Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-405/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog GV, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-210/2026-11 od 17. srpnja 2026., u sjednici održanoj 31. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog GV.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog GV produljio istražni zatvor, koju mu teče od 19. ožujka 2026.

2. Protiv tog rješenja je optuženi GV putem branitelja po službenoj dužnosti Zorana Vidovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine pobijano rješenje ili ga preinači ukidanjem istražnog zatvora i određivanjem optuženiku mjera opreza iz čl. 98. st. 1.i 2. t. 1., 3. i 4. ZKP -a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-473/2026 od 30. srpnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda je u uvodu žalbe naznačena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik istu ne obrazlaže niti ičime konkretizira, zbog čega je pobijano rješenje u tom segmentu ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP - a, pri čemu nije uočeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, ali ni bilo koju drugu povredu zakona na koju se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu optuženik kada u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava činjenične zaključke suda prvog stupnja vezano za postojanje zakonskih pretpostavki na temelju kojih mu je u ovom kaznenom postupku produljen istražni zatvor.

6.1. Valja opetovano skrenuti pozornost žalitelju da je njegovo pobijanje osnovane sumnje u počinjenje inkriminiranih kaznenih djela u ovom stadiju kaznenog postupka promašeno. To poradi toga što je ovaj postupak zašao već u raspravnu fazu na temelju potvrđene optužnice, što znači da ova odlučna činjenica, kako ispravno utvrđuje sud prvog stupnja, proizlazi iz činjenice i dokaza na kojima se bazira osnovanost predmetne optužnice.

6.2. Istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti prvostupanjski sud pak je opravdano utvrdio na temelju nepobitnih činjenica da je optuženik već ranije bio u tri navrata pravomoćno kazneno osuđivan, između ostalog i za isto kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ-a na štetu iste žrtve – KV, svoje izvanbračne supruge, te da se, unatoč već izdržanoj kazni zatvora od devet mjeseci, u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči za čak pet novih nasilnih kaznenih djela na štetu spomenute žrtve, što nedvojbeno upućuje na visok stupanj njegove kriminalne volje, upornosti i odlučnosti, ali, valja primijetiti, i na očiglednu fokusiranost na imenovanu žrtvu, slijedom čega je prvostupanjski sud s pravom zaključio da su to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a ukazuju na objektivnu, stvarnu i razumno predvidivu opasnost od ponavljanja takvih protupravnih i kažnjivih ponašanja i to u takvom opsegu da je iluzorno očekivati da će optuženika od toga odvratiti blaže mjere opreza koje se sugeriraju žalbom. Naime, opisana količina kriminalne aktivnosti koja se na razini osnovane sumnje optuženiku stavlja na teret takvog je značaja, intenziteta i kvalitete da u znatnoj mjeri umanjuje i relativizira mogućnost uspješnog postizanja svrhe primjene istražnog zatvora blažim zakonskim mjerama, neovisno o tome što je optuženik, kako ističe, u međuvremenu odselio s adrese u Varaždinskim Toplicama, gdje je živio zajedno sa žrtvom. To prvenstveno zbog već spomenute optuženikove usredotočenosti na žrtvu. Na kraju treba reći da sud prvog stupnja ispravno rezonira kada konstatira da činjenica što je optuženik otac četvero maloljetne djece nije od relevantnog utjecaja kod procjene postojanja tzv. iteracijske opasnosti.

7. Optuženikovim dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru (četiri mjeseca) nije narušeno načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a, posebice kada se ova činjenica stavi u odgovarajući vrijednosti razmjer s izrazitom kriminalnom količinom za koju se optuženik osnovano sumnjiči i s time povezanom potrebom trajanja istražnog zatvora, kao i kaznenom sankcijom koja se objektivno može očekivati u ovom kaznenom postupku.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 31. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček