu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Rijeci) utvrđeno da su na prometnoj cesti bili prometni znakovi: izričite naredbe opasnosti "pješaci na cesti", kao i činjenicu da iz iskaza mlt. tužitelja proizlazi da je pogledao lijevo i desno, a da je vještak Krešimir Somek u svom nalazu i mišljenju naveo da je vozač reagirao snažnim kočenjem kada je mlt. tužitelj stupio na kolnik tada ne bi došlo do naleta, dok je na ročištu od 10. lipnja 2024. iznio usmeno očitovanje da ako se mlt. tužitelj zaustavio nakon izlaska iz dvorišta, a onda počeo pretrčavati, da je tada vozaču ostalo više vremena i prostora za reagiranje snažnim kočenjem.

29. Sa druge pak strane nedvojbeno je da je mlt. tužitelj kao pješak predmetnog dana, bio dužan pridržavati se pravila iz odredaba čl. 124. st. 1., čl. 129. st. 1., čl. 131. st 1. ZSPC-a, koja reguliraju da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku, da je dužan preko kolnika (…) prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način te da, ako namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila, dok je vještak Krešimir Somek u svojem očitovanju na ročištu od 10. lipnja 2024. naveo da je mlt. tužitelj istrčao na kolnik i koso nizbrdo prelazio preko kolnika, a da se vještak ne može izjasniti je li se mlt. tužitelj ponaša u skladu sa svojom dobi i načinu kretanja.

30. Stoga ovaj sud smatra kako postoji doprinos mlt. tužitelja nastanku štete u omjeru od 30% primjenom čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO). Vještak je nadalje naveo da je vozač zbog visine ograde iz dvorišta tužitelja mogao uočiti tek u trenutku kada je stupio na kolnik, pa slijedom svega navedenog, a imajući u vidu i sva prethodna utvrđenja o kretanju vozača, ovaj sud smatra kako u preostalom dijelu postoji odgovornost vozača EB u omjeru od 70%.

31. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, ovaj sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Željku Orihovcu i dr. Anti Bagariću.

32. Vještak Ante Bagarić u svojem nalazu i mišljenju od 17. rujna 2024. (list 138- 146) navodi da je navedena prometna nezgoda bila iznimno traumatizirajući događaj za mlt. tužitelja, a da se psihičke smetnje koje su se razvile kao posljedica ovog događaja mogu označiti kao – krizno stanje. Vještak je mišljenja da je strah jakog intenziteta trajao oko 20 dana, srednjeg oko 50 dana, a manjeg intenziteta oko 100 dana, da bi stupanj smanjenja općeživotnih aktivnosti mlt. tužitelja (povezano sa štetnim događajem) iznosio 5%, da je mlt. tužitelju bila potrebna pomoć druge osobe u trajanju od dva mjeseca, 3-4 sata na dan te da su psihičke smetnje mlt. tužitelja u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i zbog njih je smanjenja općeživotna aktivnost mlt. tužitelja. Vještak također navodi da radi prevencije kronifikacije psihičkih smetnji preporučuje psihološko savjetovanje u razdoblju 12 – 18 mjeseci. Pored navedenog, vještak navodi da nema podataka koji bi ukazivali na neopravdanost troškova liječenja.

33. Vještak Željko Orihovac u svojem nalazu i mišljenju od 5. ožujka 2025. (list 153- 154) navodi da je mlt. tužitelj zadobio ozljede na način kako je opisano u tužbi, da je zbog ozljeda maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju mlt. tužitelj trpio povremene bolove jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, povremene bolove srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od šest tjedana. Vještak je mišljenja da je zbog ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod mlt. tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 5% što je posljedica poslijetraumatskog poremećaja okluzije (zagriza) u fronti, da je zbog ozljede maksilofacijalne regije mlt. tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega tri do četiri sata dnevno tijekom dva mjeseca, da je kao posljedica ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod mlt. tužitelja došlo do naruženja blagog stupnja, da su troškovi liječenja opravdani, a da liječenje sa stomatološkog motrišta (ortodoncija/protetika) kod tužitelja nije završeno.

34. Obzirom na istaknuti prigovor tuženika na provedeno medicinsko vještačenje (list 166), sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka dr. Željka Orihovca i dr. Ante Bagarića na ročištu održanom 11. svibnja 2026. (list 175-177).

35. Tako su vještaci na poseban upit pun. tuženika koliko ukupno iznosi oštećenje zdravlja suglasno iskazali da bi ukupno smanjenje životne aktivnosti kod mlt. tužitelja, a zbog posljedica ozljede u predmetnom događaju iznosilo 8%. Na upit pun. tuženika dr. Željku Orihovcu vezano za troškove liječenja sukladno nalazu i mišljenju od 5. veljače 2025., vještak je naveo da su troškovi liječenja opravdani. Na upit pun. tuženika dr. Željku Orihovcu je li mlt. tužitelju bilo odobreno liječenje na teret HZZO-a, vještak odgovara da to je pitanje za HZZO-a, a ne za vještaka. Na upit pun. tuženika dr. Anti Bagariću koju dijagnozu ima mlt. tužitelj, vještak odgovara kao što se vidi na stranici 9. pod točkom 1 mlt. tužitelj je imao traumu te psihičke smetnje koje su posljedice te traume su označene dijagnostičkom kategorijom F43.0 krizno stanje.

36. Tuženik je, nakon iskaza navedenih vještaka, ostao kod prigovora na provedeno medicinsko vještačenje, navodeći da dr. Željko Orihovac ne zna da je ortodont 6. srpnja 2020. naveo da mlt. tužitelj ima pravo na ortodontsku terapiju koja ide na teret HZZO- a, a da vještak dr. Ante Bagarić ne zna da dijagnoza F.43.0 nije krizno stanje, već akutna reakcija na stres, da mlt. tužitelj nema niti jedan nalaz psihijatra, kao ni nalaz psihologa, da ne uzima nikakve psihijatrijske lijekove, da se u sedam godina nije psihijatrijski liječio, a da mu se utvrđuju trajne posljedice.

37. Prema mišljenju ovog suda, vještak dr. Željko Orihovac i vještak dr. Ante Bagarić, svojim su usmenim očitovanjima na ročištu u cijelosti otklonili istaknute prigovore tuženika.

38. U odnosu na ocjenu straha treba reći da je vještak dr. Ante Bagarić prilikom davanja iste, osim medicinske dokumentacije, proveo klinički pregled i pritom i razgovor s mlt. tužiteljem u prisutnosti zakonskog zastupnika, što je potrebno s obzirom da se strah kod svakog pojedinca očituje na drugačiji način te drugačijim intenzitetom pa čak i u odnosu na iste događaje i okolnosti istih tih događaja. Naime, iz provedenog razgovora s mlt. tužiteljem proizlazi da je navedena prometna nezgoda bila iznimno traumatizirajući događaj za mlt. tužitelja, a s obzirom na njegovu dob (dijete) strah je bio puno jače izražen nego kod odraslih osoba te je vjerojatno, s obzirom na nerazvijenost mentalnog sustava, da mlt. tužitelj nije pokazivao svoj strah tijekom svog ponašanja, kao i da posljedice navedene ozljede negativno utječu na psihičko stanje mlt. tužitelja, navedeno posebno s obzirom na dob (mlt. tužitelj rođen je **.**.2010., dok se prometna nezgoda dogodila 14. lipnja 2018.). Na temelju svega navedenog vještak je dao ocjenu straha koju ovaj sud prihvaća, a koja prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje.

39. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Orihovca i dr. Ante Bagarića nalazi utvrđenim da je mlt. tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede navedene u tužbi: potres mozga s kratkotrajnim gubitkom svijesti, prijelom dna očne šupljine lijevo uz denivelaciju, hematosinus lijevog maksilarnog sinusa, dislokacija gornja desna dva inciziva, prijelom alveolarnog nastavka gornje čeljusti u području dislociranih zuba, reducirana pneumatizacija mastoidnih celula, prijelom zuba; da je mlt. tužitelj zbog ozljeda maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju trpio povremene bolove jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, povremene bolove srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od šest tjedana; da je zbog ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod mlt. tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 5 % što je posljedica poslijetraumatskog poremećaja okluzije (zagriza) u fronti; da je mlt. tužitelju zbog ozljede maksilofacijalne regije bila potrebna tuđa pomoć i njega tri do četiri sata dnevno tijekom dva mjeseca; da je kao posljedica ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod mlt. tužitelja došlo do naruženja blagog stupnja; da liječenje sa stomatološkog motrišta (ortodoncija/protetika) nije završeno; da je strah jakog intenziteta trajao oko 20 dana, srednjeg intenziteta oko 50 dana, a manjeg intenziteta oko 100 dana; da su psihičke smetnje mlt. tužitelja u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i zbog njih je stupanj smanjenja općeživotne aktivnosti 5%, da je s obzirom na dob mlt. tužitelja te na mentalne smetnje koje je ovaj traumatski događaj prouzročio mlt. tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe u trajanju od dva mjeseca, 3-4 sata na dan; da ukupno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 8%.

40. Također, sud je na temelju iskaza mlt. tužitelja neposrednim uvidom utvrdio naruženje u smislu deformacije gornje lijeve i desne jedinice, s time da se na desnoj jedinici vidi dogradnja, a također je desna jedinica prekrila lijevu jedinicu, odnosno ne radi se o ravnici prednjih zubi. Sud je također neposrednim uvidom utvrdio naruženje u smislu borice neposredno ispod lijevog oka koja je malo svjetlije boje te ispod usne s lijeve strane ožiljak nepravilnog oblika, kao i na lijevom boku blago ulegnuće promijenjene boje (list 82).

40. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je mlt. tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

41. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda, sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

42. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

43. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, razne neugodnosti prilikom liječenja (hospitalizacija, liječenje kod specijalista različitih specijalnosti – maksilofacijalni kirurg, dječji stomatolog, ortodont, operacija 14. lipnja 2018., boravak u bolnici i odvajanje od poznate, sigurne okoline i svojih ukućana), intenzitet i trajanje pretrpljenog straha.

44. Sud je također cijenio izrazito mladu dob mlt. tužitelja zbog koje je on posebno ranjiv (mlt. tužitelj rođen je **.**.2010., dok se prometna nezgoda dogodila 14. lipnja 2018.). U tom smislu sud posebno ističe da će po prirodnom toku stvari mlađe osobe imati puno jače izražen strah nego odrasle osobe. Mlađe osobe će također dulje osjećati i duševne boli zbog naruženosti jer naruženost kod mlade osobe ima za posljedicu oduzimanje mogućnosti radovanja i sudjelovanja u svim životnim aktivnostima svojstvenima ljudima njezine dobi te će i ubuduće biti uskraćena za sva događanja koja uobičajeno obogaćuju život srednjovječnih i starijih ljudi (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-920/2025-3 od 21. siječnja 2026.).

45. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir navedene učinke koji su uslijedili nakon 2020. i prethodili donošenju ove presude (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice ŽS u DU u odluci poslovni broj Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., ŽS u ZG u odlukama poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Također, napominje se da Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 1100. ZOO-a prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.).

46. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. Da je mlt. tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć koju su mu pružali njegovi roditelji utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Željka Orihovca i dr. Ante Bagarića (pomoć je bila potrebna u trajanju od dva mjeseca, tri do četiri sata na dan) te iskaza mlt. tužitelja (list 82). Stoga se ta naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev- 1053/2025-2 od 3. prosinca 2025.). Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 5,00 EUR. Stoga, po ocjeni ovog suda, mlt. tužitelju pripada naknada s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu koji je tužitelj zatražio, odnosno iznosu od 840,00 EUR.

47. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada naknada neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u ukupnom iznosu od 10.840,00 EUR.

48. Čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje ZOOP) određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO, to je potrebno primijeniti navedenu odredbu o pravu na kamate, a kako je mlt. tužitelj kamatu konačno postavljenim tužbenim zahtjevom istu potraživao od 16. rujna 2020. (list 32 u svezi sa listom 164), zatezna kamata mu je dosuđena od tog datuma.

49. Glede imovinske štete za troškove liječenja ističe se da nije nepoznanica da su u hrvatskim bolnicama izrazito dugačke liste čekanja za provođenje različitih pregleda, pretraga i terapija. Upravo iz tog razloga, pacijenti učestalo donose odluku da određene medicinske preglede i pretrage (RTG, UZV, MR, fizikalna terapija i dr.) provedu u privatnim poliklinikama. Takva odluka pacijenta razumljiva je iz razloga što su ove medicinske usluge od važnosti u procesu liječenja i uspješnog oporavka. S obzirom na to da danas postoji značajan broj privatnih poliklinika, pacijenti imaju mogućnost izbora: provoditi spomenute pretrage u okviru zdravstvenog osiguranja, odnosno na teret HZZO ili odabirom određene privatne poliklinike koja pruža uslugu provođenja potrebnog pregleda ili pretrage. Uzimajući u obzir već spomenute liste čekanja, razumljivo je da se pacijenti u cilju skrbi za svoje zdravlje često odluče i za zdravstvenu uslugu u privatnim poliklinikama. No dok su prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju osigurane osobe dužne sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite u propisanom manjem omjeru, troškovi liječenja u privatnim poliklinikama nameću obvezu da se pružena zdravstvena usluga namiri u cijelosti prema cijeni i troškovniku poliklinike. Osiguravajuće kuće redovno osporavaju troškove liječenja koji su oštećenicima nastali provođenjem pregleda i pretraga u privatnim poliklinikama uz obrazloženje da je takve preglede, pretrage ili primjerice fizikalnu terapiju, bilo moguće provesti na teret HZZO-a. Prema shvaćanju osiguratelja, okolnost da je određeni pregled bilo moguće provesti na teret zdravstvenog osiguranja, dostatan je razlog da se trošak liječenja nastao u privatnoj poliklinici ne prizna kao osnovan u postupcima radi naknade štete.

50. VSRH je u nekoliko svojih odluka izrazio stajalište prema kojem je o troškovima liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO-a, potrebno odlučiti ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, ako su tako nastali troškovi liječenja bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama (Rev x-151/2015, Rev-1040/2013). Osnova za odbijanje potraživanja po osnovi troškova liječenja nastalih u privatnim poliklinikama redovito se pronalazi u zakonskoj odredbi prema kojoj je svatko dužan voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što bi inače bila, sukladno čl. 1092. ZOO.

51. No međutim, ako je samom zakonskom odredbom propisano da osoba kojoj je netko nanio tjelesnu ozljedu ili povrijedio zdravlje ima pravo na naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi (čl. 1095. ZOO-a), čini se dvojbenim naknadu troškova liječenja ograničavati samo na one nužne, odnosno one bez kojih uopće nije moguće provesti liječenje. Danas je pacijentima na raspolaganju veliki izbor novih lijekova, dijagnostika, vitaminskih dodataka i brojnih drugih medicinskih proizvoda koji pomažu u oporavku i tijeku liječenja. S obzirom na takvu dostupnost različitih proizvoda koji imaju za cilj olakšati tegobe u procesu liječenja te doprinijeti bržem i potpunom oporavku, razumljivo je da će oštećenik u cilju očuvanja svog zdravstvenog stanja i uspješnog oporavka posegnuti za svakim mogućim proizvodom koji mu u tome može pomoći.

52. Odlučna činjenica koja bi trebala predstavljati polaznu točku odlučivanja po shvaćanju ovog suda jest da kod oštećene osobe ne bi ni došlo do potrebe liječenja i nastanka troškova liječenja da nije bilo štetne radnje štetnika koji je odgovoran za ozljede koje je oštećenik zadobio. Naime, odredbu čl. 1095. ZOO-a prema kojoj oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest nije moguće promatrati neovisno od obveze odgovorne osobe da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. ZOO-a). Temeljem naznačene zakonske odredbe moguće je izvesti zaključak da troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe, osiguratelja) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Po stavu ovog suda svakoj osobi pripada pravo na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja te liječenjem u privatnim zdravstvenim ustanovama oštećenici zapravo umanjuju štetu i doprinose bržoj stabilizaciji svog zdravstvenog stanja (primjerice ŽS u PU u odluci Gž-402/2022 i ŽS u RI u odluci Gž-672/2022).

53. S tim u vezi, sud posebno ističe da je nalazom i mišljenjem vještaka dr. Željka Orihovca i dr. Ante Bagarića (list 145 i 154), koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kako je to gore obrazloženo, utvrđeno da su troškovi liječenja mlt. tužitelja bili opravdani.

54. Stoga tužitelju pripada traženi iznos za troškove liječenja temeljem čl. 1095. ZOO-a. Tužitelj je visinu iznosa dokazao računima dostavljenim u spis (list 27-31) te je zahtijevao manji iznos od onog kojeg bi mu pripao zbrajanjem navedenih računa. Stoga je mlt. tužitelju dosuđen traženi iznos od 194,43 EUR sa zateznom kamatom od 16. rujna 2020., a kako je to mlt. tužitelj i potraživao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 164).

55. Slijedom svega navedenog, mlt. tužitelju s osnove naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega te troškovi liječenja) ukupno pripada iznos od 11.034,43 EUR, a kako je nedvojbeno utvrđen doprinos mlt. tužitelja nastaloj šteti u omjeru od 30% , to je mlt. tužitelju dosuđen iznos od 7.724,10 EUR, dok je mlt. tužitelj odbijen za 0,01 EUR.

56. Odluka o stopi zatezne kamate na dosuđenu naknadu temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., 69/26. – dalje ZOO/26).

57. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

58. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč 1. OT) i tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 14. svibnja 2021., 29. svibnja 2023., 28. travnja 2025. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 18. listopada 2021., 7. rujna 2022., 10. lipnja 2024. i 11. svibnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Tužitelju je primjenom Tbr. 8. toč. 4. OT dosuđen trošak podneska od 10. prosinca 2021. jer njime dostavlja presliku zdravstvenog kartona sukladno nalogu suda, za navedenu radnju 25 bodova. Tužitelju je primjenom Tbr. 9. toč. 5. OT dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 21. travnja 2026. u visini 25 bodova jer je ročište bilo odgođeno prije početka raspravljanja. Dakle, ukupno 950 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 2.375,00 EUR.

59. Tužitelju primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 26. rujna 2022. jer isti nije bio potreban za postupak te je navedene navode tužitelj mogao iznijeti na ročištu od 7. rujna 2022., kao ni podnesak od 15. ožujka 2024. Tužitelju također nisu priznati podnesci od 26. rujna 2022., 26. ožujka 2024., 20. lipnja 2024. i 21. ožujka 2025. jer istim dostavlja potvrde o uplati što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da tužitelj dostavlja potvrde u spis, pa predmetni podnesci nisu bili potreban za postupak.

60. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 931,81 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev 994/2021 i Rev 1265/2022).

61. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,04 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 115,17 EUR prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/26.) jer tužitelj može platiti polovicu sudske pristojbe u roku od 3 dana.

62. Dakle, ukupno 3.510,02 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO/26.

63. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 31. srpnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika